Mr. Haris ALIBAŠIĆ: On (Tihić) kolektivno hoće da nam zatvori oči, da se mi pretvaramo kao da se ništa nije desilo, dok on stvara situaciju kao u Gazi za Bošnjake. Ako ovaj prudskih dogovor i plan uspiju, Bošnjaci mogu započeti sa kopanjem tunela od Sarajeva do Gaze, pa do Egipta… jer Bosne kakva je bila poznata tisućama godina će prestati da postoji.

Dok gledamo svakodnevna stradanja i ubijanja u Gazi, dijelu palestinske domovine pod kontrolom Hamasa, trenutno napadnutom od strane izraelske Armije, slike rata iz Bosne se neminovno vrte u glavi. Zajedno sa svojom porodicom, preživio sam nekoliko okupacija. Okupacija Doboja zajedno sa okolnim selima, okupacija Tešnja, Maglaja. I bio sam nakratko u Sarajevu dok je isto bilo pod okupacijom. Sjetim se dugih noći, bez električne struje, bez drva za vatru, bez brašna, bez hrane, i bez smještaja. Pričali bi i maštali o kopanju tunela, kako bi izašli iz okupiranog grada na slobodnu teritoriju. Ali ne da bi pobjegli, nego da bi se vratili sa hranom, potrepštinama, čak i cigaretama i akumulatorima – kako bi mogli prikopčati male radio tranzistore da slušamo Hajrudina Fermića sa radio Maglaja kako nam govori o hrabrosti bosanskih gazija na linijama oko Maglaja.

Sjetim se tunela koji je bio u Sarajevu za vrijeme rata, koji je zajedno sa braniteljima Armije Republike BiH, pomagao da se obrani Sarajevo, dok su agresori sa okolnih brda pucali po nemoćnim stanovnicima ove metropole. Taj tunel u svoj svojoj tami, ispod zemlje i dužine od preko 800 metara je bio svjetlo nade. Bez tog tunela Sarajevo bi bilo pod još većim rizikom. Isto tako, stanovnici Gaze koriste tunele da donesu neophodne namirnice svojima. Ne koriste tunele kako bi pobjegli. Oni su odsječeni od čitavog svijeta, okupacijom od strane Izraela i blokadom od strane Egipta i Jordana. Tuneli su jedini put u slobodu i do osnovnih potrepština za porodice iza Gaze, kao što je tunel bio za stanovnike Sarajeva.

Sarajevo 1993.: Tunel spasa Sarajevo: srpsko-crnogorski zločin! Izraelski zločin u Gazi

Ono što nas čini to što jesmo, to su naše porodice, naši prijatelji i ljudi kojima možemo pomoci. Postoje trenuci kada učinimo naše porodice sretnima i kada podijelimo možda i zadnji ručak ili komad kruha sa onima koje najviše volimo. Takvi trenuci su još važniji kada se nalazimo u okruženju i kad brojimo svaku takvu sekundu kao blagodat od Allaha. Mnogi u Maglaju, dijelovima dobojske slobodne teritorije, Žepe, Srebrenice, Tešnja, Sarajeva i bilo gdje drugdje gdje su živjeli pod agresorskom okupacijom mogu se sjetiti tih trenutaka. Takvih momenata se često sjetim, kao naprimjer zadnjih 20 kilograma brašna koje sam uspio izvući iz hrane što su nama bacali iz aviona, 22 kilometra od kuće, na minus 20 celzijusa, na brdima oko Tešnja, po budnim okom srpske artiljerije.

Narod Gaze se i dalje da pati. Njihovi susjedi, Arapi neće promijeniti svoju politiku i samo će se i dalje javljati sa praznim prijetnjama i tražeći pravdu, a u isto vrijeme držati svoje granice zatvorene za Palestince. To i nije nikakvo iznenađenje poznajući više od 40 godina historiju tretmana palestinskog pitanja od starne Arapa. U međuvremenu, naši poltičari nastavljaju sa svađom oko dogovora, koji je izašao iz Pruda pod vođstvom Sulejmana Tihića, predsjednika Stranke Demokratske Akcije, Milorada Dodika, premijera tzv. Republike Srpske i Dragana Čovića, predsjenika HDZ-a.

U suštini dogovor iz Pruda trasira put za etničku podjelu Federacije, stvaranje trećeg entiteta, prizanvanje rezultata genocida i etničkog čišćenja na terenu, krađu državne imovine, i na kraju nestanku Bosne i Herceogvine. Ovo je plan kojim se stvara bosanska Palestina.

Kako bi skrenuo pažnju sa glavnog pitanja, a to je njegov dogovor sa Dodikom iz Pruda, u svome obraćanju na sjednici Glavnog odbora stranke SDA, Sulejman Tihić je rekao “da je krajnje vrijeme da se promijeni redoslijed prioriteta bošnjačko-bosanske politike, u kojoj je do sada centralno mjesto zauzimala filozofija žrtve.” Tihić je dodao da se politika dodvoravanja nerealističnim zahtjevima od strane pojedinih kategorija stanovnšitva treba napustiti, jer se time ozbiljno ugrožava stabilnost BiH.

Ne samo da nam Tihić pokušava prodati dogovor iz Pruda, koji je postigao sa okvalificiranim neprijateljom Bosne, nego bi on i da zabrnai nama da pamtimo genocid, agresiju, zapaljenje kuće, izgubljene memorije, silovane sestre, supruge, majke, ubijenu djecu, osakaćene, invalide, mučenje, mlaćenje, koncentracione logore, granate, glad... On kolektivno hoće da nam zatvori oči, da se mi pretvaramo kao da se ništa nije desilo, dok on stvara situaciju kao u Gazi za Bošnjake. Ako ovaj prudskih dogovor i plan uspiju, Bošnjaci mogu započeti sa kopanjem tunela od Sarajeva do Gaze, pa do Egipta… jer Bosne kakva je bila poznata tisućama godina će prestati da postoji.