Kolumne
Pismo bratu “našincu” iz Gore *
“BAJRAK SE U VREĆA NE KRIJE”
|
|
Autor: Ćerim Bajrami
Objavljeno: 23. September 2008. 10:09:47
|
Moram da napomenem - zbog čitalaca - da se nas dvojica znamo samo preko naših tekstova. Te da si ti (lično) prije dvije-tri godine na mom tekstu “Bošnjaci Kosova između formalizma i suštinskih potreba” na web magazinu Bošnjaci.Net “udario” po meni jednim komentarom iz “svih artiljerijskih oružja”… Međutim, poslije par dana (Ja Rabbi) isti Ti, dakle isti čovjek, izvini se javno na taj napisani komentar, tražeći od urednika da ga povuče, sa napomenom da si imao pogrešne informacije o meni! Ja sam, “džentlmenski”, naravno, izvinjenje prihvatio. Urednik Bošnjaci.neta, g. Esad Krcić, primijetio je da je to čin vrijedan pažnje, kako za Bošnjaci.net, tako i za nas, ali i za širu javnost!
Ono što sam također primijetio, a što je presudno da se baš tebi obratim (ali pod ovim obraćanjem ne podrazumijevam nikako samo tebe, već mislim da je to trend kod mnogih intelektualaca iz Gore!), razlog je što ti umiješ da pišeš, pa samim tim mislim da svojim tekstovima utičeš na javno mnjenje, odnosno na čitaoce koji tebe, kao i sve nas!, udostoje da pročitaju naše napisane tekstove!
Usput, da napomenem, da sam u nekim tvojim reagiranjima (komentarima), primijetio popriličnu dozu netrpeljivosti prema pojedinim tvojim sagovornicima na forumima!
A glavni moj motiv što sam odabrao ovaj način - da se obraćanjem tebi, dotaknem (ponovo) jedne velike i bolne teme i naših zajedničkih dertova, s tim što njih s nama, pretpostavljam, dijeli i većina našeg bošnjačkog naroda na Kosovu, a vjerujem i mnogi dobronamjerni ljudi!
To je otprilike - sljedeće:
Primijetio sam, naime, i u naprijed spomenutim tvojim i tekstovima drugih autora, da vi prilikom obrade problematike u Gori prednost dajete ekonomskim i socijalnim pitanjima! (Što samo po sebi, nije loše!)
Međutim…
Ako bi to bila prioritetna narodna pitanja, šta bi bilo, brate “našinec”, da su, recimo, naši većinski sugrađani na Kosovu – Albanci, na prvom mjestu stavljali socijalna i ekonomska pitanja, zar bi ijedan od njih preko 10 godina slao svoju djecu i po podrumima da uče škole?! Zar bi, u tom slučaju, onoliko učitelja i nastavnika radilo za po 50-100 DM u “paralelnom školstvu”… Ne bi, sigurno… A, vjerovatno, ne bi ni bilo protjerano od strane srbijanskih snaga, za vrijeme bombardiranja NATO-a, gotovo milion Kosovara (najveći broj, naravno, Albanaca, s Kosova, da su njima ekonomska pitanja bila na prvom mjestu… Ne bi ni ono pokislo dijete na prenatrpanom traktoru, koga su tako zorno prenijele kamere mnogih TV kuća ('ajde, sjetite se), kad mu je valjda neko od njegovih starijih rekao da su, na graničnom prelazu Vrbnica niže Prizrena, upravo ušli u Albaniju, dakle ne bi ono podiglo dva prsta (u znaku viktorija)! Što je bila poruka ovima s druge strane, koji su ih tjerali napolje: “Pobjedit ćemo Vas - i vratiti se”!
…
Brate “našinec”!
Tvoja i naša Gora je sada takva kakva jeste zato što su srpski nacionalisti i šovinisti (po publiciranom projektu “GOS” – SANU-a) i po svim njihovim radnjama preduzetim tamo s početka devedesetih prošloga vijeka, željeli da sprovedu plan srbizacije jednog dijela muslimanskog življa na Balkanu i time ISPUNE OPORUKU, zapravo da “dokažu”, da su “bili u pravu” njihovi prosvjetitelji iz 19. vijeka - …”da će se muhamedanci preko škola (na srpskom jeziku) vratiti srpstvu”!
