Dubravko BOROJEVIĆ: Koliko li je samo idealističkih zločina u premisli oplođeno, u stvarnosti odrađeno? Koliko li je samo naših duduka nasjelo na prudove i sprudove, zarad jeftine sujete i egoizma? Jer kada ubicu branite, sa ubicom se dogovarate, svoj narod u zaborav utjerujete... zaborav koji znači ponovni genocid - možda posljednji... ubicu na ponovni zločin pozivate, vrata džehenema svome narodu širom otvarate. Većina bošnjačkih “intelektualaca”, nije u svojoj intelektualnoj aroganciji i moralističkoj sujeti našla za shodno čak ni zabludu da prizna. Pojedini u svome moralnom padu i samu državu odvode sa pozornice svijeta, služeći se onom - “Poslije mene potop”.

Srpska inteligencija, koja sebe smatra srpskom svješću i savješću, kroz cjelokupnu historiju je konstantno protežirala tezu o ugroženom, napaćenom i mučenički postrojenom braniocu vaskolikog hrišćanstva i evropskih normi i modaliteta življenja, opravdavajući sve počinjene genocide nad bošnjačkim stanovništvom, koji se u tamnom vilajetu klanjao istočnom Bogu. Koliko li je samo naprednih gluposti iz prestonice laži na tu temu izgovoreno? Koliko li je samo idealističkih zločina u premisli oplođeno, u stvarnosti odrađeno? Koliko li je samo naših duduka nasjelo na prudove i sprudove, zarad jeftine sujete i egoizma? Jer kada ubicu branite, sa ubicom se dogovarate, svoj narod u zaborav utjerujete... zaborav koji znači ponovni genocid - možda posljednji... ubicu na ponovni zločin pozivate, vrata džehenema svome narodu širom otvarate. Većina bošnjačkih “intelektualaca”, nije u svojoj intelektualnoj aroganciji i moralističkoj sujeti našla za shodno čak ni zabludu da prizna. Pojedini u svome moralnom padu i samu državu odvode sa pozornice svijeta, služeći se onom - “Poslije mene potop”.
Bošnjački narod ponovo prisustvuje fenomenu bošnjačkog intelektualnog kraha.
Političkog, moralnog i akademskog srozavanja na najniže grane. Međutim, ovog puta ulog je velik, ogroman - ovog puta radi se o opstanku države Bosne i bošnjačkog naroda. Poslije ovog zaista je potop. Pokop Bosne radi se uz laži o navodnom međunarodnom pritisku, egzistencionalnoj potrebi i historijskoj nužnosti. Utisak i ne bi u toj mjeri bio strašan da ne vidimo kako se srpska akademska mašinerija ponovo zahuktava. Upravo pod tim hukom padaju sve naše iluzije o iskrenoj namjeri o cjelovitoj Bosni.
Zašto?

