Muamer-ef. ZUKORLIĆ

Srbija nastavlja da minimizira što se desilo u Bosni i Hercegovini, na vrhu toga jeste genocid u Srebrenici
Bošnjaci.Net: Veliko interesovanje međunarodne i društvene javnosti izazvalo je usvajanje Deklaracije o Srebrenci u Srbijanskom parlamentu u gluho doba noći. Vi ste u ime Islamske zajednice u Srbiji odbacili deklaraciju smatrajući je neadekvatnom, nesvrsishodnom i nipodaštavajućom. Da li je ovo korak naprijed za Srbiju?
ZUKORLIĆ: Sada je pitanja da li ćemo biti potpuno strogi ili probati da tražimo lijepu stvar i tamo gdje je nemoguće naći. U svakom slučaju, ako pođemo pozitivnim odnosom, to bi se moglo definisati kao neuspjeli pokušaj. Ako je zaista postojala iskrena namjera, onda je to neuspjeli pokušaj, u tom kontekstu - to bi moglo da se kvalificira kao neki pozitivan signal a ne kao pozitivan korak, jer tu koraka naprijed nije bilo. Zato što je nipodoštavajuće prema Bošnjacima voditi raspravu o kvalifikaciji takvog monstruoznog zločina koji se zove GENOCID. To je uvrjedljivo! Hoćete izvinjenje, hoćete da vam bude oprošteno, a pregovarate kako da se to zove. Te je prije svega, za mene lično - moralno pitanje; na kraju dao sam sebi za pravo da sa ove pozicije odbijem tu deklaraciju, prije svega u moralnom smislu. Jer u pravnom smislu odbijanje sa ove pozicije nema takakve implikacije, iako sam toga potpuno svjestan. Bez obzira što su pravne implikacije ponekada važne, ali su primarno moralne, te na kojima će se budući odnosi graditi i razvijati. Ukoliko smo strožijeg odnosa prema toj deklaraciji, onda ćemo kazati da je u pitanju pokušaj da se, u jednom finom obliku zapakuje nešto što ne vrijedi da se zapakuje, a to vrlo konkretno znači nastavak minimiziranja svega što se desilo u Bosni i Hercegovini, na vrhu toga jeste genocid u Srebrenici. Kada se uzme u obzir činjenica da su Bošnjaci žrtve jedanaest genocida i činjenica da je za svaki sljedeći genocid prvi uslov bio zaborav ili negacija onog prijethodnog, onda stvari alarmantno izgledaju.

Taoci ministarskih pozicija
Bošnjaci.Net: U ovom kontekstu kako komentarišete ponašanje bošnjačkih poslanika u Srbijanskom parlamentu u vezi usvajanja Deklaracije?
ZUKORLIĆ: Za mene je to vrlo logično, zato što je poznato da su dvije političke opcije koje su prisutne u beogradskom parlamentu ustvari u sastavu vladajuće koalicije, to znači da su oni taoci ministarskih pozicija koje njihovi šefovi imaju. U jednom trenutku je izgledalo da se oni žestoko bore za pravilnu kvalifikaciju genocida, ali nama lično koji smo upućeni u stvari jasno je da je to bilo zeleno svjetlo njihovih partnera na vlasti, zbog političkih potreba u Sandžaku, prije svega zbog nastupajućih izbora za nacionalni savjet / vijeće. Oni su dobili dozvolu da izgledaju nacionalno, da se prosto bore za Bošnajke, ali na kraju to su sve poništili svojim glasanjem. Imali ste recimo g. Džudževića koji je prije toga rekao

