Definicija pojma kurban:

"Udhijja" ili "kurban" je klanje/žrtvovanje, određene životinje, pod određenim uslovima, u određenim bajramskim danima, kao čin zahvale Allahu dž.š., Njegova veličanja i približavanja samo Njemu Jedinom - Stvoritelju svih svjetova.

Utemeljenost klanja kurbana:

Klanje kurbana se temelji na Kur'anu, Sunnetu i Idžma'u.

Kur'an: Allah dž.š., kaže: "Zato se Gospodaru svome klanjaj, i kurban Mu kolji!" (el-Kevser, 2.)

Sunnet: Enes r.a., kaže: "Allahov Poslanik s.a.w.s., je svojom rukom, za kurban, zaklao dva krupna, crno-bijela, rogata ovna; izgovorio je Bismillah, donio tekbir, pritisnuvši ih nogom na plećku." (Muttefekun 'alejh)

Idžma'/koncenzus: Svi muslimani svijeta, svih vremena, su složni na tome da je klanje kurbana utemeljeni islamski propis.

Status klanja kurbana

Islamski učenjaci se razilaze na dva mišljenja kada je u pitanju rangiranje propisa klanja kurbana:

1. Klanje kurbana je obaveza svakog imućnog muslimana (vadžib). Ovog stava je Rebi'a, Evza'i, Ebu Hanife, imam Lejs, i dio malikija. Svoj stav, između ostaloga, temelje i na sljedećem dokazu: "...i kurban Mu kolji!" (el-Kevser, 2.)

2. Klanje kurbana je sunnet i ono nije obavezno. Ovog stava je većina islamske uleme poput imama Malika, Šafije, Ahmeda, Ishaka, Ebu Sevra, Muzenija, Ibnul-Munzira, Davuda, Ibnu Hazma i ostalih. Svoj stav, između ostalog, temelje i na hadisu Ummu Seleme r.a., koja kaže: Allahov Poslanik s.a.w.s., je rekao: "Kada nastupe prvih deset dana mjeseca Zul-Hidždžeta, i neko od vas bude želio da kolje kurban, neka ne dira dlaku i tijelo!" (Muslim, br.1977.)

Mišljenje većine islamske uleme, da klanje kurbana nije vadžib/obaveza, već sunnet, je ispravnije, utemeljenije i jače. (Pogledaj: Sahihu Fikhil-Sunneh, 2/369.)

Šta je dozvoljeno klati za kurban?
1. Za kurban je dozvoljeno klati samo stoku poput kamila, govedi i brava (ovca, koza), shodno riječima Allaha dž.š., koji kaže: "Svakoj vjerskoj zajednici propisali smo klanje kurbana da bi spominjali Allahovo ime prilikom klanja stoke koju im On daje..." (el-Hadždž, 34.) Jedan dio islamskih učenjaka prenosi idžma' uleme da nije dozvoljeno za kurban klati ništa osim stoke.

2. Pored stoke dozvoljeno je za kurban klati i divlje krave (bizone, bufala). Ovaj stav imam Ibnul-Munzir prenosi od Hasan b. Saliha, i ovog je stava Davud el-Zahiri.

3. Za kurban je dozvoljeno klati svaku životinju čije se meso jede ne bitno jeli hodi na četiri noge ili leti!? Ovog je stava Ibnu Hazm. (Pogledaj: Muhalla, 7/358.)

Stav većine islamskih učenjaka je utemeljeniji i jači stav zbog toga što je potkrijepljen kur'anskim ajetom, a i zbog toga što se od Poslanika s.a.w.s., bilježi da je za kurban klao samo kamile, goveda i brave. (Pogledaj: Sahihu Fikhil-Sunneh, 2/369.)

Starost kurbana?
Džabir r.a., kaže: Poslanik s.a.w.s., je rekao: "Nemojte klati ništa osim "musinne", a ako ne budete u mogućnosti onda "džiz'u" od ovaca." (Muslim, br.1963., Ebu Davud, br.2797., Nesa'i, 7/218., Ibnu Madždže, br.3141.)

