Vanja GALIJAŠEVIĆ: I taj fudbal gubi smisao nakon ovoga, i ta igra za ljude koji su na stadionima više smisla nema, i taj crni dan se neće u vedar pretvoriti, nikada. Sve gubi smisao osim još jedne zvijezde na nebu, zvijezde koja jako sija, jer je tek na nebo došla, prerano, nepravedno.

Mnogo stvari se napisalo u zadnjih desetak dana. Stvarno jeste. Bilo je tu i političara koji su izjavljivali svoje "iskreno" saučešće, sportski radnici koji su "plakali" za nedužnim životom, običnih ljudi koji su ostali zgroženi posljednjim dešavanjima.
Najmanje je bilo ljudi koji su iskreno pogođeni onim što se desilo, onim što se nije moralo desiti, nije smjelo desiti.

Dan koji je zauvijek promijenio mnoge ljude, brojnu omladinu ovog ali i svih ostalih gradova, država, kontinenata, dan koji je pokazao mnogima da je život više od igre, da je jedan i da ga se vratiti ne može.

Volio bih da mogu naći bilo kakav smislen odgovor zašto se ovo desilo. Volio bih ja to ali ne mogu, nemam snage da tragam za nečime što se ne može naći, nemam snage da pokušam sebi objasniti situaciju u kojoj je izgubljen jedan mladi, jedan tek započeti, jedan zlata vrijedan život.

I taj fudbal gubi smisao nakon ovoga, i ta igra za ljude koji su na stadionima više smisla nema, i taj crni dan se neće u vedar pretvoriti, nikada. Sve gubi smisao osim još jedne zvijezde na nebu, zvijezde koja jako sija jer je tek na nebo došla, prerano, nepravedno.

Ugašen jedan mladi život: Vedran Puljić leži mrtav

Fudbal sam po sebi bi trebao biti zabava za širu publiku, za ljude koji uživaju gledajući svoj klub, navijajući za njega, bodreći ga. Trebao bi ponekada biti i tužan jer jedna strana mora izgubiti, tako je to nažalost, šta da se radi. Fudbal bi ponekada trebao biti tužan ali ne i gnusan, ne i toliko crn da zbog nekih monstruma koji se pokušavaju nazvati ljudi u nepovrat ode jedna mlada duša, jedna nevina duša koja je došla da voli svoj klub, da plače ako taj klub izgubi, da se smije i raduje ako pobijedi.

Samo voljenje igre na ovim prostorima zvanoj fudbal gubi, radovanje pobijedi i tuga zbog poraza gubi, gubi jer ovako nije trebalo biti, ovako nije smjelo da se desi. Desilo se, nažalost, desilo se to da je jedan život otišao, otišao i ostavio za sobom veliku tugu na hiljade mladih, isto tako tek započetih života, života koji su željeli živjeti u miru i sreći. Te živote bi ponekada obuzela i tuga, Bože moj i to je za ljude, obuzela bi ih tuga, ali ih nikada ne bi obuzela tama i bol koja ostaje do kraja života, koja ostaje u srcima ljudi koji se vole zvati tako, zovu se tako i ne griješe. Jer oni stvarno jesu to, u punom smislu te riječi. Oni su ljudi. Oni vole i ne zaboravljaju.

POČIVAJ U MIRU, VEDRANE!