Potomstvu žrtava genocda ostalo je samo da svakog 11. jula miluju tabute

Usvojena deklaracija - vodili brigu da ne povrijede srpske 'eroje i počinioce genocida Skupština Srbije je poslije 13 sati rasprave usvojila Deklaraciju kojom se osuđuje zločin u Srebrenici. Za Deklaraciju je glasalo 127 poslanika. Za Deklaraciju kojom se osuđuje zločin nad bošnjačkim stanovništvom Srebrenice u julu 1995. godine, na način utvrđen presudom Međunarodnog suda pravde, glasalo je 127 poslanika vladajuće koalicije, dok je protiv bio 21, a jedan poslanik nije glasao. Poslanici Srpske radikalne stranke i Liberalnodemokratske partije nisu učestvovali u glasanju. Deklaraciju su podržale poslaničke grupe Za evropsku Srbiju, G17 plus, Socijalistička partija Srbije - Jedinstvana Srbija, Partije ujedinjenih penzionera Srbije i manjine. Protiv su bili poslanici Demokratske stranke Srbije i Nove Srbije, a poslanici Srpske napredne stranke napustili su salu pre glasanja. Prije glasanja nije usvojen prijedlog šefa poslaničke grupe DSS-a Miloša Aligrudića da poslanici glasaju prozivkom. U Deklaraciji, Skupština Srbije poziva sve nekadašnje sukobljene strane u Bosni i Hercegovini i drugim državama bivše Jugoslavije da nastave proces pomirenja i jačanja uslova za zajednički život zasnovan na ravnopravnosti nacija i punom poštovanju ljudskih i manjinskih prava i sloboda, da učinjeni zločini više nikada ne bi bili ponovljeni. Skupština Srbije izražava očekivanje da će i najviši organi drugih država s teritorije bivše Jugoslavije na ovaj način osuditi zločine izvršene protiv pripadnika srpskog naroda, kao i da će uputiti izvinjenje i izraziti saučešće porodicama srpskih žrtava, piše u Deklaraciji. U preambuli Deklaracije navedena su međunarodna akta na koje se Skupština Srbije pozvala, među kojima su Ustav Srbije u kome stoji da su ljudski životi i dostojanstvo neprikosnoveni i Univerzalna deklaracija UN-a o ljudskim pravima, javlja B92. Skupština Srbije pruža podršku radu državnih organa zaduženih za procesuiranje ratnih zločina i za uspješno okončanje saradnje sa Međunarodnim krivičnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju, u čemu naročitu važnost ima otkrivanje i hapšenje Ratka Mladića, radi suđenja pred Haškim tribunalom. Kolegijum Skupštine Srbije, koji je predsjednica parlamenta Slavica Đukić-Dejanović zakazala za četvrtak, razmatraće deklaraciju o zločinima počinjenim nad Srbima na prostoru bivše Jugoslavije. Dejanovićeva je izjavila da je vladajuća većina napisala početnu verziju tog dokumenta i dodala da će se prijedlog te deklaracije relativno brzo naći pred poslanicima.

Silajdžić: Deklaracija ne sadrži termin genocid; Mnogi u Srbiji su demonstrirali zavidan nivo građanske svijesti i hrabrosti
"Deklaracija ne sadrži termin genocid, a izdvajanje Srebrenice od ostalih zločina u Bosni i Hercegovini je opravdano samo ukoliko je propraćeno pravnom definicijom tog zločina utvrđenom od strane Međunarodnog suda pravde. Ja odajem poštovanje svim onim u Srbiji koji su se borili - i prije, a i tokom skupštinske debate - da se stvari nazovu pravim imenom. Ovaj proces je pokazao da takvih ljudi u Srbiji nije malo i oni su demonstrirali zavidan nivo građanske svijesti i hrabrosti, te istinsku želju za pomirenjem i zajedničkom evropskom budućnošću“ izjavio je za portal Vijesti.ba predsjedavajući Predsjedništva BiH dr Haris Silajdžić povodom usvajnja Deklaracije o Srebrenici u Skupštini Srbije i dodao:

“U svakom slučaju, osuda zločina i izvinjenje porodicama žrtava, koji su izraženi u Deklaraciji, kao i želja za unaprijeđenjem prijateljskih odnosa na osnovu poštivanja međunarodnog prava i teritorijalnog integriteta i suvereniteta Bosne i Hercegovine, može se protumačiti kao izraz dobre volje ako se ti ciljevi provode u praksi i ako ih ne prate suprotni potezi. U tom smislu, odgađanje hapšenja Ratka Mladića i postupci Srbije u vezi slučaja Ejupa Ganića i Ilije Jurišića će biti praćeni s posebnom pažnjom", - javljaju Vijesti.ba:


Subašić: Ne može se zamijeniti riječ zločin umjesto genocid
Predsjednica Udruženja „Pokret majki enklava Srebrenica i Žepa“ Munira Subašić, komentirajući usvajanje Deklaracije o osudi zločina u Srebrenici u parlamentu Srbije, kazala je da se stvari nisu nazvale pravim imenom, te da se ne može zamijeniti riječ zločin s riječju genocid. Ona je istaknula da je Međunarodni sud pravde presudio da se desio genocid, da majke koje su doživjele genocid znaju da je bio stvarno genocid, da je Haaški tribunal presuđivao nekim zločincima za genocid, te da je Sud u BiH također presuđivao nekim zločincima.

„Žalosno je što nisu uradili pravu stvar, ako ništa radi istine, radi pomirenja, radi suživota. Mislim da bi to bilo vrlo važno kako za nas majke koje smo doživjele genocid, više bi bilo važno za generacije koje dolaze“, kazala je Subašić.

Međutim, dodala je, daje mi nadu da su neki parlamentarci govorili pravu istinu i da su mnoge nevladine organizacije osudile ono što se desilo.

„Nadam se boljoj budućnosti mladih koji će doći poslije nas“, kazala je Subašić.

Hasečić o usvajanju deklaracije o osudi zločina u Srebrenici
Predsjednica Udruženja 'Žena - žrtava rata' Bakira Hasečić je, komentirajući usvajanje Deklaracije o osudi zločina u Srebrenici u srbijanskom parlamentu, kazala da je takva formulacija sramna, znajući da je Evropa usvojila rezoluciju u kojoj stoji da je u Srebrenici izvršen genocid. „Sramotno je, ponižavajuće prema žrtvama“, kazala je Hasečić dodajući da ipak misli da će jednog dana, i to vrlo brzo, pošteni građani Srbije shvatiti da je izvršen genocid, da je izvršeno plansko ubijanje jednog naroda.

Nataša Kandić: Deklaracija je morala da sadrži riječ genocid
Deklaracija o Srebrenici usvojena u Skupštini Srbije morala je biti usaglašena s Rezolucijom Evropskog parlamenta i morala je da sadrži riječ genocid, jer se presuda Međunarodnog suda pravde upravo odnosi na genocid - izjavila je danas direktorica Fonda za humanitarno pravo iz Beograda Nataša Kandić.

Ona smatra da nije dobro i to što se u ovoj deklaraciji 11. juli ne proglašava danom sjećanja. S druge strane, Kandić ocjenjuje da je Deklaracija ipak dovoljno snažna da će "mijenjati odnose u odnosu na prošlost".

Kandić kaže da je najveća pozitivna stvar ta da je ovaj dokument donijet uz jaku podršku Socijalističke partije Srbije. To je partija koja je, podsjeća Kandić, bila na vlasti u vrijeme svih zločina i genocida i čiji je predsjednik bio optužen za genocid.

Direktorica FHP-a stava je da će deklaracija u neko dogledno vrijeme utjecati na promjenu stavova i mišljenja javnog mnijenja u RS te da će izazvati u tom bh. entitetu ozbiljno preispitivanje stavova i mišljenja u odnosu na prošlost, te da je jasno pokazala da postoji neka crta i da preko te crte Srbija ne može povlađivati zahtjevima iz RS.

Tadić: Deklaracija čin najvišeg patriotizma
Predsednik Srbije Boris Tadić izjavio je danas da je usvajanje Deklaracije o osudi zločina u Sreberenici historijski događaj. On je istakao da je poštovanje žrtava drugog naroda izraz najvišeg patriotizma.