Zločin - GENOCID Ako je zaista postojala iskrena namjera, onda je to neuspjeli pokušaj, u tom kontekstu - to bi moglo da se kvalificira kao neki pozitivan signal a ne kao pozitivan korak, jer tu koraka naprijed nije bilo. Zato što je nipodoštavajuće prema Bošnjacima voditi raspravu o kvalifikaciji takvog monstruoznog zločina koji se zove GENOCID. To je uvrjedljivo! Hoćete izvinjenje, hoćete da vam bude oprošteno, a pregovarate kako da se to zove. Bošnjaci - žrtve jedanaest genocida Ukoliko smo strožijeg odnosa prema toj deklaraciji, onda ćemo kazati da je u pitanju pokušaj da se, u jednom finom obliku zapakuje nešto što ne vrijedi da se zapakuje, a to vrlo konkretno znači nastavak minimiziranja svega što se desilo u Bosni i Hercegovini, na vrhu toga jeste genocid u Srebrenici. Kada se uzme u obzir činjenica da su Bošnjaci žrtve jedanaest genocida i činjenica da je za svaki sljedeći genocid prvi uslov bio zaborav ili negacija onog prijethodnog, onda stvari alarmantno izgledaju. Stogodišnja srpska tradicija Ljudska prava u Sandžaku se parmanentno krše. Mislim da je neobjekitvno očekivati da će to brzo prestati zato što je to produkt jednog pravnog nasilja i nepravde koja ima tradiciju preko sto godina. Tu prije svega stvari proističu iz odnosa vladajuće garniture u Beogradu, koja permanentno - bez obzira koja politička partija bila dominantna na vlasti, uglavnom se te vlasti ideološki napajaju sa onih programa od Garašanina, Moljevića, Čubrilovića do Čosića, časni izuzetak je bio Zoran Đinđić, koji je zbog te časti i završio tragično. Klice genocida Drugim riječima kada se u nesrbima vidi opasnost za Srbiju, šta iz toga proilazi? Pa, mi tu pronalazimo klice genocida, to znači da bi najbolje bilo za Srbiju da nema Bošnjaka. Problemi koji nastaju, uzimite prije svega obrazovanje: nisu to samo elegantni oblici kršenja ljudskih prava i diskriminacije, već se tamo brutalno vrši pokrštavanje i srbizacija. Kroz svetosavske akademije, školske slave, kroz udžbenike, literaturu, na jedan apsolutno neprimjeren način, bilo kroz predstavljanje Gorskog vijenca ili nekog hajduk Stanka, najbrutalnije se udara na vjerska prava muslimana; ona se grde, izvrću ruglu, i to je ono što je u desetoj godini dvadeset i prvog vijeka jako pristuno. Bošnjacima nevjeruju? Recimo u Novom Pazaru je 70% Bošnjaka, a u policiji ih je svega 30%. I da ne bude zabune, nije to sada neko zatečno stanje, pa hajde ne možemo preko noći da ga promijenimo, nego imamo podatke o upošljavanju u politici u posljednje dvije godine. Prije nekoliko sedmice bio je konkurs za upošljavanje jedne grupe radnika u Vatrogasnoj službi. Bilo je devet prijavljeno, osam je primljeno, a bilo je prijavljeno osam Srba i jedan Bošnjak, i primljeno je njih osam Srba. Od 52 zaposlenih u ovoj službi, samo su dva Bošnjaka. Zamislite kakav je odnos države da nam ne vjeruje, da ne možemo držati aparate za gašenje požara! Agresija na Islamsku zajednicu Vjerska prava su doživjela svoju kulminaciju u pokušaju agresije na Islamsku zajednicu. Kroz jedno brutalno, nepravedno stvaranje, ili pokušaj stvaranje jednog paralelnog sistema, gdje je demonstrirana diskriminacija, dvojni standardi u odnosu na Islamsku zajednicu i Srpsku pravoslavnu crkvu. To je ključna razina i mislim da ovo što nam se dešava jeste kažnjavanje Islamske zajednice zato što nije prihvatila taj drugorazredni status. Gušenje privatne inicijative u NP Prvo se moramo prisjetiti Novog Pazara prije 15 godina, da je on pominjan kao jedno ekonomsko čudo, gdje su vrijedni ljudi u jednom trenutku kada su bili u prilici ostvarili neke rezultate. Ja mislim da je nekim zasmetala ta takva dominacija Novog Pazara u pogledu državne inicijative i državna vlast umjesto da grad sa najjačim kapacitetom privatizacijske svijesti podrži na tome putu, ovdje se radilo da se uguši sva ta privatna inicijativa time što su se pošteni biznismeni gušili, a ovi drugi prosto podržavali u korupcijskoj vezi od Kraljeva do Beograda.

da apsolutno neće glasati ukoliko se riječ genocid ne pomene u deklaraciji, a onda je glasao. Tako ustvari to je samo još jedna potreba da su dvije bošnjačke stranke svele cjelokupni svoj politički angažman i kapacitet, koji je u osnovi trebao biti u interesu Bošnjaka. I nacionalno orijentisan. Sveli su da sve bude podređeno, uključujući i Bošnjake u Sandžaku i njihove interese u Beogradu.

Što gore nesrbima, to bolje Srbima
Bošnjaci.Net: Prošle godine pod pokroviteljstvom Mešihata održan je forum bošnjačkih organizacija i donijeta je Deklaracija o kršenju vjerskih, ali i uopće prava Bošnjaka u Sandžaku. Vodeće političke partije u Sandžaku nisu podržale tekst Deklaracije. Koliko se zaista krše ljudska, a posebno vjerska prava Bošnjaka u ovoj zemlji?
ZUKORLIĆ: Ljudska prava u Sandžaku se parmanentno krše. Mislim da je neobjekitvno očekivati da će to brzo prestati zato što je to produkt jednog pravnog nasilja i nepravde koja ima tradiciju preko sto godina. Tu prije svega stvari proističu iz odnosa vladajuće garniture u Beogradu, koja permanentno - bez obzira koja politička partija bila dominantna na vlasti, uglavnom se te vlasti ideološki napajaju sa onih programa od Garašanina, Moljevića, Čubrilovića do Čosića, časni izuzetak je bio Zoran Đinđić, koji je zbog te časti i završio tragično. Dakle, to je ono što nas jako plaši, čak iako imamo opciju koja sebe predstavlja kao demokratsku, proevropsku, nenacionalističku, oni su ustvari različiti u pogledu pitanja koja se tiču uređenja Srbije i srpskog naroda. Oko srpskih pitanja. Kada su u pitanju nesrbi – odnosno Bošnjaci i Alibanci, pokazuje se da tu nema razlike, osim ako se izuzmu manje političke strukture, kao partije LDP i LSV, koje nisu dominantni faktori u politici. Šta je u suštini tog programa? Suština tog programa je što gore nesrbima, to bolje Srbima. Drugim riječima kada se u nesrbima vidi opasnost za Srbiju, šta iz toga proilazi? Pa, mi tu pronalazimo klice genocida, to znači da bi najbolje bilo za Srbiju da nema Bošnjaka. Problemi koji nastaju, uzimite prije svega obrazovanje: nisu to samo elegantni oblici kršenja ljudskih prava i diskriminacije, već se tamo brutalno vrši pokrštavanje i srbizacija. Kroz svetosavske akademije, školske slave, kroz udžbenike, literaturu, na jedan apsolutno neprimjeren način, bilo kroz predstavljanje Gorskog vijenca ili nekog hajduk Stanka, najbrutalnije se udara na vjerska prava muslimana; ona se grde, izvrću ruglu, i to je ono što je u desetoj godini dvadeset i prvog vijeka jako pristuno.

