Fatmir ALISPAHIĆ: Od Emira Ramića bošnjačka je dijaspora zadobila centralno, lidersko mjesto u promišljanju i kreiranju bošnjačke politike. Do Emira Ramića bošnjačka je dijaspora u semantičkom poimanju bila skup izbjegličkih zavežljaja i trauma, bez kompasa i nacionalnog usmjerenja. Ramićevim prepoznatljivim, ipak autorskim djelovanjem, bošnjačka je dijaspora nacionalno stabilizirana, profilirana, usmjerena, i nadgrađena konačnim ciljem uspostave lobističkih mreža na Zapadu kojima će biti branjena i hranjena državnost Bosne i Hercegovine. Jesmo li toliko bogati, ili smo toliko izgubljeni, pa da mislimo kako možemo i bez Emira Ramića?

Prošao je mjesec dana otkad je profesor Emir Ramić podnio ostavku na čelo Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike (KBSA) a da nikoga u Bošnjaka ne zanima zašto se i kako se dogodilo da jedan od najagilnijih bošnjačkih intelektualaca bude linčovan, ušutkan, otjeran, i što je najgore – istog časa zaboravljen. Šta je koga briga što smo ostali bez Emira Ramića, i što je KBSA ostao bez njega?! Ispade normalno da gubimo ljude, kao da ljudi nisu suština našeg, kao i svakog drugog, nacionalnog postojanja. Samo nezreli i za opstojnost nespremni nacionalni organizmi ne mogu razumjeti bit kolektivne igre, u kojoj je svaki pojedinac bitan za moje osobno dobro, te ga ne mogu razumijevati kao konkurenciju i kao neprijatelja. Stiče se utisak da Emir Ramić uopće nije shvaćen kao igrač u zajedničkom timu, već je viđen kao neprijatelj kojeg treba uništiti kako bi se otela njegova imovina. Ali, imovina Emira Ramića putuje s njegovom glavom, i kad njegovu glavu odmaknemo od nas, ostali smo i bez te imovine.
Iz ovog slučaja nanovo zaudara praksa bošnjačkog samouništenja, po kojoj se siromašni, zalutali, nepismeni bošnjački narod, putem svojih predstavnika, odriče ljudi koji su se osvjedočili kao kvalitetni lideri, sposobni da osmatraju, predviđaju, planiraju i postižu za sve nas korisne rezultate. Ako je normalno da se Bošnjaci odriču ljudi koji mu donose dobro, onda je upitno i samo to dobro, koje ipak poneko vidi i poneko cijeni. Upitno je vrijedi li išta činiti za zajednicu koja to ne umije cijeniti. Sudeći po zaboravu koji je prekrio djelo našeg prvog predsjednika Alije Izetbegovića, na čiju je petu godišnjcu smrti u „Dnevnom avazu“ objavljena samo jedna čitulja sjećanja i pijeteta, i to od Vlade Kantona Sarajevo – ovdje ne vrijedi ništa činiti. Ako je zaboravljen rahmetli Alija, zašto ne bi bio zaboravljen i Emir Ramić, uprkos tome što je u zenitu svoje stvaralačke moći i što je dokazao da svojim patriotskim akcijama može zadeverati i najveće neprijatelje naše zemlje?!

Priča o Emiru Ramiću i KBSA pravo je mjesto da se otvori diskusija o nama samima, o toj autodestruktivnoj osobini koja doprinosi da se naše nacionalno biće svodi na figuriranje raznoraznih profitera i diverzanata, dok kvalitetni i požrtvovani ljudi bivaju izbačeni iz stroja i otjerani u poniženje. U suštini, nije to nikakvo poniženje Emira Ramića, već svih onih koji su pomislili kako možemo bez Emira Ramića. Niti je tišina koja se nadvila nad petu godišnjicu Alijine smrti sramota Alijina, već je to sramota sviju nas, a ponajviše onih koji su od Alije štošta hajrovali.

