Amel Komić: Tokom školovanja razvio poseban interes za biologiju. Što se tiče nogometa postigao ono što je planirao

Sigurno je mongo načina na koji svaki Bosanac može na pozitivan i uspješan način prezentovati svoju zemlju u sredini u kojoj živi i djeluje. Neko to postiže u domenu kulture, nauke, muzike, mode a neku zapaženim rezultatima u sportu kojim se bavi. Poznato je da je nogomet za nas Bosance najvažnija sporedna stvar na svijetu i svakako se radujemo svakom uspjehu našeg čovjeka na tom polju. Upravo jedan takav uspješan mladi čovjek i sportaš jeste Amel Komić čije se ime prije nekoliko dana pojavilo na web page Scacsports.com. Ovaj uspješni student i sportaš zaslužio je to izvanrednom igrom i četri postignuta gola. Bila je to dobra prilika da porazgovaramo sa Amelom o njegovim dosadašnjim uspjesima i planovima za budućnost.

Bošnjaci.Net: Prije nego se dotaknemo nogometa možeš li nam reći nekoliko riječi o sebi.
Amel: Rođen sam u BiH u gradu Banjoj Luci a moji roditelji, otac Hasan i majka Daira, su rodom iz Bosanske Krupe. Tokom agresije na BiH protjerani smo sa svojih ognjišta i u avgustu 1993. dolazimo u SAD ,država Georgia gdje i danas živimo.

Bošnjaci.Net: Poznato je da ovdje nogomet svakako nije najvažnija sporedna stvar na svijeu. Kako si i kada počeo igrati nogomet i zašto baš nogomet?
Amel: Nogomet igram otkako znam za sebe. Teško je objasniti zašto, ali to je nešto što sam oduvijek volio i sport je igrao veliku ulogu u formiranju moje ličnosti. Dok sam bio dijete, Dennis Bergkamp je bio moj najdraži igrač i želio sam da igram kao on. Posebno sam cijenio njegovu nevjerovatnu tehniku i kretanje na terenu. Zlatan Ibrahimović je također jedan od mojih sportskih “idola”, jer je on korpulentan igrač čija su ravnoteža, tehnika i vještina nogom podjednako dobri. Vjerovatno otuda potiče i moja želja da igram u napadu. Trenutno igram za Oglethorpe University, manji Art College u Atlanti. Naš tim igra u SCAC ligi koja važi za jednu od najkompetitivnijih nogometnih liga u okviru NCAA. Mi smo veoma uspješna ekipa i dvije godine uzastupno smo osvajali drugo mjesto. Ova posljednja sezona je bila teška za nas jer smo izgubili dosta igrača i sezonu smo počeli sa šest novih igrača kojima je ovo bila prva sezona. Zbog toga smo na početku imali nekoliko poraza od timova od kojih smo realno bolji što smo pokazali u završnici kada smo od šest susreta zabilježili pet pobjeda.

Bošnjaci.Net: Svakako da su tvoje dobre igre i pogodci, deset golova i tri asistencije, doprinjeli uspjehu tvoga tima. Šta ako zbog tvojih dobrih igara stigne poziv od nekog BiH ili evropskog tima?
Amel: Dok sam bio mlađi sanjao sam o tome da jednog dana igram nogomet kao profesionalac. Međutim tokom svog školovanja razvio sam poseban interes za biologiju i mislim da sam što se tiče nogometa postigao ono što sam planirao. Svjestan sam da sam dobar igrač na ovom nivou takmičenja ali nisam tog kalibra da bih mogao igrati za neki evropski tim.

Bošnjaci.Net: Kako onda vidiš svoju nogometnu budućnost?
Amel: Nogomet je uvijek bio važan dio mog života mislim da će tako i ostati. Nadam se da ću biti u mogućnosti da nastavim da igram u raznim amaterskim ligama i tako ostanem u vezi sa nogometom. Također uživam da radim sa mladim igračima i bilo bi mi drago da jednog dana budem trener omladinaca.

Bošnjaci.Net: Uspjehe na sportskom terenu prate i uspjesi na edukativnom usavršavanju. Kakvi su planovi na tom polju?
Amel: Trenutno sam okupiran time da diplomiram biologiju i kemiju na Oglethorpe University a nadam se da ću na ljeto 2009. biti primljen na studij medicine. Još nisam sasvim siguran koje polje medicine želim da usavršim, ali mislim da bi kariera u sportskoj ortopediji bila vrlo dobra, jer bih bio u mogućnosti da ostanem u vezi sa svijetom sporta.

Bošnjaci.Net: Na kraju, šta bi preporučio svojim vršnjacima kao i mlađoj generaciji Bosanaca?
Amel: Moj savjet ostaloj bosankoj omladini bi bio da u potpunosti iskoriste sve mogućnosti koje im život pruži. Ja sam zahvalan svojoj porodici koja je teško radila da bi mi omogućila da ostvarim svoje ambicije. Bez obzira za što ste strastveno zainteresirani, slijedite svoje ciljeve do maksimuma svojih mogućnosti, kako se ne bi ste jednog dana osvrnuli iza sebe i pomislili šta se moglo dogoditi da ste samo malo više uložili truda.
Nama na kraju ostaje samo da Amelu poželimo mongo uspjeha u životu i radu a Amelovim roditeljima, poruka da sa pravom mogu biti ponosni na svoga sina.