Anes Džunuzović

U izdanju Udruženja 'Mladi muslimani' iz Sarajeva početkom septembra iz štampe je izašla knjiga 'LANET OLSUN – Zločin nad Bošnjacima istočne Bosne'. Autro knjige je Anes Džunuzović, novinar i publicista. Džunuzović se novinarstvom bavi već 15 godina, radio je u magazinu Ljiljan, magazinu Saff (u kome sada ima status dopisnika), bio dopisnik Sandžačkih novina, piše i za nekoliko portala, a trenutno je urednik magazina Zemlja, jedinog bh. magazina za poljoprivredu, turizam, ekologiju. U novinarskom radu posebnu pozornost posvećuje životu Bošnjaka u zemljama regiona, tamo gdje su manjina i gdje im je život pun neizsvjesnosti. U temama iz Bosne uglavnom se bavi sudbinom bošnjačkog naroda u RS-u. Knjiga ''LANET OLSUN – Zločin nad Bošnjacima istočne Bosne'', čini se rezultat je upravo Džunuzovićeve posvećenosti novinarskim temama koje tretiraju ratnu i poratnu sudbinu Bošnjaka u Republici Srpskoj.
Knjiga 'LANET OLSUN – Zločin nad Bošnjacima istočne Bosne' tematizira događaje sa početka agresije u 12 općina istočne Bosne: Rogatica, Višegrad, Kalinovik, Vlasenica, Rudo, Bratunac, Zvornik, Sokolac, Bijeljina, Foča, Čajniče, Han-Pijesak. Samo za nekoliko mjeseci u ovim općinama nije bilo živog, a slobodnog Bošnjaka. Gotovo u svakoj općini ubijeno je 30 do 40% bošnjačke populacije, stotine žena su silovane, stotine pa i hiljade Bošnjaka je zatočeno, a ostatak protjeran. Džunuzović nas u novinarsko-publicističkom maniru upoznaje sa ovim događajima, donoseći puno svjedočenja preživjelih, podataka institucija koje se bave zločinom, a ono što je najvažnije imenom i prezimenom navodi ljude koji su bili organizatori zločina, planeri, nalogodavci, izvršioci. Recenzenti knjige su Sejo Omeragić i Kemal Baković, a urednik je mr. Fatmir Alispahić.

Bošnjaci.Net: Zločin nad jednim čovjekom je zločin i mora se kazniti. Nažalost, nad stotinama hiljada Bošnjaka je počinjen zločin a svi njegovi počinioci još nisu kažnjeni. Vaša knjiga 'Lanet Olsun - Zločin nad Bošnjacima istočne Bosne' govori isključivo o zločinima nad Bošnjacima istočne Bosne. Pobrojali ste imenom i prezimenom preko hiljadu zločinaca od kojih je velika većina i danas na slobodi. Tu su fotografije, dokumenti, izjave svjedoka... Pošteno ste i veoma hrabro uradili svoj posao na čemu Vam od srca čestitamo. Mnogi izbjegavaju pisati o ovako zahtjevnoj temi. Šta Vas je ponukalo da pišete o zločinima? Niste li i Vi mogli naći neke lakše, 'isplatnije' teme kao što to većinom rade bošnjački intelektualci?
DŽUNUZOVIĆ: Hvala na čestitkama. U svom novinarskom radu, kako dok je bilo Ljiljana, tako i u Saffu, uvijek preferiram teme koje prate život Bošnjaka izvan onih djelova gdje Bošnjaci imaju većinu stanovništva i gdje je vlast