Odnos države je da nam ne vjeruje
Bošnjaci.Net: Šta je dešava na polju kulture?
ZUKORLIĆ: I na polju kulture situacija je ista. Uzmite na primejer turističke karte Srbije: nigdje nema niti jednog muslimanskog odnosno islamskog spomenika. Kada je u pitanju jezik i dalje živimo u jednoj potpunoj prevari gdje se govori, kako je nama dozovoljen bosanski jezik, a ne postoji ni jedan čas, niti jedan udžebenik, niti program gdje se realizuje to pravo.

Bošnjaci.Net: Da li je u privredi ista stvar?
ZUKORLIĆ: Da, ako pogledate privredu, vidjet ćete da je infrastruktura privredna i putna u Sandžaku iza Afrike.

Bošnjaci.Net: A politika?
ZUKORLIĆ: Naravno, ako uđete u politku zapošljavanja, onda ćete naći takvu brutalnost koja je nezamisliva, da recimo struktura zaposlenih u policiji, pravosuđu i svim drugim ustanovama kojima se direktno rukovodi u Beogradu, tu je apsolutna struktura van ravnoteže. Recimo u Novom Pazaru je 70% Bošnjaka, a u policiji ih je svega 30%. I da ne bude zabune, nije to sada neko zatečno stanje, pa hajde ne možemo preko noći da ga promijenimo, nego imamo podatke o upošljavanju u politici u posljednje dvije godine. Prije nekoliko sedmice bio je konkurs za upošljavanje jedne grupe radnika u Vatrogasnoj službi. Bilo je devet prijavljeno, osam je primljeno, a bilo je prijavljeno osam Srba i jedan Bošnjak, i primljeno je njih osam Srba. Od 52 zaposlenih u ovoj službi, samo su dva Bošnjaka. Zamislite kakav je odnos države da nam ne vjeruje, da ne možemo držati aparate za gašenje požara! Ovo su samo neke ilustracije.

Bošnjaci.Net: Šta je sa vjerskim pravima?
ZUKORLIĆ: Kada je u pitanju odnos prema vjerskim pravima tu se apsolutno stvar nije promijenila i ona je doživjela svoju kulminaciju u pokušaju agresije na Islamsku zajednicu. Kroz jedno brutalno, nepravedno stvaranje, ili pokušaj stvaranje jednog paralelnog sistema, gdje je demonstrirana diskriminacija, dvojni standardi u odnosu na Islamsku zajednicu i Srpsku pravoslavnu crkvu. To je ključna razina i mislim da ovo što nam se dešava jeste kažnjavanje Islamske zajednice zato što nije prihvatila taj drugorazredni status. Druge su možda manjinske vjerske zajednice prihvatile taj drugorazredni status, pa su zato nešto mirnije nego mi. Mi nismo htjeli prihvatiti taj status; nama se po ustavu garantuje ravnopravnost sa SPC. Mi nismo htjeli da trpimo ovo što trpimo.

Mijenjamo ministarske pozicije - tražimo ljudska prava
Bošnjaci.Net: Po prvi put u historiji Srbije imali smo situaciju da je jedan Bošnjak bio potpredsjednik Skupštine, dva Bošnjaka u sadašnjem sazivu Vlade obnašaju ministarske funkcije, četiri poslanika dolaze iz redova Bošnjaka. Njihova dužnost je da opravdaju povjerenje birača, da se u okviru Ustava i zakona bore za uspješno sprovođenje tranzicije i demokratsku konsolidaciju države, u kojoj će se uspostaviti vladavina prava, nacionalna, vjerska imovinska i druga ravnopravnost. Da li je aktivno participiranje Bošnjaka u političkom životu Beograda dovelo do nekih promjena?
ZUKORLIĆ: Simbol tog odnosa je Sejdo Bajrmović, koji je bio predsjednik Predsjedništva u jednom trenutku one SFR Jugoslavije. Kažu da se nikada nije miješao u svoj posao. Imao je još jednog svog prijatelja - Rahmana Morinu - i njih dvojica su uvijek govorili Miloševiću i ostalima da je na Kosovu sve u redu, a evo vidimo kako se završilo nakon svega što se desilo. Prema tome, to je i danas sindrom koji je prisutan, ne možda toliko brutalno kao što je to bilo tada, jer su se okolnosti malo promijenile, ali je koncept potpuno isti. Nedavno mi je jedan novinar iz Beograda rekao: vi se žalite na prava Bošnjaka, a naveo je jednog od ministara i rekao - vidite koliko je on uspješan u Srbiji. Ja sam mu odgovorio: u tome i jeste čitav problem što želite da samo taj ministar ili dva ministra budu uspješni, ali ja želim da svi Bošnjaci budu uspješni. Onda sam rekao još jednu stvar koju ću ponoviti, kada su mi rekli koliko je bošnjačkih ministara u Vladi, a da to nije srazmjerno broju Bošnjaka, da tu imamo skoro nekakvu pozitivnu diskriminaciju. Ja sam ukazao da je jako čudno da je Mađara po zvaničnoj statistici koja je također diskutabilna, više nego Bošnjaka u Srbiji, a da nemaju ni jednog ministra, a da Bošnjaci imaju dva ministra, što za mene ne djeluje uvjerljivo da smo postali toliko voljeni da nam daju više nego što nam pripada. S druge strane sam ukazao, hajde da zamijenimo te ministarske pozicije, ne trebaju nam, dajte nam prava. Izgleda da sve to što su dobili narodni poslanici i ministri je bila cijena nastavka kršenja naših prava.

