Nj.e. Jakob FINCI, ambasador BiH u Švicarskoj

Bošnjaci.Net: Uvaženi ambasadore, Jevreji baštine dugu historiju postojanja i izuzetno bogatu kulturu i tradiciju na području BiH. Budući da ste Vi dugo vremena bili predsjednik Jevrejske zajednice BiH zasigurno najbolje poznajete prilike i uslove u kojima žive bh. Jevreji. Možete li nam ukratko predstaviti Jevrejsku zajednicu BiH?
Ambasador Finci: Jevreji žive u Bosni i Hercegovini od početka 16. vijeka, gdje su stigli neposredno nakon izgona iz Španije 1492. godine. Naravno i prije toga su prolazili kao trgovci kroz Bosnu, ali pisani tragovi su u sidžilima (sudskim knjigama) iz 1531-1532 godine. Ono što je sa sadašnjeg aspekta posebno interesantno, to je da su tri spora, koja su pred kadiju iznijeli Jevreji i Turci, u sva tri slučaja kadija je presudio u korist jevrejskih trgovaca, što se može smatrati i dokazom pravičnosti tadašnjih sudija – kadija.
Inače, mislim da se može reći da su Jevreji u Bosni primljeni prijateljski, kako je to naložila tadašnja otomanska vlast, te da nikada nisu imali problema sa lokalnim stanovništvom. Rječju, Jevreji su dobro inkorporirani u BiH društvo, ali nisu asimilirani.

Otišli su sa namjerom da se vrate
Bošnjaci.Net: Početkom rata veliki broj Jevreja zauvijek se iselio iz BiH. Mediji su izvještavali da je tadašnji predsjednik Jevrejske zajednice Ivica Čerešnješ značajno doprinio njihovom odlasku. Otkako ste imenovani predsjednikom Jevrejske zajednice Vi ste činili sve da Jevreji ostanu u BiH, ali i da se vrate oni koji su otišli. Kakva je situacija danas?
Ambasador Finci: Pa teško bih se složio sa konstatacijom da su ″zauvijek iselili″, jer od rata svako pametan bježi, a koga guja ujede, kao što je Jevreje u II svjetskom ratu, naravno da će se skloniti, ali je sa druge strane nostalgija tipična jevrejska bolest, tako da svi koji su otišli, otišli su sa namjerom da se vrate, kao što i vi danas studirate i živite u Švajcarskoj, vjerovatno sa namjerom da se vratite, a kada će se i hoće li se to desiti... ko zna.
Tadašnji predsjednik Jevrejske opštine Sarajevo je, zajedno samnom, koji sam vodio naše humanitarno društvo ″La Benevolencija″, mnogo pomagao na organizaciji spašavanja žena i djece iz Sarajeva (iz drugih mjesta u BiH gdje žive Jevreji bilo je mnogo lakše izaći jer nije bilo opsade), te smo u tom smislu podjednako ″odgovorni″ za uspješan izlazak iz opkoljenog Sarajeva nekoliko konvoja sa ukupno 2.500 ljudi od kojih 1.000 Jevreja, i 1.500 ostalih. Treba imati u vidu da se iz Sarajeva u tom periodu iselilo preko 130.000 stanovnika, tako da odlazak 1.000 Jevreja ne predstavlja najveći problem, pogotovo ako se zna da se preko 400 Jevreja vratilo u grad, dok se nažalost nije vratilo 40% Srba, Hrvata pa ni Bošnjaka koji su u tom periodu Sarajevo napustili.
Jevrejska zajednica je, u tom periodu, a i nakon rata, učinila sve da omogući povratak Jevreja u Sarajevo i ponosni smo što se toliki broj naših ljudi vratio, mada su ekonomski i svi ostali uslovi još uvijek daleko od očekivanih. Mi smo pomogli svima koji su se vratili da uđu u posjed svoje imovine (što je urađeno sa 99,8% imovine u BiH), te da im pomognemo, putem mikrokreditne fondacija ″Melaha″ da počnu neki mali biznis, jer je teško očekivati da će se nekadašnji giganti kao Energoinvest, Unis, Famos, Unioninvest itd. ponovo vratiti na scenu i zaposliti svoje bivše radnike. Sve ovo je urađeno i otvoreno je jednako Jevrejima i nejevrejima, tako da smo ponosni na preko 3.500 radnih mjesta koje smo pomogli da se otvore u Sarajevu uz pomoć mikrokredita ″Melahe″ i naših kurseva malog biznisa. Sada vodimo poseban program kroz koji pomažemo malim preduzećima koji zapošljavaju hendikepirane osobe da dobiju beskamatne pozajmice za povećanje broja zaposlenosti ovog dijela stanovništva.
Inače, danas u Sarajevu živi 700 Jevreja, što je najmanji broj od 18. stoljeća, a u cijeloj Bosni i Hercegovini svega nešto malo više od 1.000. Pored Sarajeva u Mostaru, Zenici, Tuzli, Banja Luci i Doboju postoje Jevrejske opštine.