Udri bližnjeg svoga Bošnjaci.Net: Pripadate malobrojnoj grupi novinara koja prati šta se događa na teritorijama u kojim su Bošnjaci manjina. U svojim ste tekstovima pisali o problemima Bošnjaka Sandžaka, Srbije, Crne Gore, Makedonije, istočne Bosne, zapadne Hercegovine, zapadne Bosne, Hrvatske, Slovenije... Nešto baš ne znam pa koristim priliku da Vas upitam, postoji li neka politička partija ili organizacija koja se ozbiljno brine o tim ljudima i njihovoj sudbini? DŽUNUZOVIĆ: Bošnjaci u Sandžaku, Srbiji, Crnoj Gori, Kosovu, Hrvastkoj imaju svoje političke partije, imaju i vjerske, kulturne, humanitarne organizacije. Nažalost, političkih partija je uvijek više, pa se to malo bošnjačkog naroda dijeli. I, ne bi na koncu to bio problem, da se ne radi o tome da te političke partije Bošnjaka svu svoju energiju troše, ne za borbu za prava svoga naroda, nego na nanošenju političkih udaraca drugim bošnjačkim partijama, na svađama, sukobima, pa u nekim krajevima poput sandžaka i na oružanim obračunima. Situacija u Sandžaku je najgora, dvije najjače političke opcije Bošnjaka su u toj mjeri zavadile narod, da se braća fizički obračunavaju zbog Rasima Ljajića i Sulejmana Ugljanina. U Sandžaku, srbijanskom djelu, podjeljena je i Islamska zajednica. Srbijanska služba državne bezbjednosti je iskoristila političke sukobe među Bošnjacima, i napravila paralelnu IZ, kojom je htjela nanjeti udarac najjačoj bošnjačkoj instituciji u Sandžaku, ali i u Bosni, a to je IZ na čelu sa reisom Mustafom ef. Cerićem, i muftijom Muamerom ef. Zukorlićem u Sandžaku. Na Kosovu također imamo više bošnjačkih političkih partija koje su sukobljene, a to trpe bošnjaci, koji vape za udžebenicima na bosanskom jeziku, mole nas u Bosni da im pomognemo, ali mi se slabo odazivamo. Inače, bošnjački političari, pa i kulturne i druge institucije iz Bosne, osim IZ, slabo pažnje poklanjaju Bošnjacima u Sandžaku, Srbiji, Crnoj Gori, Kosovu, ma ne malu nego nikakvu. Bio sam u Prizrenu kod Bošnjaka na dan proglašenja nezavisnosti Kosova. Oni nas toliko vole i toliko očekuju pomoći od nas. Bilo me je stid, zbog nemoći. Nisam imao snage tim ljudima reći da se puno ne nadaju od Bosne i bošnjačkih političara odavde. A njihove nade su bile velike. Samo su tražili da im obezbjedimo knjige na bosanskom, da im se djeca mogu obrazovati na svom jeziku. Bio sam tužan.

u rukama Bošnjaka. A to je veliki prostor, Republika Srpska, Sandžak, Srbija, Crna Gora, Kosovo, Hrvatska, Slovenija, Makedonija. Cijela bivša Jugoslavija. Posebno sam posvećen Republici Srpskoj, gdje je život Bošnjaka, od okupacije tih teritorija početkom agresije 1992. godine, pa do danas, sve osim normalnog života. Nažalost, to naše političke, intelektualne, akademske elite jednostavno ne vide. Nažalost, to ne vide ni obični Bošnjaci koji žive u onom djelu Federacije gdje su Bošnjaci većina. Ljepota je živjeti u Sarajevu, sve blista, svjetli, džamije, univerzitet, klinički centar, pozorišta, shoping centri, Sarajevo film festival, Teatarfest, luksuz i blještavilo, najveće i najljepše zgrade na Balkanu. Ali, samo 30 kilometara od Sarajeva, u nekim bošnjačkim selima koja pripadaju Republici Srpskoj nema struje, nema vode, nema zdravstvene zaštite, nema penzija, posla, nema glamura, velikih svjetala, blještavila, samo četiri obnovljena, hladna zida neomaltane kuće, fenjer, štala sa jednom kravom i koja lijeha mrkve, luka, graha i krompira. I strah, hoće li se komšije zapiti na slavi pa doći sa puškama, provocirati, zapaliti štalu, kuću. Nije Sarajevo bošnjačka stvarnost, bošnjačka istina i realnost. Sarajevo je Gaza Bošnjaka, samo toga Bošnjaci još nisu svjesni. Pazite, u Sarajevu živi petina, ako ne i četvrtina Bošnjaka Balkana. Bošnjaci Balkana imaju tri fizički odvojene enklave. To je ovaj prostor od Kozije ćuprije, istočna kapija Sarajeva i Bošnjaka pa na zapadu do Jajca, sjeveru do Tuzle i jugu do Mostara ili Blagaja. To je najveća enklava, druga je zapadna Bosna, odnosno Krajina, i treća par općina u Sandžaku. U nekom sljedećem pohodu srpskih agresora nisam siguran da će opstati Bošnjaci u Sandžaku. Ovo je Bošnjačka realnost: život bez struje, vode, hrane, posla, zdravstvene zaštite u Republici Srpskoj. Život bez ikakvih prava u Sandžaku, pod stalnom torturom režima iz Beograda ili Podgorice.
Dakle, obilazeći područja Republike Srpske, Sandžaka, Srbije, Crne Gore, Kosova, gdje žive Bošnjaci, stekao sam pravu sliku bošnjačke sudbine i realnosti. To je bio jedan od motiva za pisanje ove knjige koja prije svega oči treba otvoriti zaslijepljenim Bošnjacima, da shvate da Sarajevo nije centar svijeta i da ne daje realnu sliku o životu Bošnjaka, te da osvjesti Bošnjake da shvate da agresija na Bosnu i Bošnjake nije završena, pa čak i da nije počela 1992. godine, nego puno ranije, onog trenutka kada se u srpskim intelektualnim i političkim elitama pojavila i usaglasila ideja o tzv. velikoj Srbiji, a to je prije više od stoljeće i po, i ta ideja je još živa i živjeće dok je ne ostvare ili dok ne bude potpuno poražnea.
A da bi smo zaustavili naše stradanje i stvaranje tzv. velike Srbije moramo pamtiti naša stradanja, upozoravati našu djecu odakle prijeti opasnost, od koga. Bošnjake u istočnoj Bosni su klali i ubijali isti ljudi koji su to radili u posljednjem ratu. Ista prezimena, očevi i djedovi u drugom svjetskom ratu, a sinovi i unuci u ovom ratu. Imamo obavezu da svojoj djeci to kažem, s toga i ova knjiga i preko 1.000 imena zločinaca u njoj.