Zasmetala im je dominacija Novog Pazara – tako je postao zgarište privrede
Bošnjaci.Net: Sandžak je izgubljen u tranziciji. Radnici nezadovoljni procesom privatizacije svakodnevno štrajkuju, pokušavaju da skrenu pažnju na svoje jadno stanje. Ide se u takvu krajnost da mnogi nedjeljama štrajkuju glađu; prošle godine je jedan od štrajkača i sebi odsjekao prst. Generalno - ljudi su jako nezadovoljni. Vi ste u nekoliko navrata i posjetili štrajkače. Da li se ovakvi problemi mogu riješiti i ko ih može riješiti?
ZUKORLIĆ: Prvo se moramo prisjetiti Novog Pazara prije 15 godina, da je on pominjan kao jedno ekonomsko čudo, gdje su vrijedni ljudi u jednom trenutku kada su bili u prilici ostvarili neke rezultate. Ja mislim da je nekim zasmetala ta takva dominacija Novog Pazara u pogledu državne inicijative i državna vlast umjesto da grad sa najjačim kapacitetom privatizacijske svijesti podrži na tome putu, ovdje se radilo da se uguši sva ta privatna inicijativa time što su se pošteni biznismeni gušili, a ovi drugi prosto podržavali u korupcijskoj vezi od Kraljeva do Beograda. S druge strane, ovdje je privredu razarao narkokapital, koji je također podržavan u saradnji sa policijom, i onda imate narko bosove koji istovremeno imaju biznis koj im koristi kao paravan, ali taj biznis se ne održava sam od sebe već uz asistenciju narko kapitala. On ustvari biva uzrok nametanja nelojalne konkurencije i onda kao prdukt toga, oni koji nemaju narko kapitala da održavaju svoj biznis oni se guše i na kraju zatvaraju. Tako ostaju na površini oni koji imaju svoj prljavi biznis i kapital, što ustvari ima katastrofalne i moralne, psihološke a prije svega ekonomske efekte. Sada je Novi Pazar, još kada se na to doda cjelokupna kriza u Srbiji i opšte ekonomska kriza - on je postao zgarište privrede. Sada imamo u nekada velikim preduzećima očaj, ljudi koji štrajkuju, gladuju, vrše suicid, odsijecaju komade svojega tijela, to se još nigdje ne dešava. I dalje - mi imamo intervenciju sa pozicije države i vlasti u čisto kozmetičkom psihološkom smislu. Tamo se ide na to, da ako izbije neki štrajk nađu nekog sindikalca, potkupe ga, daju njemu malo para da on to smiri i onda ponovo taj vulkan proključa ovdje ili ondje. Apsolutno nema jednog ozbiljnog pristupa da se uloži a recimo u Kragujevcu se to radi, nedavno u Kuršimliji, država se angažira, nalazi strateškog partnera... Toga ovdje nema. Moja uloga u svemu tome je bila čisto moralne prirode: onog trenutka kada sam procijenio da može dođi do katastrofe kod štrajkačica glađu, uključio sam se. Na neki način to je amortizovalo situaciju; nakon toga se ta situacija donekle razriješila. Također na poziv radnika kompanije Vojin Popović, posjetio sam ih, naglasio da ozbiljnije ne mogu da im pomognem, osim da im dam moralnu podršku i ponudio resurse Univerziteta ukoliko bude bilo potrebe za oživljavanje te firma. Za sada ja ne vidim neko ozbiljno rješenje, jer svi problemi koji su posljedične prirode koji proizilaze iz nekih većih problema, odnosno konceptualnih problema koji proističu iz odnosa Beogada i Sandžaka, oni se ne mogu liječiti, samo se mogu zaliječiti. Prema tome, ovdje moraju da se generalno promijene odnosi; ovdje Beograd definitvno mora da shvati da ne može više preko poltrona da upravlja Sandžakom, ne može više da ima nekakve svoje poluge koje će ovaj narod da drže pod kontrolom, a za interes tih fotelja u Beogradu iliti interesa Beograda, pogotvo što sada dolazi nova generacija ljudi koji nisu onako komunistički vaspitana da trpe i šute. To su mlade generacije koje se više slobodarski formiraju i koje neće ovo trpjeti. Ja sam siguran da proces ide u jednom smjeru gdje će država morati da sjedne za sto sa autentičnim predstavnicima Bošnjaka, koji zastupaju bošnjačke interese, a ne svoje lične i grupaške. Definitivno, država mora razgovarati, a ako zakasni i pregovarati o Sandžaku. Jer Sandžak ima ima svoje posebnosti i nacionalne, kulturne, ekonomske, historijske, geografske i apsolutno niko nema pravo u ime Bošnjaka, preko noći pristati da smo mi neka rasparčana regija, čije se rasparčavanje i dalje nastavlja i eto to će se smiriti, proći će vrijeme i narod će zaboraviti. Mislim da neće, jer su procesi krenuli jednim drugim smjerom nacionalne konsolidacije, doduše okupljeni oko IZ evo sada i oko BKZ.

