Šemso Agović: Logično je da srbofašistički književni krugovi ne mogu podnijeti istinoljubivo ponašanje Marka Vešovića, pa su mu priredili zamku. Ponadali su se da će se polakomiti za novce, ako ne za pjesničku slavu. Ponadali su se da će ga ugasiti kao čovjeka. Našli su i predlagača, jer postupak dodjeljivanja nagrade ima strogo utvrđenu proceduru.

U malenom sandžačkom gradiću Bijelom Polju, nekadašnjem Akovu, svake godine dodjeljuju književne nagrade u okviru manifestacije pod nazivom „Ratkovićeve večeri poezije“. Tako je bilo i ljetos - Savjet 38. Ratkovićevih večeri poezije odlučio je da prva nagrada – plaketa i 2.000 eura pripadne crnogorskom pjesniku Marku Vešoviću, koji živi i stvara u Sarajevu. Za zbirku poezije »Rastanak sa Arencanom«.

Sama po sebi ova informacija bi zvučala prozaično kada ne bi bili u stvar upleteni oni koji jesu, zato ona zvuči užasno i sablasno. Upravo tako kao da je scenario napisao mag srpskog fašizma – Zlobrica Ćosić. (Ne radi se o štamparskoj grešci – pravo ime stratega srpskih zločina u agresiji na BiH i Hrvatsku je Zlobrica Ćosić).

Isto tako, u književnim krugovima na prostoru bivše SFRJ užasno je odjeknula vijest da je Savjet Ratkovićevih večeri poezije dodijelio prvu nagradu Radovanu Karadžiću. Tim činom je ova institucija ukinula samu sebe kao kulturnu instancu, a postala je dio orkestrirane mašinerije koja je mljela BiH i Hrvatsku. Na tu zlobnu bedastoću i na pitanje da li bi i sam učestvovao na konkursu, Marko Vešović je kazao:

„Iz Ratkovićeve nagrade nije istjeran đavo zvani Hromi Dabić.
U današnjoj Crnoj Gori, uporno i metodično, šuti se o svemu što se događalo u ratu, pa i o Ratkovićevoj nagradi kojom je okićen durmitorski Istrebljivač. Protiv te činjenice potpisnik ovih redova ne može ništa, ali odbija da bude umiješan u bilo koji oblik crnogorskog besramlja.
Ukoliko bih primio tu nagradu, javno bih podržao dogovorenu šutnju iza koje stoji najmanje devedeset posto crnogorskih pravoslavaca. Što me ne čudi. Jer u ratu je najmanje devedeset posto tih pravoslavaca zdušno podržavalo ono što se danas mora zaboraviti.

Marko Vešović: Dali dželatu nagradu, i nakon toga – nikom ništa! Riječ je o onom Ništa koje bije iz gotovo svega što nudi Suverena (Crna Gora, p.a.). I Ratkovićeva nagrada, kakva je danas, spada u to Ništa. Moje odbijanje nagrade je i izraz prezira prema Crnoj Gori koja svoju samobitnost temelji na zaboravu. A još Seneka je znao: gdje prestaje pamćenje, tu počinje barbarstvo. Crna Gora je danas barbarskija no u doba vladike Danila“. „Nikad ne bih došao na Ratkovićeve večeri poezije dok ne istjeraju đavola. Time je ta nagrada opoganjena“.

Rekao sam javno, valjda desetak puta, da sam pet posto Crnogorac: sve preko toga bilo bi višak koji mi ne bi dao da živim kako bog zapovijeda. U tih pet posto spada i ono što sam naučio od majke: pamćenje ljudskih djela, i zlih i dobrih, najviša je, možda i jedina ljudska pravda na zemlji.

Tu Crnu Goru neću pustiti da odumre u meni. Zato neću da išta zaboravim ... da je Istrebljivaču data nagrada koja nosi ime jednog od pjesnika iz čijih stihova sam u mladosti učio šta je čarolija poezije.

Dali dželatu nagradu, i nakon toga – nikom ništa! Riječ je o onom Ništa koje bije iz gotovo svega što nudi Suverena (Crna Gora, p.a.). I Ratkovićeva nagrada, kakva je danas, spada u to Ništa. Moje odbijanje nagrade je i izraz prezira prema Crnoj Gori koja svoju samobitnost temelji na zaboravu. A još Seneka je znao: gdje prestaje pamćenje, tu počinje barbarstvo. Crna Gora je danas barbarskija no u doba vladike Danila“.

„Nikad ne bih došao na Ratkovićeve večeri poezije dok ne istjeraju đavola”, rekao je Vešović drugom prilikom. „Time je ta nagrada opoganjena“.

Ali, ako je tako, kako je uopšte Marko Vešović konkurirao za „Ratkovića“?, upitao bi se dobronamjernik. E, moramo se vratiti na scenario s početka priče.

Logično je da srbofašistički književni krugovi ne mogu podnijeti istinoljubivo ponašanje Marka Vešovića, pa su mu priredili zamku. Ponadali su se da će se polakomiti za novce, ako ne za pjesničku slavu. Ponadali su se da će ga ugasiti kao čovjeka. Našli su i predlagača, jer postupak dodjeljivanja nagrade ima strogo utvrđenu proceduru. Odlučili su: Mile Stojić će biti taj. Vjerovali su: njega Marko neće moći odbiti. Okusio je i on pakao koji im je uprizorio monstruozni psihijatar sa sarajevskih brda.

Petak, 06. Juni 2008. K O N K U R S I) Za Književnu nagradu „RISTO RATKOVIĆ" Za nagradu „Risto Ratković" mogu konkurisati knjige poezije objavljene između dvije manifestacije / septembar 2007 - septembar 2008/. Za nagradu ne mogu konkurisati izbori i ponovljena izdanja. Pravo učešća imaju autori iz Crne Gore, BiH, Srbije i Hrvatske. Pravo predlaganja imaju izdavači, kulturne institucije, pojedinci i autori. Prijedloge i 4 primjerka knjige slati na adresu: Centar za kulturu – 84000 Bijelo Polje – Crna Gora sa naznakom za „Ratkovićeve večeri poezije". II) Za nagradu „RATKOVIĆEVE VEČERI POEZIJE", neobjavljenu zbirku poezije, za mlade autore, do 27 godina Pravo učešća imaju mladi pjesnici iz Crne Gore, BiH, Srbije i Hrvatske. Rukopise u 4 primjerka, potpisane šifrom, sa rješenjem šifre i adresom u posebnoj koverti, slati na adresu: Centar za kulturu – 84 000 Bijelo Polje – Crna Gora, sa naznakom za «Ratkovićeve večeri poezije». Rok za slanje knjiga i rukopisa je do 20. jula 2008. godine. Telefon: +382-84-421-722 +382-67-276-029

Preostaje zatim samo da žiri, puleni „crnogorskog Šešelja“ – Novaka Kilibarde, u čijim glavama caruje konfuzija cinizma, oholosti i bezumlja, jednoglasnom odlukom pokuša pjesniku Marku Vešoviću oduzeti ljudsko dostojanstvo i gurnuti ga u društvo istrebitelja s Durmitora. I to baš za zbirku antiratnih pjesama »Rastanak sa Arencanom« , čime bi inicirali Vešovićev pjesnički i ljudski suicid.
To nije prošlo.

Aferim, Marko Vešoviću, čovječe i pjesniče!