Tajib ef. Pašanbegović, Glavni imam IZB Kanade i dugogodišnji Imam Bošnjačkog centra Gazi Husrev-beg u Torontu

Bošnjaci.Net: Uvaženi Tajib ef., hvala Vam što ste se odazvali našem pozivu za interview. Nedavno smo ispratili Kurban-bajram pa nam kažite ukratko kako su Bošnjaci Toronta obilježili ovaj mubarek dan?
Ef. Pašanbegović: I ovaj Bajram je prošao u svečanoj atmosferi kako mu i priliči: u tekbirima, učenju Kur`ana, vazu, u mehabetu uz kahvu i slatkiše, tradicionalnom dijelenju poklona djeci i organiziranju bajramskog veselja za njih. Nismo zaboravili obići mezarluke umrlih Bošnjaka.
Bajramska radost nebi bila potpuna bez bajramskog sijela. Bošnjaci Toronta iz mog džemata i džemata Nedžada ef. Hafizovića u posljednje vrijeme zajednički organiziraju bajramska sijela, što predstavlja značajan doprinos našem jedinstvu u Torontu i Kanadi.

Džemat se zove po velikom sinu Bosne Gazi Husrev-begu
Bošnjaci.Net: Islamska zajednica Gazi Husrev-beg u Torontu postoji dugi niz godina, korisno bi bilo da nam predstavite razvoj zajednice koja danas ima objekat u kojemu se održavaju vjerske i društvene aktivnosti.
Ef. Pašanbegović: Bošnjačka islamska zajednica Gazi Husrev-beg je registrovana pod imenom “Association of Islamic Community Gazi Husrev-beg” 15. novembra 1977. godine. Bilo je to oko par mjeseci nakon mog boravka u Torontu za vrijeme Ramazani-šerifa. Allahovom pomoći uspio sam za tako kratak period snimiti stanje kod našeg naroda i sa grupom najsvjesnijih Bošnjaka organizirati Skupštinu za osnivanje džemata. Tada je u Torontu postojala organizacija poznata pod imenom “Islamska bratska zajednica muslimana iz Jugoslavije” (IBZMJ), koja je u početku okupljala samo naše ljude. Kad su u nju poslije počeli ulaziti i drugi, mnogi naši muslimani su se distancirali od nje. Oni što su se izjašnjavali kao “Bošnjaci” nisu nikad ni pristupili IBZMJ jer nisu odobravali njenom rukovodstvu veze sa ambasadom i konzulatom SFRJ, zatim praksu nuđenja alkoholnih pića na skupovima i neke druge stvari. U takvim sam vidio budući nukleus džemata, pa sam s njima i pokrenuo inicijativu džematskog formiranja. Na Skupštini smo dobili podršku da se džemat zove po velikom sinu Bosne Gazi Husrev-begu, iako je bilo prijedloga da u imenu bude pridjev jugoslovenski ili bosansko-hercegovački. Bili smo odlučni da po svaku cijenu izbjegnemo prvi pridjev, a pošto nismo bili zadovoljni ni drugim, jer ne bi uključio muslimane Sandžaka i drugih dijelova tadašnje zemlje, učinili smo sve da prođe pripredlog koji je nas nekoliko već bilo pripremilo.
Plan Odbora je bio da ja dođem za Imama već za sljedeći Kurban-bajram, ali je kampanja protivnika osnovanog džemata usporila stvari. Ipak, džemat je djelovao zahvaljujući nekolicini entuzijasta, iako u ograničenom obimu. Do mog konačnog dolaska 19.juna 1982., dva naša Imama, rahmetli Ibrahim ef. Džananović i današnji hercegovački muftija Seid ef. Smajkić, su na određeno vrijeme radili u džematu i osjetno doprinijeli njegovom razvoju.
Kad sam ja konačno ipak došao za Imama, počeli smo okupljanja u tuđim prostorijama. Uporedo sa ograničenim vjerskim aktivnostima, redovno (u prosjeku jedan put mjesečno) smo održavali sijela.

Bošnjaci.Net: O kakvim je skupovima riječ i šta ste im nudili na njima?
Ef. Pašanbegović: Bili su to prvi skupovi našeg naroda - ekskluzivno, i to bez alkoholnih pića i bez prisustva jugoslovenskih ambasadora i konzula. Ubrzo smo sijela smo počeli koristiti i za distribuciju raznih brošura u cilju buđenja ne samo vjerske nego i nacionalne svijesti kod našeg naroda. Navodim ovdje neke naslove: Mi BOS. HERC. MUSLIMANI u krilu jugoslovenske zajednice autora rahmetli Suljage Salihagića, Bosna u historijskoj perspektivi rahmetli Kjamila ef. Avdića i Islamizacija BiH rahmetli Mehmeda ef. Handžića. Ekipu koja je ovo sa mnom pripremala sačinjavali su: višegodisnji udarni džematlija H. Faruk Bajrić i njegova hanuma Almasa, rahmetli Hajrudin Dubrovac i naš biznismen rahmetli H. Hasan Karačić. Bilo bi nepravedno ne spomenuti Jusufa Pehadžića, koji se pridružio malo kasnije i čija je tehnička pomoć bila krucijalna naročito u periodu pred agresiju na BiH, tokom agresije i poslije. U početku smo spomenute edicije distribuirali selektivno i diskretnije. Razlog tome bila je bojazan da bi pojedinci zbog toga mogli prestati dolaziti. To ne treba da čudi, jer se radilo o literaturi koja se u zemlji iz koje smo došli nije mogla naći. Za ove navode postoje brojni živi svjedoci.

