Sonja RADOŠEVIĆ: Tipičan je Crnogorac danas onaj koji je juče slao izbjeglice muslimanske pod nož Karadžiću a danas je njihov zaštitnik. To je danas tipični Crnogorac". Napaćenu Bosnu upravo danas pohodi Milo Đukanoivć - tipičan lik iz ove priče. Doprinos Slobodana Pejovića u odbrani istine i razotkivanju ratnog zločina o deportovanim Muslimanima je njegovo svjedočenje o tom događaju. Ovaj tekst je jedan mali korak u istom pravcu. U ovom trenutku, na porodicama žrtava deportovanih i svim Bošnjacima je da ne dozvole da se posjetama i zvaničnim susretima crnogorsko bosanskih zvaničnika iza zatvorenih vrata, ne stavi tačka na ovaj zločin!!!

"Tipičan je Crnogorac danas onaj koji je juče slao izbjeglice muslimanske pod nož Karadžiću a danas je njihov zaštitnik. To je danas tipični Crnogorac".
Ove riječi koje je izgovorio književnik Marko Vešović 1999. godine, u vrijeme kad je bio proglašen počasnim predsjednikom Liberlanog saveza Crne Gore, do tančina i dandanas oslikavaju lik tipičnog Crnogorca. Kao da su tek juče izgovorene, one su prava dijagnoza današanje Crne Gore.
Tipični su danas najbrojniji u Crnoj Gori i sjede na njenom prestolu - do i oko gospodara. Veže ih zajednička prošlost - vežu ih Vukovar, Dubrovnik, Sarajevo, Srebrenica..., vežu ih još uvijek neotkopane jame po Crnoj Gori u kojima leže kosti muslimanskih izbjeglica ubijenih 1992. godine, onih koji iz Bosne spas potražiše kod sadašnjih tipičnih Crnogoraca, tadašnjih Srba.
Vaskolika tipična Crna Gora ćuti o svojim zločinima, želi ih pokopati što dublje, zaboraviti na njih.
Jer, tipični vođa tipičnih Crnogoraca sada je evropski orjentisani sardanik one iste međunarodne zajednice koja umalo nakon Djetona, Slobodana Miloševića nije okitila Nobelovom nagradom za mir. Ta zajednica sada daje legitimitet poglavicama iz naših balkanskih klaonica.
Može se nekome učiniti suludo, nekima suvišnim pisati o tim našim vremenima, možda neki misle da se ovom pričom "zavađaju" pomireni narodi na Balkanu. Pred svim tim razmišljanjima stoji samo potreba da se kaže riječ o bremenu prošlosti koje ćemo ostaviti u nasljedstvo onima koji dolaze poslije nas. Imamo li na to pravo?
Imaju li pravo ratne poglavice sada šetati po Sarajevu, voditi razgovor na "visokom niovu" , u gradu čija su glavna obilježja brojna groblja razasuta po svim padinama, po nekadašnjim parkovima, šetalištima grada?
Imaju li pravo oni koji učestvovahu u veliksrpskom projektu, odlučivahu o "oslobađanju" Sarajeva danonoćnim troipogodišnjim granatiranjem, slahu svoje vojnike da vježbaju ubijanje nad dječacima Srebrenice, imaju li oni pravo danas sklapati mostove pomirenja?

Tipična Crna Gora drži arhivu strogo zatvorenom, jer bi se njihovim tragom došlo do svih odgovornih za zločin nad bošnjačkim izbjeglicama - od egzekutora do onih koji su se tada kao i danas nalazili na vrhu piramide vlasti - sve do samog predsjednika Vlade Mila Đukanovića, njegovog kolege Svetozara Marovića i bivšeg predsjednika Crne nam Gore Momira Bulatovića (...)

