Pobivši u siječnju 230.000 ljudi, potres na Haitiju bio je šesti najtragičniji u povijesti čovječanstva, onaj koji je u utorak uzdrmao Kalgoorlie bio je najjači u Zapadnoj Australiji u 50 godina, a seizmički udar u Čileu iz veljače bio je tako snažan da je Zemljinu os pomaknuo osam centimetara. Otkako su 20. ožujka započele erupcije islandskog vulkana Eyjafjallajökulla, koje su vulkanskim oblakom paralizirale europski zračni promet, svijet se zapitao nije li u posljednja četiri mjeseca Zemljina kora postala neuobičajeno živahna?

Voditelj Seizmološke službe RH mr. Vlado Kuk kaže za Obzor da Zemlja posljednjih mjeseci seizmički nije ništa aktivnija nego u posljednjih nekoliko godina. No, on spominje i još nešto.

– Nije riječ o nekoliko mjeseci, nego o posljednjih 20-ak godina otkako je Zemlja ušla u fazu povećane seizmičke, pa i vulkanske aktivnosti. Aktivnija i manje aktivna razdoblja smjenjuju se u intervalima po 10, 20 ili 30 godina. Kako nije riječ o izmjenama pravilnih razdoblja, na osnovi toga ipak se ne mogu raditi prognoze – objašnjava Kuk.

Kao seizmički aktivnija područja, on izdvaja cirkumpacifički pojas, tzv. Vatreni prsten oko Tihog oceana uz čije se rubove posvuda tisućama godina bilježe razorni potresi i vulkani. Sljedeće aktivnije područje također je obilježeno poviješću učestalih potresa i vulkana, a to je mediteransko-transazijski pojas kojem pripada i Hrvatska. U takvu se sliku uklapaju i potres u talijanskoj L’Aquili, u kojoj je 6. travnja 2009. od udara od 5,8 stupnjeva Richtera poginulo 308 ljudi, te ovogodišnji potres magnitude 6,1 stupnjeva na istoku Turske u Elâzığu iz ožujka, kada je poginula 51 osoba.

Opasni megalopolisi

Od 1990. to je bio već sedmi potres koji je u Turskoj odnio velik broj žrtava, a najgori je bio onaj koji je 17. kolovoza 1999. u Izmitu na sjeveru zemlje u 37 sekundi razaranja od 7,6 stupnjeva Richtera pobio više od 17.000 osoba. Još u lipnju 2008. australski znanstvenik dr. Tom Chalko sa Sveučilišta u Melbourneu izišao je sa studijom prema kojoj je energija koju godišnje oslobađa seizmička aktivnost Zemlje danas pet puta veća nego što je bila prije dva desetljeća. On je tada iznio i tezu da su za to dobrim dijelom odgovorne klimatske promjene koje uzrokuju otapanje ledenjaka, čime se na nekim mjestima izrazito smanjuje pritisak na Zemljinu koru koja se zbog toga podiže. No, u takvu mogućnost Vlado Kuk ne vjeruje.

Odgovarajući u ožujku čitateljima Washington Posta, dr. Michael Blanpied iz američkog Programa za procjenu rizika od potresa za takvu je mogućnost izjavio da je tek u fazi istraživanja te da još nije potvrđena. Tom je prilikom objasnio i odakle dojam da su posljednjih mjeseci potresi izrazito česti. Prvi je razlog to što je medijsko izvještavanje, pa tako i o katastrofama, isrcrpnije i brže nego ikada prije. Drugi je to što je naš planet danas premrežen sa 8000 stanica za seizmološka mjerenja, 1931. bilo ih je, primjerice, samo 350., a njihov se broj stalno rapidno povećava pa se danas bez problema bilježe deseci tisuća slabih podrhtavanja tla. Konačno, sve više ljudi živi u područjima koja su potresima najugroženija, pa je i sve veća mogućnost velikog broja žrtava.

Tome u prilog idu i podaci UN-a iz siječnja prema kojima je sedam od 15 najvećih svjetskih gradova smješteno u područja s najvišim seizmičkim rizicima. Samo Tokio, Ciudad de Mexico, New York, Bombay, Delhi, Shanghai i Jakarta zajedno imaju oko 155 milijuna stanovnika, a u vrlo trusnim područjima iznikli su i urbani divovi poput Istanbula, Karachija, Pekinga i Teherana koje UN ne spominje. Stoga ne začuđuje što na potrese i popratne nedaće poput tsunamija u posljednjih 10 godina otpada 60% svih žrtava prirodnih katastrofa u kojima je poginulo 780.000 ljudi i kojima je bilo zahvaćeno dvije milijarde ljudi.