Znam... Ti ćeš sad pomisliti u sebi ili naglas - “Ja to znam još bolje od tebe” … Zato da ti odmah kažem - ti ovo znaš. To sam vidio, nešto malo čitajući po forumima gdje si po ovom i po drugim pitanjima “udarao” po “Naše Srbi” (neki ljudi iz Gore, kako ih tamo nazivate) u raspravama s njima...
Međutim,
Ono što ja nisam tamo jasno vidio to je - šta je poenta tvoje (i još nekih ljudi) borbe?
“Bajrak se u vreća ne krije”, - znaš da je kod nas ovo od naših starih ostala izreka! Ti bi me možda sada opet ispravio, pa ću ja pokušati da pogodim svrhu tvojih rasprava: krajnji cilj tvoje borbe protiv “Naše Srbi” je da bi u konačnici - pošto ih (argumentima) raskrinkaš i poraziš – na kraju ostavio narodu u Gori samo jedan nacionalni izlaz - bošnjački! Ili možda griješim u mojoj (subjektivnoj) pretpostavci?
Bilo da sam pogodio ili pogriješio, moje dileme i sumnje, koje nastaju na osnovu mojih saznanja “s terena”, nagone me da ti postavim jedno važno pitanje: Još koliko mi imamo vremena na raspolaganju da bismo odlagali glavnu, a vodili tako duge taktičke, indirektne, namah iscrpljujuće, “bitke”?
Zar većina ne znamo koliko su naše snage i sredstva ograničene?! A, s druge strane, dušmani su mnogo jaki. Mnogo je i dezertera iz naših redova! Također, Bošnjaci na Kosovu, van prizrensko-dragaške regije, nas slabo razumiju, i još slabije pomažu. Neki od njih iz politike svakim danom sve više odmažu, iako nam to predstavljaju kao pomoć i njihovu brigu za nas! Za svoje “koketiranje” sa onima (nominalno našima) koji simpatišu naše dušmane, kažu nama, na naše ljutnje: “Vi ne vidite kuda ide i šta hoće narod u Gori”. Stiče se dojam da tim političkim šićardžijama smeta naš (konsolidovan) broj, koji je sa sviju nas, eventualno složnih, a i s njima zajedno, opet - veoma mali! Bez obzira na naše skromne glasove, pojedini začarani politički umovi dijele i zabavljaju ljude raznim obećanjima, pokretima i lutanjem, ne bi li oni što duže sjedili na njihovim predstavničkim (rezervisanim) mjestima! A i česti su izborni ciklusi na Kosovu, pa ne valja mnogo realizmom talasati “narodne želje”!
A Bošnjacima u Bosni mi nekako dođemo kao jednačina s tri nepoznate. Tim prije što oni imaju mnogo njihovih briga, pa se ne mogu puno koncentrisati da bi “raz’bralje naši dertoj”. “Vi čekali na pomoć Bosne, a ona se o svom jadu zabavila”, reče meni rahmetli Alija Izetbegović u jedinom mom susretu s njim 2002. god.(I ja to, naravno, stavih kao naslov u njegovom razgovoru//intervjuu u Reviji “Selam”).
… …
Zaista, brate iz Gore: znamo li kuda ide Gora? Na ovo pitanje nemoj (samo) da odgovoriš - “Ide u izbjeglištvo!”
Ja, zapravo, želim da pitam (ti si to razumio) - zna li dobar dio tamošnjeg naroda kuda ide, jer se meni kao i još nekima, čini da su u lutanju koje traje već dvije decenije, kroz gustu maglu koja je napravljena veštačkim (političkim) sredstvima, te da su mnogi od njih izgubili orijentir, ili su pak nestali!
Ako je otprilike ovako, onda se nameće drugo pitanje: da li mi, koji mislimo da smo ostali u zoni vidljivosti i koji znamo “koliko je sati”, imamo pravo samo da, reda radi (pravdajući svoju savjest) - neki put samo podviknemo ne bi li nas izgubljeni čuli i (o)krenuli prema nama! Ili ćemo pak nešto zaista valjano preduzeti da njih pronađemo i (po)vratimo?
A za tako što potrebno je dosta napora – potrebno je rizikovati raskrinkavanje epicentra mašinerije gdje se “magla” proizvodi, da bi došlo do gašenja njenog daljnjeg rasprostiranja!
U toj eventualnoj našoj borbi, neravnopravnoj ali svjesno započetoj, koja će biti vođena – istinom, jasno i glasno kazanom - moramo istaći naš BAJRAK, oko koga ćemo se ovako malobrojni okupiti, na najvišoj koti, da slučajno i sebe ne izložimo lutanju, ali i sa krajnom namjerom da ga izgubljeni mogu jasno vidjeti!