Izvod iz poruka koje je prof. Emir Ramić dobio nakon što je objavio ostavku na čelu KBSA 1. Bosnjački narod, a i cijela BiH, ostala bi bez jednog istaknutog borca za perspektive budućnosti - ako bi se Vi povukli iz javnog djelovanja - potisnuti mračnjačkim hirom i pirom. Ako Vi odustanete - neprijatelji Bošnjaka i BiH - slaviće pobjedu - još jednu nečovječnu pobjedu - nad čovjekom, nad Bosnom i Bošnjacima. 2. Vašu odluku da podnesete ostavku na dužnost predsjednika UO KBSA primio sam kao golemi gubitak i za tu organizaciju, i za sve ljude koji su ulagali trud i napore da ona zaista bude uticajan i uvažen predstavnik Bošnjaka na sjevernoameričkom kontinentu. Znajući koliko ste znanja, vremena i energije dali za taj cilj, mora da Vas je na to natjerala golema muka. 3. Žao mi je što ste podnijeli ostavku na mjesto predsjednika UO KBSA. Mislim da ste uložili mnogo truda na razvoju i unaprijeđenju rada ove institucije i da ste trebali nastaviti davati Vaš doprinos. 4. Povodom Vaše ostavke na funkciju predsjednika UO KBSA želim da izrazim moju zahvalnost za sve što ste učinili za Bošnjake i bošnjačku zajednicu u dijaspori. 5. Već zadugo čitam sva ta iznenađujuća dešavanja i mogu Vam reći da sam i dan danas bez riječi. 6. Meni je neizmjerno žao što ste podnijeli ostavku, ali Vas duboko, ljudski potpuno razumijem. Vi ste se ovim činom izdigli iz blata u kome smo svi završili, ja iskreno vjerujem, iz samoljublja i karijerizma pojedinih, utjecajnih članova naše zajednice. 7. Mi zaista ne možemo sebi priuštiti da izgubimo ijednog čovjeka i patriotu jer smo mali narod i svaki nam je čovjek dragocjen, a posebno neko obrazovan i dokazano efikasan kao ti. 8. Vama samo poručujem: budite i dalje aktivni jer vas trebamo. S ovom ostavkom ste sačuvali obraz i dostojanstvo, a to je danas rijetka vrlina. 9. Ne možemo Vam se zahvaliti dovoljno na svemu što ste učinili za nas, KBSA i BiH. 10. Jako cijenim Vaš rad i trud. Siguran sam da ste Vi donijeli odluku za koju mislite da je u najboljem interesu ljudi koje predstavljate. 11. Mnogi nisu ni svjesni činjenice da se samo sa puno rada i odricanja može postići ono što si ti postigao u KBSA. Prosto sumnjam da će se naći osoba kao ti da uloži toliki trud, svoje vrijeme i odricanje na uštrb familije. 12. Ja se tebi u lično i u porodično ime zahvaljujem na tvom ogromnom doprinosu za našu BH zajednicu u Sjevernoj Americi. 13. Podnošenje ostavke od Vaše strane na mjesto predsjednika UO KBSA u postojećim okolnostima je visoko moralni čin! Ipak, dozvolite mi da Vam izrazim svoje duboko žaljenje što ste dali ostavku! 14. Znam da ste imali ružnih trenutaka i teških situacija u radu, kako sa našim narodom, tako i u okvirima UOKBSA. 15. Oni poput hinja čekaju u prikrajku i onda kad organizacija dobije formu (ljude, sredstva, program, ime...) onda samo upadaju čoporativno, rodbinski, klanovski, podmuklo i podlo. 16. Moja poznavanja istorije, organizovanja i djelovanja KBSA, skromna kakva jesu, savršeno jasno i potpuno uvjerljivo potkrepljuju činjenicu da ste uprvo Vi ovu organizaciju izveli iz anonimnosti i dali joj ne samo legitimitet nego i politički prestiž i opšte poštovanje. Za mene, KBSA je u Vama dobio svoju istinsku afirmaciju, a Vi ste, svojim zaista neumornom radom i ogromnim angažovanjem postigli rezultate bez presedana u dijaspori. 17. Ovo je, bez ikakve kurtoazije, loša vijest za Bošnjake Sjeverne Amerike. 18.Ja znam da će Bošnjaci da pamte sve ono sto je Emir Ramić uradio za ovaj narod. 19. Iz Vašeg pisma se vidi da ste častan čovjek, jer u riječima Vaše ostavke prepoznajem emocije. Znam da takvo pismo i takvu odluku neće donijeti neko ko nema obraza. (…) Na ovaj način smo izgubili mnogo ljudi. (…) Kongres se pod Vašim vođstvom nametnuo kao nezaobilazan faktor ne samo u dijaspori, nego u ukupnom bošnjačkom miljeu. 20. Ono što znam, da je djelovanje KBSA u Tvom mandatu imalo strategiju, efikasnost i jasnost, a to mogu potvrditi jer ste bilo aktivno uključeni oko mnogih pitanja u vezi sa radom ICTY. 21. Žao mi je! Da li će se ikada opametiti Muslimani-Bošnjaci? 22. Moram ti priznati da sam tužan - zbog toga u ovom trenutku nisam u stanju da bilo šta drugo napišem. 23. Žao mi je što se to desilo, kako zbog tebe tako zbog sviju nas. 24. Svi pravi ljudi tvoje dosadašnje aktivnosti vrednovali su sa najvećom ocjenom. 25. Nismo svi isti, i vjerujte mi da nas ima na hiljade i hljade koji cijenimo Vaš rad i Vaše žrtvovanje. 26. Sa ovim Vam takođe želim reći da ima još mnogo ljudi koji cijene i podržavaju Vaš rad a munaficima će dragi Allah.dž.š. dati ono što zaslužuju. 27. Posebno želim naglasiti da mi je bila čast i zadovoljstvo sarađivati sa liderom bh. dijaspore kao što ste Vi, koji je sve svoje lično ostavio po stani, a ispred svega stavio svjetliju budućnost svoje države i svoga naroda. 28. Mislim da si ti u tom jednom jako teškom trenutku u svom životu napravio dobar i dalekovidan potez - ne zbog tvoje ostavke, jer to nije dobro za nas, nego jer si time javno upro prst u sve one koji su stjeravali noževe u leđa i tebi i KBSA - a i IABNI kao organizaciji, iako mislim da mnogi ne razumiju posljedice svog ponašanja u vezi toga. 29. Umjesto da smo baš sada jedinstveni i čvrsti kao bedem, mi u jednom strahovito teškom periodu ispoljavamo slabosti od kojih me je strah i za nas i za BiH. 30. Ovo je sramota svih nas. Bojim da ce Bošnjaci dijaspore završiti kao i u oni u Bosni nakon ostavke rahmetli Alije Izetbegovića. 31. Šokiran sam i zatečen ovakvom odlukom. Ne želim je prihvatiti jer svi mi koji smo podržali tebe i UO prolazimo kroz pritiske i privatne probleme. 32. Za mene je ova vijest došla kao grom iz vedra neba. Mi iz naše Islamske Zajednice smo vam zahvalni i molimo Uzvišenog Allaha dž.š. da nam da još takvih patriota kao što ste Vi. 33. Znam da prolaziš kroz teške trenutke i da ti nije lahko. Ako ti nešto znači, imaj na umu, da si u mojim očima ličnost koja je uradila džinovski posao na organizaciji Bošnjaka u sjevernoj Americi ali i u svijetu, da si osoba koja ima moj duboki respekt! 34. Razočarala me činjenica da si podnio ostavku. Tvojom ostavkom i prihvatanjem iste od UO prihvatate krivicu koje uopšte nema i onima koji vas neosnovano optužuju dajete punu satisfakciju da su bili u pravu sa svojim lažima. 35. Žao mi je što jedan tako politički i nacionalno osviješćen Bošnjak nema punu podršku Bošnjaka u Sjevernoj Americi i Kanadi i što je prisiljen na ovakav potez. 36. Izgleda da su to neminovne stvari koje se dešavaju ljudima koji su od koristi i koji sebe žrtvuju za opće dobro. 37. Pročitao sam tekst i ne vidi se iz toga teksta šta je razlog ostavci. Nadam se da nije neki raskol među Bošnjacima - to bi bilo najgore, jer jedinstvo nam je najvažnije.