Isti ti tipični Crnogorci koji svakodnevno napadaju - Slobodana Pejovića, jedinog čovjeka koji je javno progovorio o zločinima koje je Crna Gora počinila nad muslimanskim izbjeglicama iz Bosne i Hercegovine.
Nedavno je "čojska" Crna Gora izvršila još jedan napad na Pejovića.
Crnogorska policija ustvrdi da nije napadnut zbog svoga svjedočenja a zašto jeste - ne znaju!
Slobodan Pejović je komentarišući zvaničan stav tipične crnogorske Uprave policije i izjavu tipične predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice, koja je izjavila da "ako su" napadi na njega motivisani njegovim iskazima, treba imati policijsku zaštitu "izjavio" da su sva saopštenja koordinirana iz jednog centra moći na čijem je čelu crnogorska vlast, čija je prošlost jako mračna.
- Ta njena izjava (predsjednice Vrhovnog suda) i ovo saopštenje crnogorske policije je koordinirano iz jednog centra moći, iz centra moći na čijem je čelu ova vlast, crnogorska vlast koja neprekidno traje već dvadeset godina. Vlasti čija je prošlost jako mračna, za razliku od moje koja je kristalno čista. Ja nemam čega da se plašim, niti da se stidim, naprotiv, ja se svojom prošlošću ponosim...

Znači da oni znaju sve i da iza toga stoje određene službe ove vlasti. Drugo se ničim ne može opravdati bez time. Oni znaju napadače, oni stoje iza toga i doziraju. Na žalost, oni su gospodari mojeg života i smrti. Kako njima bude volja, pojedinim crnogorskim službama, oni će se tako prema meni ponašati. Meni jedino preostaje javno mnjenje, domaće i međunarodno. Ukoliko se u budućnosti što desi meni ili mojoj porodici ili imovini, za to je isključivi krivac ili jedini krivac crnogorska vlast, izjavio je za radio "Slobodna Evropa" svjedok ratnog zločina počinjenog nad deporotvanim bošnjačkim izbjeglicama iz BiH.

Tako poručuje Slobodan Pejović, koji je u tipičnoj Crnoj Gori kriv jer je progovorio javno i kazao istinu o ovom zločinu. On je i ovog puta ponovio već ranije izrečene tvrdnje: «Da sve izbjeglice nijesu izručene paravojnim jedinicama Radovana Karadžića već je jedan dio njih ubijen po crnogorskim vrletima».
Pripadnici paravojnih formacija su početkom devedesetih, svjedoči ovih dana Pejović, ubijali bosanske izbjeglice na padinama planine Orjen. Pejović je rekao da će onoga ko se bude bavio zločinima iz perioda deportacije "tragovi krvi tih nesrećnih nevinih ljudi odvesti do jednog hercegnovskog ljekara koji je, u to vrijeme, operisao kalašnjikovom."

Slobodan Pejović, koji je u tipičnoj Crnoj Gori kriv jer je progovorio javno i kazao istinu o ovom zločinu. On je i ovog puta ponovio već ranije izrečene tvrdnje: «Da sve izbjeglice nijesu izručene paravojnim jedinicama Radovana Karadžića već je jedan dio njih ubijen po crnogorskim vrletima».

-Ja sam njima rekao da otvore arhive Javne i Državne bezbjednosti iz tog perioda i sve ćete naći tamo, sve dokaze i podatke ćete naći koji će ih odvesti do zločinaca ovih zločina" - rekao je Pejović.
Ali, tipična Crna Gora drži ove arhive strogo zatvorenim jer bi se njihovim tragom došlo do svih odgovornih za ovaj zločin - od egzekutora do onih koji su se tada kao i danas nalazili na vrhu piramide vlasti - sve do samog predsjednika Vlade Mila Đukanovića, njegovog kolege Svetozara Marovića i bivšeg predsjednika Crne nam Gore Momira Bulatovića.

U cilju prikrivanja tragova zločina, brisanja sramne prošlosti tipična Crna Gora je slala razne emisare po Sarajevu kako bi ubijedili porodice žrtava da odustanu od tužbe protiv države Crne Gore.