Nepravde je učinjena mom džematu
Bošnjaci.Net: Iz kojeg razloga to naglašavate?
Ef. Pašanbegović: Ovo navodim najviše zbog nepravde koja je učinjena mom džematu u nekim ovdašnjim publikacijama. Ali ako Bog da, džemat BIZ Gazi Husrev-beg planira izdati monografiju u kojoj će biti ponuđena detaljnija informacija o njegovom formiranju i razvoju, sa posebnim osvrtom na djelovanje u godinama agresije na BiH i period poslije, kad smo pokrenuli ideju Susreta Bošnjaka Sjeverne Amerike, da bi na Četvrtim susretima, kad smo konačno dobili podršku i iz vodećih centara SAD-a, dali inicijativu za formiranje Kongresa Bošnjaka i podržali prijedlog da se Osnivačka skupština održi u Chicagu.

Zgrada centra Gazi Husrev beg u Torontu

Bošnjaci.Net: Bošnjački centar Gazi Husrev-beg je poznat kao vjerski i kulturni objekat otvorenog karaktera i dostupan je svim muslimanima. Kakvi su odnosi i suradnjia s vjernicima drugih nacija?
Ef. Pašanbegović: Mi jesmo, hvala Allahu, otvoreni, ali težište pokušavamo staviti na Bošnjake prevashodno. Naravno, imamo sluha za bosanske patriote i ja želim reći ovom prilikom da odavno sa svojim kolegama (Imamima) i članovima odbora pokušavam pokretanje dijaloga BiH patriota u Kanadi, što bi se moglo nazvati “BiH inicijativa” ili nešto slično. Odavno sam zagovornik takve ideje na nivou čitave Sjeverne Amerike i diljem dijaspore. Mislim da našoj zemlji to dugujemo i znam da takve inicijative neće biti ako ne dođe od nas.
Što se tiče muslimana drugih nacionalnosti, u naš centar oni dolaze u velikom broju, naročito na Džumu-namaz. Vole nas i razumiju, a cijene posebno čistoću i red u našim džemattima.

Međuvjerski dijalog
Bošnjaci.Net: Vi ste prošle godine ugostili Kanađane kršćanske vjere i to je bilo u kanadskoj i široj javnosti dobro primljeno. Da li imate planova nastaviti taj međuvjerski dijalog s pripadnicima drugih vjera Kanade, kao i s pripadnicima drugih vjera Bosne i Hercegovine u Torontu?
Ef. Pašanbegović: Mi smo prije nešto više od godine krenuli aktivnije sa kontaktima sa kršćanskim zajednicama u komšiluku. Inicijativa je, priznajem, došla od njih, a mogla je i od nas. Na njihov prijedlog, prvo smo mi bili domaćini njima. Imali smo dojam da su bili oduševljeni prijemom. Pomno su slušali moje izlaganje o potrebi među-konfesionalnog dijaloga i onom što Islam nudi kao osnovu u tom pravcu. Bilo je i raznih pitanja na koja smo odgovarali ja i moj kolega Nedžad ef. Hafizović. Mislim da su bili veoma zadovoljni i tim segmentom. Oko godinu kasnije, u martu ove godine, mi smo bili njihovi gosti. Nakon njihovog referata, ja sam tada govorio o Odnosima muslimana prema sjedbenicima “Objavljene Knjige”, pa je uslijedila zaista lijepa i konstruktivna diskusija. Razgovarali smo i o mogućnostima suradnje makar u nekim humanitarnim akcijama. Mislim da ćemo prije kraja ove kalendarske godine uspješno realizirati “Food bank drive”.
Što se tiče planova za međuvjerski dijalog sa pripadnicima drugih vjera Bosne i Hercegovine u Torontu, kolega Nedžad ef. i ja radimo na tome. Očekujemo vrlo skoro uspostavljanje prvog kontakta sa katoličkim liderima porijeklom iz BiH koji djeluju ovdje. Poslije bi smo onda ovo širili na druga mjesta. Ovdje prije svega mislim na susjedni grad Hamilton u kojem imamo lijep džemat koji predvodi agilni Ismail ef. Fetić.

