Autor: Ferid Ferko Šantić

Ferid Ferko Šantić: Time mi olakšavamo muku ucvijeljenoj bošnjačkoj majci, sestri, babi, bratu. Time mi brišemo bar jednu suzu sa njihovih obraza uvehlih. Time mi ublažujemo uzdah i bol svakog bošnjačkog i bosanskog jetima. Time mi i Biljani Plavšić i svima onima koji su je u zločinačkim (ne)dijelima slijedili i slijede poručujemo da su nam sve mogli uzeti ali da nam nikad ne mogu uzeti dostojanstvo, obraz, čast... Jednom riječju kazano nikad nam ne mogu uzeti rz, hrz, harz naš bošnjački i bosanski.

Od mojih ahbaba, članova tima web magazina Bošnjaci.Net, saznao sam dvije informacije. Željko je bio svjedok toga kako su Srbi u Kanadi prisilili kanadsku vladu da Srbiji isplati cijelih 75 miliona dolara. Naime, nakon što je Srbija tužila Kanadu zbog učestvovanja Kanade u bombardovanju Srbije 1999. godine, Srbi u Kanadi su organizirali ”individualno” slanje protestnog pisma kanadskoj vladi. Pošto je stiglo više od 1.000 pisama u kandskoj vladi nastala je panika i pristupilo se analizi politike zemlje. To je jedno od pravila u nekim dijelovima Zapada. Epilog svega je da su se Kanada i Srbija nagodile van suda a Srbija je dobila 75 miliona dolara.
Jedan od američkih urednika kritikova je nedavno Izrael. Samo u jednom danu dobio je 6.000 (šest hiljada) protestnih poruka od američkih jevreja i od pro-izraelskih lobista.
Primjeri su ovo koji pokazuju da je snaga javne riječi, u društvima Zapada, ako je ta riječ upućena organizirano, na civiliziran, demokratski način, zaista nemjerljiva. Niko ničim dejstvo te riječi ne može umanjiti, ugušiti, ”eskivirati”.... Takva riječ, u zapadnim društvima, uvijek daje pozitivan efekat.

U Švedskoj danas boravi oko 10.000 porodica odnosno oko 60.000 Bošnjaka i drugih Bosanaca i Hercegovaca. Mnogi od njih danas su građani Švedske i svoj birački glas daju nekoj od političkih partija u švedskoj vladi. Ima ih, doduše ne mnogo, i među gradonačelnicima, parlamentarcima, profesorima, književnicima, umjetnicima, novinarima, biznismenima..... Vjerovatno da više od 90% naših familija, kako u Švedskoj tako i u drugim dijelovima dunjaluka, svakodnevno koristi internet.

Zamislite, kako bi reagirala švedska janost, političari, vlada..... kad bi, makar svaka druga naša familija u Švedskoj posjetila link Bošnjaci.Net, sa njega preuzela protestno pismo, urađeno u povodu najavljene mogućnosti da ratni zločinac Biljana Plavšić bude prijevremeno oslobođena iz švedskog zatvora, i to pismo proslijedi švedskim institucijama čije adrese su također priložene na ovom linku? Bilo bi to oko 5.000 protestnih pisama. Ako bi se tome pridružili svi mi pojedinačno pa taj broj bi bio ko zna kolikav. Možemo li to uraditi Bošnjaci moji dobri?
Internet, fax, poštansku kufertu ima i svaki Bošnjak u Americi, Australiji, Njemačkoj, Turskoj... i svako od njih može uraditi isto. Preuzeti i poslati ovo protestno pismo na priložene adrese. Pa još kad bi se tome pridružili i svi oni iz matice nam Bosne i Hercegovine, Sandžaka... Allahu Dragi, ja koliko bi tek tada ”pismi” bilo u švedskoj seharici poštanskoj? Možemo li to uraditi Bošnjaci moji dobri?

BILJO, OSTANI 'OVDE' DO KRAJA ŽIVOTA! Klikom na robijašicu Biljanu otvorit će se pismo na engleskom jeziku, iskopirajte, potpišite i šaljite ga na adrese koje su u na dnu teksta. Ne zaboravite da vašim prijateljima pošaljete poruku da isto to urade.

Možemo li, u stvari, dobri moji Bošnjaci i mi uraditi isto ono što su 1999. god. uradili Srbi u Kanadi jal’ nedavno Jevreji i njihovi lobisti u Americi? Siguran sam da možemo i to daleko više i daleko jače. A hoćemo li to i učinjeti? Hoćemo, siguran sam i u to, samo ne znam u kojem broju. Pitanje ”hoćemo li” je, u stvari, mahnito i postavljati. Jer mi to moramo. Mi smo to dužni. Jer, time mi ne utjerujemo dolare u bosansku kasu ali utjerujemo ponos, u naša bošnjačka i bosanska srca. Time mi branimo naš bošnjački i bosanski obraz, dostojanstvo.... Time mi, bar zehricu, ispunjavamo amanet svakog bošnjačkog šehida i bosanskog poginulog borca. Time mi olakšavamo muku ucvijeljenoj bošnjačkoj majci, sestri, babi, bratu. Time mi brišemo bar jednu suzu sa njihovih obraza uvehlih. Time mi ublažujemo uzdah i bol svakog bošnjačkog i bosanskog jetima. Time mi i Biljani Plavšić i svima onima koji su je u zločinačkim (ne)dijelima slijedili i slijede poručujemo da su nam sve mogli uzeti ali da nam nikad ne mogu uzeti dostojanstvo, obraz, čast... Jednom riječju kazano nikad nam ne mogu uzeti rz, hrz, harz naš bošnjački i bosanski.
Zbog toga, Bošnjaci moji dobri, imajte na umu i ono što nekakav mudrac izgovori:

”Jedan narod, makar bio malobrojan,
ako je organiziran može biti veliki u svojoj misiji”

Pokažimo svima da, iako smo daleko od topraka našega, iako smo van Bosne i Hecegovine, Sandžaka..., da smo jaki u svoj misiji. Kažem i naglašavam ovo ”misiji”. Jer, možda je naše prisustvo u bijelo dunjaluku, Njegovom odredbom, upravo i naša misija?