Od Emira Ramića bošnjačka je dijaspora zadobila centralno, lidersko mjesto u promišljanju i kreiranju bošnjačke politike. Do Emira Ramića bošnjačka je dijaspora u semantičkom poimanju bila skup izbjegličkih zavežljaja i trauma, bez kompasa i nacionalnog usmjerenja. Ramićevim prepoznatljivim, ipak autorskim djelovanjem, bošnjačka je dijaspora nacionalno stabilizirana, profilirana, usmjerena, i nadgrađena konačnim ciljem uspostave lobističkih mreža na Zapadu kojima će biti branjena i hranjena državnost Bosne i Hercegovine.

Nismo tek slučajno kazali kako je to Ramićevo vizionarsko usmjerenje postalo centralno mjesto bošnjačke politike. Jer, bošnjačka politika nije samo SDA, i nije samo Tihić, Silajdžić i stotine njihovih polupismenih potrčkala koja drpaju narodne pare i na sjednicama se igraju igrica na mobilnim aparatima. To jeste mulj bošnjačke politike u kome se, poput somova, tove trutovi i štetočine. Ona bistrina bošnjačke politike, koja zrači nadom i svježinom, jeste to lobističko težište koje je zagovarao Emir Ramić, dakako, sa grupom autora koja se posljednjih godina profilirala u nekoliko naših medija u dijaspori, a prvenstveno u Americi. Sudbinu Bosne ne ispisuju i ne određuju bošnjački političari u Sarajevu, oni je prije glođu do kosti, nego što je mogu svojom obnevidjelošću kreirati i usmjeravati; ta sudbina se ispisuje na Zapadu, i otud je od egzistencijalne bitnosti bilo političko profiliranje bošnjačke dijaspore, u čemu Emir Ramić ima prvorazredne zasluge.
Stoga je teško tek tako preći preko sumnjivih okolnosti pod kojima nas je dostojanstveno i s razlogom uvrijeđeno napustio čovjek kojemu smo na nacionalnom nivou morali uzvratiti podrškom i ljubaznom zamolbom – da ostane na čelu KBSA. Ne samo da se to nije dogodilo, već je Ramićeva ostavka hitro metnuta pod tepih, kao da će uspomena na Ramićevo djelo nestati sa tom naivnom i jeftinom tišinom koja se besramno nadvila nad njegov odlazak.

Ramićev slučaj treba postati paradigma svih naših slučajeva autodestruktivnog obračunavanja sa Bošnjacima koji su nam donosili dobro, u ime domaćinske i patriotske ljubavi, a mi se na to dobro izbljuvavali ponorom gluposti i najnižih strasti. Eto, smislila se neka komisija da isljeđuje Ramića i njegov navodni nelegalni izbor na čelo KBSA?! Smislila se komisija da otjera Ramića! Da smo normalni, kao što nismo, mogla se samo smisliti nekakva komisija da zaštiti i zadrži Ramića, kao pismenog i visprenog autora, bez kojega usmjerenje KBSA nije isto.
Mnogi se jagme za uspješne fotelje, a ne razumiju da uspješnost fotelje ne ovisi od njenom formalnom karakteru, već o kvalitetu prethodnika koji u njoj sjedi. Eto, Sulejman Tihić je onomad sam sebe proglasio „liderom bošnjačkog naroda“, po logici da je sad on umjesto Alije, ali mu u to njegovo samoproglašenje nikad niko nije povjerovao. Dobar je primjer i fotelja ministra za izbjeglice u kojoj je u prošlom mandatu sjedio Mirsad Kebo, koji je svojom neumornom aktivnošću i požrtvovanjem non-stop bio u medijima, da bi se otkad je u tu fotelju sjeo Safet Halilović jedva par puta čulo da ovo Ministarstvo postoji. Sve je do ljudi! Funkcija koju je napustio Emir Ramić izgleda primamljivo upravo zbog toga što je KBSA, pod Ramićevim liderstvom, izrastao u respektabilnu nacionalnu instituciju. Otud je otužno djelovalo insistiranje da se Ramiću dokaže navodni nelegalan izbor, da se on smijeni i zaboravi, kao da je ovo dječija tuča za šarene klikere, a ne borba za opstanak u kojoj imamo manjak ljudi, manjak pameti, manjak teksta i manjak slova. Onaj ko smatra da mu ne treba Emir Ramić, kao i svaki drugi pismeni Bošnjak, taj je nezreo i ograničen za poslove od nacionalne bitnosti.

