Karadžić će po mojoj procjeni biti u Haagu nekoliko godina. Hudnjak će „strahovito“ trpjeti u „hotelu“ B kategorije. Suđenje će početi, a onda će se otezati toliko vremena, dok ne umre od „srčanog udara“. Time će „vaskrsnuti“ i postati još jedan mitološki, srpski heroj za brojne četnike u Bosni, Srbiji i njihovoj dijaspori. Nekako me scenarij podsjeća na Miloševića, Karadžićevog učitelja...

Hapšenje Radovana Karadžića se prema dostupnim informacijama desilo u petak, 18. jula 2008., dok je zvanična vijest došla do medija u ponedjeljak, 21. jula 2008. navečer. Na slici mi djeluje kao luckasti istraživač nuklearne fizike.

Ova dugo očekivana i čekana vijest je ozarila mnoga lica Bošnjaka, Hrvata i dobrih Srba u BiH i dijaspori, pogotovo onih koji su u posljednjem ratu izgubili svoje najdraže. Konačno je uhapšen 'balkanski Hitler' koji je prije 16 godina javno u tadašnjoj Skupstini BiH prijetio kako će “muslimanski narod u BiH nestati ako se proglasi nezavisnost”. Da su vlasti u Sarajevu tada bile normalne, uhapsili bi ga istog trenutka a ne 16 godina poslije…

Sem moralne satisfakcije, nemam većih razloga da budem ushićen njegovim hapšenjem. Osim ako kanadski četnik McKenzie ili švedski četnik Carl Bildt zaplaču zbog njegovog hapšenja. Možda Kačavenda? To bi me nekako usrećilo.

Pokušat ću objasniti svoj stav:
Kada je buknuo rat u BiH 1992. godine, Evropa i SAD su pasivno posmatrale klanje Bošnjaka u Bijeljini, postavljanje četničke artiljerije oko Sarajeva, egzodus Bošnjaka iz Krajine prema Travniku, ubijanje u logorima diljem države itd. Skoro četiri godine nisu uradili ama baš ništa da se to prolijevanje krvi zaustavi. Na jednoj strani smo imali do zuba naoružane agresore (četnici iz Srbije i Crne Gore, bosanski četnici, četnici iz Hrvatske, Abdićevi izdajnici), a na drugoj strani smo imali Patriotsku ligu u farmerkama i patikama. UN (Ujedinjeno Ništa) su pod jakim utjecajem britanskih, ruskih i francuskih lobija (tradicionalni srpski saveznici) legalno izabranoj bosanskoj vladi stavili embargo na uvoz oružja. Nešto u stilu rimskih gladijatora. Ubace čovjeka u arenu da se bori protiv lava. Kada su momci u farmerkama i patikama (gladijatori) počeli pobjeđivati četničkog agresora i kada je počelo oslobađanje BiH, došao je Amerikanac i rekao STOP! Isti Holbrooke koji sada kobajagi pozdravlja hapšenje Karadžića je prijetio vodstvu tadašnje BiH da zaustavi ofanzivu i da se proglasi primirje. Isti taj Holbrooke je kahvenisao sa Miloševićem i Karadžićem, a kasnije proizveo najveće zlo na prostoru BiH. Varate se. To nije Karadžić. To je „republika srpska“. Holbrooke je sam priznao u intervjuju da je on predložio to ime. Kada je potpisan Dejton, moje povjerenje u međunarodnu zajednicu, Evropu i SAD je konačno i potpuno nestalo. Nemam razloga da im vjerujem ikada više.

Najveći neprijatelj BiH više nije Karadžić, nego tvorevina koja se zove „RS“. To ruglo od entiteta i tumor na tijelu bosanske države je izvor svih problema u novijoj historiji BiH. Nažalost, umjesto da se radi na njezinom ukidanju i konačnom brisanju, naši su predstavnici skoro legalizirali i potvrdili genocidnu Policiju RS, što je bacanje soli na rane svih onih koji su ubijani od iste u toku zadnjeg rata, pogotovo preživjelih iz srpskih logora. Upravo je ta ista policija nedavno spriječila obilježavanje pokolja i genocida nad Bošnjacima u Bratuncu. Upravo su ti dželati „osiguravali“ dženazu u Potočarima. To je isto kao kada bi komemoraciju u Auschwitzu osiguravao Wehrmacht.