"Smatram ovu deklaraciju velikim doprinosom demokratizaciji Srbije i regionalnom pomirenju. Žao mi je što nije usvojena ranijih godina, ali moj tadašnji odlazak u Srebrenicu i ova deklaracija govore nedvosmisleno o političkim vrijednostima Srbije i kako vidimo region, naše susjede i zajedničku evropsku budućnost", rekao je Tadić.

Odgovarajući na primjedbe onih koji su nezadovoljni zbog toga što je iz deklaracije izostala riječ genocid, Tadić je objasnio da se deklaracija nije bavila pravničkom kvalifikacijom, i da je Skupština načinila vrijednosno određenje prema zločinu.

"Skupština Srbije i srpski narod pokazali su da se distanciraju od tog monstruoznog zločina i da ne stoje iza njega", poručio je Tadić, i naglasio da taj zločin mora imati i sudski epilog, tako što će se procesuirati svi koji su optuženi da su u njemu učestvovali.

Biserko: Maksimum Srbijanskog parlamenta
Predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji Sonja Biserko ocijenila je danas da je Deklaracija o Srebrenici usvojena jučer u srbijanskom parlamentu zbog diskusije i načina na koji je ona vođena, u ovom momentu maksimum koji može da pruži parlament te države.

Biserko smatra da ova deklaracija ne zadovoljava očekivanja svih koji su željeli da Srbija tim gestom pokaže da je spremna da se distancira od politike Slobodana Miloševića, te da je parlament ovom raspravom dao jednu vrlo sramnu sliku stanja duha u srbijanskom društvu.

-Sve ono što se dešavalo u parlamentu Srbije mnogo je važnije za samu Srbiju zato što ona pokazuje dubinu identifikacije s politikom Slobodana Miloševića, nemogućnost da se prihvati odgovornost za tu politiku i da se od nje distancira - ustvrdila je Biserko.

Salkić: Žalosno je da neki još govore da se nije desio genocid

Evidentno je da u Srbiji još ne postoje toliko jake snage da mogu pokazati snagu da se u tamošnjoj skupštini jasno osudi genocid koji se dogodio u Srebrenici, ocijenio je danas šef Kluba poslanika SDA Ramiz Salkić.

- Ukoliko se u srbijanskoj deklaraciji ne spominje riječ genocid, ona se onda ne može dovoditi u kontekst presude Međunarodnog suda pravde niti u kontekst Rezolucije Evropskog parlamenta, koji su jasno kazali da se u Srebrenici desio genocid - naglasio je Salkić u izjavi novinarima u Banjoj Luci.

Ističući da je djelimično pratio izlaganja pojedinih poslanika Narodne skupštine Srbije Salkić je ocijenio da je “žalosno da nakon svih ovih godina, još postoje ljudi koji kažu da se u Srebrenici nije desio genocid”.

Mišljenja je i da srbijanska deklaracija nema tu snagu kakvu bi imala da se spominje riječ genocid i sigurno ne može biti satisfakcija žrtvama, ako je, kaže, neko i želio da do toga dođe.

- Oni koji su predlagali tu deklaraciju mislim da nisu imali snage da riješe to pitanje kako je tražio Evropski parlament i Međunarodni sud prave i žalim zbog toga. Ali se isto tako nadam da će ta deklaracija doživjeti svoje promjene, kada demokratske snage u susjednoj nam Srbiji budu toliko snažne da i javnost u Srbiji prihvati da se u Srebrenici desio genocid, koji je najstravičniji zločin nakon Drugog svjetskog rata i to ne zbog toga da bi se samo osudio već da bi tamošnja javnost postala svjesna i činjenično i na svaki drugi način da je u Srebrenici bio genocid, ne da bi neko rekao da su Srbi genocidan narod, već zato da su neki uime njih to činili te da Srbi kao narod ne dozvole da se to u budućnosti ponovo počini protiv bilo koga - zaključio je Salkić.