Bošnjaci.Net: Da li se to odnosi i na pravoslavnim sveštenicima iz BiH?
Ef. Pašanbegović: U ovom momentu nisam preveliki optimista u pogledu mogućnosti otvaranja dijaloga sa pravoslavnim sveštenicima porijeklom iz BiH. Oni, ni nakon svih ovih godina poslije agresije i genocida, nikako da se odreknu politike podržavanja nacionalističkih ciljeva svojih sunarodnjaka, što predstavlja žalostan i sramotan primjer zloupotrebe vjere.

Mišljenja sam da će nam za Mešihat biti potrebno puno više vremena
Bošnjaci.Net: Islamska zajednica Bošnjaka Sjeverne Amerike već par godina planira organizacijsku tranformaciju, odnosno osnivanje Mešihata, te imenovanje muftije i drugih funkcija koje su vezane za Mešihat. Javnost je djelimično upoznata o aktivnostima pa je na neki način i rezervirana o onome što su saznali. Možete li nas upoznati o važnijim detaljima?
Ef. Pašanbegović: Istina je da je inicijativa za formiranje Mešihata krenula prije par godina. Doduše, htjelo se to realizirati nešto prebrzo. Razumijem ja želju da što prije napravimo neke bitne korake, jer se nama, zbog kašnjenja u mnogo čemu, i žuri. Tjerani smo imperativom da maker djelomično kompenziramo što smo u prošlosti izgubili. Uvažavajući to, ja sam ipak mišljenja da će nam za Mešihat biti potrebno puno više vremena, iz prostog razloga što tako nešto podrazumijeva široke konsultacije. Džemati su ovdje samostalne jedinice i nisu baš potrčni da ulaze u nešto prije nego u tome ispitaju svoj lokalni interes. Pored svega ovog, većina je odlučila da sa inicijativom idemo pred džematsko liderstvo nakon samo nekoliko mjeseci priprema, na Susretu Bošnjaka u Seattleu. Našoj javnosti je poznato da Reisu-l-ulema dr. Mustafa ef. Cerić nije tome dao podršku. Rezultirajuće neslaganje je poprimilo neočekivane razmjere. Ipak, epilog svega je bio usvajanje odluke o namjeri formiranja Mešihata, nakon čega je izabrana Komisija za Mešihat nastavila posao. Prije nešto više od godine dana u Jacksonville smo imali širi sastanak kojem su prisustvovali predstavnici skoro svih džemata u Sjevernoj Americi i naši Imami. Nije bio problem uočiti da je ostalo još puno toga da se uradi do konačnog postizanja dogovora. Poslije toga smo izgubili podosta vremena u javnoj raspravi u vezi Statuta. Ima ocjena da sam ja tu, kao predsjednik Komisije za Mešihat, mogao biti revnosniji u traženju da se džemati izjasne po tom pitanju. Sad, kad to analiziram iznova sa značajne vremenske distance, čini mi se da je možda ipak bolje što nisam bio agresivniji, jer za neke stvari treba više vremena da bi sazrele u svijesti naroda.

Bošnjaci.Net: Koja je razlika između organizacije koju imamo “IABNA” i koju trebamo dobiti “Mešihat”?
Ef. Pašanbegović: IABNA kao organizacijski model je izraz specifičnih okolnosti u ovom regionu. Ja sam u principu bio pristalica formiranja neke ambrela organizacije u cilju otvaranja procesa uvezivanja naših džemata u USA i Kanadi. Nisam, međutim, bio zadovoljan stepenom provedenih konsultacija sa džematima prije njenog formiranja. Bilo kako bilo, činjenica je da je ona u dobroj mjeri opravdala svoje postojanje. Ali, nakon Susreta Bošnjaka u St. Louisu i rezultirajućih bošnjačkih podjela, njen ugled je na neki način poljuljan kod određenog dijela našeg svijeta.
Mešihat je viši stepen organiziranosti. Opredjeljivanjem za ime “Mešihat”, naši džemati su se obavezali na povezanost sa Islamskom zajednicom u BiH. Iz toga se izvodi pravo Rijaseta IZ-e u Sarajevu da nam bude predpostavljeni autoritet u mjeri u kojoj to nalažu naši bošnjački interesi i u kojoj je to moguće prema zakonima USA i Kanade. Želim da istaknem da naši džemati ovdje treba da daju podršku osnivanju Mešihata. Ta podrška treba da se izrazi kroz aktivno i konstruktivno učešće u procesu konsultacija i na svaki drugi način. Koliko će proces trajati, to ovisi i o spremnosti rukovodstva IABNA-e da svesrdno i nepristrasno radi na bošnjačkom pomirenju.

