Na ročištu pred sudijom za preliminarnu istragu u Bariju danas će biti predat na razmatranje materijal sakupljen posljednjih 10 godina istrage o međunarodnom švercu cigareta i umiješanosti crnogorskih državljana u njega.
Sudija bi trebalo da odluči da li će prihvatiti optužnicu, koju je podigla Regionalna direkcija za borbu protiv mafije, protiv Dušanke Jeknić, Veselina Barovića, Branka Vujoševića, Miroslava Ivaniševića i Branislava Mićunovića.
Na spisku optuženih su i državljani Srbije Stanko Subotić, Andrija Drašković, kao i sedmorica italijanskih državljana.
Obimni materijal, koji je djelo te direkcije i koji je potpisala sudija Marija Teresa Romita, počinje uvodnim dijelom, u kome piše da se "elaboratom želi dokazati krivična odgovornost vrha vladinih institucija Crne Gore u procesu koji je definisan kao kupola kamoristično-mafijškog tipa”.
“Crna Gora je skoro deceniju bila raj za ilegalnu trgovinu, gdje su nekažnjeno djelovali kriminalci, dok su Luke Bar i Kotor korišćene za logističke baze motornih čamaca,sa zaštitom koja je bila zagarantovana od strane vlasti", navodi se u sudskoj dokumentaciji.
U predatom materijalu se terete Dušanka Jeknić,Veselin Barović,Branko Vujošević, Miroslav Ivanišević, Klemente Biondi, Renzo Galfeti da su, uz pomoć Franca dela Torea, a uz saglasnost Mila Đukanovića, 3. aprila 2001. izmijenili dokaznu dokumentaciju neophodnu za krivični postupak prilikom ispitivanja istog Franka dela Torea na sudu u Bariju, čija je tužba zavedena pod brojem 129/01-21. Dušanka Jeknić se takođe tereti i za "periodično uzimanje većih suma novca od Franca dela Torea". Jedan dio tog novca, sumu od 44.600.000 lira je Dušanka Jeknić koristila 1997. godine za kupovinu auta “audi A4”, plave boje kod dilera SAGAM u Milanu.
"Kasnije se ispostavilo da je taj auto korišćen kao službeni za njen ured u Milanu. Branko Vujošević, kao direktor firme Montenegro tabak tranzit (MTT) je u ime četvorice nosilaca licence za uvoz i transport cigareta na teritoriji Crne Gore inkasirao novac dobijen od taksi. Franko dela Tore je otvorio u Krediet Banci u Luganu tri posebna računa, čiji je vlasnik bila firma Montenegro tabak tranzit, a on opunomoćenik. Franco dela Tore je imao glavnu ulogu u pranju novca, za šta su mu služile firme Kresta Enterpraiz Ltd, Montagne Bleu Ltd, Annandale Enterprize Corp", navodi se u optužnici.
Velike sume novca dobijene od krijumčara cigareta su odnošene, kako se dodaje u izvještaju Regionalne direkcije za borbu protiv mafije, na bankarske račune Švajcarske, Monaka i Kipra.
Advokat Enriko Tućilo, koji je do sada zastupao Đukanovića, rekao je juče “Vijestima” da dolazi spreman na ročište.
“Pregledaćemo dokumentaciju tužilaštva i tek nakon toga možemo reći naš stav. Još uvijek smo u početnoj fazi i sudija za preliminarnu istragu tek treba da razmotri opsežni materijal tuzilaštva. Nakon razmatranja će se odlučiti šta i ko će biti predmet sudskog procesa. Nakon započinjanja sudskog spora se dostavlja dokazni materijal", kazao je advokat Tućilo, koji je i ambasador Suverenog vojnog malteškog reda u Crnoj Gori.
Na pitanje da li postoje vremenske granice za trajanje krivičnih postupaka, tj. nakon koliko vremena zastrijeva slučaj, advokat Tućilo je odgovorio: "Zavisi od težine krivične kazne nakon kojeg vremena je sudski proces zastario. Postoje krivična djela protiv kojih nikada ne zastarijeva krivični postupak, kao što su ubistva,terorizam, pokolji."