Među izlasnicima su bili većinom pokorni crnogorski Bošnjaci - Rifat Rastoder, Ramo Bralić i Jusuf Kalamperović. Neke crnogorske poštonoše su sa istom namjerom a pod krinkom "stvaranja dobrih međudržavnih odnosa" pokušali doći i do Harisa Silajdžića. Do sada "ova vrsta pomirenja" koja bi značila zaborav ili oprost za smrt deporotvanih bošnjačkih izbjeglica, nije dala rezultata.

Sada, tipična Crna Gora šalje najtipičnijeg predstvanika tipične vrste u posjetu Sarajevu - primusa, premijera Mila Đukanovića. U prethodnim godinama, svjedoci smo mi koji pamtimo, na ovim našim prostorima sve je bilo dozvoljeno i sve je bilo moguće. Sada se postavlja esencijalno pitanje: Ko ima pravo i da li je bilo kome dozovoljeno da daje oprost u ime žrtava?

Odgovor je da se u sadašnjim okolnostim i to se može desiti - to mogu odraditi vladari naših sudbina - ratni profiteri, sada moćni političari i biznismeni, i sa jedne i sa druge strane. Zato eto i crnogorskog primusa usred Sarajeva.
Sigurno je da većina Bošnjaka, običnih građana, oni koji su imali sreće da prežive u krvavom bosanskom loncu sa tim neće biti saglasni. Sigurno je da i oni znaju doprinos tipičnih Crnogoraca njihovom trogodišnjem stradanju. Zna dobro bosanska raja ko je u Crnoj Gori digao glas protiv ratnih "lučonoša".

Slobodona Milošević, Momir Bulatović i Milo Đukanović u vremenu kada je srpsko-crnogorska vlast planirala i vodila agresorsko-genocidnu politiku

Podsjećanja i pamćenja radi evo kako je o tome govorio Marko Vešović te ne tako daleke 1999. godine na skupu Liberalnog saveza Crne Gore:
Mi pripadamo nekoj prošloj Crnoj Gori za koju ne znamo hoće li je biti ili neće li je biti ali je danas očigledno vrlo malo ima.
-Kad sam govorio ljudima u Sarajevu - mojim prijateljima, da idem na Cetinje, sve se javljaju hoće oni da idu. Naročito hoće da idu zbog toga što ti ljudi u Sarajevu te tri i po godine koliko su opkoljeni bili, ubijani granatama, upamtili su i čuli svačiju riječ koja je rečena u njihovu korist, svaki gest koji je pokušavao da nešto učini za njih. I oni savršeno znaju ko je Liberalni savez i ko je Slavko Perović. I oni isto vjeruju da su oni čuvari crnogorskog poštenja. Ja na žalost ne mislim tako. Ja lično sebe doživljavam kao dinosaurusa, kao jednog čovjeka iz prethodnog vremena i zato sam sa vama što i vas po malo doživljavam kao ljude koji nijesu za ovo vrijeme zato što vi više niste, ni ja više nisam tipičan Crnogorac.

Tipičan je Crnogorac danas onaj koji je juče slao izbjeglice muslimanske pod nož Karadžiću a danas je njihov zaštitnik. To je danas tipični Crnogorac".

Napaćenu Bosnu upravo danas pohodi Milo Đukanović - tipičan lik iz ove priče. Doprinos Slobodana Pejovića u odbrani istine i razotkivanju ratnog zločina o deportovanim Muslimanima je njegovo svjedočenje o tom događaju. Ovaj tekst je jedan mali korak u istom pravcu. U ovom trenutku, na porodicama žrtava deportovanih i svim Bošnjacima je da ne dozvole da se posjetama i zvaničnim susretima crnogorsko bosanskih zvaničnika iza zatvorenih vrata, ne stavi tačka na ovaj zločin!!!