(Prenosi se od starih ljudi da su svojevremeno naši ovdašnji askeri u “Ljubinjskom bajraku”, u nekoj bici Turske, pošto su ih Turci uvrijedili i smjestili u pozadinu, iz prkosa osvojili neku centralnu ćuku, koja je navodno bila neosvojiva i istakli svoj bajrak. Poslije su Turci (komanda) preokrenuli taktiku bitke, pa je rezultat kampanje bio - čista pobjeda).
Zbog toga i mi sada, brate “našinec”, moramo udariti u centar problema, ne izokolo. Tim prije što bi se naši dosadašnji napori po rezultatima mogli porediti, pored spomenutog poređenja sa “povremenim podizanjem glasa” i sa liječenjem teškog virusnog oboljenja (samo) aspirinom!
Ono što bi nam, po meni, jedino poslužilo u ovoj situaciji kao naš pravi bajrak, jesu riječi jednog našeg rahmetli borca UČK iz Prizrena (porijeklom iz Jablanice), koga smo svi Pajo zvali (i takvog znali), koje je rekao u rodnom selu, jedne prilike, 1999. godine: “Recite za sebe ponosno - BOŠNJAK, slobodno… glasno … ja sam Bošnjak… i nemojte se nikoga stidjeti”.
A nemamo zašto da se stidimo! I nema potrebe za “sredinom”. Nema neutralnih. Nema više neopredjeljenih. Sve se, naime, sada na Balkanu zna. Ko hoće da zna. A nema više ni (M)muslimana nacionalno, nema ni Bošnjak-Musliman... Ima samo Bošnjak, nacionalno. A može kao dodatak ako je vjernik (a većina jeste!) Bošnjak musliman (kao što bi se reklo i napisalo Nijemac katolik).
Može, ako neko baš hoće, i Albanac… Turčin… Srbin … Makedonac… Ovo tim prije što mislim da ćeš se složiti, pošto živiš na Zapadu, da je u svijetu u kojem živimo primarna nacionalna identifikacija!
A nacija kako je ja vidim (oprosti na “predavanju”) nije, zapravo ne mora biti, cilj sama po sebi. Nacija, koliko ja razumijem, “kužim” i osjećam jeste sredstvo… okvir… kuća… zajednica… familija… Nacija je jezička… kulturna… historijska… politička… pravna… kategorija. Dakle, nacija je širi pojam, širi od naroda, mada ima mnogo elemenata zajedničkih sa narodom, jer narod(i) čine naciju! Ali ona je iznad svega i politička i pravna kategorija jer nacije imaju (pravo na) DRŽAVU.
Kako ja to razumijem i zamišljam, to je u humanom smislu riječi, opet sve u službi čovjeku - ljudima (što tako uvijek nije bilo ili još nije, to je nešto drugo). Ali, nacija podrazumijeva i ozbiljnost i odgovornost i obaveze. Pogotovo obaveze prema državi, kao okviru jedne, ili (u slučaju BiH, recimo) više nacija…
Nacija - to je (vjerovatno ti ovo bolje znaš od mene) širi pojam i neki put ne obuhvata samo pripadnike jednog naroda, pogotovo ne obuhvata samo jednu etničku grupu, jedno pleme… jedno porijeklo (nikako ne ono po teoriji krvi i tla! To je drugo, nehumano i odbačeno)…
Dakle…
IZ svih ovih gornjih (ali i ne samo njih) razloga, i mi na Kosovu, koji smo odvajkada poznati (pejorativno, počesto) kao Torbeši, Gorani (prvo kao historijsko ime, drugo kao – novije geografsko ime za dio Torbeša u Gori), ne po osnovu krvne veze s Bošnjacima na ostalim prostorima (mada se i ona nikako ne treba isključiti!) prihvatili da budemo dio jedne ponosne nacije koja nikome u historiji nije učinila ništa nažao - da budemo dakle nacionalno - Bošnjaci!
