Bakir Izetbegović Dijaspora je u velikoj mjeri prepuštena sama sebi. Preko milion , koji su prije desetak godina bili jedna difuzna, raspršena masa, su se u medjuvremenu samoorganizovali. BH dijaspora dobiva svoju fizionomiju, organizvana je kroz stotine udruženja, ima i krovnu organizaciju, i želi bolje veze sa domovinom. Dijaspora unosi u Bosnu i Hercegovinu milijarde KM godišnje i time spašava našu ekonomiju od trgovinskog debalansa i siromaštva. Dijaspora sigurno može učiniti i mnogo više, unijeti ideje, tehnologije, pokrenuti investicije. Naša dijaspora je snaga na koju treba računati i koju treba pomoći. Ne smijemo je prepustiti asimilaciji. Najmanje što možemo učiniti jeste formiranje ministarstva za dijasporu, po mogućnosti na državnom nivou, a ako to ne uspijemo, onda na Federalnom.

Cijenjeni Predsjedniče, cijenjeni delegati, dragi gosti, dame i gospodo
Selam alejkum i dobar dan,
Izuzetnu čast i zadovljstvo mi predstavlja biti dijelom ovog veličanstvenog sabora koji je okupio najprivrženije i najuticajnije članove prve bošnjačke i bosanske političke stranke. Stranka demokratske akcije zaista zaslužuje epitet najjačeg probosanskog političkog faktora, kreativne i kohezione snage bez koje bi pozicija Bosne i Bošnjaka bila nesigurna i upitna. Sigurnost, prosperitet i budućnost naše zemlje i naroda se može zamisliti bez bilo koje od stranaka iz BH političkog spektra. Izuzetak je Stranka demokratske akcije, ona je nezamjenjiva – jer se hrabro suprotstavila komunističkom jednoumlju, jer je efikasno organizovala otpor agresiji na Bosnu i hercegovinu, jer je bila najjači faktor reintegracije i pomirenja medju narodima, jer je najsnažniji gravitacioni faktor u okupljanju probosanskih snaga, jer je generator pozitivnih reformi i najsnažniji zagovornik evropske budućnosti BiH.

Jaka, dobro organizovana SDA već 19 godina predstavlja sinonim za jačanje i bolje organizovanje BiH. Po istoj logici, slaba, usporena, bezidejna SDA je opasnost za BiH, za sigurnu budućnost njenih naroda, na prvom mjestu Bošnjaka. Stranka demokratske akcije je u punoj snazi, ali prvi znaci usporavanja, gubitka refleksa i kreativnosti su, nažalost, prisutni. Pravi je čas da probleme i slabosti prepoznamo, sami sebi priznamo, definišemo i riješimo.

Kao što rekoh, izuzetno zadovoljstvo mi je biti dijelom ovog skupa. Ali osobita čast i životna satisfakcija mi je biti kandidatom za predsjednika Stranke demokratske akcije, biti predložen od ljudi koje cijenim da sav svoj kapacitet, znanje i energiju stavim u funkciju služenja svojoj zemlji i svom narodu.

Ne mogu reći da me je kandidatura iznenadila, već godinama se takva mogućnost spominje na različitim stranama. Ponudu za ovakvu kandidaturu sam prije četiri godine, u pripremama za prethodni Kongres, odbio. Cijenio sam da je tadašnji sastav rukovodstva SDA ipak najbolje rješenje, da će moći iznijeti reforme koje su upravo počinjale, ničim nisam htio da ugrozim te procese od vitalnog značaja za zemlju.

Smatrao sam da nije vrijeme za promjene.

Reforme su završile porazno, stanje i odnosi u koaliciji su na iviici raspada, kriza u BH društvu je zbog toga najdublja u posljednjih deset godina. Najveću štetu trpe Bošnjaci, naročito povratnici, dijaspora, omladina. Bosnu i Hercegovinu je samo u porošloj godini napustilo skoro 30.000 mladih, starosne dobi od 20 do 39 godina. To je porazan podatak, koji svakog od nas mora da zabrine.

Ovaj put smatram da je došlo vrijeme za promjene.

Kandidat za predsjednika stranke treba da ponudi svoju viziju i svoj program rada. Moja vizija i moj program su skoro u cijelosti sadržani u programu koje su sačinila radna tijela Kongresa. Cijelo rukovodstvo, uključujući i mene, je učestvovalo u izradi programskih materijala. Kao što ste se mogli uvjeriti, sačinjeni kvalitetni planovi. Ali, trebat će ih realizovati. Za to će nam trebati sloga i bolja organizacija.