"Musinna" kod govedi je goveče koje ima pune dvije godine i ušlo je u treću, a kod kamila je devče koje je napunilo pet godina i ulazi u šestu, a kod bravi (ovca-koza), "musinna" je bravče koje je napunilo godinu dana i ušlo je u drugu godinu, a ako se ne bude u stanju naći takvo bravče dozvoljeno je onda zaklati džiz'u/jagnje, koje je napunilo šest mjeseci – i na ovome je većina islamskih učenjaka, samo što ista ta većina uleme kaže da je u svakom slučaju dozvoljeno klati jagnje od šest mjeseci za kurban, i da nije uslov "nemogućnost pronalaska brava od godine dana", a spomenuti hadis tumače time da je u pitanju istihbab/lijepo djelo ali koje nije i obavezno. Za razliku od njihovog stava ipak je jače mišljenje da jagnje od šest mjeseci nije dozvoljeno u svakom slučaju za klati, shodno vanjskom značenju spomenutog hadisa, a Allah najbolje zna. Što se tiče koze – "musinna" je koza koja je napunila godinu dana i ušla je u drugu godinu, samo što u njenom slučaju nije dozvoljeno klati jare od šest mjeseci ako se ne bude u mogućnosti zaklati brav od godine dana shodno idžma'u islamske uleme. (Pogledaj: Sahihu Fikhil-Sunneh, 2/372.)

Mahane koje se mogu naći kod kurbana
Mahane koje se mogu naći kod kurbana se dijele na tri grupe:

1. Mahane zbog kojih je kurban neispravan: su četri vrste mahana, koje su potvrđene sunnetom Allahova Poslanika s.a.w.s., i na čemu su svi islamski učenjaci složni, kao što stoji u hadisu Berra'a b. Aziba r.a., koji prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: "Četiri mahane nisu nikako dozvoljene kod kurbana: oštećenost oka (el-'avra'), izrazita bolest (el-merida), oštećenost ekstremiteta/nogu (el-'ardža'), oštećenost koštane srži (el-meksura, el-hezila, el-'adžfa')." (Sahih. Nesa'i, 7/215., Ibnu Madždže, 3144., Ahmed, 4/284.)

Dakle: ćoravost ili sljepilo oka, izrazita i vidna bolest za razliku od lakše bolesti, slomljenost ili prekinutost noge, hudost i slabost koštane srži – su mahane koje se ne smiju naći kod kurbana.

2. Mahane koje su mekruh i pokuđene kod kurbana ali i pored kojih je kurban ispravan za klanje, poput:

a.) Prekinutost uha ili dijela uha.

Većina islamske uleme smatra da nije dozvoljeno klati kurban sa oštećenim ili prekinutim uhom – što je upitno jer je Poslanik s.a.w.s., hadisom naznačio koje su to četiri mahane koje su zabranjene. Alija r.a., je rekao: "Naređeno nam je da dobro provjerimo oči i uši (hajvana)." (Nesa'i, 7/217., Ahmed, 1/95., Tirmizi, br.1498., Ebu Davud, br.284., Ibnu Madždže, br.3142.) Ova predaja nam ukazuje na to da treba izbjegavati hajvana koji ima probijano, oštećeno ili prekinuto uho, ali ne i da nije dozvoljeno zaklati tog hajvana za kurban.

Islamski učenjaci se razilaze i po pitanju hajvana koji od rođenja nema uši (cuba). Ebu Hanife, Malik i Šafija smatraju da nije dozvoljeno klati za kurban hajvana koji od rođenja nema uši, a ako hajvan ima uši ali su mu sitne – dozvoljeno je zaklati ga za kurban.

b.) Polomljenost roga ili njegovog većeg dijela.

Većina islamske uleme smatra da je dozvoljeno za kurban klati hajvana kojem je rog polomljen ako ne krvari, a ako krvari – imam Malik to smatra mekruhom i zabranjenim jer ga smatra izrazito bolesnim hajvanom. (Pogledaj: Istizkar, 15/132.)