Tako se sudski proces, započet 27. novembra 2001. godine, nastavlja gotovo sa istim protagonistima i nakon osam godina. Tužilac Regionalne direkcije iz Barija za borbu protiv mafije Đuzepe Šelzi se od početka koncentrisao u istrazi na "slovenske institucionalne vrhove uključene u kupolu, a povezane sa puljskim ogrankom mafije koja se prvenstveno bavila krijumčarenjem cigareta”.
Samo godinu kasnije, 24. jula 2002. Šelzi je iznio podatke o istražnoj aktivnosti čiji je cilj da provjeri, između ostalih, da li postoji krivična odgovornost "slovenskih političara, a naročito tadašnjeg predsjednika Republike Crne Gore i njegovih saradnika čija imena su bila upisana u modulu 21 Registra Tužilastva Barija".
Zbog različitih puteva i metoda istrage, kao i različitog stepena potencijalne povezanosti sa puljskim ogrankom, za svaku osobu posebno je napravljen dosije sa takozvanim informativnim karticama.
Nakon duže pauze, za vrijeme koje je sva sudska dokumentacija bila prebacivana sa napuljskog suda u sud u Bariju, nastavio se sudski proces za Dušanku Pešić Jeknić, Miroslava Ivaniševića, Veselina Barovića, Branka Vujoševića, dok je za premijera Đukanovića arhiviran.
Tužilastvo iz Barija je za devet godina proizvelo 260 fascikla sa dokazima baziranim na svjedočenjima Stane Benedeta, Đura Crnovečića, Radeta Čukića, Gerarda Kouma, Berislava Jelenića, Ratka Kneževića, Iva Pukanića, Karle Sine, Vuksana Simonovića, Gorana Stanjevića, Oracia Pora, Korada Bianki, Kofa Mauricia.
Tužba sudija iz Barija se temelji na "davanju licence Švajcarskim državljanima Koradu Biankiju i Frančesku dela Toreu za uvoz 100.000 boksova, odnosno oko 1.000 tona cigareta mjesečno, proizvedenih u inostranstvu.
Pravo na uživanje licenece, uz plaćanje traženih taksi za prevoz i skladištenje na teritoriju Crne Gore, kasnije je bilo podijeljeno na četiri osobe - Gerarda Kuoma, Mikelea Antonia, Garsija Kankija i Patrika Monijera. Logistički je sve, kako se navodi, pokrivala državna transportna firma “Zetatrans”. Tužilac Đuzepe Šelzi je zatražio krivično gonjenje za sve osobe sa istražne liste za uzimanje takse "na uvoz i transport krijumčarenih cigareta na teritoriji Crne Gore u periodu od 1994. do 2000. godine”. (Sanja MIHALJINAC, Vijesti)

Đukanović „arhiviran” dok ima imunitet
Ime premijera Mila Đukanovića više se ne pojavljuje u dokumentaciji tužilaštva podnijetoj na razmatranje sudiji za preliminarnu istragu u Bariju.
Povodom polemike oko toga da li je premijer Đukanović zatražio da se proces arhivira na temelju međunarodnog prava zbog uživanje diplomatskog imuniteta, “Vijestima” je iz odjela tužilastva suda u Bariju objašnjeno "da je sud dobio zahtijev iz ureda advokata Enrika Tućila za saslušanjem njegovog klijenta koji se dobrovoljno prijavio”.
“Iz zapisnika sa saslušanja nema pozivanja premijera Crne Gore na arhiviranje predmeta na temelju diplomatskog imuniteta, već je insistirao na tome da je sve radio u skladu sa aktuelnim i važećim zakonima svoje zemlje”, prenio je sagovornik “Vijesti”.
On podsjeća da se godinama na sudu u Bariju raspravljalo o tome da li je Crna Gora, dok je bila sastavni dio Jugoslavije, samostalna država, ili nije.
“Ideja o diplomatskom imunitetu bila je stalno prisutna, tražilo se i stručno mišljenje Ministarstva inozemnih poslova Italije, imajući u vidu da se radi o viskom političkom funkcioneru iz druge zemlje. Odgovor je stigao tek nakon nezavisnosti Crne Gore”, rekao je sagovornik.
