Zajednički snimak

Kliknite na sliku za uvećati Početak večeri Obraćanje dr. Konjhodžića Predsjednik Hrvatske i predsjednik FEBA-e Svečana sala je bila puna Steven J. Diner Hrvatsko-tursko-albanska delegacija Obraćanje Silajdžića Obraćanje Mesića Obraćanje Sejdiua Obraćanje Davudolua, glavnog ovovečernjeg govornika Dio članova FEBA-e Ministri vanjskih poslova BiH i CG Alkalaj i Roćen. Crnogorski ministar je prošao odan put od Miloševićevog diplomate do Milo(ševićevog) ministra Iz Harrisburga na skup u NY Članovi bh. zajednice iz New Yorka sa ef. Zejnelovićem, imamom iz Atlante Kosovaska delegacija Sandžaklije u New Yorku i New Jerseyu Predsjednik KBSA Alibašić i Džidžovići, vlasnici lista Sabah

U srijedu večer 23. septembra 2009. u ekskluzivnom njujorškom hotelu “Waldorf-Astoria” na Manhattanu (američka savezna država New York), održan je prvi godišnji skup balkanskih lidera zatvorenog tipa pod naslovom “Izazovi trećeg milenijuma: Trajni mir i prosperitet na Balkanu” u zajedničkoj organizaciji Federacije Balkansko-američkih asocijacija, relativno mlade ali u posljednje vrijeme na lokalnom nivou vrlo aktivne organizacije i odjela za globalna pitanja Rutgers univerziteta, jedne od najstarijih i najpoštovaniji američkih državnih obrazovnih institucija u ovom dijelu zemlje.

Imajući na umu da je skup organizovan sa najboljim namjerama unutar vremenskog okvira održavanja Clintonove “Globalne inicijative” u New Yorku (od 21. - 25. septembra t.g.), te da se diskutovalo o tako važnim temama kao što su mir i prosperitet na Balkanu, žalosno je da se uveliko očekivani a najviše rangirani predstavnici zemalja koje su 1990-tih i ponajviše unazadile prosperitet i poremetile mir Balkanskog poluostrva nisu pojavili da konstruktivno razmijene mišljenja o tekućm stanju. No valjda su bili odveć zauzeti lobiranjem osoblja predsjednika SAD, čija je recepcija također bila zakazana nešto kasnije u istom hotelu; ili užicima ponuđenim na ruskoj službenoj večeri. A možda su zalutali i na program kineske vlade, također organizovanom u istom hotelu. Bilo kako bilo, iz rečenih zemalja su odaslani samo niže rangirani ambasadno-konzularni predstavnici valjda u svojstvu posmatrača.

A ima li su šta da vide.
Jer svojim zalaganjem, konstruktivnim doprinosom u izgradnji međunarnodnih mostova ovom prilikom najviše su se istakle, pored domaćina iz SAD, Republika Turska, Bosna i Hercegovina i Hrvatska, čime su, ko po zna koji put, iznova dokazale da su one istinski kandidati za članstvo u Europskoj uniji i da taj naslov punopravno zaslužuju.

U elegantnom ambijentu Astor Suit-a, prisutne zvanice iz Turske, Albanije, Bosne i Hercegovine, Grčke, R. Hrvatske, R. Kosova, Crne Gore i američkih država New York, New Jersey, Georgia, Masatcusats, Michigan, Pennsylvania su pozdravili organizatori: Steven J. Diner sa Rutgers Univerziteta u Newarku, te dr. Aras Konjhodžić, predsjednik FEBA-e.

