Mr. Fatmir ALISPAHIĆ: U Evropi haman svako ima ljudsko pravo da bude kakav hoće, samo muslimani nemaju pravo da budu muslimani. Mržnja prema islamu se ustoličava kao demokratska norma. Kao i mržnja prema Jevrejima, uoči holokausta. Ničim, osim mržnjom, ne može se objasniti ukidanje ljudskih prava muslimana u Evropi, taj dekret o otkrivanju muslimanki, o džamijama bez munare, ali i konsenzus o danskom i holandskom vrijeđanju muslimanskih svetinja.

Ako su muslimani u Švicarskoj, kao nepolitična i neformalna grupacija, izloženi kolektivnom islamofobijskom bjesnilu, kakvom tek bjesnilu imaju biti izloženi Bošnjaci, kao jedini muslimanski narod u Evropi? Agresija na ljudska prava muslimana u Evropi realizira se preko zabrane hidžaba u Francuskoj i Belgiji, zabrane munara u Švicarskoj, sve u ime čuvanja sekularne države. Ovi islamski znakovi ne mogu ugroziti ni jednog istinitog demokratu, ali, mogu smetati krstaštvu ili nevjerništvu maskiranom u odore humanosti. Da li će neka Francuskinja nositi minđušu u nosu, a druga križ oko vrata, jednako je ljudsko pravo na osobenost. …Kao i hidžab. U Evropi haman svako ima ljudsko pravo da bude kakav hoće, samo muslimani nemaju pravo da budu muslimani. Mržnja prema islamu se ustoličava kao demokratska norma. Kao i mržnja prema Jevrejima, uoči holokausta. Ničim, osim mržnjom, ne može se objasniti ukidanje ljudskih prava muslimana u Evropi, taj dekret o otkrivanju muslimanki, o džamijama bez munare, ali i konsenzus o danskom i holandskom vrijeđanju muslimanskih svetinja. Iz te krstaške tuberkoloze nastala je evropska podrška genocidu nad Bošnjacima, a prije neki dan, i evropska odluka o getoiziranju Bošnjaka, putem zadržavanja viznog režima. Bošnjaci su jedini evropski narod koji je poslije Drugog svjetskog rata opasan bodljikavom žicom. Spoznaja da se stare i velike evropske države temeljito bave ukidanjem hidžaba i munara, daje nam za pravo da vjerujemo kako se te iste države temeljito bave ukidanjem bošnjačkog naroda. Jer šta je hidžab u Francuskoj, u odnosu na jedan muslimanski narod u Evropi?! Ako hidžab toliko nervira ovu ozbiljnu državu, zamislimo koliko tek evropske države nervira državotvorni život islama u Bošnjaka?! Islamofobija u Evropi danas se realizira kroz strategiju deislamizacije ili razmuslimanjenja, kako muslimanskih imigranata u Evropi, tako i bošnjačkog naroda. Tom arsenalu primitivizma pripada i zahtjev delegata Ive Komšića, pred Domom naroda Federalnog parlamenta, da se - „preispita ustavnost ugovora i podugovora koje vlasnik BBI trgovačkog centra u Sarajevu postiže dajući u zakup poslovne prostore u tom centru, a uvjetujući pritom zakupce da tu ne prodaju svinjsko meso niti toče alkohol“. Kao što su prije dva mjeseca za voditelja Mimu Šahinpašića sa OBN-a „homoseksualci (bili) gorući problem u Bosni i Hercegovini“, tako je i za Ivu Komšića pitanje svinjetine u BBI centru, očito, najvažnije bh. pitanje čiji ustavnost treba preispitati. Dakle, šta je ustavnije – muslimani ili svinjetina?

Turbine islamofobije
Ivo Komšić je i ranije bio sklon bosnofobičnim i islamofobičnim incidentima, ali je vakcinu na kritiku sticao kroz ratni boravak u Predsjedništvu BiH, potom u rukovodstvu SDP-a, te u opoziciji SDP-u. U arhivi svojih tekstova pronalazim kolumnu „Pohvala Brutu“, objavljenu u „Oslobođenju“, 9. januara 2001., u kojoj pišem: „Vječno progresivni funkcioner SDP-a Ivo Komšić ustvrdio je da je priča o ugroženosti Bošnjaka uzrokovala genocid nad njima. Usporedba je uvredljiva. Po njemu, Bošnjaci danas nisu ugroženi; to je lažna lamentacija.” Bilo je to vrijeme kada je Komšić kao kvočka grijao islamofobično jaje SDP-Alijanse ( „Ako se vodi kampanja protiv SDP-a šta je alternativa Alijansi i hoće li nas to vratiti unazad, u glib iz kojih smo se proteklih godina jedva izvukli.” ), pa je u skladu sa ideološkim intencijama zabacio tako daleko da Bošnjake optuži za svoje stradanje. Bezmalo devet godina poslije vidimo da je Komšić bio u pravu, jer su mnogi montirani procesi, a poglavito protiv generala Armije RBiH, u dejtonskoj