Ovu izjavu je potvrdio i javni tužilac Antonio Laudati iz Barija koji je naglasio da je “onog trenutka kada je Crna Gora postala nezavisna država, automatski aktiviran mehanizam diplomatskog imuniteta za najviše državne funkcionere na temelju međunarodnog prava”.
”Mi smo samo ispoštovali međunarodni zakon i objašnjenje jednog od sudija koji je definisao nemogućim pravni status crnogorskog premijera za nastavak krivičnog procesa u Italiji, zbog uživanja diplomatskog imuniteta”, rekao je Laudati.
Na pitanje šta će biti u slučaju odlaska sa funkcije osobe koja uživa diplomatski imunitet, Laudati je odgovorio: "U slučaju da se izgubi pravo na diplomatski imunitet, sve zavisi od suda i tužilaca. Ako sudije ponove tužbu, počinje se sve od početka."

Podgorica – Hrvatski dnevnik “Nacional” objavio je juče da se premijer Milo Đukanović početkom novembra navodno sastao sa prijateljem, srpskim biznismenom Stankom Subotićem.
“Svjedoci su ispričali da su Đukanovića i Subotića vidjeli u utorak, 3. novembar 2009. u lobiju hotela For Sizns de Berže, te da su njih dvojica zajedno sjedjeli uz piće najmanje pola sata između 19.50 i 20.20 sati te večeri”, piše Nacional
Navodi se da je Hotel u Ženevi bio “mjesto druženja dvojice bliskih prijatelja”.
“Crnogorski premijer Milo Đukanović već neko vrijeme taji da i dalje održava kontakte sa Stankom Subotićem. Đukanovićevi suradnici za to vrijeme često ističu da Subotić uopšte ne dolazi u Crnu Goru, što bi trebalo značiti da dvojica bliskih prijatelja više nemaju prilike da se sretnu. Ako je već Đukanović u nekim svojim javnim istupima slao posredne poruke da Crna Gora nije država koja pruža utočište osobama s međunarodnih potjernica, to nipošto ne znači da se Đukanović sa Subotićem ne susreće izvan Crne Gore. On je, naime, nedavno otputovao u Švajcarsku gdje Subotić živi. Milo Đukanović i Stanko Subotić tom prilikom uopšte se nisu skrivali,”piše Nacional.
Dodaje se da postoji nekoliko svjedoka, građana Hrvatske, koji su ih u vidjeli u tom luksuznom hotelu.
“Nemamo komentar”,odgovoreno je sinoć “Vijestima” iz Vladinog Biroa za odnose sa javnošću, na molbu da odgovore da li su tačne informacije koje je objavio “Nacional”. D.B.

DIA izlistala račune
Regionalna direkcija za borbu protiv mafije (DIA) iz Barija prikupila je, tokom istražnog postupka, podatke o tome kako je Franko dela Tore prema instrukcijama iz Crne Gore prao novac. U njihovom izještaju, koji je dio spisa o kojima će se sud izjašnjavati, se navodi:
“Odlučeno je da se osnuje crnogorska firma pod imenom Montenegro Tobako Tranzit (MTT) sa ciljem da kontroliše preko firme iz Paname Santa Monica SA, čiji je vlasnik bio Franko dela Tore, količinu boksova gotovih cigareta koje su ulazile izvana u Crnu Goru i da raspolaže preko istog Franka dela Torea naplatu tzv. tranzitne takse, usmjeravajući značajan kapital preko firme INTERCAMBI SA u vlasništvu Fredija Boserta na sljedeći način:
- na račun u raznim valutama broj Q5792668, Zetatrans, otvoren prvo u S.B.S. u Luganu koja je postala UBS S.A;
- na račun u američkim dolarima 0101.255-1001 firme Anandejl Enterpajsiz Korporejšen otvoren u Kredit bank svis, sa sjedištem u Luganu;
- na račun u američkim dolarima broj 111.099-1001 u vlasništvu firme Kresta Enterprajsiz Ltd otvoren u Kredit bank svis, sa sjedištem u Luganu;
