U nastavku suđenja Vojislavu Šešelju pred Hapškim tribunalom, svjedok optužbe Sulejman Tihić opisao je danas zlostavljanje kojem je 1992. bio podvrgnut kao zarobljenik JNA i srpskih paravojski, napominjući da među njima nije vidio "šešeljevce".

Tihić, koji je predsjednik Stranke demokratske akcije Bosne i Hercegovine, posvjedočio je da su ga od aprila do avgusta 1992. tukli i na druge načine maltretirali pripadnici srpskih snaga i JNA u zatvorima u Bosanskom Šamcu, Brčkom, Bijeljini, Batajnici i Sremskoj Mitrovici. Oslobođen je u razmjeni zarobljenika sredinom avgusta.

Svjedok je ispričao kako su 17. aprila 1992. JNA i paravojne formacije "arkanovci", "sivi vukovi" i "crvene beretke", zajedno sa lokalnim Srbima, nasilno preuzeli vlast u Bosanskom Šamcu, gdje je on tada bio advokat i lider ogranka SDA. Srpske vlasti odmah su, prema njegovim riječima, zabranile javno okupljanje više od tri Bošnjaka i Hrvata na ulicama.

Na pitanje tužioca Ulriha Musemajera (Ulrich Mussemayer) da li je vidio ili čuo da su u zauzimanju grada učestvovali "šešeljevci", Tihić je odgovorio da je u policijskoj stanici u Šamcu, u koju je istog dana priveden, "vidio četnike sa dugim bradama i šubarama".

Posvjedočio je, međutim, da su ga narednih dana u stanici i štabu TO u Šamcu teško prebijali drugi paravojnici iz Srbije, na čelu sa Slobodanom Miljkovićem zvanim Lugar, za kojeg je rekao da je bio ili "arkanovac" ili "sivi vuk".

Tihić je tvrdio i da je u prebijanju zatvorenika i pljački Bošnjaka u Šamcu učestvovao i Zvezdan Jovanović, pripadnik "crvenih beretki", koji je, po nepravosnažnoj presudi, 2003. ubio premijera Srbije Zorana Đinđića.

Pošto je Miljković-Lugar ubio jednog zarobljenika, JNA je, na zahtjev vođa lokalnih Srba, Tihića i druge pritvorene prebacila u kasarnu u Brčkom, gdje ih nisu tukli, ali su im "četnici" prijetili.

Zarobljenici su poslije nekog vremena transportovani u kasarnu JNA u Bijeljini - gdje su ih tukli i maltretirali - a zatim helikopterom na aerodrom u Batajnici, gdje je zlostavljanje i ispitivanje nastavljeno, rekao je Tihić, precizirajući da su morali da "pjevaju četničke pjesme i ljube sliku Draže Mihajlovića".

Krajem maja 1992., Tihić je, prema sopstvenim riječima, prebačen u zatvor u Sremskoj Mitrovici, gdje su ga tokom prijema tukli dok se ne bi onesvijestio i nastavljali sa prebijanjem čim bi došao svijesti.

Sa drugim zarobljenicima, oslobođen je i vraćen u BiH u razmjeni u avgustu 1992.

Na početku unakrsnog ispitivanja, Šešelj je Tihića pitao da li je u toj "teškoj i tragičnoj sudbini ikada sreo ljude koji su se
predstavljali kao dobrovoljci Srpske radikalne stranke ili 'šešeljevci'".

"Sretao sam ljude koji su se predstavljali i izgledali kao četnici...Vi ste bili na čelu stranke koja je to promovisala...Ali,
niko se od njih nije predstavljao kao 'šešeljevac'", odgovorio je Tihić.

"Smatrate li mene odgovornim za ono što vam se dešavalo", glasilo je sljedeće pitanje optuženog.

"Odgovorna je bila politika nacionalne isključivosti i podjele Jugoslavije i BiH koju ste vi, između ostalih, promovisali", uzvratio je Tihić.

Šešelj, optužen za zločine nad Hrvatima i Bošnjacima u Hrvatskoj, Vojvodini i BiH 1991-93, sutra će nastaviti unakrsno ispitivanje svjedoka.