Pregledajte galeriju sika

Skup pod radnim naslovom “BOSNA I HERCEGOVINA IDE NAPRIJED / BOSNIA AND HERZEGOVINA MOVING FORWARD” u organizaciji Američko-bosanske Kulturne Fondacije uz sponzoriranje Međuregionalnog Centra za Demokratske Studije pri Novoj Školi, Njujork SAD i Kantona Sarajevo, Sarajevo, Država BiH, okupio je zanimljiv broj kako američkih, bosanskohercegovačkih ali i evropskih znanstvenika iz domena sociologije, antropologije, društvenih nauka, prava, međunarodnih odnosa, međunarodne bezbijednosti, investicionog bankarstva i financija. Dr. Nedim Karić doputovao je iz Švedske na konferenciju u New Yorku.
Pored njih, skupu su prisustvovali američki (Kristofer Hoh) i bosanskohercegovački diplomati (Milos Prica) te bosanskohercegovački politički predstavnici sa različitih nivoa (Ismet Sarajlic ispred kantona Sarajevo) od kojih najvise paznje je privukao Željko Komšić.
U ugodnom ambijentu Nove Škole, nakon dostojanstvenog iniciranja skupa od strane dr. Džozefa Vestfala, prisutne je pozdravila njegova ekselencija Željko Komšić, član tripartitnog Predsjedništva Države Bosne i Hercegovine.
Njegovo cjelokupno izlaganje moći ćete pročitati nešto kasnije na ovim stranicama ali bitno je napomenuti da je g. Komšić - obraćajući se skupu na lijepom maternjem jeziku - u toku dijela pitanja i odgovora na pitanja iz publike bacio težište na zrelo prezentiranje Bosne-Hercegovine kao suvremene evropske zemlje u kojoj je uspostavljena vladavina zakona, reda i rada a ne kako joj se to prečesto pokušava “namjerno imputirati iz izvjesnih krugova utočište terorista. Bosna-Hercegovina je poduzela aktivnu ulogu u ratu protiv terorizma, ma koje vrste on bio” jer Bosna-Hercegovina je “dio zapadnog civilizacijskog kruga”. Pošto se bilo podiglo pitanje tzv. alžirske grupe - koja će se navodno ovih dana i konačno naći ili pred sudom ili na slobodi - a koju je svojevremeno lider njegove stranke ne baš sasvim po svakom slovu zakona dao na peškeš u Gvantanamo - njegova ekselencije je također naglasila da bosanskohercegovački muslimani “nemaju nikakve sklonosti ka terorizmu.” te da u “BiH ne postoje nikakvi teroristički trening kampovi”. “Ja smijem da se krećem po cijeloj svojoj zemlji bez obezbjeđenja, tajnih službi kao tzv. predstavnik 33.3% građana BiH. Terorizam nije nešto svojstveno bh. građanima općenito ili bh. muslimanima pojedinačno ali naravno svugdje ima budala…U mnogim zapadnoevropskim zemljama naći ćete radikalnije elemente društva.”

Konferencija o Bosni održana je u New School universuty, glavni uvodiničar je bio član Predsjedništva BiH Željko Komšić

