Na jednoj od liturgija na kojoj je čelnik SPC-a sa drugim fašistima planirao genocid nad Bošnjacima

"Patrijarh srpski Pavle preminuo je jutros u 95. godini, potvrdio je za RTS mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije Radović", jedan od jurišnika koji je podsticao na zločin nad svojim susjedima i komšijama.

Uz blagoslov popova SPC-a juriš u genocid! Psi jedne genocidne agresije: Kačavenda i Karadžić, dok Mladić kibicuje sa strane

Kako javljaju agencije, sa Saborne crkve u Beogradu oglasila su se zvona povodom smrti patrijarha. U Patrijaršiji je rečeno da se očekuje dolazak mitropolita Amfilohija i da će informacije u vezi sa sahranom biti objavljene na stranici Srpske pravoslavne crkve (SPC).
Poglavar SPC bio je na Vojno medicinskoj akademiji na liječenju od 13. novembra 2007. godine.
Patrijarh Pavle (svjetovno ime Gojko Stojčević) rođen je 11. septembra 1914. godine u selu Kućanci kod Donjeg Miholjca u Slavoniji. U tom mjestu je završio osnovnu školu. Nižu gimnaziju završio je u Tuzli, višu gimnaziju i šestorazrednu Bogosloviju u Sarajevu, a Bogoslovni fakultet u Beogradu. Dvije godine je studirao medicinu u Beogradu.
Srpski patrijarh postao je 1990. godine, kada je na tom mjestu naslijedio patrijarha Germana.
Patrijarh Pavle bio je 44. poglavar i ujedno sotona Srpske pravoslavne crkve.
Zašto ovo naglašavamo? Zato što je u njegovoj "smrtnoj" biografiji izostavljen cijeli agresorsko-genocidni period u kojem su jurišali na BiH i Bošnjake; Srbija na čelu sa Miloševićem... i Crna Gora na čelu sa Bulatovićem, Đukanovićem, Marovićem... Iz tog razloga je važno napometi da je srpski patrijarh Pavle sa SPC-om, te SANU, uz zločince Miloševića, Karažića, Mladića, crnogorskih džemperaša i drugih srpsko-crnogorskih fašista planirao agresiju na Bosnu i Hercegovinu i genocid nad Bošnjacima. Uz blagoslov SPC-a sa Pavlom na čelu, od samog početka Agresije na BiH (1992-95) regrutirani su pripadnici njihove crkve da ruše i pale, da vrše genocid, masovne zločine, silovanja, zlostavljanja, hapšenja, deportacije, etničko čišćenje nad svojim susjedima Bošnjacima, Hrvatima, Albancima i dr. koji se nisu uklapali u veliko-srpsku shemu. Iako postoji sijaset dokaza koji su predočeni javnosti SPC nikada se nije niti ogradila a niti izvinila za počinjeni genocid. Zbog aljkavosti sudskih organa u Bosni i Hercegovini protiv ovog zločinca, kao i brojnih drugih koji su bili na vlasti u Srbiji i Crnoj Gori, nije podignuta optužnica za ratne zločine. Nažalost i Haški tribunal, u vremenu Carle del Ponte, i kasnije, nepodizanjem optužnica protiv srpsko-crnogorske ratne hunte učino je ogromne propuste, time su nanijeli nenadoknadivu štetu istini i pravdi, odnosno Bosni i Hercegovini i Bošnjacima!

Amfilohije, Arkan i drugi zločinci

Iako je obrazovanje sticao u Tuzli i Sarajevu, ipak za vrijeme agresije na BiH i posebno za vrijeme srpsko-crnogorske fašističke okupacije grada Sarajeva, čiji su građani, posebno djeca, 1400 dana nemilosrdno ubijani iz PAM-ova, PAT-ova, snajpera... u školama, dvorištima, redovima za vodu, hranu, na tržnicama... kao svešteno lice nikada nije pokazao ni djelić razumijevanja prema čovjeku, kao ljudskom biću, i posebno Božijoj naredbi: "Ko ubije jednog nevinog čovjeka kao da je ubio cijeli svijet, ko spisi jednog čovjeka kao da je spasio cijeli svijet". Njegovim zločinačkim hromim stopama koračaju i danas njegovi nasljednici koji se nalaze na važnim pozicijama u crkvenoj hijarajihi, od Amfilohija Radovića, Vasilija Kačavende i brojnih drugih.

Ipak biologija je učinila svoje, Patrijah je otišao na drugi vječni svijet. Neka počiva u paklu sa svim sljedbenicima svoje crkve koje je podsticao da izvrše genocid nad nedužnim bošnjačkim stanovništvom i pripadnicima drugih nacija i religija u BiH i okruženju.

Šta još u biografiji sotone ističu agencije
"Drugi svjetski rat zatekao ga je u rodnoj Slavoniji, odakle je otišao u Beograd, gdje je, da bi se mogao izdržavati, radio fizičke poslove na građevinama i na dokovima.
U proljeće 1942. njegov školski prijatelj jeromonah Jelisej odveo ga je u manastir Svete trojice u Ovčaru, a od 1944. radio je kao vjeroučitelj i učitelj u Banji Koviljači, u domu za djecu izbjeglu iz Bosne. Te godine je obolio od tuberkuloze.
Do 1946. je bio u manastiru Vujan, gdje se izliječio od tuberkuloze. Zaredio se 1948. u manastiru Blagoveštenje u Ovčarsko-kablarskoj klisuri i dobio ime Pavle koje mu je dao iguman Julijan Knežević.
Na izvanrednom zasjedanju Svetog arhijerejskog sabora 1. prosinca 1990., kojem je predsjedao zagrebačko-ljubljanski mitropolit Jovan Pavlović, zamjenik tada oboljelog patrijarha Germana, biran je novi patrijarh između trojice kandidata tajnim glasanjem.
Kako nijedan od kandidata nije dobio dovoljan broj glasova izbor je obavljen ždrijebom. Tako je Pavle postao 44. poglavar SPC. Ustoličen 2. decembar 1990."

Onda cijela jedna praznina u kojoj su preskočeni njegovi ratni i genocidni aferimi! - i nastavljaju dalje:

"Budući da je od 13. novembar 2007. bio na liječenju 8. oktobar 2008. podnio je molbu Svetom arhijerejskom Saboru SPC da mu "zbog zdravstvenih razloga i nemoći" dozvoli da se povuče iz aktivne službe. Njegova molba nije usvojena".

CRNOGORSKA I SRPSKA SOTONA!