U razmatranu događaja koji su se ispleli oko ostavke Emira Ramića postoji nekoliko nepoznatih i dovoljno nerazjašnjenih detalja, kao i korpus činjenica koje se ne mogu ničim negirati, kao što je serija pisama podrške koje je Emir Ramić dobio od najuglednijih Bošnjaka, među kojima su brojni akademici, javne ličnosti, ulema, političari. Dakle, ako je neko sumnjao u kvalitet akademske i autorske ličnosti Emira Ramića, ove poruke podrške i zahvalnosti će ga u tome sigurno razuvjeriti.
Kada sam u korespondenciji sa prof. Ramićem saznao da dobija desetine pisama podrške, zamolio sam ga da mi ta pisma ustupi na interni uvid. Bio sam prijatno iznenađen činjenicom da tolike ugledne ličnosti u našem narodu, pa i šire, poštuju Emira Ramića, da smatraju za bitno da mu se jave, da ga podrže i izraze zahvalnost. Riječ je o privatnim pismima, i otud iz manjeg dijela njih u antrfile izdvajamo najupečatljivije dijelove, dok imena autora izostavljamo. A ako bismo naveli i imena autora, tek tada bi se postidjeli mnogi, jer bi vidjeli koje sve bošnjačke veličine smatraju Emira Ramića za jednog od najbitnijih Bošnjaka današnjice. No, ova su nam mišljenja potrebna kao kontraliht u razumijevanju i dočitavanju onih koji su pritiscima iznudili ostavku Emira Ramića. Dakle, s jedne strane imamo bošnjačku akademsku elitu, koja podržava prof. Ramića, a s druge... Sad ćemo vidjeti.
Možda će vam u prvi mah biti nejasno ovo poređenje, ali, molim vas da intelektualni profil citiranih pisama podrške Emiru Ramiću uporedite sa sljedećim citatom, koji pripada jednom od onih koji su prof. Ramića natjerali na ostavku i koji su na sljedeći način komnentirali vijest o ostavci. Evo tog citata:

„Eh baš mi je drago! Ovo je senzacijska vijest koju ćemo itekako znati iskoristiti. Ovo vam ga dodje kao Bošnjački WatterGate!! Ma drago mi je da i kada se oznojim, ne treba da se kupam. Opet sam čist! Tak'i sam se rodio. Odoh zapaliti sada jedan CIGAR! Mada sam prehladjen, neću osjetiti te divne mirise ručno umotanog karibskog duhana, ipak moram. OVaj CIGAR se zove ISTINA! Izdvojiti ću onu najbolju. Kako najbolju? Od kud znam? Ja samo najbolje imam oko sebe. Bilo to da su CIGAR, bilo to da je žena, djeca, pa čak i tim koji niko ne može poraziti!“

Dakle, s jedne strane imamo desetine najuglednijih Bošnjaka koji žale što KBSA ostaje bez svoga lidera, i koji konstatiraju kako je ostvaka dokaz Ramićeve moralne superiornosti, a s druge, evo, imamo ove histerične povike o iskorištavanju, znojenju, kupanju, cigarama... Cijeli slučaj ima toliko banalnu pozadinu da je uistinu teško povjerovati kako jedna osoba poput prof. Ramića može biti žrtva jedne izrežirane galame iza koje ne stoji ništa razumno ili razložno. Pokušajmo tu običnu priču predstaviti u kratkim crtama...

Već dvije-tri godine svakog ponedjeljka imam javljanje za Radio „Naša riječ“ iz Čikaga. Govorim našem narodu o aktuelnostima u zemlji. Dogodit će se tako da krajem avgusta i početkom septembra dva puta progovorim o KBSA i njegovom lideru Emiru Ramiću. Jedan povod je bio činjenica da beogradska „Politika“ na istaknutom mjestu, na pola strane, tematizira KBSA kao instituciju koja uspješno lobira za ukidanje Republika Srpske. Bio sam ushićen, jer dosad nikada nisam vidio da su se Srbi zadeverali oko ma koje bošnjačke institucije kao što su se zadeverali oko KBSA i Emira Ramića! Bio sam sretan što konačno imamo instituciju od koje zazire velikosrpska vrhuška! I to sam saopćio slušaocima u Čikagu. Drugi povod je bio, mislim, reagiranje kanadskog generala Mekenzija na aktivnosti KBSA i Emira Ramića oko njegovog procesuiranja. I to sam saopćio slušaocima u Čikagu.

Dogodilo se da je Emir Ramić prati program ovog vitalnog patriotskog radija, da mi se javio mailom i da smo se dogovorili da sve te činjenice, kao i taj fenomen da se beogradska „Politika“ na istaknutom mjestu bavi KBSA – pretočim u jednom analizu, koja će biti maksuz i profesionalno urađena, i isto tako honorarisana. Sama činjenica da sam prije kontakta sa Emirom Ramićem imao i izrekao svoj pozitivan stav o njegovom radu i radu KBSA, odbacuje svaku potonju klevetu da je moje mišljenje moglo biti kupljeno. Jer, jedno je pričati na radiju, a drugo je sjesti dan-dva za kompjuter i sve te činjenice posložiti, uporediti i dovesti do zaključaka. Ono na radiju je priča, a ovo za računarom je posao, ono je refleksivni i auditivni opažaj, a ovo je tekst koji se može pročitati više puta, analizirati i sačuvati. Na ovu temu sam napisao tekst „Svjetionik akademskog liderstva“ koji se i danas može naći na nekoliko internet sajtova. Nepažnjom se dogodilo da je prilikom slanja maila sa tekstom poslat i dio korespondencije u kojoj smo se, u par rečenica, prof. Ramić i ja dogovarili da tekst bude plaćen 250 eura, koliko u BiH otprilike košta jedna recenzija, odnosno, jedna analiza takve vrste. No, ta naša korespondencija očas je stigla do Ramićevih oponenata, koji su meni, a i mnogim drugima, poslali pismo u kome piše:

„Fatmire Alispahiću - ti si ništa drugo PLAĆENI UBICA-NOVINAR! Ono što ti pratkticiraš je NOVINARSKA PROSTITUCIJA, a to je najmizerniji oblik žurnalistike. Tu se ne poštuju morali etike, tu je samo iskazana zloba i psihološko nezadovoljstvo. Pazi jedno- Onaj tko je plaćen da ubija, nije nikada umro prirodnom smrću. Tražio si bitku, dobiti ćes rat! Tebi Bosnjaci.net, nama Bošnjaci!“

Iako tekst „Svjetionik akademskog liderstva“, što se možete uvjeriti, nije zazivao nikakva ubistva, ratove i mržnju, u narednih nekoliko ramazanskih dana iz istih je rupa uslijedio još niz cirkularnih pisama, u kojima mi se govori da sam „pacov kojega samo treba ignorirati“, „kurva koja priča kako treba biti pošten“, pisac koji „u svojoj psiho frustraciji pada u trans kada piše“, itd, itd. Pokušao sam lavinu bijesa zaustaviti jednim cirkularnim pismom u kome sa napisao:
„U momentu kada srbijanski mediji KBSA tretiraju kao našu centralnu političku instituciju, jedino je uputno pomoći KBSA, ojačati ga, a ne rušiti ga. Namjera mi je bila da svojim tekstom ojačam svijest o nužnosti institucionalnog djelovanja. I dalje mislim da trebamo svi pomoći KBSA, jer u ovim prepucavanjima nećemo nigdje stići.“

Nije mi ni na kraj pameti bilo da bi Emir Ramić zbog ove nahajcane hajke, koja je bez ikakvog racionalnog pokrića, mogao podnijeti ostavku. Za Ramićevu ostavku sam saznao iz jednog od tih cirkularnih pisama koje su tih dana obilato razašiljali Ramićevi oponentni, jer su u jednoj bezazlenoj Ramićevoj omaški vidjeli svoju životnu šansu. Do mene je stiglo pismo u kome piše:

„Radi se o tome, da je Emir Ramic podnio ostavku na KBSA nakon sto je greškom poslao emal u kojem stoji korespodencija izmedju Fatmira i Emira. U tome emailu stoji narudžba od Emira, i tražena cijena od Fatmira za 500KM=300USD za text- SVETIONIK AKADEMSKOG LIDERSTVA.“

Stigosmo do kraja ove nevjerovatne priče u kojoj je teško povezati uzroke i posljedice, samim tim što uzrok nema kapacitet uzroka, a posljedica jeste posljedica. Za posljedicu smo dobili iznuđenu ostavku Emira Ramića i desetine pisama u kojima se žali nad Ramićevim odlaskom. A uzrok je sam po sebi nevjerovatan. Pa ne misli valjda neko da bi Fatmir Alispahić, ili ma koji profesionalni autor, trebao besplatno pisati svoje tekstove?! Idite automehaničaru, moleru, šusteru, pa ih pitajte da li će besplatno raditi svoje zanate! Dokle god se bude mislilo kako bi pisanje tekstova trebalo biti besplatno, dotle ćemo živjeti eru nepismenosti. Tekst je roba, kao i svaka druga roba, a u civiliziranom svijetu, tekst je najskuplja roba, jer tekstovi pokreću i mijenjaju svijet, i od tekstova ovisi sve što nas okružuje, jer je sve zasanjano i izgrađeno uz pomoć tekstova. Da su se Srbi za Republiku Srpsku borili samo genocidom, a ne i tekstovima, nikada je ne bi dobili! Oni znaju vrijednost teksta, kao što znaju i vrijednost Emira Ramića koji je insistirao na tekstualiziranju bošnjačke strategije. Otud je Emiru Ramiću bilo normalno da naruči i plati analizu o recepciji KBSA od strane velikopsrpske javnosti, kao što je meni bilo normalno da taj tekst napišem i da ga naplatim najnižom mogućom sumom po balkanskom analitičkom cjenovniku. Činjenica da je jedan profesionalan i poželjan odnos zlurado predimenzioniran i iskorišten za hajku, u kojoj sam ja nazvan „plaćenim ubicom“, a Emir Ramić otjeran u ostavku, govori isključivo koliko naši oponenti ne razumiju bitnost teksta i bitnost profesionalizma u proizvodnji teksta.

Ako predsjednik KBSA ne može naručiti analizu o temi koja je bitna za KBSA, kakav je to predsjednik i da li je ta institucija ozbiljna? S druge strane, ako se traži autor koji je navikao da ne naplaćuje svoje analize, da li je to ozbiljan autor i kakav je njegov profesionalni rodoslov? Što se mene tiče, mnogo, uistinu mnogo tekstova sam napisao besplatno, pa čak i čitave knjige, od preko 1000 stranica, o tuzlanskim šehidima i o civilnim žrtvama rata, napisao sam besplatno. Primjerice, na Bosnjaci.net sam objavio barem stotinjak tekstova, a da nikada nisam zatražio, a ni dobio, ikakav novac. Bio sam i u žirijima, besplatno. Pri tome nisam nikada upitao šefa ovog web magazina Esada Krcića zašto sprovodi akciju prikupljanja pomoći za crnogorskog pisca Andreja Nikolaidisa, koji je trebao isplatiti određena sredstva Emiru Kusturici po presudi za navodnu klevetu, a da se ni Bosnjaci.net, niti iko u dijaspori, nije ponudio da meni pomogne u isplaćivanju moje kazne od 4.900 KM koju sam morao sam platiti zbog pisanja o izmišljanju tzv. islamskog terorizma. Svoju kaznu isplaćivao sam usamljen 18 mjeseci po 300 maraka, tako da je moja borba protiv klevetanja moga naroda bila i ostala moja privatna stvar. Za tih 18 mjeseci užasne samoće i uvrijeđenosti, više sam para dao isplaćujući kaznu za pisanje prethodnih tekstova, nego što sam para zaradio na ime pisanja novih tekstova. I ovo je razlog zbog čega sam čiste savjesti i profesionalnog digniteta naplatio pisanje teksta „Svjetionik akademskog liderstva“.