Muamer-ef. Zukorlić IZBORI: Očekujem podršku svih i političkih i kulturnih i drugih, ne samo bošnjačkih organizacija, koje nemaju tijesno trgovinske veze sa Beogradom. S druge strane prihvatio sam iako mnogi to nisu očekivali, malo je bilo neuobičajno da neko ko je vjersko lice stane iza jedne izborne liste. To sam prije svega uradio da pokažem našu različitost u društvenom djelovanju od dosadašnje prakse, pogotovo ponašanju naših političara koji se uvijek kriju iza drugih ljudi. I druge ljude isturaju i onda se kriju, pa ako to prođe dobro je, ako to prođe loše - onda su ti ljudi krivi, i dako dalje. VRAĆANJE BNV: Ovdje se istovremeno vodi borba za vraćanje BNV Bošnjacima, a s druge strane oduzimanje jedne važne kote onima koji su sa tih pozicija razrali bošnjačko nacionalno i kulturno biće. Iz tog razloga su ovi izbori jako važni. Ja sam uvjeren, ako Bog da, da taj cilj vraćanja BNV Bošnjacima da će doći do potpunog zaokreta, da će to biti prevaga u uspostavi novih odnosa. Tako da niko neće više iz pozicije Sandžaka poltronski razgovarati sa Beogradom, zahvaljivati se i na šamar i na sve druge udare koje dolaze, nego će se prosto na jednoj ravnoj nozi razgovarati sa Beogradom i tražiti rješenje. AGENTI ILI ZASTUPNICI: Mislim da su obije političke opcije svjesne da su se one odvojile od svoga naroda i udaljile potpuno od svojih programa i onoga na čemu su nastale, jer su postale taoci sopstvenih pozicija u Beogradu i to je definitivno stanje. Ali, one sada predstavljaju sastavni dio beogradskog interesa; na kraju krajeva u personalnom smislu to je nihovo pravo, samo nemaju pravo da pakuju kao bošnjačke političke interese. Oni imaju pravo da budu agenti Beograda, zastupaju ovdje njihove interese, kao što Beograd ima pravo da ima svoje interese u Sandžaku. NE MIJEŠATI INTERESE: Mislim da bi bilo korektno da se ne koriste srpski ministri u toj kampanji i da nam se ne miješa, prosto ne eliminiše linija između onoga što je nacionalni interes i identitet od asfalta i šodera. To su dvije različite stvari, ali biće i takav pokušaj zato što su oni izdali bošnjačke nacionalne interese i narodu ne mogu da ponude ništa u pogledu identiteta, jer su iznevjerili svoj narod na taj način. Ali će pokušati da krenu u humanitarne akcije, već je počelo da se prave spiskovi po Priboju, Novoj Varoši i Prijepolju, gdje treba da krenu u paketu po već isporbanim modelima.

Cilj - vraćanje BNV Bošnjacima
Bošnjaci.Net: Ministarstvo za ljudska i manjinska prava raspisalo je izbore za nacionalne savjete za jun mjesec. Vi ste nosilac liste Bošnjačke kulturne zajednice. Listu koju predstavljate dobila je podršku nekih političkih partija u Snadžaku, grupe građana, istaknutih intelektualaca. Šta očekujete od izbora za nacionalne savjete?
ZUKORLIĆ: Prije svega očekujem podršku svih i političkih i kulturnih i drugih, ne samo bošnjačkih organizacija, koje nemaju tijesno trgovinske veze sa Beogradom. S druge strane prihvatio sam iako mnogi to nisu očekivali, malo je bilo neuobičajno da neko ko je vjersko lice stane iza jedne izborne liste. To sam prije svega uradio da pokažem našu različitost u društvenom djelovanju od dosadašnje prakse, pogotovo ponašanju naših političara koji se uvijek kriju iza drugih ljudi. I druge ljude isturaju i onda se kriju, pa ako to prođe dobro je, ako to prođe loše - onda su ti ljudi krivi, i dako dalje. Ovo pokazuje jedno licemjerstvo koje je evidentno na našoj političkoj sceni. S druge strane to je pitanje bošnjačkog konsenzusa, to su svi konstatovali da ovo nisu stranački izbori. Pošto nisu stranački izbori, onda mi nestranačke ličnosi imamo pravo da konkurišemo, odnosno da se kandidiramo. S druge strane i moja kandidatura samo potvrđuje koliko mi smatramo da su ovi izbori jako važni. Ne samo što je Bošnjački savez sam po sebi mnogo važan, njemu su oduzete brojne kompetencije koje je trebao da ima. Tamo je definisan uticaj na četiri polja, to je: kultura, jezik, informisanje i obrazovanje, i to ne u nekom upravnom smislu, već više savjetodavno, u smislu koncipiranja nečeg što drugi zakoni definišu. Ali, u svakom slučaju, Bošnjački nacionalni savjet u ovoj konstalaciji odnosa će imati presudnu ulogu, obzirom na to kakvu je ulogu vršio do sada BNV; on je ustvari bio batina protiv Bošnjaka u rukama Beograda. Jer, znate da je udarna pesnica u pokušaju razaranja Islamske zajednice bila BNV na čelu sa njihovim predsjednikom (Sulejman Ugljanin op. u.) Ovdje se istovremeno vodi borba za vraćanje BNV Bošnjacima, a s druge strane oduzimanje jedne važne kote onima koji su sa tih pozicija razrali bošnjačko nacionalno i kulturno biće. Iz tog razloga su ovi izbori jako važni. Ja sam uvjeren, ako Bog da, da taj cilj vraćanja BNV Bošnjacima da će doći do potpunog zaokreta, da će to biti prevaga u uspostavi novih odnosa. Tako da niko neće više iz pozicije Sandžaka poltronski razgovarati sa Beogradom, zahvaljivati se i na šamar i na sve druge udare koje dolaze, nego će se prosto na jednoj ravnoj nozi razgovarati sa Beogradom i tražiti rješenje.