U Bosni i Hercegovini generalno nema antisemitizma

13.01.2009. godine u Bernu, Jakob Finci, ambasador Bosne i Hercegovine u Švicarskoj Konfederaciji, predao akreditive Hans-Rudolf Merz-u, predsjedniku Švicarske Konfederacije, nakon što je u petak, 09.01.2009. godine (prvi dan nakon dolaska u Švicarsku) predao i kopije akreditiva u Ministarstvu vanjskih poslova Švicarske Konfederacije.

Bošnjaci.Net: Nedavno su se u Sarajevu pojavili grafiti na kojima je predstavljena silueta čovjeka koji u smeće baca Davidovu zvijezdu. Mislite li da u glavnom gradu BiH raste talas antisemitizma?
Ambasador Finci: Nažalost, to je ono što zemlji i državi kakva je Bosna i Hercegovina sigurno ne treba – ali se eto događa. Davidova zvijezda je znak jedne od priznatih velikih svjetskih religija, pa pogotovo u Bosni i Hercegovini, zemlji koja je doživjela najveći genocid u Evropi nakon II svjetskog rata, ne trebaju takvi znakovi mržnje i netolerancije, jer su upravo ljudi ovdje bili žrtve takve mržnje, a sada je i sami izazivaju. Na sreću, bilo ih je svega nekoliko, brzo su uklonjeni i još se niko nije ″pohvalio″ njihovim crtanjem. Rekao bih da u Bosni i Hercegovini generalno nema antisemitizma, ali u posljednjih par godina ima izraženog antiizraelizma, zbog situacije na Bliskom Istoku, za šta odgovornost sigurno ne mogu snositi Jevreji u Bosni i Hercegovini, kao što ni Bošnjaci kod nas nisu odgovorni za desetine hiljada muslimana koji su od muslimanske ruke stradali u Iraku ili Pakistanu.
Izrael je demokratska država i svako ima pravo da je kritikuje, kao i svaku, pa i našu državu, ali to ne smije da preraste i za to ne treba da se upotrebljava jezik mržnje prema cijelom narodu ili u ovom slučaju svim pripadnicima jedne religije.

Bošnjaci.Net: Ono što je oduvijek davalo posebnu draž Sarajevu i isticalo njegovu ljepotu bijaše, između ostalog, bogatstvo različitih kultura i tradicija. Konstantno se naglašavala sarajevska multietničnost i miroljubiva koegzistencija sljedbenika različitih vjera. Da li su bh. Jevreji danas žrtve diskriminacije i trebaju li strahovati za svoju sigurnost?
Ambasador Finci: Popis stanovništva koji se najavljuje za 2011. godinu će pokazati koliko je ostalo mogućnosti za multietnični život u Sarajevu, jer pored dobre volje, potrebni su i ljudi, a očito je da se broj Srba, Hrvata a i Jevreja u Sarajevu značajno smanjio u poređenju sa 1991. godinom. Međutim, mislim da i pored toga, postoji mogućnost i potreba za takvim suživotom, pogotovo ako su nam iskrene želje da sutra budemo član Evropske unije, koja briše granice, a sve više i razlike među narodima.
Usprkos malobrojnosti, mislim da Jevreji u Sarajevu nemaju potrebe strahovati za svoju sigurnost. Mi smo rijetka Jevrejska zajednica u Evropi pred čijim vratima ne stoji policajac, u koju je ulaz omogućen svima, bez velike kontrole, jer smatramo da je naša sigurnost u našoj otvorenosti. Isto je i sa našim muzejom, galerijom, grobljem, koje je istina prije par godina bilo devastirano, ali je popravljeno i dovedeno u pređašnje stanje.
U pravnom smislu diskiminacije nema, mada Jevreji ne mogu biti birani na neke pozicije u državi, koje su ″rezervisane″ isključivo za pripadnike konstitutivnih naroda, ali vjerujem da će se i to predstojećim ustavnim promjenama promijeniti.

