Crnogorci su možda bili iznenađeni kada su krajem prošle godine saznali da je globalna finansijska kriza stigla u njihovu malu balkansku zemlju. Novine, internet, pa čak i film o Džejmsu Bondu predstavljali su Crnu Goru kao Monte Karlo istočne Evrope. Planinska, drvećem obrasla obala, srednjevjekovni utvrđeni gradovi i kamene ruševine čine ambijent za bum u izgradnji luksuznih hotela i privatnih vila.
U decembru, administracija premijera Mila Đukanovića objavila je da će Crna Gora spasiti od nevolja Prvu banku, jednu od najvećih finansijskih institucija u zemlji i glavnog investitora u crnogorski bum. Većinski vlasnici Prve banke su Đukanović, njegovi brat i sestra i bliski prijatelj.
Članovi lokalnih „vočdog“ grupa, opozicionih partija i novinari kažu da je ovo samo još jedan primjer kako se interesi vlasti usklađuju sa finansijskim interesima prve porodice. Oni kažu da njihova mala zemlja ponekad liči na privatnu korporaciju premijera i njegove familije. Pošto je Đukanovićeva politička stranka pobijedila na izborima krajem marta, očekuje se da premijer ostane na vlasti još dvije godine.
„Crna Gora je zemlja bezakonja“, optužuje Milka Tadić, urednik uticajnog magazina „Monitor“. „Ako ste dio vlasti ili bliski njenim krugovima možete uraditi šta god želite“.
Đukanović je nagomilao nivo bogatstva koji je teško objasniti, s obzirom na mizernu platu koju je primao u vlasti tokom godina. Neki vjeruju da to bogatstvo potiče iz njegovih dana u biznisu šverca cigareta. Italijanski tužioci stavljaju premijera u centar zavjere crnogorskih zvaničnika i italijanske mafije koji su navodno prokrijumčarili ogromne količine cigareta od devedesetih u periodu od desetak godina, mada tužioci nijesu konkretno otpužili Đukanovića da je lično profitirao od šverca.
Optužbe za korupciju privlače ovih dana interesovanje i van Crne Gore, pošto ova zemlja pokušava da se pridruži Evropskoj uniji. Iako je EU zadovoljna što Crna Gora napreduje, komesar za proširenje Oli Ren rekao je crnogorskoj TV stanici u decembru da su korupcija i ogranizovani kriminal glavne prepreke pridruživanju zemlje EU.
Đukanović je odbio da govori za ovaj članak, a rekao je vrlo malo osim usputnih negiranja različitih optužbi za zloupotrebe koje su izlazile u javnost tokom godina. Umjesto toga, on se žestoko suprostavljao onima koji su ga optuživali na sudu, podnoseći i dobijajući presude za klevetu protiv medija u svojoj domovini, Srbiji i Hrvatskoj. Prošle godine dobio je presudu vrijednu 20.000 eura protiv „Vijesti“, najvećeg nezavisnog lista u zemlji i njegovog izdavača Željka Ivanovića, koji je teško pretučen a potom nagovijestio da Đukanović i njegova porodica stoje iza napada. Kada je hrvatski nedjeljnik „Nacional“ objavio ne baš laskav članak 2001, Đukanović je odgovorio tužbom ne samo protiv tog lista, već i medija koji su prenijeli tu priču, sudeći po podacima „Reportera bez granica“.

Porodica milionera
...Đukanović je dominirao političkim životom u Crnoj Gori. Osim 16 mjeseci koje je proveo u parlamentu, neprestano je od 1991. bio na funkciji premijera ili predsjednika. Kao predsjednik postao je miljenik Zapada kada je okrenuo leđa Miloševiću. Nakon Miloševićevog poraza u Srbiji, Đukanović je počeo nacionalni pokret za nezavisnost od Srbije. Njegovi napori uspjeli su 2006.
Tokom ratnih godina, Crna Gora se oslanjala na prihode od šverca cigareta kako bi se održala na površini. Tadašnji predsjednik Momir Bulatović i Đukanović priznali su da je šverc pomogao punjenju državnog budžeta, ali tvrde da nikad nijesu imali ličnu korist od te trgovine, za koju kažu da je bila u skladu sa crnogorskim zakonima.