Obije političke opcije odvojile od svoga naroda i udaljile potpuno od svojih programa
Bošnjaci.Net: U taboru do skoro zavađenih, a sada već izmirenih političkih partija, čuju se mišljenja da je formiranje BKZ u suštini pojava neke treće političke opcije u Sandžaku. Kakvo je vaše mišljenje po ovom pitanju?
ZUKORLIĆ: Onaj ko radi nešto nečasno mora da se boji. Kada radite nešto što je u redu, onda se ničega ne bojite, a svaki lopov se boji da neko ne upali svjetlo i onda će biti uhvaćen. Jer nikada lopov ne okrivljuje sebe zato što krade, nego policajca koji ga je uhvatio i svjedoka koji ga je vidio i taj je njemu uvijek neprijatelj. Mislim da su obije političke opcije svjesne da su se one odvojile od svoga naroda i udaljile potpuno od svojih programa i onoga na čemu su nastale, jer su postale taoci sopstvenih pozicija u Beogradu i to je definitivno stanje. Ali, one sada predstavljaju sastavni dio beogradskog interesa; na kraju krajeva u personalnom smislu to je nihovo pravo, samo nemaju pravo da pakuju kao bošnjačke političke interese. Oni imaju pravo da budu agenti Beograda, zastupaju ovdje njihove interese, kao što Beograd ima pravo da ima svoje interese u Sandžaku. Njihova priča o trećoj političkoj opcji je realna, ali ne kroz BKZ, jer je BKZ definisana kao kulturna zajednica, njeni politički dometi su do BNV, jer borba za BNV nije stranačka priča. Međutim ja vjerujem da će doći do nastanka novih političkih opcija, ali ne zato što je nastala BKZ ili što će se ona pretvoriti, - ja vjerujem da će BKZ ostati kulturna i da neće prerasti u neku političku stranku, ali to apsolutno ne znači da neće nastati neka nova politička opcija. Iz prostog razloga to nije nešto što želi Islamska zajednica ili BKZ, nego zato što je taj prostor autentične bošnjačke politike ostao prazan i onda ga neko mora popuniti, jer dok su ga oni pokrivali onda nije bilo potrebne za tim, ali onog trenutka kada su se oni beogradizirali i više ne zastupaju Bošnjake, postoji ubjeđen sam sada nekih 60% birača koji ne bi da glasaju ni za jednu političku listu i to znači da neko mora organizirati te ljude. U tom kontekstu ja razumijem što su njihovi stavovi opravdani.

Bošnjaci.Net: Na kakvu podršku nailazi BKZ u Sandžaku?
ZUKORLIĆ: Sada je teško govoriti precizno. Ali, apsolutno sam uvjeren da je to apsolutna većina, jer imamo mehanizme komunikacije kroz dosadašnje oblike, posredstvom IZ i IUNP. I ono što se dešava u posljednje dvije ipol godine je diferenciralo javnu društvenu scenu u Sadžaku, gdje su ljudi potpuno shvatili da je IZ na čelu sa muftijom stožer opstanka Bošnjaka i očuvanja njhivog identiteta i mislim da je to ključna mjera koja ljudima pokušava da pomogne da se razjasni šta je to njihovo, a šta je to tuđe ili protiv njih.

Samo Bošnjaci i Romi su bez nastave na svom jeziku
Bošnjaci.Net: Kako ocjenjujete dosadašnji rad Bošnjačkog nacionalnog vijeća? Da li je po Vašem mišljenju od osnivanja Vijeća učinjen neki pomak u ostvarivanju onih prava Bošnjaka koja su u domenu Vijeća?
ZUKORLIĆ: Evo primjera na polju informisanja. Uzmite Sandžačke novine, koje izalze u dvjesta primerka, imaju deset zaposlenih, ali eto tih deset ljudi se koristi kada treba da se prave probleme ispred Altun Alem džamije, da se prave problemi u Sjenici; to su aktivisti, plaćenici koje podržava Sulejman Ugljain i to se koristi za te stvari. I tamo se neki broj tih novina i štampa, hajde sada pitajte nekog, da li doživljava Sandžačke novine kao nacionalne. Toliko o informisanju. Što se tiče obrazovanja - mi imamo situaciju da Ustav garantuje Bošnjacima pravo na obrazovanju iz bosanskog jezika. Dakle, ne samo obrazovanje o bosanskom jezik, nego obrazovanje na bosanskom jeziku, svi predmeti trebaju se izučavati na bosanskom jeziku, ali nažalost, poslije toliko postojanja BNV na čelu sa S.U., samo mi i Romi nemamo nastavu na bosanskom jeziku.

Bošnjaci.Net: Ali u našem školskom sisemu bosanski jezik je fakultativan?
ZUKORLIĆ: Pričanje o fakultativnosti je najeftiniji trik i blef da bi se Ugljanin i Džudžević slikali u OŠ «Ibrahim Bakić» u Ljeskovi i rekli danas je održan prvi čas bosanskog jezika, a poslije toga nikada više nije održan drugi. Dakle priča o fakultativnoj nastavi je prosto omalovažavanje značaja bosanskog jezika. Zamislite kada u tom programu djeca moraju da biraju između informatike i bosanskog jezika sa elemntima kulturne tradicije, to je jedna podvala, jer je djeci jako potrebna informatika, a time se pravi da oni bježe od bosanskog jezika i time se pravi atmosfera da neće djeca na bosanski jezik. To je podvala koju radi vlast u Beogradu zajedno sa Ugljaninom svo ovo vrijeme. Prema tome, to je još jedan obik izdaje i prodaje interesa Bošnjaka.

Hoću ono što mi garantuje ustav, odnosno svu nastavu na bosanskom jeziku
Bošnjaci.Net: On čak ne ulazi u zaključnu ocjenu?
ZUKORLIĆ: Čak i to. To je omalovažavanje po svim osnovama, sama koncepcija fakultativnosti je antiustavska, antizakonska i anticivilizacijska. Neću to ni da razmatram. Hoću ono što mi garantuje ustav, odnosno svu nastavu na bosanskom jeziku, a to znači i da su udžbenici usklađeni sa našom tradicijom i kulturom. Ne mogu muslimani da budu u udžbenicima istorije predstavljeni na najgrublji način, a to znači da ne mogu naša bošnjačka djeca da budu prisiljena da u predmetu muzičko vaspitanje uče opelo ili liturgiju kao parekselans muzičke forme, i to znači da ne može tamo u onoj lektiri da hajduk Stanko opisuje kako «muslimanska krv smrdi na Mu’ameda»; da ne može u Gorskom vijencu da «zemlja zaudara Mu'amedom i da riče 'odža sa munare». Apsolutno mi stojimo iza toga da onoga trenutka kada BNV bude vraćen Bošnjacima, da će država morati te stvari da realizira na pravi način.