Bosansko-kosovsko-turska delegacija

Generalni sekretar OIC-a, nj.e. Ekmeledin Ihsanolu, je pojasnio koncepte i ideju iza ovakvog jednog skupa te naglasio potrebitost intenzivnijeg angažmana svih.
Ispred Predsjedništva BiH, nj.e. dr. Haris Silajdžić se prisutnima obratio na izvrsnom engleskom jeziku vrlo kratkim ali jezgrovitim obraćanjem u kojem je naglasio da su događanja ne tako davne prošlosti “izmakle tlo ispod nogu mlađih generacija.” Toliko je mnogo oduzeto od građana Balkana, a posebice Bosne i Hercegovine da “kada su nacionalisti i fašisti stigli razmahujući se svojim idejama” razočarani, duhovno i ekonomski izmoreni ljudi su im dali prostora, jer im nije preostalo ništa drugo do “praznih srdaca. Ljudi su to olahko prihvatili. U suštini, nije se radilo toliko mnogo o praznim džepovima koliko o praznim srcima, ispražnjenim ljudskim dušama, koje su na taj način postale vrlo lahak plijen nacionalista i fašista…. Danas je na pomolu novi skup vrijednosti…Mišljenja sam da je (članstvo pri) Europskoj zajednici i NATO-u vrlo važno za zemlje Balkana, da se ono treba ostvariti što je to prije moguće, i drago mi je da su Slovenija i Hrvatska tu. Kako je to g. Ihsanolu naglasio, potrebno je razmijeniti informacije (i mišljenja), u suštini kulturu. Jer mi mislimo da dovoljno poznajemo jedni druge a to nije tačno. Mi moramo naučiti više jedni o drugima, bolje poznavati (i poštovati) jedni druge da bismo bolje (i plodotvornije) sarađivali. Hvala vam svima što ste došli u ovako velikom broju i hvala organizatoru na osmišljenoj večeri.”

Predsjednik netom neovisnog Kosova, nj.e. Fatmir Sejdiu, je bio naredni govornik. On je na predstavio političku situaciju u Repoblici Kosovo kao i fokusu budućih planova koji će biti usmjereni na dalji process prinavanja neovisnosti Kosova I integracija u europskim i međunarodnim tokovima. Najveću pažnju je izazvalo obraćanje nj.e. Stjepana Mesića, predsjednika Hrvatske. “Ekselencije, gospodo i gospođe, uvaženi prijatelji. Govoriću hrvatski, s tim da će me jako dobro razumjeti i oni koji govore srpski, i koji govore bosanski i koji govore crnogorski. A ako se potrude, razumjeće me i oni koji govore makedonski a i slovenski osim po jednom pitanju, što je sasvim razumljivo”, što je kod prisutnih izazvalo lagahni smijeh. “Drago mi je što vam se mogu obratiti, na ovakvom jednom okupljanju američko-balkanskih udruga. Nama treba trajni mir i napredak na Balkanu. Usuđujem se reći kako u deset godina mojega predsjedničkog mandata, koji se približava kraju, nije bilo teme, kojoj sam posvećivao više vremena, više energije i više upornosti. Nakon ratova u kojima se raspala bivša Jugoslavija, trebalo je ponovno graditi porušene mostove. Trebalo je prevladati mržnju, koja nije bila uzrok ratova ali je definitivno bila njegova posljedica. Trebalo se suočavati sa istinom o onome što se dogodilo. I trebalo je napokon u novim uvjetima uspostavljati međusobno povjerenje i međusobno razumijevanje”, - kazao je Mesić na onaj, samo njemu svojstven konstruktivno miroljubiv način kojim se nikada nije radi tekuće politike u pozadinu gurala istina, pravda i čovječnost. “A sve to zato da bismo stvorili čvrste temelje za neizbježnu međusobnu suradnju. A time i stvorili uvjete u kojima će se provjeravati naša osposobljenost da se pridružimo velikoj evropskoj obitelji nacija. Ja govorim o prostoru bivše Jugoslavije mada pojam Balkan naravno obuhvata veći broj zemalja područja. I to područja koje je kroz proteklo stoljeće imalo burnu i tešku povjest. Povjest ratova, osvajanja, okupacija, i potresa stupova. Sve su balkanske države to na ovaj ili onaj način to iskusile. Sve su u tome igrale svoju ulogu. No danas smo ovdje da govorimo o našoj sadašnjosti. I još važnije, o našoj sutrašnjici. Rekao sam već kako je naš najpreči zadatak, građenje uzajamne suradnje lišene bilo kakvih zadnjih misli, oslonjene na lekcije koje smo, kako se bar nadam, naučili iz prošlosti. Gradeći uzajamnu suradnju, mi se legitimiramo za ulazak u Evropsku uniju. Jer na djelu dokazujemo našu sposobnost i volju da radimo zajednički, da budemo prijatelji zajednici. Naša je pristupanje EU neizbježna budućnost. Neke zemlje bivše Jugoslavije su već njezine članice, neke su u procesu pregovaranja poput Republike Hrvatske, neke su dobile status kandidata a neke još nisu otvorile pregovore. Dok neke tek razmišljaju o tome da zatraže status kandidata. No ponavljam, unija je naša budućnost ma koliko se ona nekima danas činila daleko i ma koliko neki u Europi pokazuju skepsu prema nastavku procesa proširivanja. Svaka od balkanskih zemalja, a Republika Hrvatska dijelom je balkanska zemlja, ima u Sjedinjenim Državama



