U petak 29. 01. 2010. obavljena je dženaza na gradskom groblju u Prištini akademiku prof. dr. Jašaru Redžepagiću (1929 - 2010.) Istoga dana u prepodnevnim satima održana je i komemorativna sjednica u Kosovskoj akademiji nauka i umjetnosti, na kojoj se čulo veoma pohvalnih riječi o doprinosu ovog njenog člana još od osnivanja ove naučne institucije.
Akademik Redžepagić, kazano je između ostalog, bio je autor preko 20 knjiga i oko 400 stručnih članaka po različitim publikacijama. On je inače bio zagrebački student, gdje je na tamošnjem Sveučilištu odbranio i doktorsku disertaciju oko razvoja albanskog školstva na Kosovu.
Profesor Redžapagić je cio svoj život posvetio pedagoškom poslu: bio je predavač i profesor od pedagoških akademija do Filozofskog fakulteta u Prištini.
Njegov naučni i istraživački opus obuhvata i druge oblasti, mimo pedagoških. Pisao je i pjesme, a jednu knjigu poezije “Boje u kapima kiše”, 1998. godine, izdala mu je naša bošnjačka revija “Selam” iz Prizrena ...
Pored ovog kratkog osvrta o našem rahmetliji, jedan od razloga kojim se moja malenkost rukovodila da iz svog ugla napiše par redaka o ovom zaslužnom čovjeku, Bošnjaku rodom iz Plava, doseljenom na Kosovo, jeste i njegova saradnja s nama oko spomenute prizrenske revije “Selam”, počev od njenog osnivanja u 1995. godini.
Bio je skroman, tih, umjeren… nenametljiv a jasan u govoru, spreman da se odazove na naše pozive povodom učešća na nekom skupu, manifestaciji ili da nam pruži odgovarajući savjet.
Profesor Alija Džogović je u “Selamu” br. 12. iz novembra/decembra 1997. uradio s njim i obiman intervju s naslovom “Prizren bi mogao biti centar duhovne aktivnosti Bošnjaka Kosova”. Pored toga, imali smo i objavljenih njegovih radova, poput “Prilog proučavanju kulturnog razvoja i identiteta Bošnjaka na Kosovu i Sandžaku” u “Selamu” br. 10. iz maja/juna 1997. god., a bio je upisan u impressumu i kao saradnik Revije.
Profesor Redžepagić je uzeo učešće i na Prve pjesničke sustrete bošnjačkih pisaca na Kosovu, u junu 1997. Ostao je sa nama dva dana, pokazujući solidarnost da se Susreti ipak održe sutradan na drugoj lokaciji, s obzirom da su u planiranom terminu i mjestu bili bukvalno zabranjeni od tadašnjih simpatizera režima…

U poslijeratnom periodu na Kosovu, dobro se sjećam da se odmah odazvao na naš poziv da učestvuje u dogovorima oko novonastale situacije, pogotovo na razgovor oko novopokrenute nastave na bosanskom jeziku, gdje je na skupu u Prištini dao i neke korisne savjete, kojom prilikom je također kazao da je (naša) ideja da se udžbenici za bošnjačku nastavu uvezu iz BiH - dobra. Nažalost,. neki tadašnji bošnjački politički “čimbenici” nisu pokazali valjani respekt prema ovom učenom čovjeku, naprotiv.
Međutim, na nekim skupovima bošnjačkog nevladinog sektora, pogoto onim držanim u Prištini, dr. Redžepagić je uzimao učešće.

Fotke iz arhive Rah. Jašara sa jedne manifestacije Druženje sa akademikom Redžeagićem Naslovnica jedne od knjiga

Akademik Redžepagić je imao dobru saradnju i sa Islamskom zajednicom Kosova, tim prije što se bavio i istraživanjem muslimanskog duhovnog naslijeđa i sufijskim redovima na Kosovu, kao i sa svojevremenim položajem medresa, odnosno mekteba.
Njegov naučni i izdavački opus obuhvata i neke aspekte persijskih (iranskih) duhovnosti, odnosno vrijednog pisanog doprinosa njihovih klasičnih islamskih mislilaca i pjesnika.

Doktor Jašar Redžepagić je imao jako dobru saradnju i svestrane veze sa kulturnim, vjerskim i političkim krugovima u Sandžaku, koga je često pohodio. Te veze je jednim dijelom imao i u BiH.

Ono što je vjerovatno široj javnosti poznato, jeste da je prof. Režepagić stvarao i na bosanskom i na albanskom jeziku, čime je dodatno pokazao svoju svestranost i učevnost. Izražavamo uvjerenje da će njegov doprinos razvoju nauke i pisane riječi biti adekvatno rasvijetljen, prije svega od Akademije nauka i umjetnosti Kosova, koja je, inače, prošle godine obilježila 80-godišnji rođendan ovog naučnika i svog člana.

Nesporno je da je iz bošnjačkih prorijeđenih redova na Kosovu otišao na bolji svijet najučeniji među njima, odnosno jedan od najučenijih Bošnjaka na širim prostorima, ali je nesporna i činjenica da je rahmetli Jašar Redžepagić do posljednjeg dana svog sadržajnog života dao sve što može da iza sebe, pored svoje porodice u Prištini, ostavi i svoje djelo po kojem će biti spominjan.

Ono što pisac ovih skromnih redaka, po subjektivnom ubjeđenju ne želi da propusti a da ne istakne, to je lahkoća izražaja i razumljivost njegovih riječi u pisanim djelima.
“Pored toga, sve što se njega ticalo, počev od govora, predavanja, stava, nastupa… bilo je primjer pravog pedagoga, onakav kakav pedagog baš treba da bude”; reče mi nedavno, na ove moje riječi o njegovom stilu pisanja, prof. Rasim Rama, historičar iz Prizrena.

S dodatnom nadom da će ovaj moj skromni tekst biti samo jedan od mnogih koje je zaslužio ovaj svestrani učeni čovjek, uz izraze gajreta njegovoj porodici, molimo Boga jedinoga da Jašaru Redžepagiću (inače deklarisanom vjerniku) oprosti i uvede ga u Dženet lijepi.