Naša kamera na svečanom iftaru kliknite na sliku za uvećati Halil ef. Duljević uči Ašare Obraćanje predsjednika zajednice Sabita Šišića Biznismen Aziz Šahović Pune ruke posla Hanume ispisuju čekove Djeca donose donacije za svoju džamiju Pogodite koliko je Dželila donirala

Nakon što su Bošnjaci pred naletom veliko srpsko-crnogorskih fašističkih snaga preživjeli istrebljenje, pokolj i progon, ili kako na zapadu modernije kažu – genocid; i kada su našli utočište u nekoliko europskih zemalja, koje su ih doduše domaćinski prihvatili, ali nakon par godina otkazali im gostoprimstvo, i to baš u vaktu kada je stanje u BiH bilo katastrofalno (a ni danas nije bolje); i kada uvjeti za povratak na svoj toprak nije bio moguć, oni su im ponudili “spas” u tzv. treće zemlje. Bošnjaci ni tada nisu imali veliki izbor, mnogi su se odlučili da sa djecom u naramku i zavežljajima opet idu u bijeli svijet. Tako se oko 3000 Bošnjaka iz Bosne i Hercegovine, i nekoliko porodica iz Sandžaka, migracionim programima koji su se uklopili u shemu veliko srpsko-crnogorske politike istrebljenja, nastanilo da živi u Harrsiburgu, glavnom gradu američke savezne države Pennsylvania. Odmah po dolasku, iako u trci za novim životom, učenje engleskog jezika, traženja posla, školovanja djece, ali ipak u želji da sačuvaju ono Bosne što su ponijeli sa sobom, odlučili su se organizirati. Doduše, u ovom gradu bilo je raznih pokušaja

Dr. Aras Konjuhodžić: Zbog te istine, zbog te naše vjere, neko je odlučio da nas nema

organiziranja, posebno kada se radi o tzv. građanskim udruženjima koja su zbog nejasne vizije prije nestajala nego što su nastajala. Ipak, okupljanje oko ideje osnivanja džemata, prišlo se sa iskrenim nijetom, i to je učinilo plodom. Tako je grupa bošnjačkih muhadžira 2003. godine u Harrsiburgu osnovala B&H Islamic center. Ideju osnivanja džemata podržalo je nekoliko lokalnih islamskih organizacija dok je najozbiljniji pristup odnosno bratski odnos prema bošnjačkim muhadžirima najviše gajila čuvena turska edukativna institucija “Hizmet” koji su od osnivanja uz Bošnjake Harrisburga. Nakon osnivanja džemata iznajmili su prostor za mesdžid koji su “zlatne” bošnjačke ruke okitile tako da je izgledao kao usred Bosne. “Hizmet” im je poslao na usluzi imama hafiza, koji je do nedavno obavljao imamsku dužnost u ovom džematu. Ipak, članovi ovog džemata nisu htjeli ostati samo na iznajmljenom prostoru. Vođeni idejama rukovodstva džemata odlučili su da kupe objekat u kojem će se odvijati buduće aktivnosti u ovoj zajednici. Uprežući zadnje napore da sakupe novac za objekat, ali uvijek bi se ispriječila neka prepreka. Ipak ništa ih nije iznenadilo niti obeshrabrilo. Uporedo sa željom da ojačaju zajednicu radili su naporne poslove ali su se okupljali u iznajmljenom prostoru, koji im jeste bio drag, ali ih je i financijski iscrpljivao. Razmišljali su umjesto da plaćaju mjesečne rate za svoj objekat oni su plaćali kiriju nešto manje od 2000 dollara. Novac koji je išao u nepovrat. I onda se odlučuju da krenu u akciju. Tako si prije dvije-tri godine kupili kuću sa četiri duluma zemlje na kojoj, insha-Allah, planiraju sagraditi džamiju i Centar. Ali da bi sagradili i jedno u drugo potrebno je između 250 i 300 hiljada dollara za gradske dozvole, materijal…. Naravno ne računajući majstorske ruke, jer će to svakako odraditi vrijedni Bošnjaci po svojem bosanskom meraku.

Jedan snimak na kraju večeri

Tim povodom protekle nedjelje (13. septembar) iskorištena je blagodat ramazanskih mubarek dana, kada je zakazan “Svečani iftar” sa posebnim pozivima onima koji mogu i žele biti vakifi za džamiju i Islamski centar. Na iftaru se okupilo preko dvije stotine osoba. Pored Bošnjaka, tu su bili Turci, afrički muslimani, Arapi, Vijetnamci…

Iftarsko vrijeme samo što nije nastupilo, a na stolovima nema čega nije bilo. Specijaliteti haman iz svih krajeva naše Bosne. Vrijedne Bošnjakinje kao da su se utrkivale koja će šta ljepše pripremiti. Žuborenje glasova na više jezika na momenat je prekinuo milozvični glas imama Halila-ef. Duljevića koji je proučio Ezan, kada je nastupio akšamsko-iftarski vakat. Hurmom i čašom izvorske vode završi se još jedan mubarek ramazanski dan... a onda redali su se specijaliteti za specijalitom… Sve dok Avdo Kunovac ne pozva Halila ef. Duljevića da prouči Ašare, sa kojim je započeo program večeri.

