Nezim HALILOVIĆ Muderris: Teško je i zamisliti da neko od nas ima pred sobom tijelo svoga mrtvog brata i jede ga - pa kako se onda usuđujemo ogovarati jedni druge kada nam je i sama pomisao na spomenutu situaciju odvratna? Kada god dva ili više muslimana ogovaraju nekoga, neka im naumpadnu ove riječi i neka odmah odustanu od ogovaranja i učine iskrenu tevbu - pokajanje, uz odluku da taj grijeh više nikada neće činiti!

Braćo i sestre u islamu! Danas 12. zul-ka'de 1430. god. po H., 30. oktobra 2009. godine po M. hutbu sam naslovio sa Gibet – Ogovaranje. Govoriti o spomenutoj temi, braćo i sestre, znači govoriti o akutnoj bolesti Bošnjaka i ummeta, razarajućoj bolesti našega tkiva, bolesti koja je prerasla u tešku epidemiju, bolesti koju hitno treba liječiti, a lijek za nju je u Kur’anu, u hadisu, u praksi našeg dobrog selefa - prethodnika.
Kaže Allah, subhanehu ve te'ala, u 12. ajetu Sure El-Hudžurat:
...وَلَا يَغْتَبْ بَعْضُكُم ْ بَعْضًا أَيُحِبُّ أَحَدُكُمْ أَنْ يَأْكُلَ لَحْمَ أَخِيهِ مَيْتًا فَكَرِهْتُمُوهُ وَاتَّقُوا اللَّهَ إِنَّ اللَّهَ تَوَّابٌ رَّحِيمٌ (سورة الحجرات، 12)
…I ne ogovarajte jedni druge! Zar bi neko od vas mogao jesti mrtvo meso svoga brata? Zar to nije odvratno? Bojte se Allaha, Allah zaista prašta i milostiv je!
Allah, subhanehu ve te'ala, zabranjuje ogovaranje i poredi ga s jedenjem mesa mrtvoga brata, za što i sam Kur’an kaže da je odvratno. Teško je i zamisliti da neko od nas ima pred sobom tijelo svoga mrtvog brata i jede ga - pa kako se onda usuđujemo ogovarati jedni druge kada nam je i sama pomisao na spomenutu situaciju odvratna? Kada god dva ili više muslimana ogovaraju nekoga, neka im naumpadnu ove riječi i neka odmah odustanu od ogovaranja i učine iskrenu tevbu - pokajanje, uz odluku da taj grijeh više nikada neće činiti!
Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, nam u hadisu, koji bilježi imam Muslim, definira gibet:
عَنْ أَبيِ هُرَيْرَةَ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولَ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَ سَلَّمَ قَالَ: "أَتَدْرُونَ مَا الْغِيبَةُ؟" قَالوُا: "اللهُ وَ رَسُولُهُ اَعْلَمُ." قَالَ: "ذِكْرُكَ أَخَاكَ بِمَا يَكْرَهُ." قِيلَ: "أَفَرَأَيْتَ إِنْ كَانَ فِى أَخِى مَا أَقُولُ؟" قَالَ: "إِنْ كَانَ فِيهِ مَا تَقُولُ فَقَدِ اغْتَبْتَهُ وَ إِنْ لَمْ يَكُنْ فِيهِ فَقَدْ بَهَتَّهُ." (مسلم)
Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu, da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, upitao: "Znate li šta je to gibet?" Rekoše: "Allah i Poslanik najbolje znaju." Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, reče: "Da spomeneš svoga brata s onim što mu je odvratno." Bi rečeno: "A ako je tačno to što kažem o svome bratu?" Reče: "Ako je tačno to što si o njemu rekao, ogibetio (ogovorio) si ga, a ako nije, onda si ga potvorio."
Salavat i selam na imama svih poslanika, selam na našeg učitelja, koji nas kroz ovaj hadis podučava šta je gibet, pa ako smo njegovi iskreni sljedbenici i ako tvrdimo da ga iskreno volimo i slijedimo, klonimo se ogovaranja - za naše dobro i dobro drugih muslimana!
Neko od uleme je o gibetu rekao: "Ako kažeš za čovjeka da mu je odjeća kratka ili duga, ti si ga ogovorio, a kamoli da kažeš nešto o njemu samome!"
Bilježi se kako je Aiša, radijallahu ‘anha, rekla Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, za Safiju, radijallahu ‘anha:
"حَسْبُكَ مِنْ صَفِيَّةَ" - تَعْنِي "هِي قَصِيرَةٌ"
"Vidi Safiju!" - aludirajući na njen mali rast.
Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, joj reče: "Ne ogovaraj je!" Aiša na to reče: "Rekla sam samo ono što jeste." Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, reče:
"لَقَدْ قُلْتِ كَلِمَةً لَوْ مُزِجَتْ بِمَاءِ الْبَحْرِ لَمَزَجَتْهُ" (الترمذي)
"Rekla si takve riječi, koje kad bi se prosule u more, zamutile bi ga." (Tirmizija)
Braćo i sestre, ogovaranje se u vrijeme Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, osjećalo osjetilom mirisa, kao što stoji u sljedećoj predaji koju prenosi Džabir ibn Abdullah, radijallahu ‘anhu:
عَنْ جَابِرَ بْنِ عَبْدِ اللَّهِ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أَنَّهُ هَبَتْ رِيحُ مُنْتِنَةٌ، فَقَالَ النَّبِيُّ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَ سَلَّمَ: "هَذِهِ رَائِحَةُ الَّذِينَ يَغْتَابُونَ الْمُؤْمِنِينَ."