Stojanović: Trebalo je citirati presudu Međunarodnog suda
Bivši pravni zastupnik Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu Radoslav Stojanović ocijenio je danas da je dobro što je Skupština Srbije usvojila Deklaraciju o osudi zločina u Srebrenici, ali je dodao da je tekst tog dokumenta mogao da bude bolji.

- Trebalo je u Deklaraciji citirati presudu Međunarodnog suda pravde u kojoj se kaže da je u Srebrenici počinjen genocid, pa potom reći da je sud donoseći tu presudu oslobodio Srbiju odgovornosti za genocid - rekao je Stojanović.

Žene u crnom: Deklaracija je ruganje žrtvama genocida
Nevladina organizacija Žene u crnom ocijenila je danas da je usvajanjem Deklaracije o osudi zločina u Srebrenici nastavljen kontinuitet poricanja agresije Srbije na Bosnu i Hercegovinu i istakla da se Skupština Srbije "i ovoga puta narugala žrtvama genocida" u Srebrenici, njihovim porodicama i preživjelima.

- Skupština Srbije je još jednom izbjegla da pokaže solidarnost sa žrtvama zločina počinjenog u naše ime i da osudi i kazni sve one koji su učestvovali u genocidu. Najoštrije protestujemo protiv ove odluke Skupštine i zahtijevamo da Srbija isporuči Haškom tribunalu ratnog zločinca Ratka Mladića, piše u saopštenju Žena u crnom.

Dodaje se da je Skupština Srbije odbijanjem da genocid u Srebrenici nazove tim imenom relativizuje učešće Srbije u tom strašnom zločinu "falsifikovanjem činjenica i relativizovanjem konteksta vođenog rata".

Na taj način Skupština Srbije svjesno je ignorisala presudu Međunarodnog suda pravde donijetu 26. februara 2007. godine, kao i presude Haškog tribunala u slučajevima "Krstić", "Jokić" i "Blagojević" u kojima su sudski utvrđene činjenice da se na prostoru Srebrenice dogodio genocid, navele su Žene u crnom.

EU pozdravila usvajanje deklaracije
Evropska komisija u srijedu je ocijenila da je usvajanje Deklaracije o Srebrenici u Skupštini Srbije "važan korak naprijed i od značaja za Srbiju i cijelu regiju". To je izjavio Lutz Guellner, glasnogovornik potpredsjednice Evropske komisije i visoke predstavnice za vanjsku i sigurnosnu politiku Evropske unije Catherine Ashton.

Kacin: Zločin u Srebrenici ne može biti ništa drugo nego genocid
Poslanik Evropskog parlamenta i izvjestilac za Srbiju Jelko Kacin (ALDE/ LDS) ističe, da je raspravama i usvajanjem Deklaracije o Srebrenici u Narodnoj skupštini, Srbija krenula pravim putem, saopćeno je iz njegovog ureda. Međutim, sa žaljenjem konstatujem da slanje nedovršenih poruka nije ona evropska politika i preuzimanje odgovornosti za pomirenje koju Srbija i njeni građani zaslužuju, i koju cio region već tako dugo iščekuje, kaže Kacin.

Da bi Deklaracija imala svoju istinsku svrhu, vrijednost i odaziv, potrebno je da Srbija u potpunosti uvaži odluke Međunarodnog suda pravde i da se eksplicitno prizna da je u Srebrenici počinjen genocid.

Usvajanjem Rezolucije o Srebrenici na plenarnom zasjedanju u Strasbourgu u januaru 2009. Evropski parlament pokazao je jasan stav prema tim događajima.

U skladu s Rezolucijom, ali i odlukom Međunarodnog suda pravde zločin počinjen nad stanovnišvom 11. jula 1995. u Srebrenici nije i ne može biti drugo osim genocid.

Priznanje i prepoznavanje zločina počinjenog u Srebrenici kroz Deklaraciju vodi ka pomirenju i eliminaciji svih stereotipa kolektivne krivnje, ali kao prepreka na tom putu i dalje stoji odsustvo generala Ratka Mladića na optuženičkoj klupi u Haagu.

- Nedovršena poruka koju je Srbija kroz Deklaraciju poslala, nažalost, nije u potpunosti doprinijela suočavanju s prošlošću i promjeni atmosfere u regionu, smatra Kacin.