popriličnu dijasporu. Nekada su se podjele koje su postojala među nama u Europi preslikavale i na iseljeništvo. Ono što bih ja danas sa ovoga skupa i na ovome skupu želio poručiti jeste sljedeće: ako mi na jugoistoku Europe tražimo i nalazimo puteve međusobne suradnje, iste potražite i vi u iseljeništvu. Surađujte i pomognite time i nama i još bolje surađujte. Žao mi je što večeras ovdje nisu svi iz regije, jer bi sama njihova prisutnost pokazala kako postoji svijest zajedništva, na putu također zajedništva. Nepotrebno je reći kako nam je potrebna svijest na putu toga zajedništva na tom putu od pomoći podrška ove velike zemlje u kojoj se danas sastajemo bila nebrojeno puta itekako korisna. A siguran sam da će tako biti i u budućnosti. Trajni mi i napredak trebao bi biti osnovna motivacija ne samo političkog djelovanja. Ali na uspjeh možemo računati onda i samo onda ako budemo radili tako da dokažemo sposobnost kako suočavanja sa istinom o prošlosti, tako i sa istinom o tome kakvi smo danas. I ako naše odnose postavimo na zdrave noge ravnopravnosti i zadovoljavanja uzajamnih interesa. Nadam se i vjerujem da smo za to sposobni, odnosno da to drugačije formuliramo. Odbijam vjerovati da za tako nešto nismo sposobni. Hvala” - kazao je Stjepan Mesić, predsjednik R. Hrvatske.
Skup je zaključen detaljnim izlaganjem nj.e. Ahmeta Davudolua, ministra vanjskih poslova Republike Turske, koji se izvinuo u ime nj.e. g. Redžepa Tajiba Erdoana, dokazanog prijatelja i saradnika svih balkanskih zemalja koji nije stigao da na vrijeme prisustvuje ovom “historijskom skupu”. Ministar Davutoglu je nakon čestitki organizatorima, naglasio potrebu uzajamne saradnje i razmjene. (cjelovit govor objavit ćemo kasnije).

Na kraju su organizatori napravili zajedničku fotografiju na kojoj su se našli:
Mr. Kemal Karpat, Ekmeledin Ihsanolu, Haris Silajdžić, Stjepan Mesić, Fatmir Sejdiu, Elgur Meta, Sven Alkalaj, Goran Jandropović, Skender Husejini, Ahmet Davutoglu, Milan Ljudskanov, Milan Roćen, Zoran Petrov, Anastasis Micijanis, Vladimir Pavlov. Ovim je radni dio skupa okončan nakon toga su prisutni pozvani na koktel party.

Pripremili: M. Pihira i E. Krcić