Na kraju ove priče vratimo se ostavci Emira Ramića. Sve optužbe na njegov račun, od one da je nelegalno izabran na čelo KBSA, pa do ove da je platio jedan tekst, padaju u vodu, lome se i pretvaraju u prah sa činjenicom da je podnio ostavku i tiho otišao. Jer da je Emir Ramić čovjek kakvog su ga prikazivali njegovi oponentni - oni što se od radosti zbog Ramićeve ostavke znoje pa neće da se kupaju jer im je toliko drag taj znoj – on bi istrajavao na svome predsjednikovanju. Najgore što se moglo dogoditi jeste da Emir Ramić osjeti kako se ne vrijedi boriti u društvu koje je pokazalo toliko mržnje i zluradosti prema njemu, nakon svega što je učinio. Ta iracionalna mržnja razlog je za povlačenje, i za samoću, kakvu sam i ja osjetio kada sam vidio da su pobjede koje izborim zajedničke, a da faulove koje fasujem trpimo samo ja i moja djeca. No, Emirova samoća znači i našu samoću, utoliko što ostajemo usamljeniji za još jednu roditeljsku toplinu kojom je voljen i branjen bošnjački narod.

---

Tekst koji je uzdrmao jurišnike na čelnu funkciju Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike

SVJETIONIK AKADEMSKOG LIDERSTVA I
KBSA je idejni tvorac moderne vizije bošnjačke politike, bazirane na liderstvu ekipe, a ne pojedinca, na liderstvu akademske pameti i sposobnosti, a ne stranačke nepameti i podobnosti. Ovaj cilj KBSA nastoji ostvariti kroz osnivanje institucija kakve su Svjetski kongres Bošnjaka, Bošnjačka akademija, Muzej genocida, a što u sveukupnosti postaje Bošnjački nacionalni program, zasnovan na kulturi pamćenja i kulturi slušanja najpametnijih ljudi u narodu.

Piše: Fatmir Alispahić

Prof. Emir Ramić

U bošnjačkoj političkoj povijesti nikada nije postojala institucija u okviru koje je projicirano toliko kvalitetnih, dugo očekivanih, strateških projekata za Bošnjake, kao što je to danas u okviru Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike (KBSA). Kako je uopće moguće da se jedna takva činjenica ignorira ili nepodaštava, da biva negirana ili prešutkivana, ako nikada niko u Bošnjaka nije institucionalno uspostavio nacionalne strateške pravce, kako je to učinila ova institucija, osnovana prije desetak godina s ciljem brige o Bošnjacima koji su uglavnom kao žrtve genocidnog entičkog čišćenja doselili u Ameriku i Kanadu?! Dejtonska intencija prekida bh. državnih veza sa bh. dijasporom, uvjetovala je da KBSA proširi dijapazon svoga djelovanja i da se počne zanimati i za procese koji bi kroz jačanje bh. državnosti ojačali vezu sa dijasporom. Budući da djeluje u najmoćnijoj državi Svijeta, koja može uticati na bh. realnost, te da su sazrele potrebe za uvezivanjem bošnjačkih historijskih razasutosti u jednu krovnu instituciju - KBSA je zauzeo lidersku poziciju u promišljanju bošnjačke politike. Ta činjenica se može ignorirati, ali tako da šteti samo onome ko neće da vidi i prizna da su Bošnjaci u KBSA konačno dobili instituciju koja nudi jedno savremeno strukturiranje odnosa u nacionalnom organizmu.
Bilo bi logično da se idejni dijapazon djelovanja KBSA cijeni od strane bošnjačke političke elite, kao orjentir i korektiv, kao strateški pravac u izgradnji institucionalnih oblika nacionalne politike, kakve imaju svi samoodrživi narodi, napose i naši prvi susjedi, Srbi i Hrvati. Lahko je dokazati da bošnjačka politička elita ne raspolaže sa strateškom vizijom kakvu nosi KBSA, te bi se kao “mlađa” i „slabija“ trebala nasloniti na one koji vide dalje i misle dublje. U postojećoj konstelaciji to se neće dogoditi, jer stranački lideri u Bošnjaka nemaju snagu da prevaziđu autoritarni koncept, koji je osnovna prepreka nacionalnoj stabilnosti, baziranoj na korištenju kritične mase akademskih potencijala.
KBSA je upravo lučonoša vizije o ustanovljavanju mehanizama bošnjačke samoodrživosti i izgradnje institucija koje će biti starije od stranaka, lidera, političara i političkih potrčkala. Otud je razumljivo zašto bošnjačke stranke zasad ne mogu u KBSA prepoznati nacionalno liderstvo, u modernom, postkomunističkom obliku, budući da su lica u ovim strankama svjesna svojih intelektualnih manjkavosti i da se plaše ustanovljavanja jednog meritornog, akademski snažnog političkog autoriteta u Bošnjaka. Bošnjačke stranke su, na žalost, pretvorene u profiterska društva, koja principom negativne selekcije, iz izbora u izbore, okupljaju sve veći broj intelektualnih gariba, sposobnih tek za lutkarsko klimanje glavama.

Naslovnica knjige kanadskog generala Luisa Mekenzija u kojoj je 19. poglavlje u cijelosti posvetio prof. Emiru Ramiću i KBSA, gdje naivno i jeftino pokušava opovrgnuti optužbe i diskreditirati upornu borbu prof. Ramića da se kanadski general procesuira za počinjeni ratni zločin.