Predaje koje govore o zabranjenosti klanja kurbana sa polomljenim rogovima nisu sahih/nisu ispravne.

3. Mahane koje se nalaze kod kurbana a nisu ni haram ni mekruh tj. nema sahih predaja koje te mahane uvrštavaju u zabranjene ili pokuđene mahane, i ako ima nekih islamskih učenjaka koji ih smatraju zabranjenim, poput hajvana bez zuba ili bez repa ili oštećenog nosa ili hajvana bez jaja, itd..

Kako najljepše treba kurban da izgleda:
1. Da bude što ljepši i što ugojeniji. Ebu Umame b. Sehl r.a., kaže: "Dok smo bili u Medini tovili smo kurbane, i to je bila praksa muslimana!" (Buhari, 10/12.)

2. Većina uleme smatra da je bolje klati kamile, zatim goveda a zatim brave, za razliku od malikija koji smatraju da je vrijednije klati brave zatim goveda a zatim kamile shodno kvalitetu mesa, a i zbog toga što je Poslanik s.a.w.s., klao ovnove za kurban.

3. Ljepše je klati brava nego li učestvovati sa više ljudi u jednom govečetu.

4. Najbolje je klati bijelog kurbana, potom braon a potom crnog.

5. Bolje je klati mužjaka nego li ženku.

Dodaci:
• Dozvoljeno je da sedmoro ljudi učestvuje zajedno u klanju govečeta shodno hadisu Džabir b. Abdullaha r.a., koji kaže: "U godini Hudejbije smo klali sa Poslanikom s.a.w.s., kamilu za sedmoro i kravu za sedmoro ljudi." (Muslim, br.1318.)

• Po nekim islamskim učenjacima poput Ishak b. Rahivejha i ostalih dozvoljeno je da deset ljudi učestvuje u klanju deve, shodno predaji od Ibnu Abbasa r.a., koji kaže: "Bili smo sa Poslanikom s.a.w.s., jedne prilike na putu, kada nas je zatekao Kurban-Bajram; klali smo kravu za sedmoro a kamilu za desetoro." (Sahih. Tirmizi, br.1501., Nesa'i, 7/222., Ibnu Madždže, br.3131., Ibnu Huzejme, br.2908.)

• Po većini islamskih učenjaka je dozvoljeno klati jedan kurban za cijelu porodicu shodno predaji od 'Ata'a b. Jesara koji je pitao Ebu Ejjuba el-Ensariju r.a.: "Kakvi su bili kurbani za vrijeme Poslanika s.a.w.s. – pa reče: Čovjek bi klao jedan kurban za sebe i za svoju familiju, i od njega bi sami jeli i druge bi njime hranili sve dok se ljudi nisu počeli uzdizati pa je postalo ovako kako je postalo!" Hadis bilježi imam Tirmizi, br.1505., imam Malik, Ibnu Madždže, br.3125.. Imam Tirmizi rhm., kaže, da se propisanost klanja jednog kurbana za cijelu familiju bilježi od imama Ahmeda i Ishaka, zatim od imama Malika, Lejsa i Evza'ije. Abdullah b. Mubarek i hanefije su stava da je bravče - kurban samo za jednu osobu, a ne i za cijelu familiju. (Pogledaj: Tuhfetul-Ahvezi, br.1505., 5/77.)

• Za razliku od hanefija ostale pravne škole smatraju da je dozvoljeno da u jednom govečetu ili kamili, pored onih koji hoće kurban, mogu učestvovati i oni koji neće kurban već hoće samo meso ili hoće otkup i kefaret za neki od prekršaja na hadždžu... Nijjet onoga koji neće kurban ne utiče na nijjet onoga koji hoće kurban. (Pogledaj djelo: el-Havi od imama el-Maverdija, 19/145-146.)

Vrijeme klanja kurbana:
1. Kada izađe sunce i prođe vremena onoliko koliko je potrebno da se klanja bajram-namaz i održe dvije hutbe. Nakon ovoga vremena dozvoljeno je klati kurban bez obzira na to da li je klanjao imam bajram-namaz ili ne, i bez obzira na to da li je onaj koji hoće klati kurban klanjao bajram-namaz ili ne, i bez obzira na to da li se radi o stanovniku sela i pustinja ili je u pitanju stanovnik grada. Ovog stava je imam Šafija, Davud el-Zahiri, Ibnul-Munzir i ostali.