Zato, što smo slični sa ostalima na balkanskom prostoru koji se tako izjašnjavaju! Njima najviše sličimo po jeziku (govoru), po mentalitetu, po adetima, po tradiciji, po… historiji, po načinu poimanja i praktikovanja vjere Islama… Svi smo (bez obzira šta ko kaže) zadobili ove slične karakteristike u periodu osmanskog carstva, što ne isključuje da smo neke osobine naslijedili i od ranije, a također to naše nasljeđe, nikako ne isključuje ni ostale prerogative bošnjačke nacije - pogotovo one u BiH (stara historija, jezik i država)! Uostalom u svim nacijama postoji – centar (“mjera stvari”).
A za nas, gledano iz demokratskog ugla - slobode opredjeljenja - jako je važno napomenuti: da smo se mi na Kosovu TAKO IZJAŠNJAVALI na popisima stanovništva u bivšoj Jugoslaviji (ovo je najvažnije u političkom i pravnom kontekstu!)
Ali, to je naš dugoročni interes zbog toga što je sadašnja Bosna i Hercegovina (kakva-takva) međunarodno priznata država, BOSANSKI jezik je priznat od mnogih (ili bolje kazano, već od svih). Bošnjaci su ustavno-pravno priznata nacija na Balkanu u BiH, a kao bošnjačka nacionalna manjina na Kosovu, u Crnoj Gori, u Makedoniji, u Srbiji, bit će (kažu) i u Albaniji, Hrvatskoj… Bosanski jezik je priznat kao službeni ili poluslužbeni u svim ovim zemljama a priznat je i u mnogim drugim i, u tom procesu, niču katedre bosanskog jezika po univerzitetima širom svijeta… Bosanski jezik je priznat i kao jedan od ISLAMSKIH jezika (zato što se kao mjerilo uzima količina islamske literature objavljene ili prevedene na neki jezik!) Na bosanskom jeziku, pogotovo zadnjih decenija, postoji obilje literature i iz svih drugih oblasti, udžbenici… i mediji koje i mi redovno čitamo i koristimo…
Dakle, zato što nama treba Bosna kao matična država da nas zaštiti kao manjine na Balkanu i šire, zato što nam treba bosanski jezik da na njemu učimo i zapisujemo svoju kulturu, historiju i vjeru! Uzgred, na kom su jeziku ilmihali iz kojih se uči u Gori o vjeri, na kom se jeziku čitaju prevodi Kur’ana, a.š., i još mnogih naslova i literature o našoj vjeri? Zar to nije sve na bosanskom? I još nešto, zašto brate iz Gore, nigdje nema ništa relevantno o stanovništvu Gore u bilo čijim školama, a ima samo u planu i programu na bosanskom jeziku na Kosovu, u kojem su obuhvaćeni pisci, odnosno njihova djela iz Gore? Zar ovo nije okvir i način da se u bosanskom jezičkom području istakne, prezentira i sačuva i sva kulturna specifičnost na koju ste vi tamo (s pravom) tako ponosni? Po sistemi - “zasebno goransko odajče”, u “bošnjačkoj kući”. Tim prije što Bošnjaci sa širih prostora nijednim gestom nisu pokazali da žele da skinu “goransko avalje”, da bi “dukate od njihovo prsje” uzeli za se, kao što to drugi narodi svaki dan čine! Oni se, naprotiv, ponašaju veoma stidljivo i oprezno, ne žele da budu optuženi da nešto traže -“što nije njihovo”! Tu i tamo samo neko od relevantnih Bošnjaka prozbori o sličnosti govora, adeta, historije… stilova, sadržaja i svega ostaloga što - samo po sebi - govori čije je šta i kome je bliže, tj. kom kulturnom miljeu pripada ono što je vjekovima stvarano u Gori!
Ako ni zbog čega drugog (znam da će se neke bošnjačke patriote namrštiti na ovo moje uprošćeno pojašnjenje potrebe nacionalnog osjećaja) nama bošnjaštvo treba iz praktičnih razloga! O nacionalnim osjećajima ćemo poslije. Oni se vremenom stiču, a ne mogu se nametati. Kao kod vjerovanja. Samo Božjom voljom poneki čovjek povjeruje brzo, kod svih ostalih (izgradnja vjernika muslimana u punom smislu riječi) to je - proces.
… … …
E sad, moguće je da ćeš ti na sve ovo reći - ja ovo bolje znam (i da napišem) od tebe! U redu, možda i znaš. Ali, ja ne vidim da ti dovoljno - radiš na ovome. Ni ti, a ne rade ni mnogi drugi iz Gore! A ne rade dovoljno ni deklarisani bošnjački aktivisti i neki predstavnici naroda od tamo!
