Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
ICTY analiza
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

Kolumne

RAT ZA MIR: Ulazak Bulatovića, Đukanovića, Marovića, te Televizije Crne Gore, Pobjede i Nikšićkih novina u istoriju crnogorskog beščašća
TAJO, KOLIKO SI UBIO USTAŠA?
Autor: Sonja Radošević
Objavljeno: 10. November 2009. 21:11:17
Sonja RADOŠEVIĆ: Suštinski problem skrivanja i iskrivljenja istorijskih činjenica je strah od njenog ponavljanja. Na balkanskim prostorima to je već viđeno.
Gledano iz ove perspektive, crnogorski «Gospodar» i njegovi serdari se nemaju zbog čega uznemiravati, jer su se zdušno izvinuli Hrvatima za „sva zla koja su im počinili građani Crne Gore“. I filosof Svetozar Marović se izvinuo u ime onih koje je poslao u rat. Samo su sebe izostavili iz čitavog konteksta. I još sebi pripisuju zasluge za očuvanje mira - tvrde bez zadrške, onako iskreno, kako su vodili "rat za mir". Da nije bilo njihove „mudre“ politike - Crna Gora bi bila druga Bosna.
Sreća pa su nas spasili: rat su vodili u Vukovaru, Sarajevu, Srebrenici, nikako u Beogradu i Podgorici.
Podsjećanje na crnogorsku istoriju beščašća sa početka 90-ih godina neophodno je zbog već uveliko falisfikovane istorije tog perioda. U novom istorijskom udžbeniku za osnovne škole, djeca u Crnoj Gori o tom periodu saznaju samo kroz jednu rečenicu: "U napadu JNA na dubrovačku regiju učestvovali su i rezervisti iz Crne Gore". Šta će na to odgovoriti tajo, koga je tamo te 1991. godine poslala tadašnja (ali i aktuelna crnogorska vlast)? Onaj tajo, koga je dijete od četiri godine pitalo "tajo, koliko si ubio ustaša?

Kroz cijelu istoriju, oni koji su tragali za istinom i oni koji su istinu kazivali, bili su svjesni rizika svoga poduhvata. Izvrgavani su podsmijehu. Onaj, koji je prisilio svoje sugrađane da ga uzmu ozbiljno, nastojeći da ih oslobodi neistine, dovodio je u opasnost svoj život. «Ako bi mogli da stave ruku na (jednog takvog) čovjeka..., oni bi ga ubili», kaže Platon u posljednjoj rečenici svoje alegorije o pećini.» (Hana Arent)

Tako je traganje za istinom o našoj bliskoj, već ’prekrečenoj’ istoriji iz ratnih 90-ih godina, jedna vrsta rizika. Rizik da vas izvrgnu ruglu, podsmijehu, da vas demantuju novoispisanim falsifikatima istorije na kojima se tinta još osušila nije. Ispod koje zaudara nepodnošljivi smrad istorije bešćašća.

Moderna istorija beščašća u Crnoj Gori započela je oktobra 1991. godine. Izlila se u najbrutalnijem i nasjramnijem obliku - ratnim pohodom na Dubrovnik. Crnogorski "vračevi", maskirani ratničkim bojama, praćeni ratnim medijskim bubnjevima, naredili su svom plemenu da „odbrani“ granice Crne Gore u Dubrovniku!

Ovako su krenuli

Sa livade u politiku: Momo, Sveto i Milo


Crnogorsku skupštinu su pretvorili u velikosrpsku rezidenciju: U korak sa Miloševićem u ratove za "Veliku Srbiju"
Ta etapa, uvodna u fazi najtežih zločina u istoriji Evrope poslije II svjetskog rata, briše se neprestano iz crnogorske kolektivne memorije ispiranjem mozgova putem mas-medija, dodjeljivanjem mirotvoračkih nagrada predvodiocima i ideolozima tog rata za mir, brisanjem i falsifikovanje činjenica u svježe štamapnim istorijskim udžbenicima.

Nekadašnjim ratnim perjanicima Crne Gore, sadašnjim vatrenim zagovaračima europskih i euroatlantskih integracija, u pisanju "nove istorije" desna ruka su oni koji su koliko do juče pripadali antiratnom pokretu - od Socijaldemokratske partije, preko brojnih novinara, akademika, univerzitetskih profesora... Privilegije i novac peru sve, pa i sjećanja. Ali ako ćemo po onom starom ljudskom zakonu obraz se tako lako ne može oprati.

Tako se i tvorac pisanog serijala "Rat za mir", nekadašnji novinar i urednik podgoričkog nedjeljnika "Monitor", sadašnji direktor crnogorske TV Bastilje Branko Vojičić pridružio "pobjednicima". Povodom "jubilarnih" 18 godina od crnogorskog pohoda na Dubrovnik, nije dozvolio da ni jedna jedina riječ podsjeti «Gospodare rata i mira», tadašnjeg i sadašnjeg premijera Mila Đukanovića i "prvoga do prvoga" Svetozara Marovića, na dane dubrovačkog "ojkanja i vojevanja". Vojičić je postao dio aparata zadužen za brisanje «hard diska» iz ratnih 90-ih godina. Problem je što se istorija ne može pokopati sve dok se ne raskopaju na stotine skrivenih ratnih grobnica, dok se na sahrane ubijeni, dok logori ne ispričaju priče o tome kako izgleda pakao.

Suštinski problem skrivanja i iskrivljenja istorijskih činjenica je strah od njenog ponavljanja. Na balkanskim prostorima to je već viđeno.
Gledano iz ove perspektive, crnogorski «Gospodar» i njegovi serdari se nemaju zbog čega uznemiravati, jer su se zdušno izvinuli Hrvatima za „sva zla koja su im počinili građani Crne Gore“. I filosof Svetozar Marović se izvinuo u ime onih koje je poslao u rat. Samo su sebe izostavili iz čitavog konteksta. I još sebi pripisuju zasluge za očuvanje mira - tvrde bez zadrške, onako iskreno, kako su vodili "rat za mir". Da nije bilo njihove „mudre“ politike - Crna Gora bi bila druga Bosna.
Sreća pa su nas spasili: rat su vodili u Vukovaru, Sarajevu, Srebrenici, nikako u Beogradu i Podgorici.