Stoga postoji i evidentan stepen razočarenja u vezi s usvojenom Deklaracijom.

- Umjesto realnog suočavanja s prošlošću, Srbija je ovom odlukom Narodne skupštine, zapravo glasanjem vladajuće koalicije, na izvjestan način napravila čak korak više ustranu, a ne dovoljan korak unaprijed, ocijenio je Kacin.

Iako je bilo i pokušaja cjelovitog pristupa sa strane LDP Čedomira Jovanovića, NGO Sonje Biserko i drugih, Deklaracija samo posredno priznaje stav Evropske unije prema genocidu u Srebrenici i neće imati dovoljno pozitivan utjecaj na razvoj odnosa u regionu. Deklaracija je daleko od poruke, koju je pod naslovom "Jedinstvena poruka za pomirenja" srpskoj javnosti nedavno putem časopisa 'Vreme' uputio sam srpski tužilac za ratne zločine Vladimir Vukčević.

Suočavanje s prošlošću može uroditi plodom ako se ono izvrši iskreno i u potpunosti. Djelimično suočavanje ostavlja posao nedovršen i donosi realan rizik da se pogrešno protumače nastojanja Srbije da se obračuna s prošlošću.

The Times: Deklaracija je minimalno preuzimanje odgovornosti Britanski listovi The Times i The Independent u srijedu ocijenjuju Deklaraciju o osudi zločina u Srebrenici koju je usvojila Skupština Srbije kao pozitivan, ali ne i dovoljan korak. Times u uvodniku konstatuje da je usvajanje Deklaracije kojom se osuđuje ono što se dogodilo u Srebrenici dobrodošlo, iako je, ocijenjuje list, riječ o preuzimanju minimalne odgovornosti. Times naglašava značaj istine o Srebrenici za porodice žrtava, političku scenu Srbije i proces pomirenja u regionu, ali smatra da riječi nisu dovoljne, te da Ratko Mladić mora da bude uhapšen. U komentaru Independenta ističe se da se vlasti Srbije, na čelu s predsjednikom Borisom Tadićem trude da naprave jasnu razliku u odnosu na Srbiju iz doba Slobodana Miloševića, ali se postavlja pitanje kako će usvajanje Deklaracije dočekati Bošnjaci. List očekuje da će izostavljanje riječi "genocid" iz Dekleracije naljutiti Bošnjake, ali je, dodaje Independent, za njih vjerovatno važnije to što je Ratko Mladić i dalje na slobodi. Skupština Srbije je u srijedu rano ujutro usvojila Dekleraciju kojom se osuđuje zločin počinjen u Srebrenici u julu 1995. godine.

- Najava ponovne rasprave i usvajanja dodatne rezolucije je nova poruka, koja donosi dodatne dvoumice i zabrinjavajuće spoznaje o trenutnom većinskom stanju političkog duha u Narodnoj skupštini Srbije i široj javnosti, što je nedavno primijetio i Serž Bramerc, smatra Kacin.

Belkić: Bez riječi genocid deklaracija gubi na svojoj težini
Usvojena Deklaracija o osudi zločina gubi na svojoj težini bez riječi genocid, prokomentirao je u izjavi Feni usvajanje Deklaracije u Skupštini Srbije član Predsjedništva Stranke za BiH i potpredsjednik ove stranke Beriz Belkić. Dodao je da Deklaraciju nakon svih ovih godina "natezanja i navlačenja, načina rasprave, manipulacija i spekulacija te lobiranja međunarodne zajednice o ovom pitanju" nije shvatio kao iskrenu.

"Ona je rezultat višegodišnjih napora međunarodne zajednice i nekih progresivnih snaga koje postoje u Srbiji, ali očigledno u nedovoljnom kapacitetu. Deklaracija nije izraz iskrenog uvjerenja već pragmatičnog pristupa i meni kao čovjeku ne znači puno", kazao je Belkić.

Ipak, pojasnio je, ne može se osporiti da usvajanje Deklaracije nešto znači za ukupne odnose između BiH i Srbije.