Treba naše džematlije uvjeriti da je Mešihat zajednički interes svih nas
Bošnjaci.Net: Kada sam u Torontu na Susretima Bošnjaka 2005. godine pitao uvaženog Reisu-l-ulemu dr. Cerića o ideji osnivanja Mešihata, kratko mi je odgovorio: “da li za to Bošnjaci imaju dovoljno novčanih sredstava”. Ko će inače financirati Mešihat i ono što organizacijski dolazi sa njim?
Ef. Pašanbegović: Od Reisu-l-uleme se očekuje da daje savjete i upozorava na ono što određene strukture IZ-e u Zemlji i u dijaspori očekuje kad organizacijski prave značajnije iskorake. Logično je i njegovo pitanje kako finansirati službe Mešihata. Po meni je najbolje da se prije uspostavljanja Mešihata između džemata dogovori solidarno finansiranje, po osnovi broja članova kao najsigurnijeg pokazatelja materijalnih mogućnosti. Da bi se to postiglo, treba naše džematlije uvjeriti da je Mešihat zajednički interes svih nas. Kad oni u to povjeruju, neće biti problem dobiti od njih i finansijsku podršku.
Ima mišljenja da se takva podrška može dobiti s druge strane. Cijeneći one koje bi nam bili spremni pomoći, ja sam ipak pristalica oslanjanja na vlastite snage. Ovdje se radi i o ponosu. Ovakvo moje gledanje može nekom izgledati malo pesimistično, a može mi se predbaciti i da sam protiv formiranja Mešihata. Pesimista nisam nikad bio jer znam da pesimizam nema mjesta u duši muslimana iz prostog razloga što je Islam vjera nade i optimizma. A što se tiče onih koji misle da ja ne želim da organizacijski i na svaki drugi način popravljamo stanje, mislim da ih moje dosadašnje djelovanje u tom pogledu demantuje.

Bošnjaci.Net: Da se vratimo do Susreta Bošnjaka u Seattleu 2007. koje ste već spomenuli. Nekoliko džemata (preko svojih delegate) se tada usprotivilo načinu na koji se planirao formirati Mešihat. Reisu-l-ulema čak nije želio prisustvovati tom prvom “osnivačkom” Saboru, koji je, kao što znamo, odgođen za St. Louis, ali ni tamo se nešto značajno nije dogodilo. Gdje se sada nalazi ideja o osnivanju Mešihata i kakav je stav IZ u BiH, Rijaseta i Sabora o osnivanju Mešihata IZB Sjeverne Amerike?
Ef. Pašanbegović: Ja sam jednim dijelom već odgovorio na ovo pitanje. Dakle, poslije Seattlea Komisija za Mešihat je krenula s radom. Pred nama su bila dva osnovna zadatka: raditi na usaglašavanju Statuta i na maksimiziranju participacije džemata u javnoj raspravi. Kao što sam rekao, džemati su osjetno podbacili u izjašnjavanju po Statutu.
Onda su došli Susreti u St. Louisu, kad je pred džematske predstavnike malo neočekivano stavljen potpuno nov prijedlog Statuta. Nisam ja načelno bio protiv toga, tim više što je taj prijedlog došao od našeg poznatog Bošnjaka koji slovi za pravnog eksperta u Sjevernoj Americi. Bio sam samo malo iznenađen što kao predsjednik Komisije nisam bio s tim prije upoznat. Poslije toga su stvari sa Mešihatom poprimile nešto drukčiji pravac. Osim toga, spor do kojeg je tada došlo na Skupštini KBSA, zbog usvajanja amandmana na Statut, generalno se odrazio na odnose i umanjio povjerenje u liderstvo. Ako čelni ljudi, naročito u IABNA-i, ne ulože istinske napore da ozdrave bošnjačke odnose, mislim da će tododatno umanjiti volju za Mešihat. Rezonovanje našeg svijeta je ovako: ako niste u stanju funkcionirati kako valja u strukturama koje imamo, kako ćete moći u nekim novim, složenijim?
Prilikom nedavnog susreta sa nekim višim funkcionerima IZ-e u Sarajevu, uključujući i reisu-l-ulemu, stekao sam dojam da i oni smatraju da su nas posljednji žalosni događaji ovdje dobro vratili unazad. Zato su sada skoro otvoreno skeptični i u pogledu mogućnosti skorog formiranja Mešihata.