Četnički mentalitet nije nestao. On je itekako živ među Srbima u BiH pa i šire. Kada sam na slovenačkim web stranicama jučer pročitao tekstove o hapšenju Karadžića, ispod članka se moglo vidjeti puno komentara Srba koji žive u Sloveniji. Sve i jedan je izrazio svoj bijes, iznenađenje, mržnju prema Bošnjacima i Bosni, uz povike: „Ne daj se, Radovane, mi smo uz tebe!“ ili „Nož, žica, Srebrenica!“ itd. Kada nešto tako mogu pisati ljudi koji žive 500 kilometara od Bosne, rođeni u Sloveniji, možete samo zamisliti šta misle Srbi u Prijedoru, Foči, Trebinju. Samo bolesni ljudi, zadojeni mržnjom svemirske veličine mogu govoriti takve stvari. Komentare na slovenačkim web stranicama su obično pisali djeca i omladina, koji su možda u vrijeme bosanskog rata nosali pelene, ali je srpsko pranje mozga preko Srpske pravoslavne crkve, roditelja, medija i školskog sistema odradilo svoje. Odgojili su se novi, mladi četnici. Ali ujedno iz ovoga treba povući pouku: nemojmo biti naivni. U Bosni je ostalo još mnogo četnika koji čekaju novu priliku da nastave ono što su njihovi djedovi započeli 1941. godine, a njihovi očevi nastavili 1992. godine. Nemojmo im dozvoliti da njihova djeca i unučad nastave treću trećinu. Previše smo žrtava dali.

Ipak, vratimo se Radovanu. Zamislite, došao je u Bosnu iz Crne Gore. Zločinac je rođen 19. juna 1944. godine u selu Petnica na Durmitoru, što govori da nije bosanskog porijekla. Školovanje na srednjoj medicinskoj školi i kasnije studiranje na medicinskom fakultetu u Sarajevu ga je izbacilo na političku platformu već 1968. godine kada se pokazao kao jedan od najvatrenijih govornika studentskih demonstranata. Govore je držao čak na krovu Filozofskog fakulteta. Karadžić je kasnije pisao i pjesme, ali konačno se odlučio za politiku tek nakon prigovaranja Dobrice Ćosića. Radovan je nekoliko puta bio u zatvoru u 80-im godinama prošlog stoljeća zbog pronevjere novca novembra 1984. godine i pušten na slobodu nakon 11 mjeseci zatvora dok su ga 1985. godine ponovo optužili zbog pronevjere ali kaznu nikada nije odslužio. Međutim ono što je ostalo neopaženo mnogima jeste činjenica da je Radovanov otac Vuko bio u četničkim redovima u Drugom svjetskom ratu. Poslije rata otac je bio osuđen i u zatvoru je također odležao nekoliko godina.

Bošnjaci moraju shvatiti da je hapšenje Karadžića povezano sa Kosovom i Srbijom. Drugim riječima, njegovo je hapšenje prolongirano na period kada se Srbi malo smire sa nezavisnošću Kosova. Kada to vrijeme dođe, a došlo je, Srbija će uhapsiti Karadžića i predati ga Haagu, nadajući se lakšem ulasku u evropske integracije. Sva natucavanja o tome, kako se ne zna gdje je Karadžić su bila obična prašina u oči

Kakve koristi od Karadžića u zatvoru, kada imate novog na vlasti? Samo što se ovaj odaziva na ime Milorad...

javnosti. Oni su tačno znali čitavo vrijeme gdje se nalazi, sve ostalo je bila stvar dogovora. Isto važi za Gorana Hadžića i Ratka Mladića. Srbi su sigurno tražili visoku cijenu za hapšenje svog 'eroja, u to budimo ubijeđeni, a uskoro će se vidjeti šta je bila ta cijena. Možda nam kaže EU ili SAD?

Karadžić će po mojoj procjeni biti u Haagu nekoliko godina. Hudnjak će „strahovito“ trpjeti u „hotelu“ B kategorije. Suđenje će početi, a onda će se otezati toliko vremena, dok ne umre od „srčanog udara“. Time će „vaskrsnuti“ i postati još jedan mitološki, srpski heroj za brojne četnike u Bosni, Srbiji i njihovoj dijaspori. Nekako me scenarij podsjeća na Miloševića, Karadžićevog učitelja...

Najveći neprijatelj BiH više nije Karadžić, nego tvorevina koja se zove „RS“. To ruglo od entiteta i tumor na tijelu bosanske države je izvor svih problema u novijoj historiji BiH. Nažalost, umjesto da se radi na njezinom ukidanju i konačnom brisanju, naši su predstavnici skoro legalizirali i potvrdili genocidnu Policiju RS, što je bacanje soli na rane svih onih koji su ubijani od iste u toku zadnjeg rata, pogotovo preživjelih iz srpskih logora. Upravo je ta ista policija nedavno spriječila obilježavanje pokolja i genocida nad Bošnjacima u Bratuncu. Upravo su ti dželati „osiguravali“ dženazu u Potočarima. To je isto kao kada bi komemoraciju u Auschwitzu osiguravao Wehrmacht.

Poruka je jasna: BiH se neće moći razviti kao normalna država, a njezini građani neće moći živjeti normalnim životom sve dok postoji RS i sve dok su na vlasti korumpirani bošnjački političari koji faktički legaliziraju ovu fašisticku i genocidnu tvorevinu. Kakve koristi od Karadžića u zatvoru, kada imate novog na vlasti? Samo što se ovaj odaziva na ime Milorad...