Edit AGOVIĆ: Dakle, propaganda, koja bi, u iole inteligentnom svijetu, nekoj Morovoj Utopiji recimo, kakvu, složit ćete se, čovjeku nije pošlo za rukom da napravi, bila ismijana, jer radi se o asocijalnom zadiranju u slobodu nečijeg izbora stila oblačenja, postala je jedan od glavnih programskih aduta ‘ozbiljnih’ političara ala-Wilders, na čiji su račun, kontinuirano, česte kritike, pa je tako holandski premijer Balkenende prije par dana oštro napao Wildersovu uvredu upućenu turskom premijeru Erdoganu, upozorivši da je takva komunikacija u međunarodnim odnosima nedopustiva i da nanosi veliku štetu državi Holandiji, dodavši da posljedica svega lako može biti tursko otkazivanje poslova koje su holandske firme skopile u toj zemlji.

Mogućnost manipulacije neprosvijećenim širokim masama najveći je nedostatak demokratije i potencijalni problem svakog društva, jer, ako demokratiju u vrijeme bez velikih svjetskih previranja, dakle, relativnog zatišja, posmatramo kao diktaturu birokratije, onda je jasno da jedna ‘varnica’, tipa paljenja Reichstaga, čitav taj birokratski aparat u samo jednoj ‘Kristalnoj noći’ može staviti u službu ultranacionalista ili klerošovinista, i dovesti do stratišta tipa Srebrenice, Auschwitza, Manjače, Keraterma, Dachaua… itd, a nada da se to ne desi leži isključivo u kritičnoj masi unutar mase, koja je tas na vagi koji će učiniti da prevagne razum. Već duže vrijeme, u Holandiji je aktualan radikalni desničar Geert Wilders, čija politička opcija se uprošteno svodi na isključivost prema strancima, posebno onima islamske vjere, a po njemu, mahrama na glavi neke žene, recimo, ozbiljno krši njezino osnovno ljudsko pravo, ali i šteti prosperitetu države. Bez obzira na sav apsurd, njegova nesuvisla propaganda donekle polučuje rezultate, što je dokazano i na posljednim lokalnim izborima, kada je stranka koju predvodi postigla zapažen rast u biračkom tijelu, što je opet izazvalo određenu, ali ne i pretjeranu, zabrinutost u umjerenom političkom establišmentu Holandije. Dakle, propaganda, koja bi, u iole inteligentnom svijetu, nekoj Morovoj Utopiji recimo,

U Holandiji je aktualan radikalni desničar Geert Wilders, čija politička opcija se uprošteno svodi na isključivost prema strancima, posebno onima islamske vjere

kakvu, složit ćete se, čovjeku nije pošlo za rukom da napravi, bila ismijana, jer radi se o asocijalnom zadiranju u slobodu nečijeg izbora stila oblačenja, postala je jedan od glavnih programskih aduta ‘ozbiljnih’ političara ala-Wilders, na čiji su račun, kontinuirano, česte kritike, pa je tako holandski premijer Balkenende prije par dana oštro napao Wildersovu uvredu upućenu turskom premijeru Erdoganu, upozorivši da je takva komunikacija u međunarodnim odnosima nedopustiva i da nanosi veliku štetu državi Holandiji, dodavši da posljedica svega lako može biti tursko otkazivanje poslova koje su holandske firme skopile u toj zemlji. Danas pak (20. 03.) pročitao sam intervju bivše ministrice pravosuđa Holandije, gospođe Nebahat Albayrak, za koju je možda interesantno napomenuti da je kao dvogodišnja djevojčica s roditeljima iz Turske došla u Holandiju, gdje je, zahvaljujući prije svega svojoj sposobnosti, ostvarila ‘holandski san’, odnosno došla do mjesta ministrice u holandskoj vladi, što je opet dokaz tolerantne društvene zajednice. Ona je, u intervjuu datom listu ‘Volkskrant’, optužila Wildersa da pod krinkom pozivanja na zabranu mahrama, jer one, navodno, ponižavaju i ugnjetavaju žene, omalovažava i krši prava holandskih muslimanki. Wilders često izmjenjuje kritike i sa Ahmedon Aboutalebom, gradonačelnikom Rotterdama, čije marokansko porijeklo mu nije baš po volji, no većina građana tog milionskog lučkog grada stoji iza svog prvog čovjeka što uliva nadu da tas na vagi kritične mase unutar mase nikada neće prevagnuti ka nerazumu i netoleranciji.