Kršenje Zakona ili principa
Bošnjaci.Net: Već ste spomenuli probleme koji su se javili nakon održane 9. Skupštine KBSA u St. Louisu kada došlo je do razilaženja… Kako Vi sve to doživljavate, vidite… Zašto se nekoliko imama svrstalo na jednu ili pak drugu stranu?
Ef. Pašanbegović: Prvo hoću da izjavim da bih se bolje osjećao da nisam bio sudionik događaja u St. Louisu. To sam rekao i na sastanku Imama u New Yorku u drugoj polovini augusta ove godine. Neki su takvu moju izjavu protumačili kao povlačenje podrške tamo izabranom Upravnom odboru, što je pogrešno. Ja ovaj Odbor smatram legitimnim, iako bi smo danas bez amandmana koji su omogućili njegov izbor vjerovatno imali mirniju situaciju, mada ne nužno i bolje odnose. Doduše, ne bi smo u tom slučaju imali priliku da provjerimo svoju svijest u situaciji kad su nam mišljenja ozbiljnije suprotstavljena. Ovako, naučili smo da smo još podaleko od sticanja sposobnosti za demokratsko odlučivanje. U nas, ako nije ubjedljivo, ne valja. Ne priznajemo legitimitet odlukama donesenim prostom većinom. Ono što cijelu stvar čini još problematičnijom i žalosnijom je činjenica da je naša javnost zbunjena, jer je nepotpuno informisana, a često izložena i dezinformacijama. Ljudi ne mogu da vjeruju da, nakon višegodišnjeg perioda jedinstva i zajedničkog rada, imamo ovaj raskol. Još im teže pada opora realnost da su se skoro svi naši poznati aktivisti odlučili svrstati u jedan od dva tabora, čak i oni što bi trebali biti, kako kažu, “iznad politike”.
Mislim da ne bi bilo suvišno podsjetiti na hronologiju makar važnijih zbivanja da bi smo bolje razumjeli kako je došlo do ovoga.
Podvajanje je počelo još od neslaganja oko budućnosti Agencije za genocid, a dobilo je na intenzitetu kad je na Skupštini KBSA u St. Louisu prezentiran prijedlog Korodinacije Ontaria da se predlože amandmani na dio Statuta KBSA koji definiše pitanje trajanja mandata članova UO-a. Nije u početku izgledalo da će inicijalno neslaganje faktički uzrokovati rascjep među delegatima. Smatrao sam, a i danas u principu mislim isto, da mi treba da pravila podešavamo prevashodno prema našim potrebama i ciljevima, te da vremenski ne ograničavamo djelovanje aktivista znaju i imaju volju da rade za svoj narod. Nisam za to da iko bude pretplaćen i na kakvu poziciju, ali ni za to da odbacujemo ljude koji su se dokazali i još žele da budu angažovani. Uostalom, osim Kur`ana, sva pravila mogu podnijeti amandmane, pa i naš Statut.
Kad se na Skupštini debatiralo o stavaljanju amandmana na Dnevni red, čuli smo mnoga mišljenja. Izdvojio bih stručno mišljenje meni zaista veoma dragog Muhameda Šaćirbegovića, koji je u prvoj diskusiji u vezi stavljanja amandmana na Dnevni red rekao “Nisam za prijedlog jer time kršimo transparentnost”, ali je onda potvrdio legitimnost razmatranja predmetnih amandmana rekavši da “Mi (sa pravnog stanovišta) možemo promijeniti ovaj Statut po američkom zakonu… Zato ne bih želio da stojimo iza nekog nepravilnog tumačenja zakona, ali, kao što je Rasim (Nikočević) tačno rekao, to nije u pitanju, nego je u pitanju princip… ali time ne mislim da ćemo prekršiti američki zakon.”
U ponovlnom javljanju je ostavio nedvosmislen dojam da pravno nema problema sa donošenjem amandmana, ako to Skupština odluči većinom glasova: “Mi ovdje ne kršimo zakon, ali kršimo Common law.” Ovo je, prema D.V.D. snimku, Muhamed Saćirbegović doslovno rekao, što nije problem provjeriti.
Poslije toga, prijedlog donošenja amandmana je uvršten na Dnevni red, glasalo se, amandmani su dobili podršku, u prvom glasanju minimalnu, u drugom veću, pa je tako izabran sada osporavani UO KBSA.
Kad je, u sklopu sljedeće tačke Dnevnog reda, Bošnjačka islamska zajednica Jacksonville izabrana za organizatora Susreta 2009., Ahmed ef. Cerić je u ime domaćina izrazio dobrodošlicu i, unatoč ličnom glasanju protiv amandmana, priznao ishod Skupštine KBSA, rekavši: “…ovo što je do sada bilo oko glasanja naše je demokratsko i islamsko pravo da se slažemo ili ne slažemo i ništa nas ne smije obeshrabriti da Kongres ide dalje.” Ni ovu izjavu nije problem provjeriti.
Da li je to bilo najbolje rješenje, o tome se može debatirati, ali će, uvjeren sam, mnogi reći da je puno bolje od “rata” koji je nastao insistiranjem na osporavanju legitimnosti tom Odboru, i to na način koji ne priliči muslimanima.
Začuđuje što je izabrana Radna grupa za osnovu protivljenja priznavanju UO KBSA uzela “kršenje” američke tradicije da se ne traži treći mandat, i sve to unatoč izjavi u Americi treniranog pravnika (Muhameda Šaćirbegovića) da “mi ovdje ne kršimo američki zakon”.