Istaknut ću, i eventualno dopuniti, ono što u ponudjenim deklaracijama i rezolucijama smatram najbitnijim –

Dakle na pitanje – šta je SDA, čija je SDA, je li ona muslimanska, bošnjačka, bosanska ili evropska stranka, trebamo odgovoriti da je ona sve to u isti mah. I da niti jedan od navedenih elemenata, činilaca, ne smije potiskivati druga tri. Bitan dio misije ove stranke jeste da Bošnjake integrira u Evropu, ali ponosne, samosvjesne, uspravne Bošnjake koji žive u miru sa svojim komšijama, i koji mogu dati specifičan doprinos šarolikosti i bogatstvu najstarijeg kontinenta.

DUH, PROFIL SDA: Stranka je još uvijek pokret, njen sastav je heterogen. Prije 19 godina formirali su je ljudi čiji je politički motiv i inspiracija, pored borbe za slobode i univerzalna ljudska prava, bila afirmacija naše vjere i identiteta, kao i ravnopravnost Muslimana u tadašnjoj državnoj zajednici. Ovi ljudi su srce stranke, nosioci njene osnovne ideje.

Stranci su zatim, u vremenu raspada Jugoslavije i priprema za odbranu Bosne i Hercegovine, pristupili ljudi koji su bili dijelom komunističkog establišmenta ali se nikad nisu odrodili od svog naroda i njegovih vrijednosti. Ovi ljudi su unijeli neophodno iskustvo i znanje o organizaciji države, vojske, policije, i bez njihovog doprinosa naš narod i zemlja ne bi bili odbranjeni.

Uz SDA je od početka bila i mala grupa nebošnjaka, ljudi koji nisu pristali na srpske i hrvatske velikodržavne planove, ostali su uz BiH i komšije Bošnjake u vremenima kad je bilo najteže. Ova treća grupa ljudi je most, tanka linija koja nikad nije prekinuta, i koja nam je pomogla da krenemo u proces pomirenja i reintegracije zemlje.

Dakle na pitanje – šta je SDA, čija je SDA, je li ona muslimanska, bošnjačka, bosanska ili evropska stranka, trebamo odgovoriti da je ona sve to u isti mah. I da niti jedan od navedenih elemenata, činilaca, ne smije potiskivati druga tri. Bitan dio misije ove stranke jeste da Bošnjake integrira u Evropu, ali ponosne, samosvjesne, uspravne Bošnjake koji žive u miru sa svojim komšijama, i koji mogu dati specifičan doprinos šarolikosti i bogatstvu najstarijeg kontinenta.

MODERNIZACIJA SDA: Prvi znakovi zamora i usporavanja su nažalost, očigledno prisutni. Potrebno je vratiti refleks, brzinu reakcije koju je SDA imala, ponovo ostvariti propulzivnost, komunikaciju koju je vrh stranke imao sa nižim nivoima, ostvariti bolju komunikaciju sa medijima. Nijedna politička stranka u BiH ne posjeduje iskustvo i intelektualni kapacitet sličan našem. To je tako jer su upravo kadrovi SDA rješavali, i riješili masu nevjerovatnih problema, dok su ostali uglavnom asistirali ili posmatrali utakmicu sa tribina. Ovaj potencijal je nedovljno iskorišten, moramo ga ponovo aktivirati, rasporediti pritisak i posao na stotine kadrova koji znaju i umiju. Potrebno je formirati kombinovane timove političara i eksperata koji će dati odgovore i ponuditi rješenja za sve goruće probleme. Ovih dana, u pripremi Kongresa, se radilo upravo ovako, i rezultat su deklaracija i rezolucije kojima SDA pokazuje znanje, odlučnost, kreativnost.

Ali ovakakav rad ne treba organizovati jednom u 4 godine, to treba biti jedan kontinuiran proces. Stranka mora prepoznavati probleme već u njihovom nastanku i odmah tragati za rješenjima. Predsjedništvo i Glavni odbor SDA se moraju redovito sastajati i ostvariti ulogu i mandat koji im po statutu stranke pripada. Reduciranje demokratskog procesa u donošenju odluka na dio rukovodstva, ili samo na predsjednika stranke, je kratica koja treba biti izuzetak, nipošto pravilo. Demokratija je zahtijevan, često mukotrpan proces u kojem se postepeno kristalizira kolektivna pamet u zajednički stav, iz kvantiteta se dobiva kvalitet. Proces je spor, ali on nema alternative, više ljudi naprosto više zna.