Srbijanski parlament u srijedu rano ujutro usvojio je Deklaraciju o osudi zločina u Srebrenici i njome izrazio sućut i ispriku obiteljima žrtava.


Deklaracija je usvojena sa 127 glasova od ukupno 250 zastupnika u srbijanskom parlamentu. Protiv je bio 21 zastupnik, a ostali su ili napustili dvoranu ili nisu pristupili glasanju.

Jukić: Srbija propustila šansu da dešavanja u Srebrenici nazove pravim imenom
Usvajanje Deklaracije o osudi zločina u Srebrenici je jedan iskorak Republike Srbije, ali smatram da je Srbija morala biti malo hrabrija i usvojiti nepromijenjeni tekst presude Međunarodnog suda pravde, istakao je u izjavi Feni poslanik HDZ-a BiH u Predstavničkom domu PSBiH Velimir Jukić. Jukić smatra da je Srbija propustila šansu da dešavanja u Srebrenici 1995. nazove pravim imenom.

"Šteta što Skupština Srbije nije imala dovoljno snage i jedinstva da usvoji ono što piše u presudi", kazao je Jukić, prenosi Fena.

Poema: DJECA SREBRENICE Gledala su i drhtala jedne noći i tako novi dan čekala ne sluteći da će im njihove najmilije na silovanje, na pogubljenje odvoditi, i da će im iz dana u dan mahale gorjeti, a pepeo i čađ po njihovim slabašnim prsima padati, i suze i strah iz njihovih garavih, crnih, plavih očiju tjerati. Plakala su, vrištala su djeca Srebrenice i okretala se negdje u izmišljene daljine, i prozivala su igre u svoj svijet, u svoje avlije. Šta su to ona svojim nevinim rukicama, svojim tankim prstićima dirala? Šta su im sanjiva i ranjiva djeca zgriješila da bi ih vojska bradonja od njihovih odvajala!? Pokušavala su te noći posljednji put prislonjeni jedno uz drugo k’o vreće u vodenici na podu prljavom i krvlju natopljenom--zaspati, i ko zna kakve su snove mogli sanjati, i koliko im je te noći bilo bradonja u posjeti, i tako ih plašili da im se disanje poremeti ***** Nisu to bili obični snovi njihovi, nisu to bile obične rukice i tanki prstići, nisu to oči ni vjeđe bile obične, i zvijezde su sa neba k’o zrele voćke padale, i njihovi najmilijih u tami logora k’o zreli maslačci su trunuli, ali i na bedemu slobode ginuli, da bi djeca Srebrenice razbušene kose, garavih crnih, plavih očiju igračke u snovima prebirali, ne sluteći da će vatre u Srebrenici gorjeti, da će vojska bradonja kame, kundake i šake krvavave na malenim ramenima odmarati. Spavala su tiho zaneseno trčali i opet u svoje mahale i avlije se vraćali. ***** Spavali su zlatokosi i svojoj se Srebrenici okretali u kojoj su behari mirisali, zato su bradonje na nju i kidisali. Nebo i svod nebeski su tražili i nisu ih pronašli, nebo i svod su pobjegli da te strahote ne bi gledali. Okretali se majkama i sretno ruke širili noktima za zrak se hvatali, a onda kao i sva druga djeca iz sna naglo se prenuli. ***** Gdje smo to sada mi, gdje su naši najmiliji gdje su naši potoci skakutavi i na njima od kukuruzovog klipa mlinovi? Gdje su naše lutkice, krpice, lopte šarene, ima li plave zore i kada će jednom dan da osvane? Gdje su polja pokošena i na njima bez mreža golovi? Zašto nas od najmilijih odvajate, pa onda u nepoznato deportujete? To su i danju i noću pitali,ali su bez odgovora ostali. Zbog tuge goleme u njima, u njihovim slabašnim grudima, u njihovim garavim, crnimm, plavim očima vatra je buknula u kojoj je radost njihova izgorjela. ***** Kuda ste nas bose, gole, gladne, žedne poveli, šta će vam te maske na licima,mi smo vas prepoznali, šta će vam puške s nabijenim bajonetama, redenici po prsima, bombe na opasačima, toliki kamioni, autobusi, tenkovi..? Gdje su naši najmilijih, gdje su naše knjige i teke? čiko, nas sve boli u očima, u grudima, ispod kose, što nas bijete i tučete po leđima, po glavama, vi ste od nas veći, a mi smo samo djeca malena? Kažite šta smo mi i naši najmilijih zgriješili, šta hoćete s time postići? Zašto nas kao marvu pretovarate u neka nama mjesta nepoznata odvozite? Zašto nam ne date ni sunce, ni mjesec da vidimo? čiko, mi vas molimo, daj te nam kap vode, mrvu kruha, mi ne možemo dalje nama je „NON-STOP“ mrak pred očima! Nemojte nas više tući i k’o lopte šutati, pa vi ste do zuba naoružani, a mi, nemamo ni praćki! Što nas i naše najmilije u tamnice gurate u kojima su već neki prije nas bili i ne izađoše više živi, već ih vaši za ruke i noge izvukoše i ko klade u kamione sa ceradama ubaciše?