Ko to uništiva svinje? - pita se delegat u Domu naroda Federalnog parlamenta Ivo Komšić.

javnosti stvorili uvjerenje kako je tzv. islamizacija uzrok genocida nad Bošnjacima. Komšić je vazda bio dalekovid.
U mome „Ljetopisu 2005”, pod 26. novembrom, komentirane su reakcije na zahtjev da Ustavni sud BiH pokrene postupak ocjenjivanja usaglašenosti Ustava BiH sa Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, kada je riječ o nazivu entiteta Republika Srpska. Na ovaj zahtjev ekspresno je reagirao srpski član Predsjedništva BiH Borislav Paravac koji je zaprijetio da bi „donošenje bilo kakve odluke koja bi udovoljila zahtjevu za ukidanje naziva Republika Srpska predstavljalo rušenje Ustava BiH”, a njemu se pridružio Ivo Komšić koji je kazao da su zahtjevi za preimenovanje Republike Srpske – „ekstremni”.
Ove dvije-tri arhivske ilustracije svjedoče da novi Komšićev kabadahluk nije slučajan, da je u nizu, i u skladu sa povremenim kukurikanjima ovog profesora Filozofskog fakulteta u Sarajevu, kojemu je očito važnije da igra na strani jačih, nego na strani pravednih. Kukavičluk je bolest, i šićarluk je bolest, i ne vrijedi ga osuđivati, ali mu se ne smije dozvoliti da živi kao intelektualna i društvena vrlina. Budući da živimo u informativnom i totalitarnom getu, bez mogućnosti komunikacije i sučeljavanja, logično je da će islamofobični istupi, poput Komšićevog, pridobiti zvuk intelelektualne odvažnosti. Tako i islamofobijski fašizam „60 minuta” u javnosti egzistira kao „vrhunski profesionalizam”, pa čak biva nagrađivan najvišim društvenim priznanjima Sarajeva i Tuzle. Adolf je Hitler tako nagrađivao inspiratore antisemitizma, kao što gradonačelnici Sarajeva i Tuzle danas nagrađuju medijske turbine islamofobije. Ako ikada Evropa ozdravi od bolesti islamofobije, Bakir Hadžiomerović i njegovi sponzori bit će u lokalnim okvirima pamćeni kao Gebels i gebelsčići. Danas smo daleko od antifašističkog ishoda ove agresije na muslimane u Evropi, jer dejtonska sila usisava sve više i više intelektualaca koji se stavljaju na stranu zla. Njihovo služenje Mefistu biva slavljeno kao vrlina, pošto se drukčiji stav nema gdje čuti, jer je sve okupirano i podmićeno.
Prije neki dan reagirao sam na istup pisca Hadžema Hajdarevića u Dnevniku Federalne TV, ali to moje reagiranje nije niko objavio, što ne vidim kao mahanu moje reakcije, već kao mahanu sistema koji ne trpi dijalog i drukčije mišljenje. A, evo šta sam napisao:

Hadžem na tezama velikosrpstva

Hadžem Hajdarević je prvi Bošnjak koji je pristao da javno zastupa velikosrpsku ideju o zakonomjernoj vezanosti raspada Jugoslavije i raspada Bosne i Hercegovine. On je kao gost komentator u subotnjem Dnevniku Federalne televizije, kazao sljedeće: „Pa kao što je Jugoslaviju srušio najbrojniji narod nekadašnje zajedničke države, srušili su je Srbi, tako bi Bosnu i Hercegovinu, kao državu, mogli srušiti Bošnjaci, kao najbrojniji narod u Bosni i Hercegovini.“ Velikosrpska konstrukcija Hadžema Hajdarevića netačna je po nekoliko osnova: prvo, Jugoslavija i Bosna i Hercegovina nisu isto, jer prva nije trajala ni stoljeće, a druga traje deset stoljeća; (...) drugo, Srbi su Jugoslaviju razbili hegemonijom, šovinizmom, nipodaštavanjem drugih i drugačijih, dok su Bošnjaci i u vrijeme totalne izolacije svjedočili volju za suživotom i tolerancijom; treće, Bošnjaci koji su sa polovine bh. teritorije na kojoj su činili većinu stjerani na frtalj bh. teritorije, gdje gube politički, ekonomski i kulturni suverenitet, nisu u stanju ni sebe zaštititi, a kamo li - kao Srbi u Jugoslaviji - ugrožavati druge i time razbiti Bosnu i Hercegovinu. Već u naslovu komentara, Hadžem Hajdarević poručuje da se Bošnjaci moraju opredijeliti, „između Dana državnosti i Kurban-bajrama, između Islamske zajednice u BiH i države BiH“, što je ogoljena poruka islamofobičara – da Bošnjaci imaju budućnost, ali bez islama. Ako bi se prihvatila Hajdarevićeva teza da su „povijesno frustrirani“, da su „opsjenari i manipulatori“, da „od vlastitih magli prave paranoju“ – svi ugledni bošnjački intelektualci koji smatraju da su Bošnjaci izloženi nastavku genocida, onda bi na jednoj stranici imali te hrastove bošnjačkog identiteta, a na drugoj Hadžema Hajdarevića i naručioce njegovog komentara...