Statut stranke odavno nije mijenjan, a promjene su očigledno potrebne. Trebali smo poboljšanja statuta ponuditi ovom Kongresu, nismo to uradili, tako da će tom poslu trebati pristupiti u sljedećim mjesecima – moramo omogućiti demokratske promjene, zanavljanje stranke, sve ono o čemu sam ranije govorio. Broj mandata na svim nivoima treba ograničiti na dva. Ženama, omladini, nebošnjacima trebamo osigurati učešće kroz razumne kvote kako ih mi, muškarci, ne bismo istisnuli i marginalizirali. Cilj SDA je u konačnici uredjeno i zdravo društvo. Društvo se uredjuje putem zakona, ali zdravo društvo se može izgraditi samo kroz zdravu porodicu i vaspitavanje mladih. Ovo se neće moći ostvariti bez snažnije pozicije aktivnih i kreativnih žena i omladine u tijelima stranke, ali i na svim nivoima zakonodavne i izvršne vlasti.

Nebošnjaci takodjer loše prolaze na izborima. Mislim da je grijeh i politička greška odbaciti naklonost tih naših ljudi. Grijeh je odbaciti ponudu onih koji nas nisu odbacili, a mogli su. Greška je ne izabrati Srbe i Hrvate koji pripadaju SDA, ia zatim biti prisiljen praviti vlast sa onima koji su protiv SDA. Ovu grešku smo nedavno skupo platili, kada smo u pojedinim sredinama pobijedili na lokalnim izborima, ali nismo mogli formirati vlast. Iz ove greške moramo povući pouku.

PROŠLOST I BUDUĆNOST: Nema zaborava. Narod koji zaboravlja, doživljava nesreću ponovo. Ko ima pravo zaboraviti Srebrenicu, desetine hiljada šehidske djece, desetine hiljada invalida, neopisivo, ničim izazvano nasilje kojem smo bili godinama izloženi? Zločince moramo kazniti, goniti ih dok su živi, odvesti ih tamo gdje im je mjesto.

Ali mora biti pomirenja. Pomirenja medju narodima, običnim ljudima koji nisu uzrokovali zlo. Budućnost mora biti bolja od prošlosti, u budućnost ne smijemo gledati kroz tamnu optiku prošlosti.

BORCI: Koji dio programa SDA se odnosi na borce? Pa cio program SDA treba biti nastavak onoga što su borci započeli – nastavak borbe za cjelovitu, suverenu, multietničnu Bosnu i Hercegovinu, za ravnopravnost njenih naroda, za identitet i poziciju Bošnjaka. Odužićemo dug prema najrabrijim medju nama ako valjano dovršimo njihov posao. Normalno, moramo se nastaviti zalagati i za status boraca, za njihovu uključenost u procese, za njihov životni standard. Ne smijemo zaboraviti one medju njima koji se nisu najbolje snašli u miru, ne smijemo dozvoliti da se osjete napušteni, suvišni, izigrani.

A osjetit će takvu gorčinu ako ih ne zaštitimo od nepravednih optužnica kojim ih se u posljednje vrijeme ponovo pokušava izjednačiti sa agresorima, ako ih ne zaštitimo od nezaposlenosti i beznadja, pa i od političara koji sebi podižu plaće a narodu objašnjavaju da moramo stegnuti kaiš.

Borićemo se za borce, za njihov status i naklonost.

REFORME: Nažalost, u posljednjim godinama reforme od vitalnog značaja za budućnost Bosne i Hercegovine su propale u cijelosti, ili skoro u cijelosti u posljednje četiri godine. Ako bi trebalo odrediti jedan, onaj najvažniji razlog za pad reformi, mislim da bi se on mogao potražiti u nerealnoj procjeni. U nerealnoj procjeni vodećih Bošnjaka, političara, ali i ostalih bitnih faktora, o spremnosti medjunarodne zajednice, srpskih i hrvatskih političara, o okviru i dometu promjena koje su spremni da podrže, odnosno prihvate. Nismo imali pravu informaciju i na njoj baziranu realnu procjenu. Uslijedile su prepirke, medjusobna optuživanja, sukob i nesloga koja se odrazila i na ostale procese i sve sfere političkog života. Nažalost, protiv ustavne reforme su bili i pojedini istaknuti članovi SDA jer nisu bili uključeni u kreiranje rješenja, nisu ih razumjeli niti osjećali svojima.

