Prof. Hamdo ČAMO: Negiranje žrtava, negiranje genocida, nijekanje priznatog zločina nakon odležane kazne, pokušaj je da se nanese bol, zapravo, da se olakša svoja, jer bol i kazna ne moraju biti sa ovoga svijeta, tjelesni, opipljivi. Daleko je teže ono, što razara, uništava, a to je činjenica da se R BiH polahko oporavlja od nanijetih rana, a zločin ne zastarijeva

Stezanje omče
Stezanje omče pristalicama politike Balkanskog krvnika, sve tragičnije i nedifinisanije izjave „onih koji ne znaju šta govore“, samo je siguran znak, da su ‚ispucani svi argumenti i činjenice’, pa se prelazi na (samo)zavaravanje. Što se omča ‚više steže’ to je veća ‚jeka’!

Problem nije u laganju drugih, problem nastaje, kada dolazi do samozavaravanja, pa to isto samozavaravanje postaje historija koja se želi nametnuti kao istina?! Priče o mitovima!

Krvavo stvaranje RS
Dugo vremena nije prošlo, od kada je ‚RS stvarana krvlju’.

RS je stvarana krvlju, ali - bošnjačkog naroda! Na žalost, nekome ne vrijede ni čvrsti dokazi i činjenice, satelitski snimci, niti sudska priznanja izvršilaca, pokajanja otriježnjenih, o sistemskom otvaranju logora smrti širom RS, koji se ni mrve ne razlikuju od logora Aušvica, Treblinke. Holokaust našeg naroda, želi da se prikaže, kao ‚krvarenje’ krvnika, agresora!?

RS je ‘stvarana krvlju’ tako što su Srbi ‘krvarili’ osjećajući krv nedužnih Bošnjakinja i Bošnjaka, ‘krvarili’ koljeći nevine na mostovima ‚Srbina’ Mehmed Paše Sokolovića, koji sagradi velelepne građevine, ta divna gubilišta za Bošnjake, sa kojih su bacana bezglava trupla u Drinu koju lijepo opisa ‚Srbin’ Andrić, da ih rijeka Drina odnese što dalje iz vlastitih domova i rodnih pragova. Tako je stvarana ‚Srpska’, koja se danas naziva, bolje rečeno, želi da bude ‚multietična’. Ona to, definitivno, nije! Samo ime i njen naziv to otkriva i dokazuje!

Uskoro će i ovakve izjave da uđu u povijest bosanskih zakona, da postanu prošlost, jer i na ovakav način negiranjem genocida, izvrće se istinu i još jednom čine neometani zločini nanoseći ponovno bol svim građanima i žrtvama agresije.

Izjave o ‘multietičnosti RS’ dolaze od onih koji podržavaju politiku jednonacionalnosti, bezumlja, mnogi su i sami izvršioci i učesnici u agresiji i pokoljima nad nedužnim građanima R BiH druge vjeroispovjesti, uživajući sva prava u policijskim uniformama RS, pa i višim tijelima i organima RS, pomažući u stvaranju ‘multietičnosti’ iste.

RS je ‘stvarana krvlju’ tako što su Srbi ‘krvarili’ osjećajući krv nedužnih Bošnjakinja i Bošnjaka, ‘krvarili’ koljeći nevine na mostovima ‚Srbina’ Mehmed Paše Sokolovića, koji sagradi velelepne građevine, ta divna gubilišta za Bošnjake, sa kojih su bacana bezglava trupla u Drinu koju lijepo opisa ‚Srbin’ Andrić, da ih rijeka Drina odnese što dalje iz vlastitih domova i rodnih pragova. Tako je stvarana ‚Srpska’, koja se danas naziva, bolje rečeno, želi da bude ‚multietična’. Ona to, definitivno, nije! Samo ime i njen naziv to otkriva i dokazuje!

Da paradoks bude veći, briga za narode druge vjeroispovjesti, narode nad kojima je upravo genocid i protjerivanje provedeno, izjave ovakve sadržine, samo su dolijevanje vatre na već usijanu platu, na vrelo ulje.

Ne treba smetnuti sa uma, da ovakvim ‘hrabrim’ izjavama neko stoji iza leđa, jer i dr. Dabić ne bi izjavljivao u Skupštini, s početka agresije, da neko nije stajao iza njega !

Ono što nedostaje jeste, samo da profunkcioniše vlast ! A, ona polahko uzima zamah.

Donošenje zakona o negiranju genocida
Ukoliko prođe zakon o zabrani negiranja genocida, a sve indicije su tu, da će biti i donesen, nestaće i ovakvih izjava ‘o krvarenju’, koje su samo zadavanje « rana na suho ».

Negiranje žrtava, negiranje genocida, nijekanje priznatog zločina nakon odležane kazne, pokušaj je da se nanese bol, zapravo, da se olakša svoja, jer bol i kazna ne moraju biti sa ovoga svijeta, tjelesni, opipljivi. Daleko je teže ono, što razara, uništava, a to je činjenica da se R BiH polahko oporavlja od nanijetih rana, a zločin ne zastarijeva!

Drugi ne moraju da znaju, nije ni potrebno, kakve ekspertize i komisije, mi svi dobro znamo, da naših najmilijih nema. Onih iz logora, Srebrenice, Rogatice, Žepe, Banja Luke, Brčkog, Tuzle, Markala...

Spomenici multietičnosti
O stvaranju RS kao multietnične, svjedoče mnoga mjesta, grobovi stradalih, napuštena mjesta sela i gradovi, kosti još nepronađenih, memorijalni spomenici, žrtve željne pravde da skinu «krvavi» mantil sa onih, koji u svom žaru borbe stvaranja multietničke RS, budu konačno i privedeni pravdi, pravdi suda i Boga!