Naslovna | Arhiva | Pretraga | Redakcija | O Bosnjaci.Net | Kontakt | Bosniaks.Net | |||||||
|
Kolumne
Izbori između naroda i mafije, odnosno izbori protiv mafije na čelu države PARLAMENTARNI IZBORI U SPRŽENOJ ZEMLJI
dvadeset godina, odnosno od raspada bivše Jugoslavije, raspisani su još jedni parlamentarni izbori koji će se održati 29. marta 2009.g. Mnogi dvorski analitičari predviđaju još jednu ubjedljivu pobjedu vladajuće Demokratske partije socijalista na čelu sa vječitim premijerom Milom Đukanovićem. Bilo bi predugo nabrajati sve zasluge ove vlasti koje su joj omogućile povjerenje širokih narodnih masa u protekle dvije decenije. Na vlast ih je ustoličio Slobodan Milošević krajem osamdesetih godina prošlog vijeka putem čuvene "antibirokratske revolucije". Od tog trena počinje učešće Crne Gore i ove vlasti u eri otvorenog fašizma projektovanog kroz teške ratne zločine počinjene širom nam bivše domovine. Vladajuća trojka oličena u liku Mila Đukanovića, Svetozara Marovića i Momira Bulatovića (ovaj treći sada nije na političkoj sceni) uvjerila je građane Crne Gore da vode "rat za mir", da neće ratovati izvan crnogorskih granica osim u onim djelovima države gdje se nalazi "nezaštićeni goloruku srpski narod" poput Hrvatske, Bosne i Hercegovine. Sa takvom retorikom prikrivana su srpsko-crnogorska fašistička zlodjela na prostorima bivših jugoslovenskih republika. Fašizam je bio na djelu i unutar Crne Gore - vršene su deportacije i ubijanje Bošnjaka koji su izbjegli iz BiH 1992. godine, paljena sela na graničnom području sa Bosnom gdje je bilo većinsko muslimansko življe, ubijani stanovnici Bukovice kod Pljevalja, kidnapovani Bošnjaci iz voza u Štrpcima, formiran logor u Morinju za Hrvate uhapšene tokom "oslobađanja“ Dubrovnika, itd. Vojne i paravojne formacije iz Crne Gore stvarale su etnički čistu Foču, djelovale u masakru u Srebrenci, "oslobađanju" Sarajeva. Za to vrijeme Đukanović i Bulatović su bili u Vrhovnom savjetu odbrane u tadašnjoj SR Jugoslaviji, klimali glavom na sve projekte Srpske akademije nauka i umjetnosti i Slobodana Miloševića, kojim bi spasili srpski narod i omogućili mu ostvarenje vjekovnog sna - "da svi Srbi žive u jednoj državi." Potom je ova vlast, kao da ničeg od navedenog nije bilo, umjesto kape sa četiri ocila stavila crnogorsku kapu i krenula u navodnu odbranu interesa Crne Gore a sve uz put privatizujući i poklanjajući domaćim i stranim tajkunima sve što se moglo prodati, uništavajući tako srž i suštinu opstanka jedne države.
