Moramo li u koaliciju sa dželatima svoga naroda!!

Bukovica je veoma prostran, ruralan kraj, kao svi manje-više gdje žive Bošnjaci u Crnoj Gori. Nalazi se u blizini Pljevalja, prema granici sa BiH. Bio je naseljen skoro apsolutno bošnjačkim stanovništvom. Crna Gora nikada nije imala rat na svojoj teritoriji, isključivo je vodila „ratove za mir“ na tuđoj. Ratovala je i protiv svojih stanovnika. Bošnjaka ponajviše, ali i Hrvata i Albanaca. S tim što su ovi bili nenaoružani, nisu pružali otpor. Taj „unutrašnji rat“ protiv svojih mirnih i lojalnih građana, rezultirao je masovnim progonom i raseljenjem istih, što je bio i zacrtani cilj vladajuće klike u Crnoj Gori, najvjernijeg saradnika ratnog Beograda. Stanovnici Bukovice - Bošnjaci, su možda najeksplicitniji primjer ubistava, šikaniranja, progona, etničkog čišćenja svojih građana od strane tada i sada vladujućeg DPS-a, tj, vojnih i paravojnih formacija koje su delale pod njihovom kontrolom. Od oko 500 Bošnjaka, stanovnika Bukovice, ostalo ih je svega nekoliko. Ostali su pobjegli spašavajući goli život, uglavnom u BiH. Akcijom progona i etničkog čišćenja tog kraja, ubijeno je četiri Bošnjaka. Dvoje je izvršilo samoubistvo poslije tortura kojima su bili izloženi. Većini su zapaljene i poharane kuće. Zapaljene su i dvije džamije koje su bile u selu.
Zločin i etničko čišćenje je bio skoro zaboravljen, gurnut pod tepih, kao mnogo što u Crnoj Gori. Onda je jedna nevladina organizacija krenula u njegovo rasvjetljavanje; snimljen je dokumentarni film, uzburkana je javnost. Pod pritiskom, prije svega međunarodne zajednice, krenuo je sudski proces, koji se kao i svi takvi, opstruiše. I za koji su okrivljeni samo dio neposrednih izvršioca a ne nalogodavci. Opet isto, kao u svim sličnim procesima. Predstavnici Bošnjaka u Crnoj Gori, naša „elita“ u političkom i intelektualnom smislu je rado htjela prepustiti zaboravu taj tihi genocid nad nama. Ona godinama radi u sprezi sa svojim dželatima. Neznavenom narodu retušira prošlost, tjera ih na zaborav, nalazi opravdanja i veliča njihove dojučerašnje krvnike. Zato imamo nezdravorazumski i nelogičan fenomen, da već godinama ogromna i većina „običnih“ Bošnjaka apsolutno podržava DPS, da se „vjernici“ među njima skoro podjednako kunu u Allaha dž.š. i Đukanovića, kao personifikaciju zla učinjenog nad nama. Ilustracija navedenog je sljedeća priča:
„Starija žena, jedna od rijetkih koja nije „očišćena“ tj. koja je uprkos svemu ostala da živi u Bukovici, sprema se za glasanje, za prethodne parlamentarne izbore. Zbog nemanja puta, satima mora putovati do Pljevalja, gdje joj je glasačko mjesto.

Pod istu kapu!

Glasat će za DPS! Na glasačkom mjestu vidi da je predsjednik glasačkog odbora - predstavnik DPS-a, upravo čovjek koji je učestvovao u etničkom čišćenju Bukovice, ubistvima i šikaniranju Bošnjaka. Starica spušta pogled, ne može da ga pogleda u oči. I glasa za DPS, tj. Njega - svog krvnika.“

Iz svjedočenja Borisa Raonića, jednog od pokretača rasvjetljavanja „slučaja Bukovica“.

Pitam se ko je kriv za to? Jadna, prestrašena i vjerovatno neznavena starica, ili politički i intelektualni „krem“ bošnjačkog naroda u Crnoj Gori?

Sve ovo pišem kao najplastičniji prikaz sklopljene koalicije Bošnjačke stranke i DPS-a za naredne parlamentarne izbore u Crnoj Gori. Žrtva opravdava dželata, daje mu alibi za sve što je učinio, rehabilituje ga, abolira. Sugerira još veću, sveopštu podršku i totalan zaborav prema svojim progoniteljima i dojučerašnjim krvnicima.
Zamislite situaciju da Jevreji podržavaju naciste, poslije završetka II svjetskog rata, koaliraju sa njima, obožavaju njihove nepromijenjene vođe!
Jesam za oprost - gdje je on moguć. Za zaborav, veličanje i „protivprirodan, bludan brak“ sa dojučerašnjim zločincima – nikad!
Zbog izloženih stavova, ovakvih rezonovanja, gađenja i stida zbog ovakve koalicije, kritičkog odnosa prema bošnjačko intelektualno - političkoj eliti u Crnoj Gori i njihovog služenja dojučerašnjim dželatima na ovaj ili onaj način, moja malenkost je „crna ovca“ u „bošnjačkom stadu“.
Uzdignute glave i sa ponosom ću to i ostati.