Autor: Harun Hodžić

Harun HODŽIĆ: Kad sam se premao da dam signal za akciju Uka mi je panično dao znak da sačekam, pred njim na pola metra a bio sam tik uz njega vidjeli smo MRUD (mina usmjerenog dejstva) meni se u trnu osusiše usta nestade pljuvačke šta ako nas otkriju prije nego to Uka demontira, on je već radio prišao je do nje osmotrio da nemo okolo koja nagazna ili odskocna i kliještima prerezao kabal koj je vodio ka Kuli...

Kako su dani prolazili ulazilo se u ljeto, počelo se ozbiljnije sve dozivljavati pa i obuka jedinica, prije svega što je vrijedno spomenuti izdvojio bih i prvo polaganje Svečane zakletve organizirane i Domu “Zlatnih ljiljana” na Drveniji.

A poslije toga i prvu ozbiljniju obuku koju smo imali na Građevinskom fakultetu, formiran je Centar za obuku specijalaca, izvršen je i trijaz najbolje fizički spremnih pripadnika različitih jedinica, nas iz “Fatiha” odabrano je sedam. Među njima i moja malenkost, a bilo je i dosta mojih saboraca iz policje Starog Grada koji će kasnije svi do jednog sa ove obuke otići i biti jezgro za formiranje Specijalne jedinice MUP-a "Laste".

Komandant Centra za obuku bio je Zenga, a instruktrori izuzetno stručna lica koja su me prijatno iznenadila a posebno gospodin Momo Cipović kojeg ovim putem posebno želim istaći u njegovoj stručnosti poznavanja oklopnih sredstava a posebno tenkova. Sam sam sebi često govorio: "Da su svi ljudi sa našeg prostora radili posao kao Momo, da su svi poznavali svoju oblast kao on, gdje bi nam bio kraj". Pored oklopnih sredstava i osnovne obuke o njihovom dejstvu i najlakšem načinu kako ih uništiti, Momo nam je prenosio i šta se sve može za kratko vrijeme napraviti sa sredstvima kojima smo u tom momentu raspolagali. Tu je bio i instruktor za pirotehnička sredstva i eksplozive Mirza Jamaković sa timom koji je vodio Rus, Borilačke sportove vodili su instruktori sa DIF-a, a snalaženje u posebnim situacijama demonstrirao nam je rahmetli Meho Poturović. Zenga nam je predavao vojnu taktiku.

Vidite iz ovog da je ovo bila sveobuhvatna obuka i ako sam na početku bio skeptik i mislio da nam to ne treba jer se nema vremena za takav luksuz, to se pokazalo veoma uspješno, za petnesatak dana obuke bio sam siguran da uz Božiju pomoć i znanje koje smo za kratko vrijeme usvojili da nam dušmani neće moći nauditi. Obuka je tekla po planu remetilo je često neprijateljsko granatiranje ali se uglavnom zacrtano sprovodilo. Ono što je meni posebno bilo zanimljivo i interesantno, je vježba iskakanja iz vozila u pokretu pri brzni prvo od četrdeset kilometara na sat, pa onda od pedeset, pa na kraju i od šezdeset, mogu se pohvaliti da tim iz «Fatiha» je bio među najboljim i u ovoj disciplini smo poslužili kao eksperiment i snimani smo kamerom da bi ostalim generacijama na obuci bili kao primjer. Kada je obuka završena i kada smo se vratili u jedinice počeli su i prvi zadaci, jedan ću posebno izdvijiti kao interesantan.

Bilo je to priprema napada na kulu na Grdonju, mi iz «Fatiha» smo dovezeni na Breku gdje smo upoznali mladog i perspektivnog oficira Bezdroba, zvani Kan, on nam je onako vojnički prezentirao zadatak dao nam neka sredsva za noćno osmatranje i mi smo se uputili prema kuli, izviđanje je uspješno obavljeno snimljeni su svi položaji i rovovi četnika, bili smo toliko blizu da smo mogli vidjeti lica vojnika u jednom od bunkera. Sutra-dan smo i kamerom snimili sve to.

Akcija je mogla krenuti, ali da je tih dana sve bio eksperiment pokazaće se i ovaj put tako.
Rečeno nam je da ćemo probati neke naprave koje je neko u nekoj radionici pripremio, zapravo radilo se o školskim tromblonima koji su na vrhu imali neku epruvetu sa nekakvim bijelim prahom, koji je trebao biti nekakav bojni otrov koji će kada se ispali i kada bude djelovao nama obezbjediti nesmetan ulazak na neprijateljske položaje, sve je ovo onako vojnički nama Kan izbrifirao i poželio sretan put na zadatak. Krenulo se dobro prije svitanja, ja sam bio komandir akcije, rasporedio sam vojnike kako sam najbolje znao i kada smo došli do položaja sa kojeg se moglo krenuti u akciju čekali smo zoru da počne svitati da možemo na najbolji način izvršiti zadatak. Nihad je bio zadužen da ispali tromblone, glavni deminer bio je Uka, strijelci Kojić, Menso, i imali smo ispomoć iz domaće jedinice od Kana, na lijevoj strani od kule bio je jedan rov koji je trbalo neutralizirati, kad krene akcija i to je predviđeno, proučena je i dova, da nam Bog bude na pomoći, i trebalo je samo reći Nihadu udri! Kad sam se premao da dam signal za akciju Uka mi je panično dao znak da sačekam, pred njim na pola metra a bio sam tik uz njega vidjeli smo MRUD (mina usmjerenog dejstva) meni se u trnu osusiše usta nestade pljuvačke šta ako nas otkriju prije nego to Uka demontira, on je već radio prišao je do nje osmotrio da nemo okolo koja nagazna ili odskocna i kliještima prerezao kabal koj je vodio ka Kuli, koju smo već vidjeli, jedan treret je pao sa leđa ali i drugu nedaleko privezanu za jedno drvo je Uka svojim okom ugledao i krenuo ka njoj da i nju deminira, što je veoma brzo i uspješno uradio, sve je bilo spremno za početak. Nihada sam mogao vidjeti i dao sam mu znak, on se podigao na koljena i prislonio pušku na rame i sa ramena onako momački kao što je i on bio gromada od momka ispalo tri četiri ona tromblona koji su trebali četnike otjerati, rov na lijevoj strani koji sam pominjao je već napadnut i neutralisan sa dvije bombe i čekali smo reakciju iz Kule, ali ipak ispostavilo se da je to samo eksperiment koji nažalost nije dao željene rezultate, četnici su koji čas kasnije dok su se pribrali zapucali iz Kule i sa Kule. Nihad je ponovio još jedan ili dva tromblona koji nažalost nisu djelovali, počela se razmenjivati vatra ali smo mi sada već bili u podređenoj situaciji, i morali smo se povlačiti, kamo sreće da tromblone nismo ni nosili i da smo samo upali u Kulu rezultat bi bio potpun ovako nažalost, hvala Bogu niko nije ranjen, iskustvo više, i dobra vježba.