Ogrezla u organizovanom kriminalu i korupciji, samo dvije godine nakon obnove nezavisnosti, vlast je dovela u pitanje postojanje države Crne Gore. Ako jednu državu čine slobodni građani, slobodne i nezavisne institucije - nezavisno sudstvo, policija, tužilaštvo, onda Crna Gora nema temelja na kojima bi se održala. Sva moć je skoncentrisana u rukama nekoliko vladajućih porodica i mafije. Pljačka se privodi kraju. Pored enormno bogatih pojedinaca žive kolone gladnih, nezaposlenih, mase otpuštenih radnika, dezorjentisane omaldine prepuštene ulici, drogi i kriminalu. Ali i ovoga puta, pored svega nabrojanog, Đukanovićeva DPS zajedno sa svojim priveskom -Socijaldemokratskom partijom najavljuje "sigurnu " pobjedu na izborima u martu. Logično pitanje koje se nameće jeste da li ovaj, ovako uniženi i opljačkani narod može podariti još četiri godine vlasti onima koji su ih doveli u taj položaj. Ako se može tako nešto desiti, ovom narodu je potreba kolektivan psihijatrijska terapija. U pokušaju da još jednom uzme vlast i Crnom Gorom vlada skoro četvrt vijeka, Demokratskoj partiji socijalista ovoga puta će pomoći niko drugi do Bošnjačka stranka (BS). Stranka, kojoj je kao i ostalim predstavnicima manjinskih naroda, Đukanovićeva vladajuća oligarhija oduzela pravo na garantovane mandate u parlamentu. Rukovodstvo Bošnjačke stranke, vođeno očito interesima uskog kruga ljudi i brojem fotelja zaboravilo je na interese svog naroda. Oni su zadovoljniji što im vlast "daruje" ono što im s pravom pripada. Ali ne u potpunosti -umjesto tri poslanika, Bošnjačka stranka kao poklon od DPS-a dobit će samo dva mjesta u parlamentu. Na taj način BS neće moći oformiti svoj Poslanički klub u crnogorskom parlamentu već će poslanici te stranke predstavljati marionete vlasti - dizači ruku za sprovođenje DPS interesa u Skupštini. Rukovodstvo BS ulazi u koaliciju sa Đukanovićem i Marovićem, najodgovornijim funkcionerima u Crnoj Gori za ratne zločine, počinjene nad njihovim sunarodnicima u ratnim devedesetim godinama. Da li na taj način baca pepeo na prošlost, još jednom ubija svoje već ubijene sunarodnike i amnestira njihove zločince? Glasnogovornik Bošnjačke stranke Suljo Mustafić kaže da su sva ovakva pitanja "jeftina politička demagogija" te da "ne žele nikoga amnestirati" već će "sudski procesi pokazati ko je i za šta odgovoran." Kako izgledaju sudski procesi i nezavisno sudstvo, bošnjački narod je već imao prilike da se uvjeri kroz suđenje rukovodstvu SDA - tokom devedesetih godina i kroz torturu kroz koju su prošli aktivisti SDA samo zbog toga što su htjeli biti, kao što je prirodno, autentični zastupnici svog naroda. Zbog toga su optuženi za "državni terorizam". Kako će sudski procesi pokazati "ko je i zašto odgovoran" kad će liderima BS novi šef biti premijer Milo Đukanović - premijer Crne Gore iz doba zločina nad deportovanim Bošnjacima iz BiH, premijer u vrijeme Bukovice, Štrbaca...? Zar je rukovodstvo Bošnjačke stranke jedino u Crnoj Gori koje ne zna da sudstvom upravlja partijski vrh i mafija? Ili je prihvatilo izborni slogan DPS-a "Sigurno" koji je smislio tvorac "rata za mir" i vlasnik Budve Svetozar Marović, samo kako bi "sigurno" šačica foteljaša iz redova bošnjačkog naroda dobilo neke privilegije? Ustvrdi Mustafić na sajtu ove stranke, da je DPS "reformisana i transformisana stranka sa kojom, sasvim sigurno i "Evropa želi da sarađuje." Kada se kao portparol svoje partije poziva na Evropu, on i njegovi lideri morali bi se sjetiti da je ista ta Evropa željela da sarađuje i sarađivala sa Slobodanom Miloševićem i nakon genocida u BiH, proglašavajući ga "faktorom stabilnosti" na Balkanu. Toliko o tom argumentu, ako to uopšte može biti neki relevantan argument za "salto mortale" koji je napravio vrh BS ulaskom u koaliciju sa DSP-om i njenim priveskom SDP-om. Kažem da je u pitanju "salto mortale" jer