Bez obzira na izvor njegovog bogatstva, Milo Đukanović je danas bogat čovjek. Reporteri Međunarodnog konzorcijuma novinara istraživača (ICIJ) utvrdili su da je vlasnik ili kontroliše nekretnine i akcije u kompanijama, vrijedne najmanje 14,7 miliona dolara. To je u kontrastu sa Đukanovićevom simboličnom platom u vladi, koja nikad nije prešla 1.700 dolara mjesečno. Đukanovićeve prijave prihoda i imovine od 2005. ne navode zaradu iz drugih izvora. Njegova supruga Lidija ima platu malo veću od njegove, prema podacima iz najnovije prijave.
Drugi članovi Đukanovićeve porodice takođe dobro stoje finansijski. Đukanovićev brat Aco, promoter koncerata prije balkanskog rata, nagomilao je najmanje 167 miliona dolara, prema procjeni ICIJ njegove imovine. Njegova sestra Ana, visokoprofilni advokat, ima više od 3,5 miliona dolara akcija i nekretnina. A premijerov sin Blažo, student univerziteta, zarađuje oko 15.000 dolara mjesečno izdajući poslovni prostor koji mu je poklonio stric.
„Očigledno je da su g. Đukanović i niz zvaničnika vlasti nagomilali ogromna bogatstva tokom devedesetih, a sada tim novcem bez ustezanja kupuju crnogorske kompanije“, rekao je Aleksandar Damjanović, član parlamenta iz opozicione Socijalističke narodne partije. „Ulažu novac na tržište kapitala. Kupuju nekretnine“.
Kako je porodica akumulirala svoje bogatstvo nije jasno. Kritičari kažu da je Đukanović napravio seriju unosnih poslovnih dilova, a da je premijer više puta bio u konfliktu interesa. Privatizacija banke u njegovom rodnom Nikšiću, kažu oni, glavni je primjer kako Đukanovićeva porodica postiže da ovi poslovni dilovi donesu plodove.

Nikšićka banka se privatizuje
Nikšićka banka je 2006. bila predviđena za privatizaciju i Đukanović je bio duboko umiješan. Kao premijer, formirao je savjet da nadgleda prenos državnih kompanija u privatne ruke, a sebe je imenovao za predsjednika tog savjeta. Savjet je ustanovio čudna pravila za privatizaciju ove banke po kojima će 30 odsto akcija banke biti prodato na crnogorskoj berzi. Akcije u vlasništvu Republike Crne Gore i dvije vladine agencije morale su biti prodate jednom ponuđaču, predviđala su pravila, a ona su postavila i minimalnu prihvatljivu cijenu od oko tri miliona dolara za taj paket. Stigla je samo jedna ponuda – od „Monte Nove“, kompanije čiji je vlasnik Đukanovićev brat Aco.
„Monte Nova“, koja je već bila vlasnik 12 odsto banke, nije ustvari platila ni minimalnu traženu cijenu. Oko polovine svoje ponude pokrila je gotovinom, a ostatak u obveznicama stare devizne štednje, forme plaćanja koju su neuobičajena pravila savjeta za dil o ovoj banci omogućila. Obveznice su se u to vrijeme mogle kupiti za djelić njihove nominalne vrijednosti.
Nakon kupovine, naziv je promijenjen u Prva banka, a njeno sjedište je premješteno u glavni grad Podgoricu. „Monte Nova“ je imenovala četiri od sedam članova borda, u suštini preuzimajući kontrolu nad bankom. Korporativna dokumenta dostavljena berzi pokazala su da je tokom sljedeće dvije godine, bord odobrio niz dokapitalizacija, izdajući dodatne akcije koje su potom prodate, ponovo po minimalnoj cijeni od 187 dolara po akciji (tržišna cijena bila je između 250 i 1500 dolara). Đukanović je preko svoje kompanije „Kapital invest“ kupio gotovo sedam odsto jeftinih akcija sa dva miliona dolara zajma od londonskog biroa grčke Pireus banke. Đukanović je akcije koje je kupovao upotrijebio kao kolateral. Ana Kolarević, Đukanovićeva sestra, kupila je akcije koje sada čine 0,5 odsto banke.
Vrijednost akcija Aca Đukanovića skočila je 100 puta i one su do septembra 2008. vrijedjele više od 141 milion dolara. Premijerova investicija porasla je do tada na blizu 8,7 miliona dolara, dok su se akcije Kolarević povećale na oko 1,6 miliona dolara (njihova sadašnja vrijednost može biti drugačija, ali od tada nije javno trgovano tim akcijama).
Za godinu od kupovine svojih prvih akcija, Đukanović je vratio kredit akcijama koje su vrijedele četiri puta više nego onda kada ih je platio.