Žao mi je, kao i velikom broju Bošnjaka i Bošnjakinja, što svi nismo jedna strana
Pribojavajući se mogućnosti daljeg eskaliranja tenzija, gospodinu Ramiću sam ubrzo poslije Skupštine KBSA rekao “da na njegovom mjestu ne bih nipošto bio predsjednik sa tim procentom podrške”. Ovim nisam namjeravao osporiti njegovo pravo na tu poziciju, nego izraziti svoje osjećanje da svi mi treba da budemo spremni u svakom momentu i po cijenu ma kakvih ličnih žrtava i odricanja kolektivnom bošnjačkom interesu dati prioritet. Gosp. Ramić je najavio mogućnost da se povuče, iako je, po mom mišljenju, uživao veću podršku nego što se to prikazivalo. Ono što sam kod njega primjetio mnogo prije toga, a što on nije izgubio, je spremnost na kompromis. Mislim da je takvu spremnost pokazivao kroz sve ove mučne mjesece, od St. Louisa do danas, kao i ostali članovi UO KBSA.
UO KBSA je do sada ponudio slijedeće opcije:
-da Skupština u Jacksonville bude izborna, čime bi se skratio mandate UO;
-da Emir Ramić podnese ostavku na poziciju predsjednika i do Skupštine nastavi rad u svojstvu člana;
-da se UO KBSA sastane sa UO IABNA radi iznalaženja kompromisa i otvaranja procesa pomirenja.
Posljednja prijedlog je bio da se prije Susreta u Jacksonville održi Vanredna skupština.
Radna grupa i oni koji je podržavaju nisu odgovorili potvrdno ni na jednu od ovih opcija, nego su nastavili insistirati na raspuštanju UO KBSA.
Ja sam na sastanka UO-a IABNA i oblasnih Gavnih Imamau New Yorku 18. i 19. augusta, gdje sam rekao “da bih volio da nisam bio sudionik zbivanja u St. Louisu”, ipak u jednom momentu pomislio da ima nade da prevaziđemo konflikt. Tom prilikom sam ukazao na značajne zasluge gosp. Ramića i apelirao da se to ne obezvrjeđuje, nego da se radi na časnom kompromisu. Dobro se sjećam da je predstavnik IABNA-e u UO KBSA rekao nešto u smislu “da ima veliku nadu u mogućnost skorog kompromisa tako da se gosp. Ramić povuče sa pozicije predsjednika, makar ostao i dalje član UO-a do Susreta u Jacksonville, gdje bi Skupština KBSA bila izborna.” Po povratku sa sastanka prenio sam to Ramiću, na što je on uzvratio da je bi to rado prihvatio. Poznato je da je on to i učinio (nisu mi potpuno poznate okolnosti pod kojima se povukao sa pozicije predsjednika, niti to smatram bitnim). Znamo, međutim, da se stav druge strane nije ni malo promjenio.
Posljednji prijedlog da se nešto pokuša upućen je preko mene UO IABNA u oktobru, nakon što je takva želja izražena na Regionalnom sastanku odbora bošnjačkih džemata Juznog Ontaria. Kao član UO IABNA, tražio sam da se hitno sastanu UO IABNA i UO KBSA. Prije toga sam od Amira Čačkovića, predsjednika UO-a KBSA dobio uvjeravanja da su on i ostali članovi Odbora za to da se sjedne i po svaku cijenu nađe kompromisno rješenje. Čim je pao dogovor da se sastanak održi u Chicagu 22. novembra, u korespondenciju se uključio i gospodin Čačković.
Poslije kraćeg vremena, moj prijedlog je, na moje veliko iznenađenje i iznenađenje UO KBSA, u svim bitnim elementima promijenjen i proslijeđen Radnoj grupi. Nisam se složio s tim. Kad je kasnije od te grupe u javnost otišlo saopćenje o “Savjetovanju” u potpisu gosp. M.E., bilo mi je jasno da od kompromisa nema ništa. Uslovi koje je domaćin posredstvom gosp. M.E. (ovo govorim po sjećanju, jer nisam sačuvao taj e-mail, pa ne mogu doslovce navesti tekst) postavio da bi se “Savjetovanju” moglo prisustvovati po meni su značili diskvalifikaciju i žigosanje svih neistomišljenika, pa sam sebi sa velikim žaljenjem zaključio da mi tamo, zbog drukčijeg mišljenja, nema mjesta. Otkazao sam učešće, a poslije sam saznao da je to učinio i UO KBSA.
Što se tiče vašeg dijela pitanja u kojem kažete “da se par mojih kolega otvoreno svrstalo na jednu stranu”, svakom ko se, da tako kažem, upleo u ovo, se može reći da se svrstao na jednu stranu. Neki to kažu za mene također, iako je moje svrstavanje bilo uvijek na liniji smanjivanja tenzija, pozivanja na popuštanje i praštanje. Nikada ni jednim svojim potezom nisam dao dojam čovjeka spremnog da dolijeva ulje na vatru. Strana na kojoj me neki vide je, vjerovatno i zaslugom moje malenkosti, pokazala određenu fleksibilnost. Žao mi je, kao i velikom broju Bošnjaka i Bošnjakinja, što svi nismo jedna strana.