U najteža vremena imali dobre prijateljske odnose sa svojim komšijama u BiH

Primljeni prijateljski: Jevreji u Bosni primljeni prijateljski, kako je to naložila tadašnja otomanska vlast, te da nikada nisu imali problema sa lokalnim stanovništvom. Rječju, Jevreji su dobro inkorporirani u BiH društvo, ali nisu asimilirani. Koga guja ujede: Pa teško bih se složio sa konstatacijom da su ″zauvijek iselili″, jer od rata svako pametan bježi, a koga guja ujede, kao što je Jevreje u II svjetskom ratu, naravno da će se skloniti, ali je sa druge strane nostalgija tipična jevrejska bolest, tako da svi koji su otišli, otišli su sa namjerom da se vrate, kao što i vi danas studirate i živite u Švajcarskoj, vjerovatno sa namjerom da se vratite, a kada će se i hoće li se to desiti... ko zna. 700 Jevreja: Danas u Sarajevu živi 700 Jevreja, što je najmanji broj od 18. stoljeća, a u cijeloj Bosni i Hercegovini svega nešto malo više od 1.000. Pored Sarajeva u Mostaru, Zenici, Tuzli, Banja Luci i Doboju postoje Jevrejske opštine. Davidova zvijezda: Davidova zvijezda je znak jedne od priznatih velikih svjetskih religija, pa pogotovo u Bosni i Hercegovini, zemlji koja je doživjela najveći genocid u Evropi nakon II svjetskog rata, ne trebaju takvi znakovi mržnje i netolerancije, jer su upravo ljudi ovdje bili žrtve takve mržnje, a sada je i sami izazivaju. Na sreću, bilo ih je svega nekoliko, brzo su uklonjeni i još se niko nije ″pohvalio″ njihovim crtanjem. Rekao bih da u Bosni i Hercegovini generalno nema antisemitizma, ali u posljednjih par godina ima izraženog antiizraelizma, zbog situacije na Bliskom Istoku, za šta odgovornost sigurno ne mogu snositi Jevreji u Bosni i Hercegovini, kao što ni Bošnjaci kod nas nisu odgovorni za desetine hiljada muslimana koji su od muslimanske ruke stradali u Iraku ili Pakistanu. Bez straha: Uprkos malobrojnosti, mislim da Jevreji u Sarajevu nemaju potrebe strahovati za svoju sigurnost. Mi smo rijetka Jevrejska zajednica u Evropi pred čijim vratima ne stoji policajac, u koju je ulaz omogućen svima, bez velike kontrole, jer smatramo da je naša sigurnost u našoj otvorenosti. Isto je i sa našim muzejom, galerijom, grobljem, koje je istina prije par godina bilo devastirano, ali je popravljeno i dovedeno u pređašnje stanje. U pravnom smislu diskiminacije nema, mada Jevreji ne mogu biti birani na neke pozicije u državi... Jednakost: Neće se popraviti uslovi Jevreja, ako se ne poprave uslovi svim drugim građanima u našoj zemlji. Jevreji za sebe ne traže ništa drugo, nego da budu tretirani kao jednakopravni građani sa svim ostalim Bosancima i Hercegovcima. Lobiranje: Kratkoročni zadaci BiH diplomatije u ovom periodu su lobiranje za izbor naše zemlje za nestalnog člana Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija (što se radi i ovdje u Švajcarskoj), te naš prijem u NATO i Evropsku uniju u zemljama članicama (što Švajcarska nije). Inače, naša uloga ovdje je učvršćivanje dobrih odnosa koji postoje između naše dvije zemlje, otvaranje mogućnosti za nove švajcarske investicije u Bosni i Hercegovini, te podrška našim preduzećima da uspješnije izvoze u Švajcarsku.

Bošnjaci.Net: Prema službenoj definiciji BiH je domovina Bošnjaka, Srba, Hrvata i ostalih. Na osnovu toga Jevreji se ubrajaju u ″ostale″. Kako biste ocijenili odnose bh. Jevreja sa tri konstitutivna naroda u BiH?
Ambasador Finci: Jevreji su uvijek, pa i u najteža vremena imali vrlo prijateljske odnose sa svojim komšijama u Bosni i Hercegovini. To svjedoči i značajan broj ″pravednika među narodima″ (ljudi koji su za vrijeme Holokausta spašavali Jevreje, a sami nisu bili Jevreji) iz reda svih konstitutivnih naroda u našoj zemlji. Isto tako, imamo vrlo dobre odnose za crkvama i vjerskim zajednicama, te zajedno, kroz Međureligijsko vijeće, rješavamo probleme koji su svima zajednički. Ovi odnosi se ne završavaju samo na kurtoaznim čestitkama i posjetama prilikom velikih praznika, nego su svakodnevno prisutni u mnogim sferama života i rada.