Bilo je šta je bilo, na greškama treba učiti. Ovaj put moramo postići jedinstvo, ne samo u bošnjačkom, već i u cijelom probosanskom korpusu, moramo doći do realne procjene mogućnosti, prosuditi spremnost aktera na promjene, odrediti okvir i unutar njega postići maksimum. U kreiranju rješenja moraju učestvovati eksperti i poslanici u državnom parlamentu koji se razumiju u ustavnu materiju. Ostali moraju biti redovito informisani. Ustavne promjene moraju rezultirati stvaranjem funkcionalne, samoodržive državne strukture koja neće trebati stalno prisustvo i intervencije OHR putem Bonskih ovlasti. Bonske ovlasti, kojima se može smijeniti svaki zvaničnik u BiH, nametnuti ili zabraniti svaki zakon, su korištene stotinama puta, tačnije tri stotine puta, u proteklih 13 godina. Moramo dobiti izmjene ustava koje će kompenzirati uklanjanje ovakvog mehanizma u pravazilaženju blokada. Reformu policije moramo nastaviti. Usvajanje zakona na evropskom putu bitno ubrzati.

EKONOMIJA: Potrebne su nam dvije vrste mjera. Prve se odnose na prvih par mjeseci, i predstavljaju svojevrsnu šok terapiju. Drugi dio mjera se odnosi na dekadu koja je pred nama i njihov cilj je da omoguće ubrzan razvoj BH privrede, njeno ravnopravno uključivanje u razvijeni evropski privredni sistem i zahtjevno tržište.

Dakle, prvo moramo zaustaviti kola koja su, poslije udara ekonomske globalne krize, nekontrolirano krenula nizbrdo – narudžbe roba i usluga su pale 20 do 50 %, to je uzrokovalo nagli pad potrošnje, usporilo punjenje budžeta, izazvalo gubitak radnih mjesta. U proizvodnim granama Federacije BiH radi oko 250.000 radnika, a Federaciju nastanjuje 2,5 miliona stanovnika. Jedan proizvodi za desetoricu, i taj temelj na kojem stoji ovaj dio BiH je počeo naglo da salbi. Broj uposlenih u Federaciji se već pola godina smanjuje za 3.000 mjesečno. Ako ne poduzmemo hitne mjere, imat ćemo kolaps budžeta, u pitanju će biti isplata plaća, penzija, invalidnina.... oktobar će biti vreliji od jula. Stendbaj aranžman sa MMF-om je dio terapije koja će biti od pomoći, ali to neće biti dovoljno. SDA mora pokazati stare reflekse, naći izlaz, i mislim da će lijek biti u vlastitim rezervama. Moramo iz vlastite supstance isisati sredstva, a ima ih u neprivatiziranim dijelovima preduzeća i djelomično u Centralnoj banci, takodjer i u aktiviranju kredita koji su odobreni od Evropske banke za razvoj za finansiranje nastavka gradnje autoputa na Koridoru V-C. Ovim sredstvima, a radi se o skoro 1,5 mld KM, moramo maksimalno angažovati gradjevinsku operativu – graditi ceste, mostove, tunele, brane. Uposliti željezaru, cementaru, kamenolome, asfaltne baze, masu radne snage.

Kriza neće potrajati do vijeka, doći će bolja vremena i do tada moramo stvoriti zakonski okvir i poslovni ambijent koji će privući strani kapital i staviti u funkciju bogate rasurse s kojima BiH raspolaže – imamo vodu, hiljade kubika se svake sekunde izljeva u Savu i Jadran, imamo šume, ugalj, raznovrsne rude, imamo potencijal za razvoj turizma i poljoprivrede. Svijet će sve više trebati, dakle i dobro plaćati, energiju, čistu vodu, zdravu hranu, prirodno proizvedene lijekove itd.... dakle, sve ono čime raspolažemo. Bog nam je dao bogatstvo, smjestio nas u centar razvijene Evrope, ostalo je, što kažu, „do nas“.

REINTEGRACIJA, POVRATAK: Za svaki uspješan projekat potrebno je imati dobar program i neophodna finansijska sredstva. Nakon 13 godina bavljenja ovim problemom, cijenim da konačno imamo šansu da spojimo ovo dvoje. Uradjena je Inovirana strategija povratka, na bazi koje se radi precizan Akcioni plan. Ovaj plan će definisati projekte koje treba implementirati na svakoj pojedinoj opštini, uključujući i potrebna finansijska sredstva. Sredstva ćemo osigurati medjunarodnim kreditom i izdvajanjem 10% od svega što bude privatizirano u Federaciji BiH. O oba izvora finansiranja su već donesene odluke nadležnih parlamenata.