A te, 1991. godine, ratnim pokličima crnogorski gospodari i njegovi serdari poručivali su:


S lozovačom se bolje ratuje: Nazdravlje Crnogorci, овај Срби...
Momir BULATOVIĆ,
predsjednik Crne Gore na vanrednoj sjednici Skupštine:
"Oko nas, nažalost, ima dosta onih koji smatraju da svoje političke ambicije i ciljeve mogu ostvariti oružjem i silom. Na silu se, međutim, jedinom silom i može odgovoriti."

"Nakon pola vijeka, Crnu Goru tjeraju da se primakne oružju i da pokaže čojstvo i junaštvo. Rat nam nije cilj i ne želimo da do njega dođe. Imamo mi dosta poslova da ih u miru posvršavamo. Inače, tvrdu im vjeru treba dati, da neće dobro biti ako mi nerazumne oko nas budemo učili pameti."

"Nikada u istoriji Hrvatska nije imala kontrolu nad Prevlakom, a za posljednjih 160. godina čak nijedan građanin nije mogao imati nikakav pristup na Prevlaku, jer je taj dio Austrougarska pretvorila u svoju bazu, a nastavila stara i nova Jugoslavija.“


Svetozar MAROVIĆ, generalni sekretar DPS-a, na vanrednoj sjednici Predsjedništva i Vlade Crne Gore, nasuprot zvaničnom stavu Crne Gore da se ne nalazi u ratu, izjavljuje da se "nalazimo u ratu" ali s tom razlikom što je ovo "rat koji će donijeti mir". „Jer, ovoga puta“, objasnio je Marović, "mir je jedino moguće obezbijediti ratom, neovisno koliko će biti patnje i boli".

Na istoj sjednici Momir Bulatović poziva u "antifašistički front protiv pomamljenog ustaštva" a premijer Crne Gore Milo Đukanović na "konačno razgraničenje sa Hrvatima." (Izvor: „Pobjeda“ 3. oktobar 1991. godine)

Pobjeda, 22. oktobar 1991.:
Predsjednik crnogorske vlade Milo ĐUKANOVIĆ, napad na Dubrovnik ocjenjuje "svrsishodnim" a svako suprotno stanovište "izdajničkim". Đukanović kaže da se "ne može mahati grančicama mira dotle, dok se srpski narod u Hrvatskoj kolje, masakrira, siluje, dok im se pale kuće, uništavaju imanja, samo zato što su Srbi. Rat se ne dobija dezerterstvom već mobilizacijom“ - poručio je Đukanović.

Pored svih zasluga za pohode „stazama mira“, od rušenja Dubrovnika, preko Vukovara, Srebrenice, Sarajeva..., Milo Đukanović i Svetozar Marović su u maju 2007.godine za vaskoliki trud uložen u ratno pustošenje bivše nam domovine čašćeni, ni manje ni više nego nagradom Internacionalne lige humanista iz Sarajeva. Grada koji je rušen projektom smišljenim u vojnim i političkim kuhinjama ondašnje SRJ na kojem su crnogorski državnici zdušno sarađivali sa Slobodanom Miloševićem.


Mogu li dva Branka "okrečiti" crnogorsku prošlost
Pohvalu ovoj ludosti a kao prilog zaboravu dao je jedan od najstarijih crnogorskih akademika prof. dr. Branko Pavićević, koji je, u prigodnoj brošuri, štampanoj za ovu priliku (povodom dodjela nagrada za mir Đukanoviću i Maroviću) pod nazivom "Milo Đukanović, istaknuti politički prvak Crne Gore", ustvrdio: „Ozbiljni analitičari i poznavaoci Miloševićeve politike su držali da će on (Milošević) iskoristiti ratne prilike da Crnu Goru što čvršće veže za Srbiju... Od crnogorskih političara to je prvi osjetio Milo Đukanović. Još za vrijeme rata na Dubrovačkom frontu, on je počeo da razmišlja kako da se Crna Gora emancipuje od Miloševićevih planova i opasnih koncepcija...“
Koliko apsurdno zvuče tvrdnje starog akademika o Đukanovićevom razmišljanju o emancipaciji Crne Gore u vrijeme kada je granatiran Dubrovnik, najbolje svjedoči podatak da je 1997., šest godina nakon Dubrovačke epopeje i dvije godine nakon Dejtonskog sporazuma, Slobodan Milošević izabran za predsjednika SR Jugoslavije upravo glasovima Đukanovićevo-Marovićeve vladajuće Demokratske partije socijalista Crne Gore.
Akademik, istoričar Branko Pavićević, u pojanju o Đukanoviću ide toliko daleko da tvrdi da je "tražeći izlaz iz teške situacije u koju je zapala Crna Gora, bez ikakve svoje krivice, Đukanović je počeo da razmišlja o istorijskoj nužnosti što hitnijeg osamostaljivanja Crne Gore od Srbije."
Priznati istoričar već u poznim godinama, dalje nastavlja sa falsifikatima i navodi:
„Zanimljiv je utisak većine crnogorskih intelektualaca da je Slobodan Milošević odmah zapazio da je u liku Mila Đukanovića Crna Gora dobila istaknutu političku figuru. A on (Slobodan Milošević) opasnog protivnika, posebno nakon izjave da je Milošević politički prevaziđen".

Kako u svu ovu "novu" istoriju da se uklopi činjenica da Milo Đukanović, na izjave Slobodana Miloševića da njega (Đukanovića) voli kao sina, 1992. godine uzvraća riječima:
“Milošević je nešto najbolje što se moglo desiti Jugoslaviji u ovom trenutku, kada povampirene fašističke snage u Hrvatskoj i Sloveniji pokušavaju da unište sve ono što je stvoreno od 1945. godine do sada. Ponosan sam da u ovim istorijskim trenucima mogu da budem rame uz rame sa njim u odbrani tekovina revolucije.”