Bošnjački akademici i intelektualci se plaše stati u zaštitu svog naroda
Bošnjaci.Net: Spomenuli ste pasivnost bošnjačke intelegencije...
DŽUNUZOVIĆ: Da, što se tiče pasivnosti bošnjačke inteligencije i ''isplatnijih'' tema, to je velika boljka Bošnjaka. Bošnjački akademici, intelektualci se plaše stati u zaštitu svog naroda. Kada bošnjačkim intelektualcima govorite o potrebi

Naslovnica Džunuzovićeve knjige Knjigu možete nabaviti i poručiti u Udruženju 'Mladi muslimani' na tel +387 33 271 741, ili na mail: [email protected]. Bošnjače i Bošnjakinjo, kupovinom ove knjige saznat ćeš ko su zlotvori naroda tvog. Zato vas pozivamo da naručite i kupite ovu knjigu i time omogućite autoru da nastavi sa istraživanjem koje je započeo o zločinima nad Bošnjacima u Krajini.

Bošnjačkog nacionalnog projekta, o bošnjačkoj akademiji nauka oni vas utišavaju, strah ih pobjeđuje. Odmah nacionalni projekt zamišljaju kao nešto opasno. Pa nećemo mi praviti agreosrski, osvajački nacionalni plan, nego plan opstanka, afirmacije, i razvoja svog naroda, to nam treba i to moramo hitno uraditi, inače nisam optimističan za opstanak svog naroda.

Bošnjaci.Net: Kakav je interes za vašom knjigom. Posebno me zanima kako je ona prihvaćena kod onih o kojima se piše. I žrtava i zločinaca
DŽUNUZOVIĆ: Knjiga je praktično tek izašla, bio je ramazan pa nije još bila ni promocija. Bilo je par napisa u medijima, i par televizijskih priloga. Ali je i to izazvalo reakcije. Javljaju se Bošnjaci koji su izbjegli iz istočne Bosne na zapad. Interesuje ih gdje i kako mogu nabaviti knjgu. Pa ovu priliku ću iskoristiti i reći da se knjiga može nabaviti i poručiti u Udruženju ''Mladi muslimani'' na tel +387 33 271 741, ili na mail: [email protected]. Može se kupiti i u većim knjižarama u Sarajevu, Tuzli, a potrudićemo se da je distribuiramo i u knižare drugih bh. gradova. Što se tiče reakcija zločinaca još je nema. Bilo je dok sam objavljivao u Saffu feljton o zločinu u istočnoj Bosni na temelju kojeg je i nastala ova knjiga. Bilo je tada prijetnji, a sada ih, bar još, nema. A pogledajte, zašto bi iko od njih reagirao kad im nikakva opasnost ne prijeti. Mislite da će zbog ove knjige neko od njih biti uhapšen, vjerujte da neće. I zašto bi oni uopće reagirali. Pa svega 50-ak zločinaca iz istočne Bosne do sada se našlo pred sudom. Mnogi su oslobođeni, ili su dobili mizerne kazne. A oni koji su osuđeni poput Gojka Jankovića koji je ubijao i silovao po Foči, a danas leži u fočanskom zatvoru, u haman apartmanu, gdje mu zatvorski čuvari ugađaju kao junaku. I zašto bi oni reagirali na ovu knjigu.