2. Za stanovnike sela i pustinja vrijeme klanja kurbana počinje od kada nastupi druga zora, dok za stanovnike gradova vrijeme klanja kurbana počinje tek nakon klanjanja bajram-namaza i održavanja hutbe. Ako građani budu zaklali kurban prije toga nije ispravno. Ovog stava je bio imam Ebu Hanife i 'Ata'.

3. Nije dozvoljeno klati kurban osim po završetku klanjanja bajram-namaza i održavanja hutbe. Ovog stava je bio imam Malik rhm..

4. Nije dozvoljeno klati kurban prije bajram namaza, a dozvoljeno je klati kurban nakon klanjanja bajram-namaza, i ne mora se čekati klanje kurbana od strane imama da bi mi klali kurbane. Ovog stava je bio imam Ahmed.

Enes b. Malik r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: "Ko bude zaklao kurban prije klanjanja bajram-namaza taj ga je klao sebi, a ko ga bude zaklao poslije bajram-namaza taj je upotpunio obred, i potrefio je muslimanski sunnet!" (Muttefekun 'alejh)

• Vrijeme svršetka klanja kurbana je do prije nastupa akšama 13 Zul-Hidždžeta (10-11-12-13.).

• Dozvoljeno je jesti od kurbanskog mesa, dijeliti onima koji su u potrebi za njime kao i ostaviti dio za kasniju upotrebu. Allah dž.š., kaže: "...i da bi u određene dane, prilikom klanja kurbana, kojima ih je Allah opskrbio, Njegovo ime spominjali. Jedite meso njihovo, a nahranite i siromaha ubogog!" (el-Hadždž, 28.)

• Vlasniku kurbana nije dozvoljeno prodavati ništa od kurbana niti njegovu kožu niti vunu niti dlaku niti meso niti kost niti bilo šta drugo. Ebu Se'id r.a., prenosi da je Poslanik s.a.w.s., rekao: "...i ne prodajite kurbansko meso; jedite od njega, dijelite ga za sadaku i koristite se kurbanskim kožicama i nemojte ih prodavati..." (Ahmed, 4/15.)

• Nije dozvoljeno kasapinu plaćati njegov rad kurbanskim mesom već zasebno parama, a dozvoljeno je inače udijeliti mu kurbanskog mesa za sadaku. Na ovome je većina islamske uleme. Za razliku od njih Hasan el-Basri i Abdullah b. Ubejd b. Umejr su bili stava da se kasapinu može naplatiti učinjeni rad kožom od kurbana. (Pogledaj: Sahihu Fikhil-Sunneh, 2/379.)

• Vrijednije je klati kurban nego li dijeliti novac kao sadaku.

• Ako se pripremljeno hajvanče u međuvremenu izgubi, oboli ili lipše – čovjek nije obavezan nabavljati novog hajvana za kurban, shodno predaji od Temima b. Huvejsa koji kaže: "Kupio sam jednu ovcu za kurban na Mini (kod Mekke), pa mi se izgubila. Pitao sam Ibnu Abasa r.a., o tome, pa mi je rekao: "Ništa strašno (slobodan si)!" (Bejheki, 9/289.)

• Dozvoljeno je slati i klati kurbane u neki drugi grad ili državu ako se je u potrebi za time.

Imam el-Nevevi rhm., u komentaru Enesovog hadisa: "Allahov Poslanik s.a.w.s., je svojom rukom, za kurban, zaklao dva krupna, crno-bijela, rogata ovna; izgovorio je Bismillah, donio tekbir, pritisnuvši ih nogom na plećku." (Muttefekun 'alejh) - kaže:

"Mustehabb je i lijepo za kurban klati rogatog ovna, a dozvoljeno je zaklati i više od jednog hajvana. Islamski učenjaci su složni na tome da je dozvoljeno za kurban klati i ovna koji od rođenja nema rogove. Islamski učenjaci se razilaze po pitanju ovna kome je polomljen rog. Imam Šafija, imam Ebu Hanife i većina islamskih učenjaka smatraju dozvoljenim klanje kurbana kojem je rog polomljen, bez obzira na to krvari li ili ne. Imam Malik rhm., je takvog kurbana smatrao mekruhom ako mu rog krvari i to je smatrao mahanom.