Bošnjačka stranka uvodi svoj narod u jedan veliki rizik postavaljajući ga kao potencijalnu metu na kojoj će građani Crne Gore iskaliti svo nezadovoljstvo zbog velike ekonomske krize u koju crnogorski brod nezadrživo tone. Crnogorski tajkuni i njihovi saradnici iz vlasti čije se bogatstvo pod naletima globalne krize počelo naglo topiti, uzjahali su siromašni i nesrećni narod u Crnoj Gori, otimajući mu i zadnje "zalogaje hljeba" i rasprodajući i posljednje državne resurse. Ovih dana ulicama crnogorskih gradova štrajkuju kolone osiromašenih građana i radnika koji bez ustezanja poručuju: "Mi smo gladni, naša djeca su gladna". Bijes prema dvadesetogodišnjoj vladavini kleptokratske vlasti sve je veći i ne može se prognozirati kad može doći do "pucanja nezadovoljstva" i njegovog odliva ka onima koji su ih doveli u ropski položaj. Ovakav scenarij je sasvim moguć i nakon izbora (koje DSP-SDP i UDBAŠKA mašinerija dobijaju i prije njihovog sprovođenja, primjenom raznih ucjena). U takvoj situaciji, sasvim je sigurno da bi se gnijev većine okrenuo više ka nesrećnom bošnjačkom narodu koji je inače u Crnoj Gori, svih posljednjih 20 godina, bio kriv samo zato što je bošnjački, a ne prema DPS predstavnicima. Bošnjaci bi mogli biti označeni u mnogim, još uvijek nacionalistički usijanim glavama, kao jedini krivci što je Đukanovićeva partija ostala na vlasti, što su gladni, što je Crna Gora upropaštena. BS na čelu sa Rafetom Husovićem zato, stupanjem na vlast, u ovom zemanu, preuzima kormilo broda koji tone i koji bi najprije u svoj vrtlog mogao uvući bošnjački narod. A sudeći prema regaovanju Bošnjaka u javnosti i na raznim forumima i sajtovima, čini se da oni ne podržavaju odluku čelnika stranke odnosno Glavnog odbora BS. U svemu ovome ne treba zaboraviti jednu bitnu činjenicu: nesmjenjiva crnogorska vlast je uvijek, u po nju kritičnim situacijama, kao što je sada ova, u saradnji sa tajnim službama, pronalazila način kako da narodu umjesto hljeba podari "igre".
Dvorski analitičari nisu izašli sa podacima koliko su ova hapšenja, dan pred izbore, uticale na utjerivanje straha kod albanskog stanovništva i koliko se njih nakon toga odlučilo da glasa za DPS. Ovog puta, pred izbore koji se sprovode u vrijeme eskalacije ekonomske, socijalne krize i brojnih radničkih protesta, ne bi bilo iznenađenje da se po uzoru na već viđeno, "pronađu novi neprijatelji države". I to možda u redovima „vehabija“ koji su bezbjedonosno interesantni ANB-u. Prema izvještaju Agencija za nacionalnu bezbjednost, koji je kao navodno "procurio prije dvije godine u javnost" vehabije vrše neke sumnjive pripreme i obuke u raznim kampovima u i van Crne Gore. Eto terena za pripremu djelovanja i pronalaženja "državnih neprijatelja". Neka se usudi onda neko tražiti hljeba kad se brani država od "terorista." I na kraju, bitno je ukazati na činjenicu da jedan dio javnosti predstojeće parlamentarne izbore u Crnoj Gori doživljava kao izbore između naroda i mafije, odnosno izbore protiv mafije na čelu države. U takvom izboru stati uz rame vlasti koja je u sprezi sa organizovanim kriminalom, upravo znači biti za mafiju u borbi protiv naroda. Bošnjačka stranka je jedina jača partija koja je napravila taj izbor. Jer Socijaldemokrate su već ogrezli u korupciji, Dinošina Demokratska unija Albanca i Hrvatska građanska inicijativa su odavno samo kraci DPS-a. Osim toga to su sve minorne stranke. Bošnjačka stranka, koja posjeduje realnu snagu, umjesto samostalnog nastupa i traženja samo onog što joj zakonom pripada, odabrala je ulogu DPS -ovog satelita koji će joj zbog toga milosrdno „pokloniti“ dio onog što joj već Ustav garantuje. Uz to, zaradi nekoliko fotelja i funkcionerskih privilegija, preuzet će dio odgovornosti za dvadesetogodišnju katastrofalnu politiku Đukanovićevog DPS-a i to u vrijeme kada je Crna Gora već "spržena zemlja."
|