Svetozar Marović je prilikom primanja mirotvoračke nagarade, u maju 2007. godine, otišao još dalje - napisao je sam sebi psalm pod nazivom "Umjesto biografije."
Tako Sveto o sebi Svetu, i o izvinjenjima zbog ratnih zala vođenih na temeljima njegove ideje "rata za mir", a u kojima se izvinjava ne u svoje, već u ime "zabludjelih građana Crne Gore", filozofski, kako samo to on umije, piše:
„U svakidašnjim životnim situacijama imate ljude koji vam kažu ili vam ne kažu riječ izvinite. Od izvinite, koliko je sati, izvinite, ako smetam, izvinite, htio bih vas pitati... Moja izvinjenja su bila više od gesta i političkog protokola. Ona su bila zajedničko moralno i političko stanovište demokratske politike Srbije i Crne Gore, koje sam predstavljao, kao i ogromne većine građana koji su izraz te politike. Ova izvinjenja su bila i želja za izmirenjem, mirom i svestranom saradnjom, naših država i građana."
A onaj Marović iz ranih devedesetih, u jeku ratnih užasa u BiH, u dnevnom listu "Borba" 24. novembra 1993. godine za Slobodana Miloševića kaže:
"SPS ima najboljeg prvog čovjeka u ovom narodu. To je čovjek koji poznaje narod, koji ima sposobnost da razumije državne interese, tradicionalne i patrijarhalne dimenzije tog naroda i da svojim političkim potezima zadovolji njegove potrebe. Naša naklonjenost je prema miru, perspektivi i demokratiji ove zemlje i želimo da podržimo one koji u ovom trenutku garantuju da mogu da zaštite tu vrijednost."
Da "časno ime crnogorskih vladara" ne zatamne razni zlonamjernici, zaludnjaci i zlopamtila, potrudili su se pisci istorijskih udžbenika. Evo što o godinama rata i ulozi Crne Gore u njima uče generacije koje stasavaju.
O dubrovačkoj epopeji učenici devetog razreda osnovne škole saznaju samo o tamo nekim rezervistima iz Crne Gore koji su učestvovali u tom ratu: „U napadu JNA na dubrovačku regiju učestvovali su i rezervisti iz Crne Gore".
I, tu je jedna velika tačka, dalje je jedno veliko ništa.
Zašto su ti rezervisti, dosta njih i očevi djece koja sada uče ovo štivo, išli u pohod na Dubrovnik, ko ih je poslao, ko je činio vlast u Crnoj Gori tada - ni jedne jedine riječi.

Kako će ti očevi odgovoriti i objasniti svojoj djeci - zašto su išli u ratove. Da li će pitanje jednog četvorogodišnjeg dječaka objavljenom u tekstu u ratnohuškačkim "Nikšićkim novinama" "Tajo, koliko si ubio ustaša", sada dobiti neke nove dimenzije?
Kako će tajo objasniti zašto je samo on kao rezervista označen u istorijskim knjigama?

Kako objasniti porodicama poginulih rezervista ovo ćutanje državnih medija i ćutanje onih koji su ih poslali u rat? O tome najbolje govori pismo Marine Marković, jedne od žena čiji je suprug ostavio život na dubrovačkom ratištu a koja je povodom 18. godina od tog ratnog pohoda, u pismu objavljenom u dnevnom listu "Vijesti" između ostalog, napisala:

"Informaciju povodom osamnaest godina od odlaska na dubrovačko ratište Televizija IN i RT Crne Gore objavili su na sraman i ponižavajući način za porodice poginulih i državu Crnu Goru.
TV IN je u svom dnevniku objavila da je osamnaest godina od srpsko-crnogorske agresije na Dubrovnik, kada su takozvana JNA i crnogorski rezervisti ubili, ranili, zarobili... Hrvate. Da li urednik dnevnika ima podatak koliko je poginulo crnogorskih rezervista i ko ih je poslao na ratište?
Moj suprug Zoran Marković nije pripadao takozvanoj JNA, već jednoj regularnoj vojsci JNA, čijem se pozivu odazvao. I nije bio agresor, već patriota čiji je patriotizam zloupotrijebljen jednom nezrelom politikom. Gledajući TV IN pitala sam se gdje se oni nalaze - u Hrvatskoj, ili u Crnoj Gori?
RTCG je informaciju upakovala pozivajući se na izvinjenje Đukanovića Hrvatima i njegovog stava da je "Crna Gora bila zloupotrijebljena". Godine 1991. je zloupotrijebljena crnogorska mladost, sada se zloupotrijebljavaju poginuli, pa se proglašavaju agresorima.
To ne mogu dozvoliti. Iznoseći svoj stav, ja branim čast svog poginulog supruga. Ko brani čast Crne Gore od sramnih javnih izjava?
Od Hrvata možemo učiti da li oni ponižavaju porodice svojih poginulih. Svoje poginule ne. Hag je osudio operaciju "Oluja", neki Hrvati to odobravaju, neki ne. Ali svi prvo odaju počast svojim poginulim braniteljima, pa onda saopštavaju svoj politički i lični stav.
Crna Gora ne može negirati svoje poginule. Grobovi opominju.
Želim da predočim i sadržinu jednog od telegrama sa zvaničnih adresa koji je porodica dobila nakon pogibije mog supruga:


“Povodom smrti druga Zorana Markovića, vojnika rezervnog sastava Jugoslovenske narodne armije koji je položio svoj život izvršavajući časno i hrabro vojničke zadatke na braniku mira i slobode, u ime Predsjedništva Republike Crne Gore, Skupštine Republike Crne Gore, Vlade Republike Crne Gore i u naše lično ime, molimo vas da u velikom bolu primite izraze najdubljeg saučešća.

U potpisu:
Predsjednik Predsjedništva Republike Crne Gore, Momir Bulatović;
Predsjednik Skupštine Republike Crne Gore, dr Risto Vukčević;
Predsjednik Vlade Republike Crne Gore, Milo Đukanović.”

Da li će doći vrijeme da se neko zvanično izvini i preuzme odgovornost za poginule crnogorske rezerviste? - stoji u pismu koje je potpisala udovica Marina Marković iz Podgorice.