Boli nas dok posmatramo kako brat govori protiv brata
Bošnjaci.Net: Ima mišljenja da su se neki vodeći Imami odviše eksponirali u ovoj situaciji, umjesto da učine sve da nastupe nepristrasno i maksimalno se založe za iskreno međubošnjačko pomirenje. Otvoreno se govori o stavljanju na raspolaganje službene internet prezentacije IABNA-e za napadanje i blaćenje neistomišljenika…
Ef. Pašanbegović: Već sam spomenuo da smo većina upleteni na ovaj ili onaj način, uključujući i mnoge Imame. Uvjeren sam da bi sad mnogi željeli da radije nisu bili direktno umiješani. Realnost je da smo tu gdje jesmo. Ali, nikad nije kasno pokušati popraviti stvari. Trenutnu bošnjačku podijeljenost, niko, a pogotovu mi Imami, ne smije posmatrati kao utakmicu u kojoj neko mora izaći kao “pobjednik”. Naša istinska pobjeda može biti samo u kompromisu i pomirenju; sve drugo je poraz svih nas.
A što se tiče korištenja web stranice IABNA-e za polemiziranje oko Kongresa, ja sam to skoro saznao i veoma mi je žao zbog toga. Izrazio sam nekim članovima UO-a IABNA-e svoje neslaganje s tim. Ne znam ko je to odlučio. Znam da lično, iako sam član UO IABNA, nisam bio konsultovan.
Mora da nas sve boli dok posmatramo kako brat govori protiv brata, bez obzira na to da li govori neistinu ili istinu. Treba podsjetiti da je definicija ogovaranja (gibeta) po hadisu: “Kad o bratu kažemo ono što on ne voli (čak i kad je to tačno).” Zato ponavaljam: web stranica IABNA-e ne bi smjela služiti tome. To po meni nije hizmet ni Islamu ni muslimanima. Naprotiv, time odgovorni daju dojam opredjeljenosti za jedan tabor, umjesto da budu iznad i da rade na izmirenju.

Bošnjaci.Net: Proteklih nekoliko mjeseci neki akteri sukoba i razilaženja nisu štedjeli ni jezik ni olovku. Bilo je teških riječi. Kako Vi vidite izlaz iz ove situacije?
Ef. Pašanbegović: Ja bih volio da mi smognemo snage da težište stavimo na pomirenje i da svi, a lideri prvenstveno, radimo na iznalaženju mogućnosti za pomirenje. Gorka je istina je da su u ovim polemikama pale mnoge uvrede, ali na nama je da pomognemo jedni drugima i kad griješimo. Poslanik a.s. nam je to jasno naredio kad je rekao: “Pomozi svom bratu, bio on zalim (napadač) ili mazlum (napadnut).” Kad su ga upitali: “Božji Poslaniče, razumijemo da treba da pomognemo onom kome se zulum čini, ali (kako shvatiti obavezu) da pomognemo napadaču?” Poslanik a.s. je odgovorio: “Tako što ćete ga (nastojati) odvratiti od zuluma, nepravde koju nanosi drugima.”
Ne treba puno mudrosti da odgonetnemo šta nam je činiti. Odgovor je u obraćanju vjeri, Kur`anu, Sunnetu. Svi znamo šta nam Kur`an nalaže u situaciji kad se sukobe dvije skupine vjernika: "AKO SE DVIJE SKUPINE VJERNIKA SUKOBE, IZMIRITE IH..." (Sura Hudžurat, ajet 9). Braćo draga, pa nismo se mi krvili, pa da ne možemo jedni drugima oprostiti u ime Allaha i za dobro svih nas. Zar ičim možemo opravdati svo ovo vrijeđanje, blaćenje, napade…, i to još u vrijeme kad nas naš narod u BiH i ovdje, kao i naša država, trebaju sve do posljednjeg, dok nam u zemlji gori, dok nam protivnici na državu atakuju nezapamćenom i neviđenom političkom agresijom!? Umjesto da smo poslije presude o Srebrenici krenuli u ofanzivu s ciljem da damo svoj doprinos naporima da se od BiH napravi normalna i funkcionalnu država, koja će biti domovina svima koji je osjećaju svojom, mi smo, zbog nejedinstva i konsekventne slabosti, potisnuti u defanzivu, bas kao da smo mi, ne daj Bože, osuđeni za zločin. I braća se mogu preriječiti, ali ne mogu, ako jedni u drugima vide istinsku braću po vjeri, prelaziti mjeru kad se svađaju, niti istrajati na produbljivanju sukoba. Zar Poslanik a.s. nije rekao “da muslimanu nije dozvoljeno da bude u zavadi sa svojim bratom više od tri dana”, kao i “da je od dvojice u sukobu bolji onaj koji prvi počne sa selamom (tj.koji inicira pomirenje).”
Kako nam je izlaz blizu, a mi nikako da pogled usmjerimo u pravom pravcu!