Osipanje intelektualizma iz bošnjačke politike, i njeno obespismenjavanje, dovelo je do totalne defanzive, defetizma i depresije na bošnjačkoj političkoj sceni. KBSA ima posve drukčiju viziju strukturiranja bošnjačke politike, koja bi se bazirala na liderstvu ekipe, a ne pojedinca, odnosno na liderstvu akademske pameti i sposobnosti, a ne stranačke nepameti i podobnosti. Ovaj cilj KBSA nastoji ostvariti kroz osnivanje institucija kakve su Svjetski kongres Bošnjaka, Bošnjačka akademija, Muzej genocida, a što u sveukupnosti postaje Bošnjački nacionalni program, zasnovan na kulturi pamćenja i kulturi slušanja najpametnijih ljudi u narodu. Tek tako u Bošnjaka bi se okupilo ono najbolje, najpametnije, najvisprenije, što bi garantiralo da bošnjačka politika djeluje planski, promišljeno, na osnovu ekspertnih analiza i procjena. U odnosu na stvarnost u kojoj bošnjačka politika ne djeluje nikako, i nikamo, već živi u aoristu (pade!, stade!, nestade!), evidentirajući kataklizme – vizija KBSA bi donijela jednu dijametralno drukčiju poziciju bošnjačke politike, a time i bosanskohercegovačke političke realnosti.
Ovo što nije prepoznato u Bošnjaka, prepoznato je u Srba, jer su Srbi ispravno pročitali da KBSA odgaja jedno drukčije, nepokorno i postojano političko vrijeme u Bošnjaka. Prije nego što se upoznamo sa neviđenom nervozom u svesrpskim redovima, neka nam bude dozvoljeno da ukažemo na čudan paradoks – da se napadi na KBSA i osobno njegovog lidera prof. Emira Ramića, istovremeno odvijaju iz bošnjačkih rupa i sa svesrpskih položaja. Dakako, ne radi se o koordinaciji, ili o unutarbošnjačkoj izdaji, ali se radi o nevjerovatno tačnoj ilustraciji bošnjačke tupavosti i zagubljenosti. Kako je moguće da neki Bošnjaci ne vide to što svi Srbi vide – da je KBSA postao istinska prijetnja opstanku Republike Srpske, odnosno, da je izrastao u instituciju koju svesrpska politika respektira kao jedini ozbiljan reprezent bošnjačke politike i kao prijetnju velikosrpskim interesima?!
Nikada u povijesti ni jedna institucija u Bošnjaka nije bila od strane beogradske „Politike“ tretirana sa strahopoštovanjem i uvažvanjem kao KBSA, utoliko što ni jedna bošnjačka institucija nije kritički obrađivana na pola četvrte stranice ove najuglednije srpske novine, i to otvoreno, nedvosmisleno, kao prijetnja srpskim interesima, odnosno, opstanku Republike Srpske. Ne bi Srbi do golema zora otvorili karte i nekoga imenovali prijetnjom za svoje interese, a da im ta adresa uistinu ne zadaje glavobolje. Napose, KBSA je i prije zagovarao iste ciljeve kao i jučer, ali je tek jučer došao na tapet srbijanske medijske mašinerije. Do tada je bio ignoriran, u pokušaju da se njegove aktivnosti tretiraju kao nebitne i za Srbe bezopasne. Srbi ne kriju da akcije KBSA ugrožavaju svesrpske planove u BiH, što ukazuje na realnu mogućnost ostvarenja inicijativa KBSA za ustavno (pre)uređenje BiH, prevashodno u pogledu ukidanja entiteta.
Možda bismo pomislili kako se u Srba potkrala neka paranoična greška, kada su aktivnosti KBSA oslovili kao najveću prijetnju srpskim interesima u BiH, no, u to nas razuvjerava inicijativa da Vlada Republike Srpske pokrene krivične prijave protiv 25 američkih državljana bosanskog porijekla, od kojih je većina Bošnjaka okupljenih oko KBSA, a zbog, kako se navodi, tzv. antiustavnih aktivnosti. Ovu intonaciju policijske države i logike podržao je ekspert za izmišljanje tzv. islamskog terorizma Darko Trifunović, sa Fakulteta bezbjednosti u Beogradu, kojeg je svojevremeno KBSA osujetio u namjeri da sudjeluje na skupu evropske policije.
Velikosrpska politika se oduvijek majstorski služila represivnim mehanizmima, od Kosova do Bosne, i to redovno kada bi gubila tlo pod nogama i kada joj nije preostajao nikakav argument, osim zakona sile, hapšenja i progona nevinih ljudi. Tako i sada računa da će ovom prijetnjom o krivičnoj prijavi zastrašiti ekipu prof. Emira Ramića, ili da će uspjeti izlobirati otvaranje procesa na kome bi se američkim Bošnjacima okupljenim oko KBSA sudilo za tzv. antiustavne aktivnosti u BiH. Ako bi zalaganje za demokratsku standardizaciju dejtonskog uređenja, za poništavanje entiteta kao rezultata entičkog čišćenja i za regionalizaciju BiH na prirodnim i ekonomskim, a ne etničkim osnovama – bilo krivično kažnjivo, kao tzv. antiustavna djelatnost, šta bi tek onda predstavljalo svakodnevno podrivanje i ustava i državnosti BiH od strane lidera RS Milorada Dodika?! Stoga ovu velikosrpsku prijetnju treba razumjeti kao lavež pasa koji ne mogu stići hitru karavanu, a nadasve kao tačnu indikaciju kvaliteta i dometa aktivnosti KBSA.