U daljem obraćanju, g. Komšić se obratio posebno mlađem dijelu bh. dijaspore “Ja ne želim biti okrutan, ali moram biti otvoren. Mi želimo da nam vi dođete, vi koji ste završili škole, ispekli struke i usavršili se u SAD ili durgim progresivnim dijelovima svijeta. Ali sam oprezan da vam kažem “Dođite u ponedeljak” jer me je strah da se ne razočarate u utorak.” Kada dođete u BiH, vi se morate odreći mnogih stvari uz koje ste odrasli u dijaspori ili navika koje ste stekli. Te stvari se ne dešavaju preko noci. Međutnim ni BiH niti ja ne možemo raditi sami. BiH su potrebni informatički verzirani, vrhunski obrazovani, pismeni mlađi ljudi koji govore strane jezike… BiH je zemlja u razvoju, zemlja koja se nanovo izgrađuje i vi nećete naći odmah sva vrata otvorena. Ali mi u BiH radimo mnogo na poboljšanju……..Trenutno zemlja se zaglavila.” O stanju stvari i Dejtonskom Sporazumu, čija se godišnjica obilježava sada u Novembru g. Komšić je rekao sljedeće:
“Dejtonski sporazum je zaustavio rat ali, kako se to većina analitičara slaže, nije omogućio napredak BiH,... A da bi BiH napredovala mora postojati koncenzus svih… Zemlja je zaglavila sa preskupom administracijom koja uzrokuje frustracije kod građana BiH. Ja hoću promjene i ja hoću da ih ostvarim. Međutim ono što ja želim a što sam ostvario - pod teškim uslovima - su dvije različite stvari…Entiteti nisu prirodni i nisu dobri po zemlju, ali postoji jedan problem: 2/3 bh. parlamenta se mora ubijediti u to. A demokratija je jedini način, jer u BiH neće više biti rata. Jedan put vodi do stalnih, kontinuiranih konfrontacija, a drugi korak po korak do rješenja…..Ustav jedne zemlje se mijenja parlamentarnim putem, ratom ili međunarodnim mirovnim konferencijama. Samo jedan put je prirodan: kroz parlament, jer se radi o demokratski izglasanoj volji naroda jedne zemlje. A trenutno ne postoji politička volja za promjenom. Ja iz Sarajeva mogu vikati da se RS ukine, a neko drugi iz Banja Luke može vikati “Otcjepljenje!”, ali i ja i on bi samo gubili vrijeme.
Suverenitet i integritet BiH je neupitan jer su to BiH građani davno odlučili na referendumu..a međunarodna zajednica je to prihvatila. Mišljenja sam da je aprilski paket bio dobra stvar za BiH ali glasači u BiH i oni u Parlamentu moraju to razumjeti. Za dvije godine su novi izbori i nove prilike za promjene. Čini se jednostavnim ali nije. Građani BiH se moraju ubijediti da je neophodno da se nađe rješenje.”



O stanju odnosa između BiH i SAD te o predstojećim izborima u SAD g. Komšić je rekao sljedeće: “Naši prijatelji iz SAD su nam mnogo pomogli. Uvijek su stali uz nas. Nadam se da će to nastaviti i u buduće.”

U nastavku skupa, u dijelu pod radnim naslovom: “Nakon Dejtona: Demokratija, nezavisnost i ljudska prava / Beyond Dayton: Democracy, Independence and Human Rights” uslijedila su izlaganja uvažene dr. Elzbieta Matynia u jednom distanciranom tonu iz vanjsko-političke perspektive, g. Asima Sarajlića u objektivno-optimističkom tonu te dr. Zlatka Hadžidedića u nešto manje vedrom, ali mnogo više znanstveno konstruktivnom pristupu jedinstvenoj situaciji BiH u svijetu. Uzdržano izlaganje g. Kristofera Hoha je samo podvuklo kontrastne nazore o posljeratnoj stabilizaciji Bosne-Hercegovine. A govor Roberta Jovanovića, predsjedavajućeg ABCF-a u BiH je istakao teškoće u kojima se nađu građani BiH ukoliko odbiju da budu “klasifikovani” pod etno-religijskom grupacijom. Ruku na srce ovaj problem je jako dobro poznat Bošnjacima koji su preživjeli identične teškoće izbjegavajuci jedino dozvoljenu srbokroatizaciju, a ne samo genocide, tokom proteklog stoljeća na putu etničkog samoopredjeljenja, pa je empatija sa izlaganjima Jovanovića i Hadžidedića u sali bila gotovo opipljiva.

U trećem dijelu pod nazivom “Perspektive za pristupanje EU / Prospects for EU Accession” zanimljivi su bili pristupi temi dr. Ronalda Kazimira iz SAD, prikaz putanje BiH na dr. Mikaele Hertkorn iz Njemačke, pravna pojašnjenja i zakonske kontraverze koje su rak rana bosanskohercegovačkog pravnog sistema a koje je skupu prikazao g. Asim Zilić. Njegovo cjelokupno izlaganje moći ćete pročitati nešto kasnije na ovim stranicama.

Iako najavljeni g. Ivan Cernješ (Njegovo cjelokupno izlaganje moći ćete pročitati nešto kasnije na ovim stranicama) i g. Denis Zvizdić nisu bili u mogućnosti da pristustvuju skupu.

Prvi dan konferencije je zatim okončan pres konferencijom i njujorkškom premijerom zanimljivog bosanskohercegovačkog filma: “Nafaka” režisera Jasmina Durakovića.