Muhamed MAHMUTOVIĆ: Tako se u američkim medijima, odmah nakon vijesti dana da je predsjednik dobio Nobelovu nagradu za mir, nalazi analiza, kako dalje voditi rat u Avganistanu, gdje događaji izmiču kontroli. Zato se mnogi sa pravom pitaju, kako je moguće pomiriti dvije takve krajnosti, voditi nekoliko ratova, a dobiti Nobelovu nagradu za mir? Ni obrazloženje komiteta za dodjelu nagrade, da je dodjeljuje "za jačanje međunarodne diplomatije i saradnje među narodima"(!?)...

Nobelovu nagradu za mir dobio je aktuelni američki predsjednik Barack Hussein Obama, što je za cijeli svijet bilo veliko iznenanđenje, čak i za dobitnika, koji je pošteno izjavio: Ne osjećam da pripadam društvu dobitnika Nobela!
Dodjela te prestižne nagrade izazvala je dosad mnogo puta oprečna mišljenja o laureatima, dobio ju je na primjer i izraelski političar Jizak Rabin, koji je bio Izraelski premijer, a država Izrael i mir su dva različita pojma, ali svijet nije nikad do sada ovako burno reagovao kao sada. Koliko je iznenađenje izazvala ova vijest, najbolje ilustruje izjava Davida Axelroda, vodećeg političkog savjetnika predsjednika Obame novinaru Reutersa, koji mu je u e-mailu izrazio svoje čudjenje, a Axelrod mu odgovorio: I mi smo začuđeni!

¤¤¤¤
Tako se u američkim medijima, odmah nakon vijesti dana da je predsjednik dobio Nobelovu nagradu za mir, nalazi analiza, kako dalje voditi rat u Avganistanu, gdje događaji izmiču kontroli. Zato se mnogi sa pravom pitaju, kako je moguće pomiriti dvije takve krajnosti, voditi nekoliko ratova, a dobiti Nobelovu nagradu za mir? Ni obrazloženje komiteta za dodjelu nagrade, da je dodjeljuje "za jačanje međunarodne diplomatije i saradnje među narodima"(!?), nije djelovalo nimalo umirujuće, kad se zna da je nagrada izmakla mnogima koji desetljećima rade na dobrobit čovječanstva, poput Helmuta Kola, koji je rušio Berlinski zid ili Bona Voxa legendarnog pjevača, a da je Obama na položaju predsjednika samo devet mjeseci (do dobijanja Nobelove nagrade) i da dosad nije imao vidljivih rezultata u borbi za mir u svijetu!

¤¤¤¤

Možemo li se nadati miru, ako se za ratovanje dobivaju najveća priznanja?!!

Ruski predsjednik Medvedev se po svemu sudeći izvukao ispod sjenke Vladimira Putina, koji ga je tu doveo na određeno vrijeme, kako bi opet za četiri godine mogao postati predsjednik Rusije, a dotad se zabavlja na položaju premijera. Zato su se mnogi oglasili sa tvrdnjom da je on više zaslužio tu nagradu, jer je duže na vlasti i iznio je nekoliko konkretnih predloga za mir, kao što je prijedlog o "Zajedničkoj evroatlanskoj obrambenoj konstrukciji od Vladivostoka do Vancouvera". Medvedev je tražio i veći angažman na svjetskim kriznim žarištima, od Ujedinjenih nacija (UN), koje mnogi opravdano prevode kao; ujedinjeno ništa i od zemalja pripadnica G20, a to je čak i više od onoga sto je uradio Obama. Ne treba zaboraviti aktivnu ulogu Rusije u sprečavanju napada na Iran, koji Izrael odavno najavljuje, a u tom slučaju bi zasigurno imao svesrdnu podršku zemlje čiji je predsjednik nobelovac!

¤¤¤¤
Kad bi doista uspoređivali ovu dvojicu predsjednika, koji su od svojih predhodnika naslijedili samo konfliktne situacije širom svijeta, od kojih su najpoznatija žarišta u Gruziji (Medvedjev) i Avganistan (Obama), onda bismo mogli reći da je Medvedjev zaslužniji za Nobela. Pogotovo kad se uzme u obzir nalaz nezavisne komisije koja je utvrdila da je rat započela Gruzija, uzdajući se u pomoć zapada. Osim toga stanovnici Avganistana, smatarju amerikance i njihove saveznike okupatorima, a stanovnici Abhazije i Južne Osetije ruše oslobodiocima. Nakon ovakve usporedbe zaista se nameće zaključak da je ovogodišnja Nobelova nagrada za mir politički kontaminirana, jer ju je potpuno nezasluženo dobio američki predsjednik, samo na osnovu svojih predizbornih obećanja.

¤¤¤¤
Iran će po svoj prilici biti napadnut, usprkos protivljenja Rusije, tako da će dobitinik nagrade za mir vjerovatno i započeti novi rat, uz veoma neizvjestan kraj ovih koje je naslijedio i bezuspješno vodi.Nisu rijetki ni oni što smatraju da je dodjela nagrade predsjedniku Obami, koji je u predsjedničku utrku 2007. ušao skoro nepoznat, ustvari nastavak kritike njegovom predhodniku Bušu. Tako piše ugledni Washington Post, napominjući da se rezultati njegove spoljne politike još ne vide, a ono što se vidi da nije nimalo ohrabrujuće, jer je recimo usprkos njegovim naporima za nuklearno razoružavanje (samo nekih zemalja!?!) Sjeverna Koreja izvršila probe svojih strateških raketa. Los Angeles Times piše da je ironično i to što je dobio Nobelovu nagradu za mir, a istovremeno razmatra preporuke svojih komadanata, da u Avganistan pošalje dodatnih desetine hiljada vojnika.

¤¤¤¤
Šta ti vojnici i njihovi saveznici rade u Avganistanu, drznuo se napisati u jednoj knjizi, pod sugestivnim naslovom: "Jæger - i krig med eliten" (Lovac - u ratu sa elitom) bivši pripadnik danskog elitnog korpusa u Afganistanu - Thomas Rathsack, zbog kojeg će izgleda Danski ministar odbrane Søren Gade, morati podnijeti ostavku. Danska vlada će za objavljivanje knjige kazniti izdavača, novinsku kuću Politiken, koja je preuzela i objavila i sporne karikature posljednjeg Božijeg Poslanika Muhammeda s.a.v.s. Tada su se od kritika iz islamskog svijeta branili slobodom štampe, ali se u ovom slučaju ta sloboda tretira potpuno drugačije. Zato za razliku od medija, čestitke Obami nisu izostale od nijednog političara, koji mu poltronski pišu da ju je potpuno zaslužio, pa i generalni sekretar NATO-a bivši danski premijer Anders Fogh Rasmussen.
I na kraju ovog komentara umjesto zaključka, nameće se logičko pitanje; možemo li se nadati miru, ako se za ratovanje dobivaju najveća priznanja?!!

Kolumna je objavljen i u časopisu «Novi Horizonti”