Glavna ratnohuškačka pesnica: Državna televizija Crne Gore, državni dnevni list "Pobjeda", "Nikšićke novine"...

O ratu u Bosni i Hercegovini, mladi u Crnoj Gori uče na sličan način - govori se o etničkim čišćenjima, rušenjima gradova - ali bez i jednog podatka - ko je rušio gradove, ko je vršio etnička čišćenja, čija je to ratna politika bila, kakva je uloga crnogorske politike u svemu tome?!?

Nigdje u novim istorijskim udžbenicima se ne navodi ime niti jednog ratnog vođe, ratnog zločinca... O najvećem zločinu u Evropi poslije drugog svjetskog rata - genocidu u Srebrenici - ni slova.

A kao prilog otporu zaboravu, slijede samo kratki isječci iz medija koji su početkom 90-ih predvodili ratnohuškačku kampanju u Crnoj Gori - državnog lista "Pobjeda" i "Nikšićkih novina" uz napomenu da su novinari koji su raspirivali nacionalnu i vjersku mržnju, i započeli ratove, u Crnoj Gori sada uglavnom na visokim državnim i drugim istaknutim pozicijama. Naravno, pored navedenih medija, udarna ratnohuškačka pesnica bila je državna televizija - TV Crne Gore.

U već mjesecima pripremanoj ratnohuškačkoj medijskoj kampanji, koju predvodi državni dnevni list "Pobjeda", državna televizija Crne Gore, "Nikšićke novine" i brojni drugi mediji, jedinice tadašnje JNA, hiljade pripadnika rezervnog sastava Teritorijalne odbrane Crne Gore, specijalne jedinice MUP-a Crne Gore (i zatvorenici iz KPZ "Spuž" koje je oslobodio predsjednik Crne Gore Momir Bulatović) krenuli su preko crnogorsko-hrvatske granice, jer su navodno "ustaše" već granatirale teritoriju Crne Gore.


Crnogorski predsjednik Momir Bulatović i premijer Milo Đukanović sa crnogorskim rezervistima u "oslobađanju" drevnog "srpskog" Dubrovnika

Dubrovnik pod granatama


Ulazak Bulatovića, Đukanovića i Marovića u istoriju crnogorskog beščašća

Crnogorsko političko rukovodstvo na čelu sa Momirom Bulatovićem, tadašnjim predsjednikom Crne Gore, premijerom Milom Đukanovićem i generalnim sekretarom a kasnije predsjednikom Skupštine Crne Gore Svetozarom Marovićem, ulazi u istoriju crnogorskog beščašća - prvo kroz napad na Dubrovnik a potom i ostale apokaliptične projekte koje su zacrtali zajedno sa Slobodanom Miloševićem.

Da vas podsjetimo šta je ratnohuškaški list "Pobjeda" objavljivala:


„POBJEDA“, Oktobar 1991. godine
Specijalno izdanje pod naslovom "RAT ZA MIR" donosi pregled dešavanja na Dubrovačkom ratištu.
TITOGRAD, OKTOBAR 1991.GODINE, CIJENA 20 DINARA


ODGOVOR USTAŠAMA

...Jedinice JNA počele su da snažno tuku iz artiljerijskih oruđa najvećih kalibara - sa brodova, zatim sa Prevlake i Luštice, kao i sa Prijevora i Mojdeža, sela najbližih Hrvatskoj.
Tučeni su položaji ustaških paravojnih formacija u Molunatu, Konavlima, Vitaljini i drugim mjestima u okolini Dubrovnika. Prije toga dejstvovala je avijacija.
...Po zvanično nepotvrđenim informacijama, u Konavlima je juče i sinoć poginulo između pet i sedam stotina pripadnika "šarene vojske" Franje Tuđamana. Kupari su sravnjeni sa zemljom, srušen je TV repetitor na Srđu.
...U mjestu Slano, jedinice kontrolišu magistralu a ostale se približavaju ključnim tačkama za konačno razbijanje neprijatelja.

„POBJEDA“:
NE ODUSTAJEMO OD MIRA

Na teritoriji Hrvatske u području Popova Polja, napadnute su nenadno i mučki, i iz zasjede regularne jedinice JNA sastavljene od rezervista iz Crne Gore. Napad su izvršile paravojne hrvatske jedinice koje su za tu svrhu prešle bosanskohercegovačku granicu...

„POBJEDA“: RAT ZA MIR
Božidar Babić, ministar odbrane Crne Gore: NA SILU - SILOM

...Stalnim provokacijama i sve otvorenijim ispoljavanjem teritorijalnih pretenzija ustaške vlasti u Hrvatskoj, bezbjednost Crne Gore je neposredno ugrožena.
Oružanim snagama Jugoslavije Crna Gora daje punu podršku, JNA je i crnogorska i jugoslovenska po svom biću i namjeni. Naši mladići služe vojni rok i u garnizonima na teritoriji Hrvatske. Zar treba postavljati pitanje zašto sad van Crne Gore?
Hoćemo li ostaviti pripadnike JNA i sve one koji žele da žive zajedno same na milost i nemilost ustaškim zvjerima?
Zar nije granica tamo gdje je naš vojnik, vojnik JNA napadnut? Treba konačno na silu odgovoriti još većom silom i primorati ustaške vrhovnike, poglavnike i stožernike da u svoju suverenost za kojom žude, mogu otići, ali malo drukčijim načinom nego kako su zamislili... Mobilizacija na teritoriji Crne Gore izvedena je, o čemu je javnost obaviještena, vrlo uspješno, tako da su ratne jedinice JNA i TO , potpuno popunjene, kako u ljudstvu tako i savremenim naoružanjem, krenule na izvršenje postavljenih zadataka.