Odmah nakon što je Đukanovićeva porodica investirala u ovu banku, iznos depozita vladinih tijela u njoj skočio je do neba. Na kraju 2006, otprilike kada je „Monte Nova“ preuzela bord, crnogoska vlada i agencije, razne opštine i državne kompanije imale su 23 miliona dolara u banci, prema podacima iz revizije banke. Na kraju 2007, vladini depoziti bili su ukupno 127 miliona. Ukupni depoziti porasli su sa preko 104 miliona dolara u 2006, na više od 579 miliona dolara u 2007, što je preko noći ovu banku učinilo jednom od najvažnijih u Crnoj Gori.
Đukanovićeva vlada objavila je u decembru da će zbog međunarodne finansijske krize vlada izvući banku porodice iz nevolja. Prva banka je na kraju septembra 2008. prikazala profit od 5,8 miliona dolara za prethodnih devet mjeseci, ali su cifre na kraju godine, samo tri mjeseca kasnije, otkrile gubitak od 35 miliona dolara. Đukanovićeva vlada pomogla je sa zajmom od 64,7 miliona dolara i otplatom oko 19 miliona dolara kredita koje je banka dala državnim kompanijama ili kompanijama koje su radile na državnim projektima. U martu banka je vratila 14,5 miliona dolara zajma.
Revizori su utvrdili da je banka redovno davala kredite insajderima i povezanim stranama dok je bila pod kontrolom familije. Na primjer, Aco Đukanović je 2007. pozajmio više od dva miliona dolara, a poslovni partner Mila Đukanovića Vuk Rajković, pozajmio je 856.500 dolara. Stanko Subotić, Đukanovićev prijatelj koji je optužen u Srbiji za šverc cigareta, uzeo je kredit od banke da kupi gotovo 33 miliona dolara vrijedno zemljište na ekskluzivnom ostrvu Sveti Nikola, poznatom kao Havaji. Nikad nije vratio kredit i banka trenutno prodaje njegove nekretnine.
Aco Đukanović i njegova sestra Ana Kolarević odbili su da komentarišu. „Rado bih pričala o svemu drugom ali ne o Prvoj banci“, rekla je Kolarević. „Ja sam mali akcionar, sa veoma, veoma malim procentom. ...Nijesam ovlašćena da o tome govorim“.
Rajka Čarapić, crnogorska vrhovna državna tužiteljka izdala je u januaru saopštenje u kome kaže da Centralna banka sumnja da je menadžment Prve banke „preduzeo nezakonite radnje“ koje su ugrozile račune deponenata. Tužioci i zvaničnici Centralne banke odbili su da ICIJ-u iznesu detalje o navodnim neregularnostima. U međuvremenu, mediji su citirali deponente koji su se žalili da je banci trebalo tri nedjelje da izvrši elektronske naloge za plaćanje. Ovaj slučaj istražuje crnogorsko Specijalno odjeljenje za borbu protiv organizovanog kriminala.
Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) crnogoska neprofitna „vočdog“ grupa, žalila se 2006. državnoj Komisiji za utvrđivanje konflikta interesa, tražeći da suspenduje Đukanovića i nekoliko drugih ministara iz članstva Savjeta za privatizaciju. MANS je tvrdio da crnogorski ustav zabranjuje vladinim zvaničnicima da vrše druge dužnosti. Komisija koju je imenovao parlament koju kontroliše Đukanovićeva partija, nije se saglasila, nalazeći da je savjet vladino tijelo i da Đukanović može vršiti koju god vladinu funkciju želi.

Konflikt interesa?
U jesen 2006, Đukanović se povukao iz vrha vlade na mjesto člana parlamenta. Crnogorska nezavisnost, rekao je on, predstavlja dostignuće njegovog glavnog političkog cilja, te da je vrijeme da se posveti biznisu.
Tokom naredne dvije godine otvorio je pet kompanija. Tri su još aktivne, uključujući „Kapital Invest“ firmu za konsalting i menadžment koja je vlasnik njegovih akcija u Prvoj banci. Suosnivač je i vlasnik jedne četvrtine firme koja upravlja Univerzitetom Donja Gorica, privatnom institucijom u Podgorici na petnestak hiljada kvadratnih metara sa 4.500 studenata koju pohađa njegov sin Blažo. Takođe je jedan od osnivača „Global Montenegra“, firme za konsalting i menadžment u turizmu, koja je vlasnik zemljišta pored obale u Budvi, sudeći prema podacima iz crnogorskog registra kompanija.