Usmjerimo pera tamo gdje treba
Bošnjaci.Net: Nedavno je u Chicagu u povodu Dana državnosti BiH organizirano dva skupa na jednom se muziciralo a na drugom je bilo “savjetovanje”. Niste se odazvali pozivima, da kažemo ni jednih ni drugih. Zašto?
Ef. Pašanbegović: Ne znam za razloge tog dupliciranja, ali je to žalosno. Eto, imamo tabore u sve većem broju mjesta. Ja znam kako to boli. Imali smo to svojevremeno i mi u Torontu, ali uglavnom zbog različitog gledanja pojedinaca na nacionalno opredjeljenje. I ja i Nedžad ef. smo to naslijedili. Dugo vremena nismo uspijeveali naći načina da premostimo taj jaz. Ali, bili smo odlučni da istrajemo. El-hamdu lillah, danas su ovdje odnosi primjerni.
Što se tiče poziva iz Chicaga, nisam se odazvao zbog toga što je moj prijedlog za rješenje sukoba u i oko KBSA samovoljno preinačen u “Savjetovanje”, što sam već obrazložio u odgovoru na pitanje u vezi Skupštine u St. Louisu. Nakon onakvog saopćenja o “Savjetovanju” i uslovima pod kojima mu se moglo prisustvovati, ja se nisam osjećao iskreno pozvanim. Da sam otišao na skup koji je organizirala druga koordinacija KBSA u tom gradu, mislim da od toga nebi bilo koristi, nego bih samo izazvao neželjene reakcije.

Bošnjaci.Net: Nakon svega, eto vidimo kuda nam ide dijaspora na ovom kontinentu, ali reci nam kuda ide Bosna a kuda Bošnjaci?
Ef. Pašanbegović: Naša zemlja već odavno prolazi kroz jedan od najtežih perioda. Unutarnji udari na nju se smjenjuju s ciljem razgradnje onog što se s mukom bilo postiglo. Međunarodnjaci, kao i za vrijeme agresije, nijemo posmatraju napade protivnika BiH kao svojevrsnu vrstu političke agresije. Time neodoljivo daju dojam da je i njihov cilj da Bošnjaci po svaku cijenu budu marginalizirani politički i u svakom drugom pogledu. Meni to liči na neku vrstu postepene palestinizacije Bošnjaka, za koju smo, moramo to priznati, ponajviše krivi mi, jer naši lideri i vrhunski intelektualci pokazuju želju da sjednu i dogovore makar minimum strateških ciljeva. Kao da ih ne zanima niko i ništa osim njih samih i njihovih uskih interesa.
I bošnjačka dijaspora, naročito u posljednje vrijeme, zapada sve dublje u stanje ravnodušnosti i apatije. Pokazuje sve manju spremnost da učini išta za državu. Sjetimo se samo katastrofalno minornog učešća na proteklim izborima.
Bošnjačka dijaposra u Sjevernoj Americi, koja je doskoro smatrana najaktivnijom u pomaganju BiH i Bošnjacima, sada se gloži i iscrpljuje energiju i pamet u međusobnim trvenjima. Kad bi se ta oštra pera što su se tako raspisala protiv svojih usmjerila kako treba, kako bi stvari izgledale bolje.

Bošnjaci.Net je najbolji naš medij ovdje i jedan od najboljih općenito
Bošnjaci.Net: U januaru će Bošnjaci.Net obilježiti šest godina rada. Vaše mišljenje i kao Imama i Bošnjaka o ovom mediju i radu tima koji su se okupili oko Bošnjaci.Net.
Ef. Pašanbegović: Ja zaista mislim je to najbolji naš medij ovdje i jedan od najboljih općenito. Nije lahko biti objektivan, nepristrasan i uvijek okrenut istini, pravdi i interesima vlastitog naroda. Bosnjaci.Net su, po mom dubokom uvjerenju, u tome uspjeli znatno više od ostalih. Ja čestitam svim vama aktivistima na postignutim rezultatima i želim vam da sa još većim elanom nastavite svoj neumoran rad na informisanju, daljem osvješćivanju bošnjačkog naroda i njegovom unutranjem homogeniziranju.

Bošnjaci.Net: Poruka za kraj.
Ef. Pašanbegović: Želim kratko poručiti da je pitanje odonosa za nas Bošnjake uslov opstanka. Muhammed a.s. je rekao da je “Džemat (jedinstvo, sloga) rahmet, izvor svakog dobra, a nejedinstvo uzrok svakog belaja i nesreće”. Zato, Bošnjak koji osjeća svoju vjeru, voli svoj narod i Domovinu, mora naći u sebi i poticaj i snagu da radi na jedinstvu.