Nacionalni interes i identitet od asfalta i šodera
Bošnjaci.Net: Možda je rano govoriti, ali po vašem mišljenju, da li će izborna kampanja za Nacionalni savjet biti fer plej?
ZUKORLIĆ: To svakako sada nije moguće predvidjeti. Mjera u kojoj mi budemo uticali na to ona će biti afirmativna kampanja, dok o našim protivnicima govorimo samo u mjeri neophodne komparacije onogo što ne valja, a mi smatamo da ćemo uraditi bolje. Dakle, to je naša orijentacja. Međutim, već je počelo, pogotovo ova lista Ljajića koja je u jako teškoj poziciji sa malim šansama, ali obije su sa malim šansama. Obojica su učinili medveđu uslugu svojim listama, jer su napravili liste iza kojih formalno ne mogu da stanu, koje ne mogu da zastupaju. Tu će se koristiti poluge Beograda, gdje će za tu deceniju sjedenja u BG imati izvjesne uticaje i veze sa medijima gdje će se poručivati tekstovi. Kao što je prije neki dan izašao tekst u dva tabloidna lista, Alo i Kurir, gdje je inscenirana priča kako se pokrivene djevojka pojavila na fakultetu bezbjednosti u Beogradu. Studneti su se razbježali, mislisli su da je terorista, crna udovica, da je završila studije na Internacionalnom univerzitetu koji je osnovan od saudijskih para, ali eto, diplome su ovakve ili onakve, pa ih treba nostrificirati. I sve to prosto da se Srbi počnu plašiti muslimana, da se sve to dovede u vezu sa Univerzitetom, a to znači sa mnom i BKZ-om, i tako dalje. Nažalost, ja očekujem takve udarce, a zna se ko stoji iza toga. Ja sam dobio informaciju da su to poručeni tekstovi od ovih političkih faktora i da imaju takav signal. Ja očekujem da će u toj negativnoj situaciji na takav prljav način voditi kampanju. A već sam istakao i sada ponavljam, da bi bilo pravilno i korektno da se srpski ministri ne pojavljuju u Sandžaku do 6. juna i nisu dobrodošli. Neko je već rekao da mogu dobiti i paradajz i jaja. Mislim da bi bilo korektno da se ne koriste srpski ministri u toj kampanji i da nam se ne miješa, prosto ne eliminiše linija između onoga što je nacionalni interes i identitet od asfalta i šodera. To su dvije različite stvari, ali biće i takav pokušaj zato što su oni izdali bošnjačke nacionalne interese i narodu ne mogu da ponude ništa u pogledu identiteta, jer su iznevjerili svoj narod na taj način. Ali će pokušati da krenu u humanitarne akcije, već je počelo da se prave spiskovi po Priboju, Novoj Varoši i Prijepolju, gdje treba da krenu u paketu po već isporbanim modelima. Naravno, mi taj dio kampanje ne možemo spriječiti. Svako će mobilisati resurse koje ima. Oni imaju BG, mi ga nemamo. Oni imaju državni budžet, mi ga nemamo. Ali, naš resurs je narod, koji siguran da je shvatio da neće podleći takvim prevarama.

Sandžaklije ili Zapadni Šumadinci
Bošnjaci.Net: Trenutačno u Skupštinskoj proceduri je izmjena Zakona o Regionalnom razvoju. Šest sandžačkih opština je sada u jednom statističkom regionu. Polemika oko ovog Zakona izazvala je burne reakcije. Ponovo je oživljena retorika devedestih godina, priča o zelenoj transverzali, o političko neutemeljenim zahtjevima sandžačkih Bošnjaka, da je na pomolu novo komadanje Srbije, moguća podloga za izazivanje separatizma. Jedna je činjenica da Evropa ne poznaje termin „statistički region“. Kakvo je Vaše mišljenje o samom zakonu i činjenici da će svih šest sandžačkih opština biti u jednoj cjelini?
ZUKORLIĆ: Prvo: sve to što sada srpska vlast radi je neka vrsta eksperimenta za definitivno ustrojstvo administrativnih regiona, odnosno decentralizacije Srbije. Jer decentralzacija se mora desiti, to je nešto što je neminovno i za razvoj Srbije, ali isto tako su to zahtjevi Evropske unije i u tom pravcu se ide. Ono što srpska vlast radi, jeste upravo da se na jedan način eksperimentiše sa tim pitanjem, ali isto tako da se pripremi svijest ljudi za tako nešto. Mi smo u startu to shvatili kuda to ide i šta je namjera i u Junskoj deklaraciji, usvojenoj prošle godine, kazali svoj stav a to je da je za nas isključivo prihvatljiv region Sandžak sa sjedištem u Novom Pazaru. Sve je mimo toga neprihvatljivo. Prva verzija je bila da je Sandžak podijeljen između dva regiona, a onda imamo sada obećanje ministru Ljajiću i Ugljaninu da će to biti u jednom regionu. Ali eto, sada smo definitivno po prvi put u Šumadiji, što nije samo paradoks, već duboko zadire u identitet, jer ta simbolika ima i te kakvu jačinu. Mi i Šumadija smo dva potpuno različita svijeta, a sada smo eto neki Zapadni Šumadinci. Ako tako bude, ja sam jednom prilikom šaljivo ili cinično rekao da onda taj sandžački grb treba promijeniti, pa umjesto ona tri polumjeseca treba staviti šajkaču, i umjesto tri ljiljana staviti srbijanski opanak. U tom slučaju možemo da budemo u Šumadiji ili Zapadnoj Srbiji. Mislim da je to sada stvaranje nekog prostora, opet vezano da se spašava Ugljanin i Ljajić, koji su obećali svojim biračima da će Sandžak biti poseban region, da će sandžačke općine biti u jednom regionu. Sada da se koncept srpske politike ne promijeni, evo jesmo u istom regionu, što naravno nema nikakve veze sa suštinom, a osim toga ustav i druga međunarodna akta ne dozvoljavaju nikakva administrativna ustrojstva, bilo da se radi o statističkim ili nekim administrativnim regionima koja mijenjaju etničku strukturu. Ako su Bošnjaci u Sandžaku većina, onda ih niko nema parčati na neke regione gdje će postati manjina. To je ustavno neodrživo i također neprihvatljivo s aspekta međunarodnih akata i najvažnije je da Bošnjaci budu svjesni i da to ne prihvate. Ta priča sa vladajućim partijama koje igraju beogradsku politiku je privremena, i u tom slučaju dolazi do izražaja naša deklaracija, kako ova od juna prošle godine, tako i ona od prije tri godine, koja je bila produkt izglašavanja ustava onakvog kakav jeste i našeg protesta za neka ustavna rješenja koja su identitetskog karaktera. Bez obzira što je u tom trenutku vlast ignorisala te deklaracije, one predstavljaju jedan moralno historijski resurs Bošnjacima. One potvrđuju da Bošnjaci to nisu prihvatili i svako sutra dan ko se bude bavio tim pitanjem imat će jak resurs da bošnjački politčki faktori nisu prihvatili te deklaracije.