Islamski učenjaci su složni na tome da je lijepo tražiti i birati što ljepšeg hajvana, i svi oni su složni na tome da zbog četiri mahane, koje su spomenute u hadisu el-Berra'a: izražena i vidna bolest (el-meridah), oslabljena koštana srž (el-kesira, el-hezila, el-'adžfa'), ćoravost ili sljepilo (el-'avra'), slomljenost ili prekinutost noge (el-'ardža') – nije dozvoljeno klati hajvana za kurbana...

Opis kurbana koji je spomenut u hadisu, "emlehajn" znači da je mustehab i lijepo birati kurbana i po boji dlake na čemu je ulema složna. Šafije kažu: najljepši je biljeli kurban, potom žuti/braon/kafeni, potom crno-bijeli a potom crni. U jednom hadisu se kaže: "Gazi u crno, leži u crno i gleda u crno" tj. noge su mu crne, po stomaku mu je crno, i oko očiju mu je crno, a Allah najbolje zna!

Klao ih je svojom rukom tj. lijepo je i mustehab da čovjek lično kolje svoj kurban i da nikoga ne opunomoćuje za to izuzev ako ima neka opravdana situacija kada je mustehab da makar prisustvuje njegovom klanju. Ako opunomoći muslimana za klanje kurbana to je dozvoljeno bez ikakva razilaženja a ako čovjek za klanje kurbana opunomoći kitabiju (kršćanina ili jevreja) – to će biti pokuđeno djelo (mekruh-tenzih), ali je kurban ispravan. Ovo je naš mezheb (šafijski), a i to je mezheb/stav ostalih islamskih učenjaka izuzev imama Malika rhm., u jednom rivajetu, koji to smatra zabranjenim.

Dozvoljeno je za klanje kurbana opunomoćiti dijete ili ženu koja je pod menstruacijom ali je mekruh/pokuđeno time dužiti dijete za razliku od žene koja je u menstruacionom ciklusu oko čega postoji razilaženje na dva mišljenja: Šafije smatraju da je žena pod menstruacijom preča od djeteta, i da je dijete preče od kitabije (kršćanina ili jevreja). Šafije smatraju da osoba koja traži zamjenu pri klanju kurbana da treba tražiti muslimana koji dobro poznaje propise klanja i kurbana, i koji je upoznat sa šartovima i sunnetima, a Allah najbolje zna.

Ve semma tj. izgovorio je Bismillah i ovo je dokaz utemeljenosti izgovaranja besmele nad zaklanim životinjama i kurbanima oko čega postoji koncenzus islamske uleme. Islamski učenjaci se samo razilaze u tome da li je izgovaranje besmele prilikom klanja životinje šart/uslov ispravnosti, ili je samo mustehabb/lijepo. U vezi toga postoji razilaženje što smo detaljnije pojasnili u poglavlju o lovu.

Ve kebbere tj. izgovorio je Allahu Ekber. Lijepo je da se uz Bismilah izgovori i tekbir pa će se reći: "Bismillah, Allahu Ekber".

Pritisnuvši ih nogom na plećku tj. kako bi bio stabilniji pri klanju i kako se životinja ne bi drmala glavom što bi nas ometalo u svršavanju čina klanja ili da nas ne bi nekako povrijedila.

Ovaj hadis koji dozvoljava ovako postupanje je ispravniji od hadisa koji ovakvo postupanje zabranjuju." (Pogledaj: Šerhul-Nevevi 'ala Muslim, br.1966., 13/121.)

Autor je Imam u džamiji Sultaniji u Plavu (Sandžak)