Bulatović i Đukanović sa voždom: Imaju li strah od agresorsko-genocidne prošlosti

Porodice žrtava agresije i genocida u Bosni i Hercegovini dugi niz godina ogorčeni su činjenicom da Crna Gora nije ponudila zvanično izvinjenje zbog svog učešća u agresiji i genocidu, niti je platila odštetu porodicama žrtava. Sa stanovišta žrtava i porodica žrtava, apsolutni minimum jeste zvanično izvinjenje države Crne Gore porodicama najmanje 86 stradalih državljana Bosne i Hercegovine (Bošnjaka) koji su uhapšeni na Crnogorskom primoriju, deportovani i izručeni policiji tzv. Republike Srpske 1992. godine. Nažalost, Bosna i Hercegovina je 2006. priznala Crnu Goru a da zvanično izvinjenje nije ni bilo postavljeno kao preduslov za priznavanje.

Ovu kardinalnu grešku, političku a prije svega moralnu, moguće je djelimično ublažiti uslovljavanjem zvaničnog izvinjenja Crne Gore sa daljnjim napretkom međudržavnog ugovora. Ovaj sporazum, kao ni bilo koji sljedeći diplomatski sporazum sa Crnom Gorom, ne smije biti zaključen bez zvaničnog izvinjenja. Od Predsjedništva, Ministarstva vanjskih poslova i Predstavničkog doma, a posebno bošnjačkih predstavnika u ovim institucijama, očekujemo da blokiraju napredak i zaključivanje međudržavnog sporazuma dok Crna Gora ne ispuni svoju minimalnu obavezu prema porodicama žrtama.

Udruženje ovom prilikom ističe da su o ovom slučaju ranije govorili i ovu inicijativu od početka podržavali Reis dr. Mustafa ef. Cerić, Šeki Radončič i web magazin Bošnjaci.Net. Međutim, isto se ne može reći i o BiH političarima. Žrtve i porodice žrtava će ostati ustrajni u svojim naporima po ovom pitanju, stoji u saopćenju Udruženja „Žena - žrtva rata“ koje je potpisala predsjednica Bakira Hasečić.