(Božidar Babić, ministar odbrane Crne Gore - oktobar 1991.godine)

„POBJEDA“ - RAT ZA MIR
DUBROVNIK "BRANE" KURDI

Jedinice JNA stigle su na tridesetak kilometara od Dubrovnika. U gradu pod Srđem ustaše i razni bjelosvjetski plaćenici planiraju zaumni scenario rušenja drevnih kulturno-istorijskih spomenika. U Vitaljini se umjesto "šahovnice" vijori jugoslovenska trobojka.
…Razbijene ustaške horde i razni bjelosvjetski Tuđmanovi plaćenici -među kojima ima Kurda, Bugara, Rumuna, Turaka, Iračana, pa čak i Filipinaca - pružaju posljednji otpor jedinicama JNA i rezervistima koji su stigli nadomak Dubrovnika. Danas su vođeni žestoki okršaji oko Ćilipa, Grude i još nekih mjesta u Konavlima u kojima su učestvovali artiljerija, mehanizovane oklopne jedinice i pješadija. Djelovale su i jedinice uz morsku obalu.
…No, bilo, kako bilo, Dubrovnik se nalazi u snažnom obruču i samo je pitanje dana kada će ustaše i raznobojna Tuđmanova vojska, koja spas traži u starom gradskom jezgru, biti prinuđena da se preda...


Agresija i zločin u Vukovaru
„POBJEDA“ - RAT ZA MIR
NA VRATIMA DUBROVNIKA

Pripadnici JNA napreduju prema Cavtatu. Uskoro se očekuje zauzimanje i toga utvrđenja. Ustaše u povlačenju pale kuće. Konavoski hadezeovci "oživjeli" Pavelića.
...Ostaci ustaških formacija su i danas, pri povlačenju, koliko im je bilo dopušteno da stignu, palili kuće na Ćilipima. Pokušavaju da krivicu prebace na JNA. U preostalim, nezapaljenim kućama, pronađeno je mnoštvo slika Ante Pavelića, uzora hrvatskih koljača, koju je sokolila Tuđmanova "demokracija" čiji časnici su pravili lance od dječjih prstiju.
Zanimljivo. Pavelićeve fotografije su nađene u svim nespaljenim a zauzetim kućama na Ćilipima. Treba li se onda čuditi stradanju toga, na genocid spremnog naroda?

„POBJEDA“ - RAT ZA MIR
MEĐU CRNOGORSKIM ARTILJERCIMA NA GRABU DESETKA IZ RODOLJUBLJA

"Dabogda vam vazda pucalo!“ - ovako se danas u Trebinju i okolnim selima dočekuje svaka kanonada iz dalekometnih topova koji gruvaju dolje, na prilazima Dubrovnika. Danas je naša ekipa, zajedno sa predstavnicima Lutrije Crne Gore, posjetila na položajima hrabre artiljerce-rezerviste iz haubično artiljerijske divizije. Na položaju su zajedno Danilovgrađani, Pljevljaci, Titograđani, Nikšićani, Kolašinci...

„POBJEDA“ - RAT ZA MIR
USTAŠE BJEŽE, PALE I PLJAČKAJU

Borbe sa šarenom hrvatskom vojskom u povlačenju vode se oko Ćilipa. Narod iz sela evakuisan. Bezobzirni plaćenici opljačkali i popalili svoje dojučerašnje jazbine. Mnoge kuće razorene, teren miniran. Visok borbeni moral jedinca JNA.

„POBJEDA“ - RAT ZA MIR
IZ NIKŠIĆA NOVE KOLONE DOBORVOLJACA -DUBROVNIK USKORO LIBERTAS

Brojni dobrovoljci iz Nikšića koji čekaju drugove iz Titograda i Kolašina da što prije izvrše popune na ratištu u Hercegovini poručuju: "Oslobodićemo Dubrovnik"!

Danas iz Nikšića na ratište, kao i na novi ratni raspored, kreću brojne kolone dobrovoljaca. S razlogom nećemo pisati o njihovoj brojnosti jer, kako sami istakoše - neka neprijatelj više strepi. Poput drevnih crnogorskih običaja, s veseljem idu u rat. Pucaju mnogi a stariji upozoravaju: "Štedite municiju za neprijatelja".


Agresija i genocid u Srebrenici
„POBJEDA“ - RAT ZA MIR
USTAŠE SILOVALE DJEVOJČICU

U selu Dubravka na kućnom pragu bajonetom zaklan Hrvat Baldo Đuraš, jer nije želio da ispred njegovog doma bude postavljen top. Prije toga ustaše su mu silovale suprugu i 10-godišnju kćerku.
...Razbijeni ustaše i raznorazni bjelosvjetski Tuđmanovi plaćenici, među kojima ima i "pasa rata" od Albanije i Makedonije, preko Afrike i Azije, pa sve čak do Šri Lanke izgubili su i posljednji ljudski osjećaj. Opkoljeni i zatočeni u Cavtatu i Dubrovniku, oni se spremaju i na očajnički pokušaj da sruše grad i time spasu glavu - a s druge strane za to optuže JNA - ali ih ima dosta koji su ostali na širokom oslobođenom prostoru od Herceg Novog ka gradu pod Srđem, kojim je ovih dana prošla JNA.

„POBJEDA“ - RAT ZA MIR
MILO ĐUKANOVIĆ, PREDSJEDNIK VLADE CRNE GORE

"Nametnuti rat ćemo dobiti, baš kao što smo takve protivnike kao što su oni pobjeđivali tokom čitave naše istorije. Samo ovoga puta ćemo ih pobijediti i završiti zajednički život sa njima, nadam se za sva vremena. Pri tome, Boka će ostati gdje joj je mjesto: u sastavu Republike Crne Gore, a nadam se da će se u toj diobi i formiranju nove državne zajednice u kojoj ćemo živjeti i granica sa Hrvatskom povući mnogo prirodnije i logičnije nego što su to uradili priučeni boljševički kartografi, čiji je izgleda jedini cilj bio da nad Crnom Gorom, u dijelu Boke Kotorske, ostave hrvatsko starateljstvo."