Najbogatiji članovi Đukanovićeve porodice su premijerov brat i sestra. Prema zvaničnim podacima crnogorskog registra nekretnina, Aco Đukanović i njegove firme vlasnici su najmanje 22 poslovna prostora i četiri stana, nekoliko u centru Podgorice i duž obale, kao i zemljišta u turističkom raju, Herceg Novom. Registar crnogorskih kompanija pokazuje da je zatvorio „Monte Novu“, ali je i dalje suvlasnik dvije građevinske kompanije „Urbis Nove“ i „Invest Nove“, koje su uključene u izgradnji nekretnina na obali.
Aco Đukanović ima talenat za pravljenje para. Godine 2005, kupio je akcije od Crnogorske komercijalne banke za više od 1,7 miliona dolara po cijeni od 636 dolara po akciji, sudeći prema podacima banke. Prodao ih je sljedeće godine mađarskoj OTP banci, koja je otkupila sve akcionare za premiju od oko 3.767 dolara po akciji – čime je Aco šest puta uvećao svoju investiciju.
Đukanovićeva sestra Ana Kolarević, vlasnik je četiri stana u centru Podgorice. Bivša sudija Vrhovnog suda, imenovana tokom Đukanovićevog mandata, Kolarević je specijalista za poslovno pravo. Vlasnik je advokatske firme i „Edu Konsa“ kompanije za konsalting i menadžment. Njen dvadesetpetogodišnji sin Edin takođe je preduzetnik, vlasnik i je i upravlja sa tri firme za dizajn, konsalting i građevinarstvo.
Velika ulaganja prve porodice u turizam i građevinarstvo na obali još su jedan konflikt interesa za Đukanovića, tvrde lokalni kritičari, s obzirom na snažnu podršku vlade gređevinarstvu.
Vrijednost nekretnina na crnogorskoj obali dramatično je porasla u protekle četiri godine prije nego što je pala prošle godine, a vlada je saopštila svoju želju da pretvori Crnu Goru u elitno turističko područje. Veliki dio rasta desio se zbog priliva kapitala od ruskih poslovnih ljudi, od kojih su neki klijenti premijerove sestre.
U julu 2008, parlament koji kontroliše Đukanovićeva partija, donio je zakon kojim proglašava da su hoteli sa pet zvjezdica u nacionalnom interesu Crne Gore. Taj zakon omogućava ovim privatnim kompanijama da konfiskuju zemlju u okolini. Novi zakon takođe relaksira pravila za velike građevinske poduhvate i čak može prisiliti male vlasnike zemljišta da ga predaju susjedima sa većim placevima i kućama. U isto vrijeme, Crna Gora je krenula u međunarodnu reklamnu kampanju, koju je finansirala država, da privuče visokoplatežne turiste u zemlji.
Đukanovićeva vlada takođe je povukla potez i premijera učinila predsjednikom borda crnogorske Agencije za promociju investicija. Ova funkcija omogućava mu da kontroliše i pregovara o dilovima za strane investicije. Đukanović je dosta putovao u Rusiju, a prošle godine u Dubai tražeći investicije duž crnogorske obale. MANS se 2006. ponovo žalio na premijera, tvrdeći pred Ustavnim sudom da je Đukanovićevo mjesto u bordu MIPA-a konflikt interesa. Ovog puta MANS je dobio spor, jer je sud presudio da je neustavno da premijer sjedi u bordu nezavisne javne institucije. Međutim, te stvari nikad nijesu jednostavne u Crnoj Gori. Drugo tijelo, Komisija za utvrđivanje konflikta interesa, prijateljski raspoložena prema Đukanoviću, odlučila je da članstvo premijera nije konflikt zato što ne prima platu.
Đukanović je do sada ignorisao odluku Ustavnog suda i dalje drži tu funkciju. Kada se Đukanović 2008, ponukan iznenadnom bolešću njegovog nasljednika vratio u vrh vlasti, obećao je da će se distancirati od svojih privatnih kompanija. „Dok sam na državnoj funkciji, ne želim da se bavim biznisom“, citirane su riječi Đukanovića u „Vijestima“, crnogorskom dnevniku. Međutim, premijer nije brzo djelovao da ispuni to obećanje. Zvanični podaci pokazuju da je Đukanović nedavno ponovo registrovao tri svoje firme, što će im omogućiti da rade barem tokom 2010.

Miranda PETRUČIĆ - Mirsad BRKIĆ - Svjetlana ČELIĆ
(Autori su reporteri Centra za istraživačko novinarstvo u Bosni i Hercegovini)