U momentu dok smo objavljivali ovu kolumnu u međuvremenu je objavljena obavijest u švicarskim novinama "20min". U između ostaloga stoji: “U međuvremenu je stigao izvještaj da je u noći sa nedjelje na ponedjeljak kamenovana džamija u Ženevi (Genf - Petit-Saconnex), gdje je oštećen mozaik kulturnog centra, što je potvrdio u utorak novinarima „20 min“ i policijski predstavnik za štampu g. Jean-Philippe Brandt. Po ocjeni koje su novine navele, napravljena šteta iznosi 20.000 franaka.
(Prijevod sa njemačkog iz novina „20min“ CH)

Hamdo ČAMO: Ova inicijativa je izazavala veliko zaprepaštenje kod svijeta ciljane vjerske skupine, ali i s pravom određene strahove koji podsjećju na progone Židova u Drugom svjetskom ratu. Uz inicijativu su vezane druge ‚aktivnosti’, kao što su kompjuterske igrice, „sruši munaru“, koja alegorijski ‚poziva’ čak i na stvarni ‚oružani odstrijel’, ili se može i tako shvatiti, pa se je sa strahom za nadati, da neće i stvarno doći do kakvog incidenta takve prirode, koji bi pokazao i u stvarnosti, ko je i čija je zapravo sigurnost ugrožena.

Populistička švicarska narodna stranka, SVP (Schweizerische Volks Partei), kada joj nestane tema u periodu predizbornih kampanja, po koji put već uzeme „na zub“ temu „muslimani i islamizacija Švicarske.“ Ovaj put je to možda i ozbiljnije, nego što i stvano jeste, jer mnogi vide određnu ‘sinhronizaciju trenda’ kampanje protiv islama, kao one u Holandiji koju vodi Stranka za slobodu (PVV) na čelu sa holandskim populističkim političarem Geert Wildersom.

Ovaj put je SVP uzela potpuno ‚nedužnu temu’ i pokrenula je inicijativu/kampanju, da se stopira izgradnja munara u Švicarskoj, od i onako beznačajno stvarnog postojećeg broja.

Ono što zastrašuje, jeste plakat koji pokazuje državnu zastavu, oblika države Švicarske iz čijeg ‚tla’ izrasta veći broj munara, nego li ih stvarno i postoji u Švicarskoj, u obliku raketa, a sa strane stoji lik žene koja nosi burku.

Ova inicijativa je izazavala veliko zaprepaštenje kod svijeta ciljane vjerske zajednice, ali i s pravom određene strahove koji podsjećaju na progone Židova u Drugom svjetskom ratu.

Uz inicijativu su vezane druge ‚aktivnosti’, kao što su kompjuterske igrice, „sruši munaru“, koja alegorijski ‚poziva’ čak i na stvarni ‚oružani odstrijel’, ili se može i tako shvatiti, pa se je sa strahom za nadati, da neće i stvarno doći do kakvog incidenta takve prirode, koji bi pokazao i u stvarnosti, ko je i čija je zapravo sigurnost ugrožena.

Inicijanti iza ove ‚maske’, pozivaju, da se zakonski zabrani gradnja munara, a isti su se sa dosta netolarantnosti i neznalačke nepripremljenosti i spoznaje osnovnih principa islama, upustili sa argumentacijom da, kao prvo, džamije ne moraju da imaju munaru, jer ‚hiljade džamija u svijetu’ nemaju munaru, a u Kuranu se munara nigdje i ne spominje, posebno kao obaveza.

U toku cijele ove inicijative, građani ove vjerske zajednice u Švicarskoj, ovoj inicijativi, ničim nisu pokazali, da je ova inicijativa vrijedna pažnje, što su neki švicarski organizatori, protivnici ove sramne inicijative izjavili, da islam nije taj koji ugrožava švicarsko društvo, već da je to populistička politika i sama stranka SVP.

Odmah iza toga, kao glavna argumentaija, za zabranu izgradnje munara, navodi se ‘sveopšta opasnost’ od šerijatskog zakona, te navodnih obrezivanja djevojčica, ugrožavanja od munara, koje su zapravo izraz težnje za vlašću i dominacijom islama, pozivi mujezina vjernicima, koji bi stvarali galamu i unoslili nemir među građane.

Na kraju, očigledno je, da se ovdje ne radi o građevniskoj dozvoli i problemu, kojim bi se rješili strahovi koji proizilaze, jednim dijelom zbog mržnje prema svemu što je povezano sa islamom, a drugim dijelom iz straha, zbog neznanja, iza svega stoji želja inicijatora, da se u Ustav, dakle najviši zakon ugradi, da je kršćanstvo ‚osnovna vodeća kultura’ i da se izgradnja munara tako i zakonskom regulativom zabrani.

Naravno, ovdje postoji i problem sa druge strane, jer ista inicijativa krši ustavom zagarantovana prava, ista koju su i sami izglasali i donijeli, a ona zakonski reguliše, da svi narodi imaju ista prava, prava javnog vjeroispovijedanja, u čiji sastav, od raspoloživih sredstava, spada i gradnja bogomolja, kojih je veoma mali broj u Švicarskoj.

Obzirom, da mnoge mudre glave ‚računaju’ kolika bi bila finansijska šteta, ukoliko bi takav referendum prošao, u pitanju nisu samo milijarde, koje bi izostale u kasama, dijelom zbog povlačenja novca islamskih zemalja iz banaka, dijelom zbog štete koja bi nastala zbog bojkota švicarskih proizvoda, već ugroženosti samog pravnog sistema u cjelokupnom evropskom sistemu, koji bi, mnogi se plaše, mogao uopšte proći, a da ne bude kvalifikovan kao diskriminatoski, upravo prema ovoj najmanjoj vjerskoj skupini, koja u Švicarskim omjerima odnosa prema domaćem stanovništvu, ne prelazi brojku od nekih 5-10 procenata.

U toku cijele ove inicijative, građani ove vjerske zajednice u Švicarskoj, ovoj inicijativi, ničim nisu pokazali, da je ova inicijativa vrijedna pažnje, što su neki švicarski organizatori, protivnici ove sramne inicijative izjavili, da islam nije taj koji ugrožava švicarsko društvo, već da je to populistička politika i sama stranka SVP.

Referndumom od 29. novembra 2009. švicarski državljani će reći i izraziti svoje mišljenje. Sve pametne glave, smatraju da inicijativa neće proći, jer je sama po sebi diskriminatorska.