Izostala podrška
Bošnjaci.Net: Knjiga 'LANET OSLUN - Zločin nad Bošnjacima istočne Bosne' je svojevrstan dokument. Razgovarali ste s velikim brojem žrtava i njihova svjedočenja sačuvali od zaborava. Koliku podršku imate od naših ljudi na vlasti. Koliku od biznismena i političara iz istočne Bosne?
DŽUNUZOVIĆ: Moram reći da do sada nisam imao ničiju podršku. Niti političara, niti biznismena. Nekim od naših političara poslao sam knjigu, niko se do sada nije oglasio. A što se tiče biznismena iz istočne Bosne, u pripremi knjige, pred njen izlazak iz štampe, na puno adresa sam uputio dopis sa zahtjevom da se ovaj projekt podrži na način da se u pretplati otkupi određeni broj knjiga i time olakša štampa. Međutim, javio se samo jedan biznismen koji je porijeklom iz istočne Bosne, a čije ime sada ne bih pomenuo, ali mu se svakako zahvaljujem. A, zanimljivo, javila se

Razmišljati i praviti bošnjački nacionalni projekt Bošnjaci.Net: Ratni sukobi su prestali na ovim prostorima ali i ne prestaju etnička čišćenja Bošnjaka sa područja o kojem Vi pišete samo drugim metodama. U Sandžaku, npr. će Bošnjak vrlo teško naći zaposlenje. Isto je stanje i u manjem bh entitetu. Bošnjake Gore prisvajaju svi i Turci i Srbi i Bugari. Samo Bosna šuti. Vi ste novinar. Može li se barem nekim medijskim projektom uraditi nešto više ili barem skinuti veo sa svega što se radi Bošnjacima na ovim prostorima? DŽUNUZOVIĆ: Mora se odgovornije nastupiti iz Sarajeva. Moraju političari, intelektualci, kulturne, intelektualne institucije Bošnjaka iz Sarajeva biti aktivnije, pokazati interes za Bošnjake van Federacije. Moraju SDA, SBiH, biti odgovornije prema svom narodu van Bosne, a posebno odgovorniji moraju biti Preporod, VKBI. Mora se napraviti bošnjačka akademija, ili nazovimo kako god hoćemo to društvo bošnjačkih intelektualaca koji će razmišljati i praviti bošnjački nacionalni projekt. Mora se napraviti ozbiljna studija o historiji Bošnjaka, mora se napraviti studija o stanju Bošnjaka u svim državama nastalim raspadom Jugoslavije, mora se poraditi na medijskim projektima, prinatanim, elektronskim medijima. Danas ih gotovo nemamo u Bosni, a ni van nje. Portal Bošnjaci.Net. jedan je svijetli primjer medija koji je dostupan svakom Bošnjaku na planeti, koji puno daje i koji mora imati veću podršku iz Bosne. Mora se puno toga uraditi, a mora krenuti iz Sarajeva. Ohrabruje najvaljeni Sabor, ali ako se donesu neki konkretni ciljevi, neka rezolucija koja će biti platforma širem bošnjačkom nacionalnom projektu, a koju će svi prihvatiti i koje će se držati. A da li će to ići kod Bošnjaka? Nažalost teško.

Zajednica sandžačke dijaspore iz Njemačke koja je određenim novčanim sredstvima podržala ovaj projekt. I to je zasad sve, i upravo to potvrđuje one teze koje sam znio ranije.