Nadam se da ćeš se složiti sa mnom, da ne treba mnogo pameti za zaključak da je političko goranstvo utopija, odnosno srpskonacionalistička ujdurma, koja je bila labudova pjesma za navlačenje što većeg broja ljudi iz Gore u magli, naprijed opisanoj.
Čak i da je imalo neke šanse na balkanskoj vetrometini za minimalno zasebno očuvanje identiteta Goranaca, kao etničkog imena u političko-pravnom kontekstu, ono je velikim manipulacijama spomenutih srbijanskih krugova dovedeno do apsurda! I sada samo služi za “očuvanje” nekakvog imaginarnog srpstva u Gori, kao jedan manji segment daljnje političke manipulacije vlade Srbije s Kosovom i oko njega. A Gora će, ZBOG OVOGA, ako se ovako nastavi, uskoro ostati bez svojih dobrih žitelja!
Zar još treba nekima pojašnjavati da se cijela borba i zalaganje za goranstvo nekih ljudi iz Gore u posljednje vrijeme svodila na očuvanje srpskog govornog područja u Gori, tj. za praktičnu primjenu srpskog jezika u nastavi u tamošnjim školama! I da oni koji se za ovo “trude”, dobijaju debele plate iz BG!
S druge strane, koliko je onih koji se “ubiše” u zalaganju za goranstvo, poslije rata na Kosovu (a tek prije njega!) zatražilo sredstva od donatora i organiziralo neke seminare, pokrenulo KUD-ove i projekte za kulturnu institucionalizaciju goranskog specifičnog entiteta… Je li neko od njih pokrenuo rad na “Bukvaru” goranskog govora, koji bi se koristio (makar paralelno) u nastavi? Nije niko i ništa! Nešto što je samoinicijativno uradio gosp. Nazif Doklje iz Kuksa, Albanija, na prezentaciji od njega sakupljenog narodnog blaga, pjesama i govora iz Gore, morao je da odštampa u Skoplju i - sada - u Sofiji! (Prilikom čega je u obje destinacije itekako zloupotrijebljen!)
A, ne treba nikad zanemariti ni bezbjednosni problem jer, u političkim previranjima ovo politikantsko goranstvo, koje smo imali prilike da vidimo minulih 17 godina, dokazalo se samo kao pretežak tovar na leđima nejakih ljudi, koji ne mogu da ga (pod)nose u kontekstu sukoba daleko jačih od njih u svom okruženju!
… … … …
Ako se složimo da stvari manje-više ovako stoje, hajde da bar izvedemo jednu zajedničku pouku: nama fali akcija! A ne priča. A u akciji moraju da se donesu dobri planovi, odrede sredstva i izaberu nosioci njene realizacije. Ona mora počivati na spoznaji (premise) - da bez rasrinkavanja manipulacija srpsko-šovinističke ideje u Gori neće tamo biti pravog boljitka, taman da nam u svakom selu “Italijani izgrade po nekoliko, a ne po jednu fabriku”. Narod, naime, ne čuvaju (samo) fabrike, putna i ostala infrastruktura, već najprije izgrađena - nacionalna infrastruktura!
U toj akciji, moraju da uzmu učešće i svi Bošnajci mimo Gore, mimo Prizrena i mimo Kosova! Pogotovo učeni ljudi – Bošnjaci iz Sandžaka i BiH! U njoj moramo dobiti iskrenu pomoć kosovskih institucija u svim segmentima društva! Moramo insistirati na pomoći i razumijevanju i međunarodne zajednice! Istina glasno kazana, uz primjenu demokratskih sredstava, treba da budu jedino naše “oružje”!
Kao prvo, moramo da uradimo sve što možemo, kako bi ponovo uveli (povratili) nastavu na bosanskom jeziku u svim mjestima Gore!
U protivnom, dok mi pomalo govorimo o ovome, drugi ćute ili se snebivaju da nešto kažu, treći love u mutnom, može se uskoro dogoditi da naše pozive nema više ko da čuje! Ostat će nam samo tužna konstatacija - da se naknadna pamet ne priznaje!
(* Iako je “Pismo” namijenjeno jednoj osobi, ono se odnosi na sve one koji su svojim ćutanjem, ili nedovoljnim zalaganjem, doprinijeli da se stanje svijesti kod dijela žitelja Gore dobrano zadrži na nivou iz 1999. god., ne zanemarujući ni jednog momenta da spoljni faktor snosi ključnu odgovornost za ovakav razvoj!)