Uloga SPC-a u genocidu Hapsite pseto!!! Četnadija

Zato što se antibosanstvo i antimuslimanstvo sistematski fabricira u beogradskoj političkoj čaršiji. Srpska mitologija i mitomanija i dalje je usmjerena protiv omraženih Turaka koji eto žive u omraženom Teheranu (mada po nekim historičarima ovi pravoslavni Turci tj. Sorabi - Srbi upravo vuku toliko omrznuto iranske korijene iz okoline Khorasana). S tim u svezi dobro ugojeni Mile na kombajnu posla telegram sućuti izraelskom predsjedniku u kome reče: ”Mi ne pravimo mitinge podrške Palestini, to rade oni drugi”.
Ta zna Mile na kombajnu šta je genocid, to se još uči od malih nogu. Istraga teheranskih poturica je simbol pokosovskog zavjeta. “Osveta Kosova” je stub nacionalne ideologije.
E, sad se vrli pitac može da zapita - a šta je poenta ovog pisanja, šta je pisac htio da kaže? Ta mi znamo odakle pušu naši smrtni vjetrovi, odakle se čuju zvuci talambasa i miris tamjana?! Znamo, ali i bez Tihića ćemo to vrlo ubrzo zaboraviti.
Buđenje bošnjačke nacionalne svijesti, tj. svakodnevno pisanje, pričanje i sjećanje jeste naš imperativ opstanka, hamajlija našeg spasenja. Možda je ovo i ukazivanje istine, onima koji hoće da čuju, onima koji različitost ne mrze, onima koji zločin preziru.
Evo i danas 2009. godine, ljeta Gospodnjeg, srpski se narod nije oslobodio laži o vaskolikom ugroženom srpstvu i svojim Kobilićima, a kada će… mi - Bošnjaci ne znamo?! Srpske zablude i prevare se nastavljaju. Majka srpkinja još ne rodi svog Willia Brandta.
Kroz cjelokupnu svoju historiju, Srbi su konstantno okretali, prepravljali, podmetali, varali i krali svoje zapadne susjede - Bogumile a Bogami ni đavolu ne toliko mrske Bošnjake.
Iako konstantno potežu tezu o vjerodostojnosti bošnjačke historijske građe i porijekla, vrlo često (namjerno ili nenamjerno) zaboravljaju činjenicu da sve do 13 stoljeća i osnutkom srpske autokefalne crkve pod mlađahnim Rastkom, u narodu poznatijim kao Sveti Sava 1219. godine, Srbi kao narod se i ne pominju u pisanim dokumentima. Nastranu gusle , mahalska predavanja dokonih baba i pijandura, napola slijepih epskih đuturuma i svih ostalih laži i babinih gatki.
Da se mi ipak vratimo čojstvu i junaštvu, da se vratimo srpskoj zakletvi, da sletimo na Kosovo ravno.
Kosovo polje, eh pusto Kosovo polje - “Kud god da krenem tebi se vraćam ponovo”… da crpim mržnju prema drugima… Bošnjacima. Kosovo je izvor srpske mržnje prema Bošnjacima - Turcima. Koliko li je samo Kosovo iznjedrilo mitskih junaka i “heroja rata”…..koliko li je samo Kosovo opjevalo srpsko junaštvo i izrugalo bošnjačku prevrtljivost; koji su usput rečeno bratski letjeli na Kosovo ravno da srpstvo brane, iako Kosovo nije bilo u Bosni. I upravo zahvaljujući pogrešnoj taktici, željom za vlašću među srpskim plemstvom, pade Kosovo ravno od znatno malobrojnije osmanlijske vojske.
Ali eto, ni to ne zasmeta posrbljenom Bugaru Kobiliću da na poznatu srpsku taktiku… hrabro… pa iz zasjede dokusuri Murata.
I tako od kosovskih rana do današnjijeh dana taj poraz se slavi, veliča i prepričava.
Što bi naš narod rekao: ”Vlaška posla”. Ali jes’ vraga, mi taj posao svojom krvlju napajamo.
Dokle?
Srbi svoj antagonizam prema susjednim narodima koncipiraju još od vremena čistih Srba ili Soraba tj. od cara Dušana. Mnogi historičari današnje Srbe opisuju kao pravoslavne Turke tj. narod koji je prihvatio tursku krv i običaje, iako ga u dnu duše prezire i o odmazdi razmišlja.
“Pobili smo srebreničke Turke” - zorno su aludirali koljači i četnici 1995. godine, sveteći Kosovo, vaskoliko srpstvo i sve sramotne poraze.
“Pobijte srebreničke Turke” - je grcao četnički vođa Mladić, seljačić sa treskavičkih planina, zaboravljajući da su upravo ti istočnobosanski Turci dozvolili da se vlaška plemena nastane po bosanskim selima (sličnost jezika i nošnje), umjesto prvotne Otomanske zamisli da se nasele Čerkezi i Tatari.
I tako smo upravo našim zaboravom, naivnošću i dobronamjernošću izgubili preko 100 000 Bošnjaka, a u samoj Srebrenici preko 8000 . I još nam pojedinci govore o zaboravu nad još otvorenim kosovskim grotlom mržnje.
Zar da zaboravimo našu historiju, naše pretke, naše grobove? Zar da zaboravimo sebe?
A Srbi su navikli da kradu, otimaju, pale.
Čak i ćopavi Vuk Karadžić, lopov i hohštapler, napravi srpsku gramtiku baziranu na govoru hercegovačkog seljaka. U pismu Jerneju Kopitaru Vuk veli: ”Bošnjaci imaju lep jezik, a i gramatika im je savršenija od naše”.
Ali eto, sve ove godine mi učismo srpski jezik sa područja Bosne.
Po Bosanskim planinama leže suncem obasjani stećci, a iznad leti orao suri, kao znak i opomena, kao čuvar našeg zavjeta. A na stećcima imena, Dragoš, Gorčin, Radoč……nigdje ni Srboja ni Srbinja.
Bosna je puna bošnjačkih znamenja, krvi naše, majčinih suza. Bosna je, što bi pjesnik rekao, zlatnim ćilimom razastrta. Bosna u svojim rijekama i jezerima istinu o sebi čita. Bosna je abdestom očišćena.
U pohodu na Bosnu, caru Dušanu stiže pismo od bana bosanskog: ”Pa zar nismo kristjani, zašto ideš na Bosnu, znaj Dušane, zašao si u Bosnu, poharao si nam sve živo, ali dalje nećeš moći Dušane, probudit će se inat bošnjački, probudit će se bošnjački duh i prkos, probudit će se Bošnjak Dušane, i ne samo plemići i vitezovi, i običan čovjek će ustati na tebe Dušane”.
Vrijeme je da se probudi bošnjački duh, prkos, inat. Vrijeme je da se probudi Bošnjak.