„POBJEDA“ - RAT ZA MIR
SA HEREGOVČAKOG RATIŠTA - SVE JE NA NIŠANU

U informaciji za javnost, koju je danas oko podne novinarima dostavila Služba za informisanje operativne grupe hercegovačkog ratišta, kaže se da su ustaške snage pretrpjele poraze na svim pravcima na kojima su se tokom jučerašnjeg dana i noći sukobljavale sa jedinicama Operativne grupe. Pouzdano je utvrđeno da u njihovim redovima ima 16 mrtvih i da ih je 42 zarobljeno. ...Rijetko je naći zarobljenika koji plačnim i molećivim glasom neće istaći da je ratovao protiv svoje volje i da ni po koju cijenu ne bi ušli u formacije SNG i MUP-a Hrvatske...
Panika u ustaškim redovima više se ne može sakriti. Ona je vidljiva na svakom dijelu teritorije koje svakodnevno opsjedaju jedinice JNA. Najbolji dokaz ustaške panike je bezobzirnost i surovost koju bojovnici sada usmjeravaju prema civilima u zatočenim hrvatskim gradovima.
Iz pouzdanih informacija saznajemo da su poslije nasilne mobilizacije u Cavtatu, ustaše izvršile masovno strijeljanje onih koji su odbili da prime oružje. Strijeljani civili se kamionima prevoze na ratište a zatim vraćaju, kako bi se stvorila predstava da su poginuli na frontu.

RAT ZA MIR - MOZAIK
KAKO SE BRANI CRNA GORA

Srđa Bauković, borac crnogorske jedinice sa hercegovačkog ratišta, poslao je sljedeću poruku: "Recite Slavku Peroviću i njegovim istomišljenicima neka se manu prljave politike a ako im je zbilja stalo do Crne Gore neka dođu da je ovdje brane sa ostalim poštenim Crnogorcima."

„POBJEDA“ - RAT ZA MIR
KAD JE UBIJANJE U KRVI - ZULU VJEŽBA SMRT

"Opisati sve zločine na kojima počiva ustaška vlast u Hrvatskoj bilo bi pretenciozno, jer mašta i zločinačka perfidnost klero-fašista u ovom ratu prevazilazi sve do sada znano. Ustaša Davor Markobašić uhapšen je ovih dana i strijeljan. To je onaj monstrum, koji se dičio ogrlicom koju je napravio od dječjih prstića. Ovaj zlikovac je bio osuđen kao nekrofil na trinaest i po godina robije. U najšarenijoj vojsci na svijetu koja sada ubija i pljačka po Hrvatskoj, sličnih pojedinaca ima mnogo.
...Teror, fanatična mržnja i genocid nad Srbima i JNA osnovne su političke metodologije vrhovnika. Odavno već nije tajna da se na strani hrvatskih paravojnih formacija broji i priličan broj terorista i legionara koji su stekli vojna znanja u afričkim zemljama, gdje su ratovi, kako cinici kažu, dio folklora...
...A nikada se ni jedna vlast u istoriji civilizacije, kao ova u Banskim dvorima u Zagrebu, nije igrala sa sudbinom Dubrovnika. Da li će Tuđman, protivno pravilima o zaštiti svjetske kulturne baštine, smjestiti plaćenike i njihovo oružje na Stradunu i Lovrijencu i tako izvršiti zločin nad svjetskom kulturnom baštinom, pokazaće možda već idući dan.

„POBJEDA“ - RAT ZA MIR
GUSLARI - DOBROVOLJCI IZ BIJELOG POLJA - RAFALI IZ GUSALA

Kad se udruže gusle i puške onda se zna - ustala je Crna Gora. Ko bi vjerovao našim pjesmama kada danas ne bi bili na prvoj liniji? Kakav bi crnogorski to rat bio bez gusala? Može li Crnogorac pušku i gusle razdvojit? Je li to recept za ovaj teško shvatljivi inat crnogorskog karaktera - puška i gusle?
…Glas pjevača i pogledi ratnika znaju da ih sada gledaju njihovi preci i njihovi potomci. Gusle spajaju vjekove. More u pogledu, gusle u srcu, ruka na obaraču...

„POBJEDA“ - RAT ZA MIR
SITUACIJA U ISTOČNOJ HERCEGOVINI - HADEZEOVKA PUCALA NA REZERVISTE

Mostar se otvara za svakog, ali ne i za pripadnike JNA. U službi ekstremista i bivši fudbaler Veleža Jadranko Topić. Nikšićani ne napuštaju Divulje.

„POBJEDA“ - RAT ZA MIR
MEĐU RATNICIMA KOJI SU OSVOJILI SLANO - ODVAŽNI OSMJESI

..."Gradić gotovo bez stanovnika. Razbijeni izlozi, netaknute radnje, apoteke, kafići. Umjesto šahovnice na katedrali istaknuta trobojka. Crnogorski rezervisti hrane porodice koje nijesu izbjegle, iako su nekima djeca mupovci.
Negdje na pola puta za Slano prilazimo artiljerijskoj formaciji za koju nam odmah rekoše da je „internacionalna crnogorska brigada“. Obrazložiše to činjenicom da je sačinjavaju borci iz skoro 15 crnogorskih opština.
...U okršajima za Slano zarobljeno je 26 ustaša. Među njima je bio i predsjednik mjesne zajednice, okorjeli hadezeovac, u čijoj kući je nađeno mnogo oružja, municije i ratne opreme.

4. oktobar, NIKŠIĆKE NOVINE:
"SLOBODA I MIR SE VRAĆAJU"

"Dugo smo živjeli u slobodi i mislili da će dugo trajati. Ali... opet se povampirilo ustaštvo. Opet su proradile kame i otvorile se jame. Opet pod sjekiru nevini i nedužni ljudi. Htjela je ta vajna gospoda "demokraciju" a izazvala je rat. Natjerala nas je na rat. Počeli su da ubijaju našu djecu, naše mlade vojnike.
... Pratimo naše hrabre borce u stopu. Od položaja do položaja. Oni se moraju vratiti kući kao pobjednici jer su zbog toga i krenuli u obračun. U Mostaru su i čuvaju moćni vojni aerodrom, u Divuljama kod Splita, u Kninu, i Krajini, u Hercegovini i Hrvatskoj. Svuda gdje se sloboda i čast brani srcem i čelom i snagom oružja..."

