Ljepotica u Centru Prijedora: Čaršijska džamija

'Prijedor danas ima jednu od najljepših džamija na Balkanu i u Europi' - rekao je uvaženi Reisu-l-ulema Mustafa-ef. Cerić, na svečanom otvorenju Čaršijske džamije u Prijedoru 2. augusta 2008. godine.

Prijedor je grad u kojem je počinjen najveći genocid, urbicid i elitocid nad Bošnjacima u 20.stoljeću. Ostaće zauvijek u bošnjačkom sjećanju slike srpskih logora koje su obišle cijeli Svjet, iako se danas pokušava umanjiti ili gotovo potpuno zaboraviti sve što se dešavalo 90.-tih godina prošlog stoljeća. U sklopu zločinačkog plana crnogorskog kasapina Radovana Karadžića sa Pala i njegovih istomišljenika, bilo je i predviđeno potpuno uništenje svega onoga što je podsjecalo na Bošnjake i Islam. Tako su na udar došle sve prijedorske džamije, mezarja, dućani, kao i naselja sa većinskim bošnjačkim življem. Primjer je prijedorski Stari grad, koji je sistematski spaljen do temelja, a potom detaljno uništavan čak i teškim gradđvinskim mašinama. Ništa bolje nisu prošla ni okolna prijedorska sela sa bošnjačkom populacijom. Uništavane su čitave obitelji bez razlike na spol i starosnu dob. Tako je bilo slučajeva da su zloglasnom logoru Keraterm zatvarani dječaci koji su bili navršili tek 13 godina života.
Zločinci su uništavali sve što im se našlo na putu, uvjereni da rade 'pravu srpsku stvar' i da na ovim prostorima neće ostati ni jedno 'muslimansko uvo' kako su znali reći. Međutim nesvjesno pravili su upravo suprotno. Sa svakim ubijenim ili protjeranim Bošnjakom rastao je prkos i ponos Prijedorčana, ljudi koji su preko noći postajali heroji dokazivajući svoj patriotizam i privrženost ideji multietničke Bosne, boreći se gotovo u svim korpusima Armije Bosne i Hercegovine za oslobođenje naše domovine. Kada su Prijedorčani sa svojom Armijom bili na domak rodnog grada zaustavljeni su u ‘koraku', politika je odigrala svoju ulogu. Shavtivši da se bitke ne dobijaju samo na bojnom polju povukli su se na tzv. 'linije razgraničenja'. I umjesto da sami rješe svoju buduću sudbinu i dobiju ponovo status građana prijedorske općine, Prijedorčani su zahvaljujući 'Daytonu' dobili vječnih

Reis ceric na otvorenju Čaršijske džamije u Prijedoru: 'Prijedor danas ima jednu od najljepših džamija na Balkanu i u Europi'!

status 'izbjeglica' i 'povratnika' u svoj rodni grad. Ova dva termina i su i danas u upotrebi i tu se slažu i bočnjački i srpski političari bez razlike kojoj političkoj opciji pripadali. Dok za hiljadama prijedorskih šehida još uvijek tragaju njihovi najmiliji, potpisnici 'Daytona' i danas smatraju da su učinili “pravu” stvar, iako su činom potpisivanja potvrdili postojanje nečega što je nastalo na najgorem obliku etničkog čišćenja. Nevjerovatno je i to da se mnogi od tih 'potpisnika' i danas pozivaju na patriotizam i bošnjastvo, uprkos svemu ostaju na neki način prisutni na političkoj sceni. Varaju se ako misle da je krajiško pamćenje kratko, i da će nekakvim povlačenjem potpisa umanjiti sopstveni politički fijasko.
Nakon agresije na prijedorsku općinu, njeni građani su preko svojih udruženja diljem svijeta počeli obnavljati dio po dio svoga grada. Ne oslanjajući se više na prazna obećanja političara, Prijedorčani su sami uzeli stvar u svoje ruke. Znajući svjesno da će pojedinci pokušati ponovo 'ubirati kajmak' na tuđem trudu, ali ovoga puta nećemo o tim 'sitnim ljudskim dušama'. Završetkom svih džamija na području prijedorske općine završava se faza materijalne obnove grada a sada nam predstoji ona malo teža, duhovna. Kako ćemo tu bitku dobiti zavisi ponovo isključivo od nas samih nikako od političara i njihovih poltrona.
Danas prijedorska općina prednjači po broju onih koji su se vratili i odlučili ostati na svojoj 'babovini'. Prijedor prednjači i po broju obnovljenih džamija. One su sve obnovljene ili su pri kraju obnove. Prijedor ponovo krase prijeratne ljepotice Gradska, Zagradska i Carčijska džamija, kao i sve džamije na području prijedorske općine.
2. augusta ove godine, Prijedorčani u iseljeništvu i domovini su bili svjedoci i dugo očekivanog historijskig događaja, svečanog otvorenja Čaršijske džamije u Centru grada.
Ovaj vjerski objekat porušen je i spaljen u proteklom ratu 31. maja 1992. godine. U obnovu džamije uloženo je oko 800.000 maraka, a njena izgradnja trajala je četiri godine. Najviše sredstava pristiglo je od vjernika iz iseljenistva. A među najzaslužnijima pomenimo Prijedorčane i Bošnjake iz Chicago-a, ali i pojedince kao što je Suljo Halalkić koji danas živi i radi u Švedskoj, i Hajro Ramadanović koji živi u Hrvatskoj.
'Svaki Prijedorčanin sada može dostojanstveno i puna srca stati pred ovaj Božji hram koji je iznikao ovdje kao simbol vjere, ljubavi, tolerancije i poštovanja zajedničkog života', - kazao je Abaz Ganić, predsjednik Građevinskog odbora za izgradnju gradske džamije.
Reisu-l-ulema Mustafa efendija Cerić na ovom skupu je rekao da Prijedor danas ima jednu od najljepših džamija na Balkanu i u Europi.
'Na prostoru bivše Jugoslavije prije rata je bilo oko 3.000 džamija, a u Bosni i Hercegovini je tokom rata porušeno oko 700. Samo je u posljednja tri mjeseca u našoj zemlji otvoreno 76 obnovljenih džamija i to je znak bošnjačke upornosti i želje Bošnjaka da se vrate i žive na ovim prostorima', - azao je reis Cerić.
Danas je sa ovog skupa poslana poruka mira, međusobnog uvažavanja i međuetničke tolerancije, a Srbima je Ilindan čestitao predsjednik Medžlisa IZ Prijedor Sudbin Musić.
Musić je kazao da je uvjeren da su mnogi Prijedorčani mišljena da obnovljena Čaršijska džamija svojim izgledom upotpunjuje ljepotu glavne gradske ulice.
Bujrum svima u naš grad Prijedor!