Bošnjaci.Net: Da li Vas je nakon objavljivanja knjige kontaktirao neko iz Tužilaštva BiH, ili nekog drugog tužilaštva koje se bavi ratnim zločinima. Da posudi dokumente i izjave ili barem da provjeri istinitost navoda u Vašoj knjizi?
DŽUNUZOVIĆ: Nažalost nije. A to opet potvrđuje ono što sam ranije pisao da zločinci mogu biti spokojni i da mogu svoja pokoljenja učiti kako u nekom novom ratu mogu slobodno ubijati Bošnjake jer ih nakon toga niko neće proganjati. Nakon Drugog svjetskog rata zločinci su amnestirani, a pravda koja ''stiže'' zločince iz zadnje agresije ravna je amnestiji.

Zaboravljeni povratnici
Bošnjaci.Net: 'Lanet olsu' je prizivanje prokletstva. Jeli krik jedino što je ostalo Bošnjacima. Može li se uraditi nešto konkretnije da se u te gradove iz kojih su na najbrutalniji način istjerani, vrate njihovi stanovnici?
DŽUNUZOVIĆ: Teško, uprkos optimizmu koji se čuje iz usta naših političara. Nešto se moglo uraditi odmah nakon okončanja agresije, kada se izbjegli Bošnjaci nisu još bili snašli po svijetu, sada je teško nagovoriti nekog ko je izbjego iz nekog sela kod Foče ili Kalinovika u Švedsku, Ameriku da se vrati i započne život bez ikakvih uslova. Djeca koja su rođena u izbjeglištvu, ako ih roditelji čemu ne nauče, nemaju puno od bošnjačke kulture, tradicije, vjere, osjećaja, nostalgije, prisnosti Bosni. To je realnost. Dakle, nakon agresije u povratak je trebalo uložiti sve, uzeti kredite ako treba i vratiti Bošnjake. Siguran sam da su arapske zemlje bile spremne pomoći. Naravno, bilo je tu i kočnica, četnici nisu mirovali, Republika Srpska je nastavila borbu i nakon Dejtona, sprječavan je povratak ubistvima, provokacijama, maltretiranjima. Ali, da smo mi usmjerili sve kapacitete prema povratku ne bi nas to sprječilo. A nismo, nažalost. Sada to posebno nije slučaj, sada se bošnjačke političke partije bore samo za glasove u Federaciji, pa im odgovara da izbjeglice iz istočne Bosne i drugih krajeva Republike Srpske glasaju u Federaciji, da njima daju glasove, da učvrste njihovu vlast u Federaciji. I zbog toga gotovo da ništa ne rade da pomognu povratnike. Pa ti ljudi nemaju zdravstveno osiguranje, oduzimaju im se određene privilegije kada se prijave u Republici Srpskoj, a te im privilegije ukidaju bošnjaki političari. A, puno je i nepoštenja u podjeli donacija povratnicima, nije propaganda nego istina da se donirane mašine i sredstva često dodjeljuju onima kojima ne trebaju, koji nisu istinski povratnici. Nažalost, kao što sam već rekao sarajevski glamur je dovoljan bošnjačkim političarima. Žalosno, ali istinito. Treba pomoći Islamsku Zajednicu u nastojanju da se obnove i naprave džamije. Tamo gdje je u povratničko selo napravljena džamija osjeti se sigurnost i boljitak. Ali, treba učiniti sve da se u tim naseljima obezbjede i stalni imami, da djele sudbinu sa narodom i to bar unekoliko može povećati povratak.

Nakon istočne Bosne istražujem zločine u Krajini
Bošnjaci.Net: Koliko znam, već radite na pripremi materijala za još jednu knjigu slične tematike. Možete li nam konkretnije reći o kakvoj se knjizi radi?
DŽUNUZOVIĆ: Nakon istočne Bosne, tokom protekle agesije, najviše su stradali Bošnjaci u Krajini, na prostoru Pounja. Trenutno pomalo istražujem te zločine, međutim, imam kočnica. Fizički sam daleko od Krajine, a nema istraživanja dok niste na licu mjesta, među svjedocima, preživjelim, a za to mi sada treba dosta sredstava kojih nemam, pa ako šta obezbjedim od plasmana ove knjige možda se podrobnije posvetim i tom kraju. Zasada je to površno istraživanje.