Na povratak čeka još 150.000 ljudi, ovaj broj će se povećati zbog efekata globalne ekonomske krize. Ljudi koji su se vratili žive u lošim uslovima, potrebno je poseban fokus staviti na održivi povratak, kako ne bi ponovo napustili predratna mjesta stanovanja. Velika šansa je u poljoiprivredi. Na taj način bismo pomogli održivi povratak, ekonomiju, ali i natalitet. I djeca se radjaju na selu više nego u gradu. Ništa ne raste iz asfalta.

Moramo uložiti još jedan napor i podržati povratnike, još uvijek nije kasno.

DIJASPORA: Dijaspora je u velikoj mjeri prepuštena sama sebi. Preko milion, koji su prije desetak godina bili jedna difuzna, raspršena masa, su se u medjuvremenu samoorganizovali. BH dijaspora dobiva svoju fizionomiju, organizvana je kroz stotine udruženja, ima i krovnu organizaciju, i želi bolje veze sa domovinom. Dijaspora unosi u Bosnu i Hercegovinu milijarde KM godišnje i time spašava našu ekonomiju od trgovinskog debalansa i siromaštva. Dijaspora sigurno može učiniti i mnogo više, unijeti ideje, tehnologije, pokrenuti investicije. Naša dijaspora je snaga na koju treba računati i koju treba pomoći. Ne smijemo je prepustiti asimilaciji. Najmanje što možemo učiniti jeste formiranje ministarstva za dijasporu, po mogućnosti na državnom nivou, a ako to ne uspijemo, onda na Federalnom.

KOALICIJE: Popravak odnosa u postojećoj koaliciji je imperativ. Ovakvi odnosi u koaliciji su siguran put u gubitak na izborima 2010-e. Moramo postići slogu, ili promijeniti koalicionog partnera. Uvjeren sam da još nije kasno za ovo prvo.

ISLAMSKA ZAJEDNICA: Politika se bavila islamskom zajednicom na koban način – i u vrijeme komunizmna, a posebno u vremenu agresije na Bosnu i Bošnjake. Porušeno je preko hiljadu džamija, na pravdi Boga je ubijeno preko 100 imama. Islamska zajednica još dugo neće biti indiferentna spram politike, iluzorno je to od nje očekivati. Ali islamsku zajednicu nije fer uvlačiti u dnevnu politiku, u izborne kampanje. Neophodno je imati je kao korektiv, kao pomagača. Neka nas opominje i potsjeća, od džume do džume, od ramazana do ramazana, da trebamo biti bolji ljudi, pošteniji političari, raditi više za narod a manje za sebe.

MEDIJI: Mediji u BiH trebaju biti slobodni. Svi trebamo pomoći novinarima da rade svoj posao, svidjalo se nama ili ne njihovo kritičko, a nerijetko i neosnovano izvještavanje. Svi živimo u istoj zemlji, i političari i mediji, i dijelimo istu sudbinu, i zato se uzdam u sazrijevanje medija, u njihov konstruktivniji odnos u budućnosti. A što se tiče medija koji stalno šire nerealno depresivne slike, otrpit ćemo i to, narod u BiH je odavno počeo misliti svojom glavom, zna procijeniti gdje počinje laž a gdje završava istina.

Cijenjeni delegati,

Stranka demokratske akcije je na ovom Petom kongresu položila ispit zrelosti, održala lekciju iz demokratije. Tri kandidata u utrci za predsjedničku poziciju, nešto je što ni jednoj političkoj stranci u BiH nije bilo svojstveno.

Neki su zabrinuti za njeno jedinstvo, jer sloboda i demokratija, navodno nose i opasnost podjela sa sobom. Neka se ne brinu – SDA će nakon ovog kongresa izaći snažnija, jedinstvenija, demokratičnija, državotvornija, evropskija.

Nakon ovog Kogresa nema odmora, nema pauze. Valja nam zasukati rukave i krenuti u posao. Pred nama su opći izbori 2010 godine. Da bi uspjeli povratiti povjerenje glasača, mi moramo pokazati na djelu da imamo snage i, znanja, da hoćemo i da možemo, moramo se uhvatiti ukoštac sa teškim političkim i ekonomskim pitanjima i problemima koji su BiH zaustavili na njenom evropskom putu i u ekonomskom razvitku.

Više sloge, više rada, više demokratije, više hrabrosti i odlučnosti, više nesebičnosti, više spremnosti na kompromise..... brže, efikasnije, fokusiranije...... MI TO MOŽEMO!

Napomena: Govor Bakira Izetbegovića na Kongresu SDA.
Naslov je redakcijski!