Vrijeme prolazi, prolazi, proces štampanja udžbenika za nastavu na bosanskom jeziku činilo se, stao je… ili predah učinio!? Kad, eto radosne vijesti, iz štampe je izišla Čitanka za četvrti razred osnovne škole. Dobra vijest, zaista dobra, nema šta. I, odmah podjeljena našim učenicima širom Kosova. Eto udžbenika, još samo učenje… kako i na koji način ćemo motivisati učenike na učenje? Jer je evidentno da se i u tom segmentu nešto preduzme, lično mislim da je materijalna osnova pravi uzrok rada-nerada prosvjetnih radnika a u toj istoj grupi i ja pripadam. U ovo vrijeme velikih poskupljenja, plata prosvjetnih radnika teško da može pokriti troškove života za pola mjeseca … a druga polovina mjeseca vječita briga kako preživjeti do prvog, mučno, nema šta… No, ne predajemo se mi Bošnjaci koji živimo na Kosovu, nikako… Možemo posustati, zastati, predah učiniti… ali predaja, ni u snu ne dolazi u obzir. Pred nama su još veliki izazovi. Nakon štampanja osnovnih – glavnih udžbenika treba uslijediti i priprema pomoćnih, dodatnih, pratećih materijala. (Mogu razumjeti neke od naših intelektualaci, onih vječitih kritičara u smislu: nismo znali da se trebaju štampati udžbenici... Čemu onda Planovi i Programi ako jezikom logike nakon njih ne uslijedi priprema i izdavanje novih udžbenika? To bi bio apsurd nad apsurdima). Zato, hajmo, umne glave iz redova bošnjačke zajednice, prionimo na posao, latimo se pera i papira i krenimo, nema nam druge! Vrijeme prolazi, a naša djeca čekaju, čekaju, čekaju… na nas, a na koga drugog?