18. oktobar, NIKŠIĆKE NOVINE:
KUD SE OVA VOJSKA KREĆE, TU USTAŠA OSTAT NEĆE

...Stižemo do Trebinja. U Trebinju danas gužva. Subota je, dan pazarni. Ovdje će danas biti dopremljeno 100 tona hrane iz Bijelog Polja i Novog Sada za naše borce. Saznajemo da su u zatvoru u Bileći mnogi zarobljenici. Među njima i dosta stranaca.
...Idemo u dubinu fronta naših ratnih jedinica. Svuda tišina a iz daljine dopire tutanj topova. To naši opet gađaju Ravno. Nikako da tamo likvidiraju ustaše. Kao da niču iz zemlje kao pečurke poslije kiše.
...Nastavljamo put prema komandi ratnih jedinica, prema borcima Trećeg bataljona.
13 sati i 42 minuta. Naša artiljerija tuče Ravno. Vidimo kako ovo ustaško uporište gori pred našim očima.
...O aktivnostima na čišćenju ovog terena potpukovnik Radoman Radović kaže: „Rat je rat i neminovno je da odnosi žrtve. No, evo, mi smo u ovim borbenim dejstvima, koja smo do sada imali, prošli sa minimalnim žrtvama. Po podacima kojima raspolažemo druga strana svoje žrtve baca u more, jer nemaju vremena da ih sahranjuju. U razgovoru sa mještanima koji su ostali ovdje, a dolje prema Slanom su sve hrvatska sela, saznajemo da je sve to pošlo u MUP i ZNG. Ostali su samo starci a mi nikoga još nijesmo strijeljali jer nijesmo imali razloga iako su njihovi pobjegli i bave se poslovima ustaštva i fašizma."
Major Radovan Ćetković iz Savine brigade kaže: "Među zarobljenim i poginulima ima Hrvata ali i mnogo stranaca - Filipinaca, Rumuna, Kurda a mogu reći da plaćenici nijesu baš mnogo plaćeni. U rovovima i bunkerima kada su pod našim naletom bježali ostajala su novčanice koje se više ne koriste, što govori o nivou svijesti tih ljudi."

1. novembar, NIKŠIĆKE NOVINE:
TAJO, KOLIKO SE UBIO USTAŠA?

U vrijeme posljednjeg od deset dogovorenih primirja ovaj novinar zaputio se da provede jedan dan sa pripadnicima protivdiverzantske jedinice TO Nikšić. Jedan borac priča: ...“Moj ratni dnevnik ima oznaku 389473. To je broj moje puške. U njemu sam opisao cijeli vod.
Hoću jednog dana da se prisjetim i strahota, slika tih domaćih životinja što zgarištem Konavala lutaju, porodičan sam čovjek. Prošli put moj mali sin me pita "Tajo, koliko si ustaša ubio?" Eto, dijete od četiri godine je ovim ratom opterećeno. Prvi put me nije prepoznao. Ko zna na šta sam ličio? I zbog malog pišem ovaj dnevnik. Moju generaciju je ovo zapalo, ali nadam se da njegovu neće".


Milošević nije doživio izricanje presude i izdržavanje kazne, dok Bulativiću i Đukanoviću se mora suditi za zločine u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, ali i Crnoj Gori!
15. novembar, NIKŠIĆKE NOVINE
RAVNO TI JE KAO POLJE POPOVO

"Već drugi mjesec nikšićki borci vode rat sa fašistoidno ustaškim hordama od Graba do Trnčina, uspijevajući da potuku, razoružaju i pohapse razne crnce, zenge, kurde i njim slične hrvatske bojovnike. Rat koji uveliko traje nema šanse da se završi bez naše kao suza čiste pobjede.
...Sada su predstavnici hrvatskog naroda na ovim prostorima (Ravno, Popovo polje) starice i starci, možda baš oni isti čije su se ruke zamorile udarajući maljevima po nedužnim lobanjama svoje srpske braće. Možda su ostali namjerno da plate svoj dug vjerujući da će im
djeca onih koji su odavno na nebu ugasiti savjest od koje se često bude u noćnim morama."

16. novembar, NIKŠIĆKE NOVINE:
IZVJEŠTAJ SA RATIŠTA KOD DUBROVNIKA

Na Brgatu, nadomak zidina starog dubrovačkog grada, nađena je jedna kuća puna spaljenih boraca "za lijepu njihovu". Surova je istina. Brgat izgleda kao veliki avetinjski grad. Bunkeri na svakom koraku, svakoj čuki, svakom prevoju. Sve to naši hrabri momci morali su osvajati srcem i oružjem.

29. novembar, NIKŠIĆKE NOVINE:
Izjava kapetana bojnog broda MILANA ZECA

"U redovima naše armije bilo je izdajnika. Mi smo to očistili. Ono što je ostalo riješeno je da zakletvu koju smo dali izvrši a zakletva je da se čuva Jugoslavija. Mi sada taj zadatak izvršavamo... Za nas ova zemlja još uvijek postoji. Smatramo da ustašama treba stati nogom za vrat i udaviti ih u cjelini, ne samo u Dubrovniku, Splitu, Šibeniku ili Zagrebu - nego sve zajedno. U njima vidimo fašističku neman koja se ponovo digla na ovom prostoru uz pomoć inostranstva. To je naš cilj a konkretni zadatak je savladati fašiste na prostoru za koji smo mi odgovorni. Mi smo u tome uspjeli zahvaljujući momcima kao što su ovi naši Nikšićani.

BLAGOJE CEROVIĆ, PREDSJEDNIK NIKŠIĆE OPŠTINE, prilikom obraćanja dobrovoljcima iz Crne Gore na dubrovačkom ratištu:

"...Oko opredjeljenja Nikšićana nema nikakvih dilema, jer se sada na izvršavanju ratnih zadataka van Nikšića nalazi više hiljada boraca. Ono što je brigada "Sava Kovačević" postigla od Graba, preko Grude i Konavla, do Kupara i Cavtata, u odbrani Crne Gore - veliko je junačko djelo. Naše neprijatelje sa Prevlake odbili smo od Crne Gore bar toliko da nas ne mogu direktno ugroziti. Drugo, naši momci su u Mostaru potpomogli snage naše armije da očuvaju jednu ogromnu tehniku. Jer, da su ta oružana sredstva došla u ruke neprijatelja, mi bi imali bombardovanje Nikšića, Crne Gore i svega ostaloga. Dakle, i oni su u Mostaru odbranili Crnu Goru i Jugoslaviju... I treće, naši borci su spasili bratski srpski narod iz Hercegovine da ne bude izložen onome što je bilo planirano."