Bošnjaci.Net: Prije nekoliko dana Mešihat Islamske zajednie u Srbiji obilježio je „Dane jedinstva Islamske zajednice“. Muftija ste od osnivanja Sandžačkog mešihata. Kako gledate na retrospektivu razvoja Islamske zajednice; bio je zaista težak put, pun izazova u jednom haotičnom vremenu? Da li će Islamska zajednica i dalje biti stožer bošnjačkog jedinstva?
ZUKORLIĆ: Oni koji se sjećaju znaju kako smo naslijedili Islamsku zajednicu 1993. godine koju je simboliziralo nekoliko starih vakufskih objekata u raspadu, pod ćeremidom, u većini okupirani od raznih ilegalnih stanara. Prosto rečeno imali smo u tom pogledu jedno dosta teško stanje koje je održavano entuzijazom pojedinih ljudi, imama, zaposlenih i aktivista koji su to održavali kao onu žeravicu na dlanu. Danas imate sistem, u obrazovnom smislu, koji ima svoj kontinuitet od dječijeg vrtića, preko tri medrese, Islamskog fakulteta i Internacionalnog univerziteta. Jedini smo Mešihat na kugli zemaljskoj koji je osnovao svoj svjetovni identitet. Osim toga imamo Glas islama kao jedinu novinu koja izlazi na bosanskom jeziku, jedina islamska novina u Srbiji, koja u kontinuitetu izlazi više od deset godina u Srbiji. Pored toga funkcionira i Udruženje žena, Udruženje uleme, jedan potpuno zaokružen sistem i kadrovski i konceptualno. Imajući ovo u vidu IZ je doživjela svoju ekpanziju. Pitanje da li je IZ sada stožer jedinstva, koje nije primjerno vremenu u kojem se nalazimo, jer ona je prije svega sada stožer opstanka. Uvijek se traži ono što je preče: ako moramo da biramo između jedinstva i opstanka, odabrat ćemo opstanak, između jedinstva i slobode, moramo se boriti za slobodu. I sve ovo što se danas dešava je posljedica toga. Mi smo mogli da sačuvamo potpuno jedinstvo da žrtvujemo slobodu, a da rizikujemo nestanak. Mi smo bili tada svjesni da je jedinstvo bilo djelimično ugroženo našom borbom za slobodu, mi mislimo da je to privremena stvar i onog trenutka kada ostvarimo svoju slobodu, onda će se jedinstvo vratiti kao jedna sasvim normalna posljedica.

Sve što ne možete da kupite, nemojte nikada prodati
Bošnjaci.Net: Biće ovo, uvaženi muftija, zanimljivo vrijeme, jer u Sandžaku se vazda događaju čuda. Kakva je Vaša poruka Bošnjacima u Srbiji?
ZUKORLIĆ: Prije svega želim da konstatujem da su Bošnjaci shvatili tu poruku, jer poslije ove 17.godišnje borbe, mi smo u prilici ne da govorimo da ljude ubjeđujemo, već to da im pokažemo kako bismo mi radili i u drugim sferama ako dobijemo legitimitet. Ako želite da vidite kao ćemo doprinijeti očuvanju bošnjačkog identiteta na polju kulture, obrazovanja, informisanja, obiđite Mešihat, njegove ustanove, Internacionalni unverzitet, vidjet ćete da su to ustanove i organizacije koje su daleko iznad svih balkanskih standarda, blizu su zapadnoevropskih, a nedavno sam rekao i švicarskih standarda. To je naš ključni resurs i mislim da je samo za još jedan manji dio naroda potrebno da to vidi i da se uvjeri i da se istrgne iz jednog političkog ambijenta političkih stranaka koje drže kao taoce na neke sitne relacije, tipa dobićeš dozvolu za dućan, kuću, garažu na ulici za račun trotoara i tako dalje. Treba im samo više dostojanstva da se istrgnu iz tih kandži. Dakle, moja suštinska poruka Bošnjacima je: ne odričite se svoje vjere, svog nacionalnog identiteta, svoje slobode i svog dostojanstva. Ostalim stvarima trgujte, ali nemojte trgovati ovim stvarima, koje nisu za trgovinu, jer sve što ne možete da kupite, nemojte nikada prodati.