- na račun u američkim dolarima broj 113383 1002 00115 u vlasništvu firme Montanj Bleu Ltd otvoren u KBS sa sjedištem u Luganu;
Iznosi koji su prešli preko navedenih računa, prema instrukcijama odgovornih iz firme MTT – Branka Vujoševića i Veska Barovića i od Zetatransa usmjeravani su na račune stranih firmi ili fizičkih osoba od kojih su:
- račun broj: 0155-41-101346 -06 BK Kipar, Nikozija, u vlasništvu firme Pegalimi LTD;
- račun broj: PO 477017.0, U.B.S Cirih u vlasništvu firme IKOS Fajnans Kompani Ltd;
- račun broj 944490,Dojče Bank Frankfurt, Njemačka, u vlasništvu firme GML/WEBO ltd;
- račun broj 218-25-132070 RBA(X) Raiffajzen banka D.D. Zagreb, vlasnik Živković Slobodan iz Hrvatske;
- račun broj 241-07-128399-01 Elenik Bank Nikozija u vlasništvu firme Koperman Šiping Ltd, Limasol, Kipar;
- račun broj 1004-512967-302 Ksiosbank SA, Atina, u vlasništvu Kaptan holding Ltd;
- račun broj 2628005025-1100, Tatra Banka A.S Bratislava u vlasništvu Ist er kompani Ltd, Slovačka;
- račun broj 107222.10.333.01 Anker Bank Cirih u vlasništvu panamske firme Robeko Aviejšen SA;
- račun broj 15206012 BK Amerika Frankfurt u vlasništvu firme iz Londona ED&MAN Šuger Ltd;
- račun broj 033-41-036556-48 BK Kipar, Nikozija u vlasništvu Mijović Verice;
- račun broj 1026814 Dojče Bank, Bon, Njemačka u vlasništvu firme Autohuas Jakob Flajšhauer, Bon, Njemačka;
- Lambada Novi Sad;
- Centar savremene;
- račun broj 4100796093 Regiont Bank Lujzijana, Nju Orleans u vlasništvu Tiodorović Tijane
- račun broj 871-4837389 Vašington Mjutual Bank na ime Burić Đorđa
- račun broj 08133000424 Sajpros Popjular Bank Ltd u vlasništvu Goranović Predraga
- račun broj 323790010 Vervaltungs Privat bank, Vaduz, u vlasništvu firme Kodeks Ltd
- račun broj 9288457 Kaertner Landers und Hipoteken bank AG, Klagenfurt, Austrija u vlasništvu Internašenl trejding partners Ltd
- račun broj 5 D-554.249.0 UBS Cirih u vlasništvu firme Nivada Import-export Gmbh
- račun broj 3199304 LHB Int Handelsbk Frankfurt u vlasništvu firme Zetatrans; itd”, stoji u izvještaju DIA Bari.

Pukanić pričao kako je saznao za šverc
Ivo Pukanić je u svjedočenju pred Šelzijem 18.jula 2002.godine, koji je objavio “Nacional”, doveo u vezu Caneta Subotića i Mila Đukanovića. On je ispričao da je u toku slučajnog razgovora sa poznatom hrvatskom pjevačicom Alkom Vujicom , saznao da je Subotić organizator brojnih “svečanosti” u Crnoj Gori, na kojima je obavezni gost bio Đukanović.
“Na jednoj od zabava, Subotić je pitao kako joj može pomoći i šta joj treba. Pošto joj skromnost nije vrilna odmah je kazala da bi bilo lijepo zamjeniti stara kola. On je upitao šta bi želela da vozi, na šta mu je odgovorila da bi rado vozila terenac Cherokee. Subotić joj je odgovorio da nema problema, ali da ipak mora prvo pitati šefa. Nakon otprilike 10 minuta pokraj njega je prošao Milo Đukanović i Cane mu je rekao: “Pričekaj malo, trebam te." "Ovo je naša prijateljica Alka, zamolila me da joj kupimo jedan “Jeep Grand Cherokee”. "A on je odgovorio: "Nema problema." Cane je zatim kazao "Ali u svakom slučaju morao sam te pitati." Tada je Milo odgovorio: Za našu prijateljicu nema i nikad neće biti problema, naravno da ćemo joj kupiti automobil."