Nakon izlaganja predsjednika Cerovića naši borci, heroji iz bitaka za Bosanku i Srđ, sponatno su zapjevali:

Crna Goro, mati, nemoj tugovati,
Zovi, samo zovi,
Svi će sokolovi,
Za te život dati.
...A Hrvatska zemlja mala
Na koljena pala.


Pukovnik Vojislav Jovanović:
„...Ovaj Štab je dobio naređenje od komandanta Štaba TO Crne Gore pod "strogo povjerljivo" koji drugovi po imenu treba da se jave. Svi drugovi, koji su bili u Dubrovniku, rekli su da budemo u prvim borbenim redovima.“

13. decembar, NIKŠIĆKE NOVINE:
ARMIJA NEĆE OSTAVITI SVOJ NAROD


Intervju - sagovornik general-pukovnik MARKO NEGOVANOVIĆ, zamjenik Saveznog sekretara za narodnu odbranu

JNA je ostvarila postavljene ciljeve i izvršila sve zadatke. Deblokirane su kasarne i uspješno se vrši razmještanje jedinica iz Republike Hrvatske na drugim prostorima. Efikasno je zaštićen srpski živalj od ponovnog, još goreg genocida od onog iz drugog svjetskog rata...
Negovanović govori o uticaju "inostranog faktora" i njegovog miješanja u rat na prostoru Jugoslavije:
„Iznijeću vam činjenice po kojima ćete moći zaključiti o kojima se snagama i interesima ovdje radi. Ustaške formacije nose njemačke uniforme, a to ste vjerujem preko crnogorske televizije vidjeli, i na snimcima iz Vukovara gdje se to evidentno dokazuje. Vidi se nadalje da te formacije jedu njemačku hranu, a poznato je da koriste, između ostalog i protivtenkovske rakete "ambrus" - opet njemačke proizvodnje.“

15. novembar - NIKŠIĆKE NOVINE:
NI DUBROVNIK VIŠE NEĆE BITI USTAŠKI

...Sinoć kasno na TV repetitoru koji se nalazi na Srđu, konačno se zavijorila jugoslovenska zastava.
Borbe se danas nastavljaju. Nadamo se da je samo pitanje trenutka kada će konačno Dubrovnik pasti i kada će se paravojne formacije iz njega iseliti. Operacije se nastavljaju.
U ovom trenutku nemamo kompletne podatke dokle su se pomjerile naše jedinice, ali znamo da se sinoć sa Srđa, sa obavljenog zadataka vratila jedinica iz Nikšića. To su dobrovoljci koji se nalaze u protivdiverzantskoj grupi, koju predvodi pukovnik Jovanović.
...Split je gnijezdo ustaša. Kakav Zagreb? Zagreb je pion prema Splitu. Sad smo prebačeni kod kapetana Kovačevića, treća četa, zvani Rambo, da popunimo redove prijatelja naših koji su izginuli dok smo bili gore na Kozjaku...



Ostali prilozi:
» A-A-A- GDJE SMO MI? EVO NAS NA BAŠČARŠIJI!
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 17. July 2018 23:53
» SKENDER KULENOVIĆ NA BRANIKU BOSNE I BOSANSKOG JEZIKA
Sead Zubanović | 15. July 2018 03:24
» SREBRENICA, RAJSKA PTICA
Akademik dr. Ferid Muhić | 14. July 2018 13:10
» KAKO ĆEMO ŠEHIDIMA NA OČI?
Muhamed Mahmutović | 12. July 2018 21:24
» DODIKOVAC VASIĆ MEGAFON GENOCIDNOG OKOTA
Elmedina Muftić | 12. July 2018 17:43
» SREBRENICA - VJEČNA SUZA NA LICU BOSNE
Dževad Ponjević | 11. July 2018 14:38
» RIJEČ JE O GENOCIDU
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 11. July 2018 13:40
» DJEČAČKI SNOVI U OKOVIMA SREBRENICE
Mufid sin Rame Mustafić | 09. July 2018 03:52
» GENOCIDOM ZADOJENE ZVIJERI
Avdo Metjahić | 05. July 2018 21:51
» SRBIJA JE PIROMAN BALKANA
Prof. Habib Mandžić | 03. July 2018 18:40
» NE HALALIM TI, BOŠNJAČE!!!
Elmedina Muftić | 01. July 2018 15:35
» MTV IGMAN NIJE SLUČAJNOST, ON JE NAŠA REALNOST
Sead Zubanović | 01. July 2018 15:20
» POKUŠAJ LEGALIZACIJE KORUPCIJE
Džebrail Bajramović | 30. June 2018 15:40
» PRINCIP JE UBIO PRINCA
Aziz Hurem | 29. June 2018 15:50
» POBJEDA DAVIDA NAD GOLIJATOM
Prof. dr. Adamir Jerković | 28. June 2018 16:42
» MOSTARSKI SRBI „DODIKOVCI“ PRODAJU NAM MUDA ZA BUBREGE!
Mr. Milan Jovičić | 26. June 2018 13:10
» ČESTITKA ("TEBRIKLER") PREDSJEDNIKU REDŽEPU TAJJIPU ERDOGANU
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 25. June 2018 15:01
Ostali prilozi istog autora:
» DA LI JE ISTINA NAJVEĆI GRIJEH?
26. November 2014 16:36
» OTVORENA SEZONA LOVA
15. May 2014 17:15
» VJEČITI PUTNIK VOZA SMRTI
26. February 2011 23:41
» BUKOVICA KAO OPOMENA
16. January 2011 14:08
» SVE CRNOGORSKE DIPLOMATE
30. October 2008 12:05
» SVESRPSKI MITING U PODGORICI
14. October 2008 08:41