Nakon imama Duljevića prisutnima se obratio predsjednik zajednice Sabit Šišić, koji je još uz nekoliko džemtalija zaslužan za osnivanje Islamske zajednice u ovom gradu. On je ukratko naglasio put osnivanja kao i određene poteškoće na koje nailazi zajednica. “Ramazan je sultan svih mjeseci u godini u kojem Stvoritelj nagrađuje mnogostruko, zato sve vas pozivam da iskoristite te blagodati i da budete vakifi” – rekao je Šišić.

Iftarski vakat Kurtović i Konjuhodžić sa Saitom Aksoyom Imam i džematlije Iftar za sve

Prisutnima se obratio i Aziz Šahović, jedan od poznatijih bošnjačkih biznismena na sjevernoameričkom Kontinentu, vlasnik “Brother & Sister”, fabrika mesnatih proizvoda, koja uskoro kreće sa halal proizvodnjom. Aziz Šahović je inače potomak čuvenih Šahovića kod Bijelog Polja koje su Crnogorci istrijebili daleke 1924. Nakon pokolja i istrebljenja, preživjeli Bošnjaci prognani su u muhadžirluk, tako da su našli utočište u svojoj Bosni; nastanili su se kod Brčkog, odakle ponovo kreću u muhadžirluk 1992. godine.
Šahović je u svom obraćanju posebno istako da iako smo mlada imigracija mi se moramo što prije organizirati i ojačati našu zajednicu. Za početak je donirao 10,000 dollara.
Sve je išlo nekako tiho dok na bini nisu pozvali dr. Arasa Konjuhodžića, direktora FEBA i predsjednika Sabora IABNA-e koji je gromoglasnim glasom preko ozvučenja svjedočio: “Naš Din je hak – naša vjera je istina” – rekao je on nastavljajući “Upravo zbog te istine, zbog te naše vjere, neko je odlučio da nas nema. Pogledajte mezarja u Srebrenici, Prijedoru, Foči, Višegradu, Zvorniku, Bratuncu… da ne vjerujete da je to bilo. Ali upravo oni svjedoče o namjerama onih koji su počinili ta nedjela, zločine, genocid …” Dr. Konjuhodžić je posebno naglasio da je džamija temelj naš i bedem naš, zato nam treba i u ovom gradu. Jer mi imamo dušu, Bošnjaci imaju džan… Zato nam treba džamija da očuvamo i dušu i džan, ali i da odgojimo i sačuvamo buduće generacije.

Mališani su imali svoju zabavu

I onda je krenuo sa prozivkom ko će da donira $50,000 za džamiju u Harrisburgu. Muk se prelomio dvoranom. Ponovio je još nekoliko puta kada se javio predsjednik Turske komune u Harrisburgu uz diregenciju nama već poznatog alima Saita Aksoya, oni su donirali $62,000. Onda se ponovo javlja Aziz Šahović koji donira još $10,000 što je ukupno $20,000… I onda se počinju redati cifre od $10,000, $5000 i niže cifre. Aras je uporan bio da se sredstva za džamija baš večeras trebaju prikupiti i da se krene sa izgradnjom. Najzanimljivi ali i najdirljiviji dio večeri je upravo bio kada je pozvao da hanume i djeca da doniraju, i time postanu vakifi svoje džamije. Onda stupaju djeca sa svojim džeparcem, ali i hanume čiji džeparac je malo veći. Jedan detalj smo posebno zapazili kada su hanume počele telefonirati i zvati svoje jaranice da doniraju za džamiju. Na zidnom platnu preko projekcije smjenjivala su se imena, ali i cifra iz sekunde u sekundu je bila veća. I tako nošeni ljepotom ove ramazanske iftarske svečane večeri cifra se učvrstila na vjerovatnih $220,000. Ovo je ukupan iznos u gotovini, čekovima i sredstvima koja su obećana da će biti uplaćena do Nove 2009. godine. Sa izgradnjom džamije se može krenuti. A poznajući vrijedne Bošnjane ubrzo bi se moglo očekivati da se ezan razlije Harrisburgom. Maša-Allah, Insha-Allah!