Treća vezivna tačka u ovoj priči o svesrpskoj uspaničenosti zbog aktivnosti KBSA nalazi se u reakciji kanadskog generala Luisa Mekenzija, komandanta mirnovnih snaga UN, koji je optužen da je silovao bošnjačke djevojke u logoru „Sonja“. Mekenzi je 19. poglavlje svoje autobiografske knjige u cijelosti posvetio prof. Emiru Ramiću i KBSA, gdje naivno i jeftino pokušava opovrgnuti optužbe i diskreditirati upornu borbu prof. Ramića da se kanadski general procesuira za počinjeni ratni zločin. Radi se o još jednoj strateškoj operaciji KBSA, jer je krivično gonjenje generala Mekenzija stvar principa na kojima opstaje ili propada svjetski imperativ pravde. Nema nikakve razlike između procesa i presuda američkim oficirima za zlostavljanje iračkih civila u zatvoru Abu Graib, i onoga što je u BiH činio Luis Mekenzi, silujući zarobljene djevojke, a još uvijek se nije susreo sa pravdom. Lider KBSA prof. Ramić je ispravno prepoznao da je proces protiv Mekenzija kritična tačka na kojoj se mora dobiti bitka za dostojanstvo bošnjačke žrtve. Ta tačka simbolizira umiješanost međunarodnog faktora u toleriranje ili potpomaganje genocidne agresije, a s druge strane, dovodi međunarodnu zajednicu pred iskušenje priznavanja sopstvenih grešaka, u ime uspostave poretka koji će jednak biti prema svim prekršiocima međunarodnih konvencija i počiniteljima ratnih zločina, među koje svakako spada i iskompleksirani kanadski general. Naravno, obavezu gonjenja generala Mekenzija pojačava činjenica da je on svojevrsna ikona na četničkim i velikosrpskim balovima po Sjevernoj Americi, na kojima ga slave kao svog heroja. Nije ni čudo, jer u Srba i nema heroja, pa su im heroji oni što kolju starce, ubijaju djecu i siluju žene.
Zadivljuje upornost sa kojom je prof. Ramić insistirao na procesuiranju zločina generala Mekenzija i podsjeća na upornost sa kojom su Vizental i saradnici gonili nacističke zločince. Takva upornost predstavlja arhetipski uzor koji treba biti usvojen od svih Bošnjaka. Dakle, nema mira, pravde i smiraja dokle god se Luis Mekenzi ne nađe pred licem pravde! Ovu odlučnost prof. Ramića prepoznali su velikosrpski lobisti, koji su potom u isti lanac uvezali ostale aktivnosti KBSA, usmjerene protiv ustavne zaostavštine Radovana Karadžića, odredivši tako svoje prve, konkretne, institucionalne, postdejtonske bošnjačke neprijatelje - oličene u KBSA i prof. Emiru Ramiću.
Umjesto da Bošnjaci zbiju redove, da na sve načine podrže KBSA i prof. Ramića, nekoliko Bošnjaka već par mjeseci nastoji ovu instituciju i njenog lidera okarakterizirati u negativnom svjetlu. Negativni naboj briše i sve drugo što je KBSA postigao, a toga je uistinu mnogo. Primjerice, bosanski jezik je zvanično priznat u Sjevernoj Americi, čime se otvorila mogućnost institucionalnog prisustva bosanskog jezika, kroz zvanične spise, biblioteke, izdavaštvo. Potom, nacionalno ime bošnjačkog naroda ušlo je u američke i kanadske dokumente, što je najbolja poruka svima koji su negirali bosanski jezik i bošnjačku nacionalnost. Tu su i desetine inicijativa i postignuća koja olakšavaju život Bošnjacima u Americi i nastoje spasiti bošnjačku zajednicu od asimilatorskog isparavanja, a čemu je kruna inicijativa za formuliranje i usvajanje Zakona o dijaspori i za ustanovljavanje Ministarstva dijaspore. Naravno, najveći uspjeh KBSA je lobiranje za izglasavanje Rezolucije o Srebrenici u američkom Kongresu i Senatu, kojom je genocidni agresor zauvijek upisan na tamnu ploču historije.
Sve ovo je bačeno pod noge nedavnom besmislenom optužbom – da je KBSA kriv, a njegov lider prof. Emir Ramić još krivlji, zato što se za glasanje na lokalnim izborima prijavio nevjerovatno minoran broj Bošnjaka u Sjevrenoj Americi. Ta optužba pada u vodu činjenicom da se i prije Ramićevog liderstva za glasanje prijavljivao jednako minoran broj Bošnjaka, odnosno da je proces političkog odrođavanja Bošnjaka u Americi otpočet još mnogo, mnogo prije, još onda kada su bošnjački političari dopustili takvu mogućnost. Sve to nema nikakve veze ni sa KBSA ni sa prof. Ramićem, koji su bezuspješno pokušali ispraviti krivu Drinu, za čiju krivinu nisu krivi. Čak šta više, KBSA je poveo dosad najambiciozniju agitatorsku akciju, ali bošnjački birač u dijaspori je bio odsveć klinički mrtav. Stoga je ružno pripisivati krivicu na adresu KBSA, i tom izmišljenom krivicom anulirati sve korisno što je ova institucija dinamizirala na planu izmjene dejtonske pat-pozicije, a u cilju usvajanja novog Ustava za evropsku BiH.
Ovaj tekst je nastao prvenstveno zbog autorske znatiželje da se analizira fenomen u kojem najizrasliju bošnjačku asocijaciju istovremeno napadaju i bošnjački diverzanti i velikosrpska avijacija. Uvidjevši da velikosrpski piloti imaju razloga da strahuju da bi nebeski narod mogao pasti na tur, te da bošnjački diverzanti nemaju nikakva racionalna razloga da se napadaju nešto što je nesporni kvalitet, odlučili smo tekst završiti skromnom i jasnom pre-porukom: Budimo uz Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike.