Naslovna | Arhiva | Pretraga | Redakcija | O Bosnjaci.Net | Kontakt |
Bosniaks.Net
![]() |
||||
![]() |
Kolumne
![]() Zastupnik u Evropskom parlamentu (EP), član Odbora za vanjsku politiku EP i izvjestilac EP za Srbiju Jelko Kacin, prisustvovao je komemoraciji povodom 13-godišnjice genocida i sahrani žrtava genocida SREBRENICA 13 GODINA POSLIJE ENGLISH
U petak u Potočarima nije bilo predsjednika Vlade Republike Srpske (RS) Milorada Dodika, koji je mogao svojom prisutnošću na komemoraciji ogromno i odlučno doprinijeti pomirenju. Naredni dan, mogao je doći u Srebrenicu i prisustvovati srpskoj priredbi u Domu kulture u centru grada. Očajni Bošnjaci su se prije trinaest godina našli u krivo vrijeme, na krivom mjestu, u zaštićenoj zoni i bili okrutno pobijeni u zanosu »oslobođenja Srebrenice od Turaka“, kao što je tada hladnokrvno izjavio komandujući Ratko Mladić i dodao jedan zastrašujući zaključak: »sada je došlo vreme, da se mi Srbi osvetimo Turcima za sve ono, što su oni vekovima činili nama…«. Bošnjaci naravno nikada nisu bili Truci, jer su dio slavenskog stanovništva, koji u BiH pripada trema vjeroispovijestima: pravoslavnoj, katoličkoj i islamskoj. Međutim, situacija u pogledu suživota u Sandžaku (Srbija) i na sjeveru Crne Gore posve je drugačija među različitim etničkim skupinama u odnosu na BiH gdje su odnosi još uvijek veoma napeti. Kako i ne bi bili? Kao najbolja ilustracija stanja učinila mi se misao, koju je u našem razgovoru sa mladim iz Srebrenice izrekao mladi Bošnjak: Za mene je nemoguće prihvatiti tvrdnju, da živim u Republici Srpskoj, jer živim u BiH, za mog srpskog susjeda i prijatelja važi, da ne može prihvatiti BiH, jer živi u Republici Srpskoj. Srpski predsjednik Tadić javno osuđuje zločine, priznaje genocid i izvinjava se, njegove kolege iz RS su još uvijek daleko od toga. Izjave britanskog ambasadora, da su Ratko Mladić i Radovan Karadžić po svemu sudeći (očito) u Srbiji izrečene u danima poslije komemoracije u Srebrenici su značajne i odražavaju ocjenu dvoličnosti država sa tog područja, kada se radi o hapšenju i izručenju Haagu. »Više svjetlosti, više djela!« mogao bih parafrazirali Goethea. Bez pune saradnje svih država u regiji s Haagom nema pomirenja ni evropske budućnosti. Zar nije na neki način bilo perverzno, da je za saradnju s Haagom u donedavnoj Koštuničinoj vladi odgovoran jedini ne-Srbin, Bošnjak, ministar za rad i socijalu Rasim Ljajić? Te države i posebno manje razvijena područja naseljena Bošnjacima trebaju neophodnu razvojnu pomoć i programe za razvoj sela, koje može obezbijediti EU. Zato je EU način kao i smjerokaz za put u budućnost. Pitanje je samo - kada.
U mjestu Kravice, u susjednoj opštini Bratunac, samo nekoliko kilometara od Potočara, u zgradi bivše Poljoprivredne zadruge, gdje su okrutno mučili Bošnjake iz Srebrenice, nisu im dozvolili da polože cvijeće. Tome se suprotstavilo lokalno stanovništvo i zbog toga je majke i udovice zaustavio kordon policajaca Republike Srpske. Sve dok u BiH bilo gdje bude problem zbog polaganja cvijeća u znak sjećanja na ubijene u ratu imat ćete problem i tamo, ali i u susjednim državama i članicama EU. S Dianom smo se odlučili da na konferenciji predsjednika, koja priprema i usklađuje rad EP, predložimo da u Brisel pozovemo mlade iz Srebrenice iz obje etničke zajednice. Nadamo se i želimo, da bi zajednički višednevni boravak na putu i u EU, u okviru institucija EU, omogućio otkrivanje historije, zabluda i upoznavanje Zapadne Evrope. Možda će to omogućiti nove mogućnosti za dijalog i razumijevanje. Potrebne su mjere i napori za jačanje povjerenja, kojeg nema. Ko to može, ako ne mladi? |