Prenosi Džabir bin Abdullah, radijallahu ‘anhu, da se jednom prilikom osjetio ružan miris, pa Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, reče: "Ovo je smrad ogovaranja onih koji ogovaraju mu’mine."
Možda neko od nas može postaviti pitanje: "Kako se smrad gibeta osjećao u vrijeme Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, a danas se ne osjeća?" Odgovor bi bio jednostavan: Zato što je gibet danas toliko da su nam nosevi puni njegova smrada, pa ga nismo u stanju raspoznati, a kada se neko stalno nalazi u zagađenoj sredini, on to i ne osjeća, već to smatra normalnim stanjem!
Ibrahim b. Edhem je jednom prilikom ugostio musafire, pa kada im je postavio hranu, oni počeše ružno govoriti o nekom čovjeku a on im reče: "Oni koji su bili prije nas, prvo su jeli hljeb, pa onda meso, a vi ste započeli s mesom."
Po ovome se malo ko od nas može požaliti da zbog male penzije, neredovne plate i oskudnih primanja ne konzumiramo meso, jer se u kućama mnogih od nas i na našim soframa nalazi meso naše braće i sestara u neograničenim količinama!
Od Ebu Umame El-Bahilija se prenosi da je objašnjavao: "Na Sudnjem danu će čovjek dobiti svoju knjigu i vidjeti neka dobra djela koja nije uradio, pa će upitati Allaha: 'Gospodaru, odakle mi ova djela?!' Allah će mu odgovoriti: 'To je ono što su te ljudi ogovarali, a ti nisi znao!'"
Prenosi se od Hatima Ez-Zahida da je rekao: "Kada se u jednom skupu (sijelu) nađu tri postupka, znaj da je Allahov rahmet uzdignut od tog skupa: 1. Kada sa govori o dunjaluku; 2. Kada se ljudi pretjerano smiju; 3. Kada ogovaraju odsutne.”
Jahja b. Muaz Er-Razi savjetuje: "Da bi bio jedan od čestitih, počasti vjernika s tri stvari: 1. Ako nećeš koristiti, nemoj mu ni štetiti; 2. Ako ga nećeš obradovati, nemoj ga ni rastužiti; 3. Ako ga nećeš pohvaliti, nemoj ga ni kuditi!"
Hasan El-Basri je čovjeku koji ga je ogovarao poslao punu zdjelu voća i poručio mu: "Čujem da me ogovaraš pa mi time poklanjaš svoja dobra djela, a preuzimaš moja loša. Zbog toga što ti se ne mogu drukčije odužiti, šaljem ti ovu skromnu hediju u znak zahvalnosti za tvoju velikodušnost!"
Pa zar ima neko od nas da je spreman zbog ogovaranja svog brata u vjeri svjesno brisati svoja dobra djela i na svoja pleća tovariti tuđe grijehe!?
Pripovijeda Halid Er-Rabi: "Jednom sam s društvom bio u džamiji, pa su počeli govoriti o jednom čovjeku, a ja sam ih upozorio da to ne čine i oni su me poslušali. Nakon izvjesnog vremena su ponovo počeli govoriti o tom čovjeku i ja sam se uključio u taj razgovor. Kada sam te noći zaspao, sanjao sam kako mi je došao crn i visok čovjek, koji je u posudi nosio komad svinjskog mesa i naredio mi da ga jedem. Zapomagah: 'Ja ne jedem svinjsko meso!' On me snažno stisnu i protrese, te povika: 'Jeo si nešto što je gore od ovoga!' - potom mi je u usta počeo gurati komad po komad. Prestravljen sam se prenuo iz sna. I, tako mi Allaha, trideset ili četrdeset dana sam poslije osjećao smrad tog mesa u svojim ustima!"
Pravi mu´min od nas je, braćo i sestre, onaj ko nađe mnogo opravdanja svome bratu za neki njegov ružan postupak, a ako ne nađe, kaže: "Ja Rabbi, možda postoji opravdanje koje meni nije poznato, a ti ga znaš."
Braćo i sestre, budimo istinska braća u islamu, ne ogovarajmo jedni druge, tačnije ne jedimo meso jedni drugih. Čuvajmo naše jezike od ružna govora, jer je to preduvjet za čistotu naših srca i našeg imana!
Gospodaru, pomozi nam da sačuvamo svjetlo islama ovdje u ovoj našoj lijepoj Bosni i Hercegovini! Pomozi i zaštiti sve ugrožene i obespravljene muslimane! Sačuvaj naše jezike od ogovaranja i drugih bolesti jezika i srca i učini nas od onih koji samo Tebi na ruku' i sedždu padaju! Uputi i učvrsti našu djecu i naše potomke i učini ih radostima naših srca i očiju! Budi nam milostiv na Sudnjem danu i počasti nas u Džennetu društvom poslanika, šehida i dobrih ljudi! Amin!

Sarajevo: 12. zu-l-ka'de 1430. god. po H.