Bošnjaci.Net: Da li Jevrejska zajednica BiH ima kontatke sa Evropskom unijom?
Ambasador Finci: Jevrejska zajednica BiH je još od 1992. godine, punopravni član Evropskog jevrejskog kongresa, Evropskog savjeta jevrejskih zajednica, te Svjetskog jevrejskog kongresa, i kroz te organizacije ostvaruje saradnju sa Evropskom unijom, Vijećem Evrope, OSCE-om i Ujedinjenim nacijama. Imamo dobre odnose sa velikim brojem evropskih jevrejskih zajednica, te sa jevrejskim organizacijama u Sjedinjenim američkim državama.

Bošnjaci.Net: Tokom izraelske opsade Gaze, zajedno sa gradonačelnikom Sarajeva uputili ste poruku mira i pozvali na politički dijalog. Kakvi su odnosi pripadnika Jevrejske zajednice BiH sa državom Izrael?
Ambasador Finci: U Izraelu živi nekoliko stotina Bosanskih državljana (u samom Izraelu oko 400 i na teritorijama preko 250), sa kojima smo naravno u rodbinskim i prijateljskim vezama. Sa državnim organima imamo manje kontakata, uglavnom putem ambasade države Izrael u BiH, kao i naše ambasade u Tel Avivu. Za sada su ukinute vize za posjete Izraelaca Bosni i Hercegovini, a nadati se da će se uskoro pojednostaviti i vizni režim za posjete Bosanaca i Hercegovaca Izraelu, jer pripadnici svih religija imaju želju i potrebu da posjete ″Svetu zemlju″.

Jevreji doprinose u ispravljanju i poboljšavanju imidža
Bošnjaci.Net: Na koji način bh. Jevreji mogu doprinijeti uspostavi stabilnog društva u BiH?
Ambasador Finci: Tretman manjina uvijek zavisi od većine, tako da teško jedna mala grupa može da bude jedini stabilizirajući faktor. Međutim, Jevreji su često ″lakmusov papir″ za tretman manjina, bilo vjerskih, bilo nacionalnih, političkih, pa na taj način svijet gleda i na tretman Jevreja u Bosni i Hercegovini. Svjedočeći svojim prisustvom postojanje tolerancije na ovim prostorima, mislim da Jevreji doprinose u ispravljanju i poboljšavanju imidža koji Bosna i Hercegovina uživa u svijetu, a na koji nemamo za sada razloga da budemo ponosni.

Bošnjaci.Net: Šta treba uraditi kako bi se poboljšali uslovi bh. Jevreja?
Ambasador Finci: Neće se popraviti uslovi Jevreja, ako se ne poprave uslovi svim drugim građanima u našoj zemlji. Jevreji za sebe ne traže ništa drugo, nego da budu tretirani kao jednakopravni građani sa svim ostalim Bosancima i Hercegovcima. Prema tome, popravljanjem opšte ekonomske situacije, popraviće se i uslovi u kojima žive Jevreji, od kojih su mnogi u penziji, ili čekaju zapošljenje.

Lobiranje za izbor naše zemlje za nestalnog člana Vijeća sigurnosti UN
Bošnjaci.Net: Trenutno obavljate funkciju ambasadora BiH u Švicarskoj. Šta su to prioriteti i ciljevi tokom Vašeg mandata?
Ambasador Finci: Kratkoročni zadaci BiH diplomatije u ovom periodu su lobiranje za izbor naše zemlje za nestalnog člana Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija (što se radi i ovdje u Švajcarskoj), te naš prijem u NATO i Evropsku uniju u zemljama članicama (što Švajcarska nije). Inače, naša uloga ovdje je učvršćivanje dobrih odnosa koji postoje između naše dvije zemlje, otvaranje mogućnosti za nove švajcarske investicije u Bosni i Hercegovini, te podrška našim preduzećima da uspješnije izvoze u Švajcarsku.
Pokušavamo, koliko nam to materijalne mogućnosti dozvoljavaju, pokazati barem djelić našeg kulturnog stvaralaštva, pa i time popraviti sliku koju o Bosni i Hercegovini imaju naši domaćini.
Poseban zadatak je briga o preko 38.000 naših državljana koji žive i rade u Švajcarskoj, kao i još njih 20.000 koji već imaju dvojno bosansko-švajcarsko državljanstvo. Samo pružanje konzularnih usluga za ovih blizu 60.000 građana je posao koji je itekako zahtjevan.