Te noći djecu Srebrenice kao marvu u kamione su ubacili i u nepoznati pravac odvezli. Suze i krv punili su i pekli oči, a plač i jauci pluća cijepali. Misli i snovi kao poplava su im nadolazili s crnim slutnjama protkani- da su im sestre i majke te noći silovali, najmilije u mezare zagrtali. Majke su kose svoje čupale, u nesvjest padale i nisu sebi dolazile. Od bola i poniženja disanje zaustavljale ne bili djecu svoju iz tamnica čule... ***** Noktima krvavih zanoktica i kamama zahrđalim oči garave, crne, plave su iskopavali, jezike prosjecali, bajonete u srca zabadali, glave zlatokose ko bostan razbijali. Šta sve ta bagra nije činila, vratove, kičme, prste, kao suho granje lomila, tijela naga na vatri okretala, motorkama ih kasabila, mozgove vadila, zarazom ih liječila. Metode mučenja izmišljala, još ih i silovala, a te grozote snimala i svojim naredodavcima prikazivala, da bi im se pogana duša zadovoljila. Djeca Srebrenice niz rijeke su plutala, u okolnim pećinama, jamama, klisurama, u zajedničkim grobnicama nestajala, s njima i snovi njihovi i sjećanja njihova, na najmilije, na komšije, na kuće, na avlije. ***** Na one s kojima se igraše u školu idoše. Nestaše djeca Srebrenice sa svijeta ovoga, a nama koji ostasmo živi i budućim generacijama, u amanet ostaviše njihove nade, slike, želje, svijet dječijih koji započe u Srebrenici, a završi: -Gdje!? ***** Sada su i uvjek su djeca Srebrenice s nama, u nama, u njedrima našim, u utrobi Bosne, u knjigama historije, u polju, u cvijeću, u igrama, u snovima, u zaljubljenim očima. Sada su i uvjek su uzdasi njihovi, plač, krikovi, jecaji i ruke ispružene prema majkama, kruhu, vodi, ta djeca koje više nema, sve nas i generacije posle nas opominju: -Da ne vjerujemo dušmanima, podmuklim ubicama, jer ko djecu muči i ubija, to čini i sa odraslima! ***** Nema toga ko bi nas od njih, od njihovih garavih, crnih, plavih očiju odvojio, nema toga, taj ne postoji, ko bi na brige njihove zaboravio, ko bi se s njihovim lutkicama, krpicama,loptama, i ko bi se s njihovim potocima i mlinovima zavadio, i ko bi njihovu Srerbrenicu zaboravio. ***** I dalje teku i žubore i potoci i rijeke, bašče beharaju, a mezari i nišani bijeli opominju: -Da su na svijetu ovome bili i više ih nema! Allahu, uvedi te nevine evlade u bašče Dženneta, tamo im je mjesto, oni su Šehidi! O Bosno, neka tvoja zemlja u kojoj su im kosti LAHKA BUDE KAO NITI PAUČINE! Umreše na prečac, ali osta da živi opomena, A AKO I ONA UMRE TO NAM DJECA SREBRENICE neće halaliti, A ni Allah oprostiti....! Mehmed Meša Delić