Sveti Nikola i Hadžem
U francuskim i belgijskim školama hidžab je zabranjen u slavu sekularizma, iako je nejasno kako hidžab može srušiti sekularno funkcioniranje države. Po istoj bi logici trebalo u BiH zabraniti dolazak „Svetog Nikole“ u obdaništa, i izvještavanje Dnevnika Federalne TV o ovom ispade važnom društvenom događaju. Kao da „Sveti Nikola“ može ugroziti sekularizam?! Naravno da ne može, ali davanje državnog značaja dolasku „Svetog Nikole“ u bosanska obdaništa može do fašizma ogoliti dejtonsku stvarnost u kojoj bošnjačka djeca nemaju pravo na vjeronauku u obdaništima, jer će navodno svojom vjerom ugroziti druge. A je li nekoga diskriminirao „Sveti Nikola“? Recimo, bošnjačku djecu?

Ne bi nas iznenadilo da se u liku „Svetog Nikole“ ukaže durmitorski David Dabić

Možda bi odgovor na ovo pitanje znao Ivo Komšić koji vapi da se u BBI centar uvede konzumiranje svinjetine i pijenje alkohola? Da li su papci&čvarci uvjet za sekularizam? Kakva je to država kad joj se parlament bavi pitanjem svinjetine u jednom javnom objektu, i kakva je to javnost kad takvu budalaštinu objavljuju novinske agencije? Isti je to mehanizam koji je mogao kao najvažnije državno pitanje raspravljati nosanje hidžaba, pederske slobode, izgradnju munara i, evo, mrljanje mrljine. Ako je cijeniti po Komšićevom stavu da se u BBI centru „vrši diskriminacija prema posjetiocima koji konzumiraju svinjsko meso ili pivo naprimjer“, to bi značilo i da se u svim drugim objektima vrši diskriminacija posjetilaca koji NE jedu svinjsko meso i klone se prisustva alkohola. Zašto bi ljudska prava konzumenata svinjetine bila preča od ljudskih prava vegetarijanaca ili muslimana? Gdje to piše da je nazočnost svinjetine ustavom zaštićena kategorija, za razliku od vjerskih prava muslimana, koja mogu biti diskriminirana prisustvom svinjetine? Ako bismo pristali na Komšićevu logiku, prije bismo ustanovili da vegetarijanci i muslimani ugroženi u cijelome Sarajevu, nego što su konzumenti svinjetine ugroženi u tom jednom javnom objektu. Poznato je da oni koji ne jedu meso, ili svinjetinu, strogo paze da ne jedu iz posuđa u kojem se spremalo to meso, a takva su mjesta veoma rijetka, pa je u Sarajevu, ipak, većina diskriminiranih muslimana.
Ovoj bolesnoj logici izmišljanja diskriminacije u BBI centru treba doskočiti činjenicom da vlasnik kapitala ima pravo da propisuje karakter svog objekta koji, i kad je javni, može biti restriktivan za namirnice koje se smatraju nezdravim. Ko god želi da konzumira svinjetinju i alkohol, široko mu sarajevsko polje. Ta drskost da se ateistička ubjeđenja nameću kao demokratska norma, da se svinjsko meso slavi kao barjak demokratije, treba pogledati iz drugog ugla – jer je demokratska norma uvažavanje prava muslimana da realiziraju kapacitete svoga identiteta, bilo da se radi o hidžabu, munarama ili mjestima na kojima muslimanski kapital ima pravo na svoje ime i prezime. Nastojanje da se muslimanima ukine pravo da budu muslimani, ima se smatrati fašizmom. Pokušaj Ive Komšića da u jedan objekat na silu uvede svinjetinu i alkohol, treba razumjeti kao nagovještaj vremena u kojima će se muslimani bestidno tjerati da svinjetinu i alkohol prihvate kao normu demokratije i svoje evropeiziranosti. Potom dolazi zabrana hidžaba, skraćivanje munara i smanjivanje ezana. Neće nam dotad trebati nikakav Ivo da pročita islamofobijske naredbe dejtonskog Gestapoa, jer se u inkubatoru već krčkaju čvarci u Bošnjaka. ...Hadžem Hajdarević se umnožava kao priručnik za bolju budućnost.

(Kolumna objavljena i u listu „Saff“, br. 257, od 11. decembra 2009.)