“Tada sam shvatio jaku vezu između Caneta i Mila i shvatio sam da je on "šef, kazao je Pukanić.Od nje je saznao da je prilikom putovanja u Crnu Goru, to činila privatnim avionom Subotića, te da on pored srpskog pasoša ima i hrvatski.
“Znao sam da tu posla nijesu čista, jer ja poznajem svakog važnijeg Hrvata, naročito one sa privatnim avionima od 18 miliona dolara, a za ovog sam prvi put čuo. Tako je i počelo moje interesovanje za Subotića i Đukanovića. Kasnije sam doznao kako je Subotić dobio pasoš hrvatske i ko mu ga je iz hrvatske policije obezbjedio, kao i za veliki šverc cigarima”, navodi se između ostalog u svjedočenju Pukanića. N.P.

Knežević svjedočio o vezi Đukanovića i Subotića
Ratko Knežević je prilikom susreta sa Šelzijem iznio niz optužbi na račun Mila Đukanovića i Stanka Subotića, navodeći da su organizatori „duvanske mafije", koja je od tog posla zaradila milijarde dolara. On je ispričao i da je posao sa švercom cigareta počeo u vreme pod sankcijama bivše SRJ, ali da je nastavljen i posle ukidanja blokade 1995. i da je ubrzo postao „jedan od najvećih biznisa u regionu, pa i u celoj Evropi".
Posao je, prema njegovim riječima, počeo kao jako potrebna i posebna “akcija” Državne bezbjednosti Crne Gore da bi se napunio državni budžet. “U tu su svrhu na početku angažovani inspektori službe, da taj posao vode i kontrolišu za račun i u ime države. Kako je posao bio lukrativan od prvog dana, i kako nekome nije odgovaralo da državni organi znaju sve o obećavajućim količinama gotovine, ubrzo je formiran novi “tim”. Italijanski dio posla, tako, od tada kontrolišu Veselin-Vesko Barović i Branko Vujošević, otvarajući privatnu firmu M.T.T. (skraćenica za Montenegrin Tobako Tranzit). Ta agencija posredstvom svog predstavnika u Milanu, Dušanke Jeknić, stupa u kontakt sa “klijentima“ koji su eksponenti i lideri ključnih mafijaških klanova Barija i Napulja, koji dobijaju četiri ekskluzivne licence za transport cigareta preko Crne Gore. Zato plaćaju, kako paušalnu, tako i taksu po mjeri transporta. Oni opet otvaraju specijalizovanu mjenjačnicu u Luganu, u Švajcarskoj, za pranje novca iz tog posla,” ispričao je Knežević ranije u intervujuu “Vijestima”.
On je juče rekao da je te informacije saopštio ranije Šelziju, ali sa mnogo više detalja. N.P.

Cane navodno oprao više od 1,2 milijarde maraka
Za nepune tri godine, zahvaljujući Subotićevoj kompaniji sa sjedištem u Kipru, koja je obezbeđivala avio prevoz za novac stečen kriminalnim radnjama, “oprano“ je 1.203.990.940 njemačkih maraka, 776.061 dolara i 136.440 švajcarskih franaka, navodi se u optužnici.
Dodaju se detaljni podaci o 15 kurira zaduženih za prebacivanje novca, datum , vrsta prevoza i mjesto konačane destinacije. Vladimir Obojdin ,označen kao kurir, je 28.novembra 2000.godine bio zadužen za prebacivanje sume od 37.500.000 njemačkih maraka i to na relaciji Podgorica- Paphos. Na istoj relaciji Duško Ranković, takođe kurir, je 27.juna 1999 godine prebacio 17.500.000, dok je Nenad Blažić 14.juna 2000.godine obezbjedio prebacivanje 70.000.000 maraka. Ovaj navac je zatim uplaćivan na račune u Kiparskoj banci, gdje je konvertovan u druge valute, najčešće u dolare i Eure, nakon čega je iz te banke uplaćivan na račune banaka “LGT Bank iz Linheštajna, “Kretid Suisse Bank” i “Deutsche Bank”.