Nedavno, negdje u novembru čini mi se, desio se onaj čuveni paraf. Parafirano je tada, bezbeli ovo što je juče potpisano – Sporazum sa Evropskom Unijom – SAA.
Šta ovaj potpis kao i svi ostali koji će doći, Bosni i Hercegovini omogućava znaju silni ekonomski, pravni i ostali stručnjaci.

Mene zanima nešto drugo a to je:
Može li bilo kakav „papirnati“ potpis i potpisi, sporazum i sporazumi, ugovor i ugovori... zaustaviti i prekinuti skoro dvjestogodišnje nastojanje velikosrpske i nešto kraće velikohrvatske ideologije da konačno podijele, potlače, unište... Bosnu i Hercegovinu i njeno autohtono stanovništvo?
Kad se na ovo pitanje pokuša odgovoriti kroz sagledavanje silnih historijskih dešavanja u i oko Bosne i Hercegovine a u kojima također nije falilo potpisa, sporazuma, ugovora, nagovora... onda se čini da se nikakvim „papirnatim“ sredstvima nije mogao ni obuzdati ni zaustaviti, u prvom redu velikosrpski, juriš na Bosnu i Hercegovinu.

Nije to mogao, na primjer, ni sporazum tek nastale kneževine Srbije i silnog Osmanskog Carstva 1826. god. kojim su Srbiji, za Obrenovićeve zlatnike, prodate historijske bosanske prekodrinske oblasti a koje su dosezale do linije Šabac – Valjevo - Užice.

- Amaaaannnnnn, padišahu, ne sjeci nam zemlju, kauri će nam i u Travnik doći..... – bio je vapaj naroda bosanskog upućen sultanu.
-
Pomenuto „kidanje“ Bosnine teritorije bio je i jedan od uzroka narodnog pokreta za autonomiju Bosne i Hercegovine na čijem čelu je bio Husein-beg Gradaščević.

Od tada, pa dalje preko „otkidanja“ Sandžaka i svih drugih dešavanja, veliko-srpska ideologija je uvijek, u svakom vremenu i u svakom društvenom sistemu pronalazila načine i sredstva kojim je gušena, ubijana... Bosna i Hercegovina i njeno stanovništvo. Svi smo svjedoci kako je to rađeno u vrijeme komunističkog sisteme a kako u ovoj još nezavršenoj oružanoj velikosrpskoj i velikohrvatskoj agresiji na Bosnu i Hercegovinu koja je počela 1992. god.

Kakva prepreka toj velikosrpskoj ideologiji mogu biti ovi parafi i potpisi ugovora sa EU? Vjerovatno nikakva. I u ovom taze potpisanom sporazumu jasno stoji jedna odredba koju skoro niko ne spominje ili se ona namjerno prešućuje. Ona glasi: Sporazum sa EU će biti suspendiran ako se u toku od šest godina ne uspije implementirati.

Znači, ako u toku od šest godina, ono što je juče potpisano, ne bude u cijelosti ispunjeno i primjenjeno EU će ovaj sporazum suspendirati i učiniti ga ništavnim.

Šta ako veliko-srpska ideologija, koja i dan danas polovinu teritorije Bosne i Hercegovine drži u fašističkoj okupaciji, vidi svoju šansu, svoje sredstvo da sabotiranjem svih mogućih rješenja, dogovora... u toku sljedećih šest godina isposluje baš to – nestanak ovog sporazuma sa EU? Šta onda? Ništa. Nejma dalje, Bošnjače, što bi se reklo. Jer, puno više od šest godina proteklo je od onog još čuvenijeg, još grandioznijeg, još... Daytonskog, bajagi, mira pa koliko je tim papirnatim ugovorom zaustavljen, obuzdan... veliko-srpski ili veliko-hrvatski juriš na Bosnu i Hercegovinu? Nimalo. Samo su promijenjena sredstva i oblici djelovanja. Ako ovako dugo sabotiraju taj „čuveni“ Daytonski ugovor što je za njih problem da izduraju još i ovih šest godina?

Ovim detaljem htio bih samo da potaknem sve one koji nešto mogu učiniti za spas Bosne i Hercegovine i njenog stanovništva da bar malo razmišljaju u smjeru činjenice koja kaže da se nikakav hegemonizam pa ni ovaj veliko-srpski i veliko-hrvatski nikad ne mogu zaustaviti papirnatim ugovorima, potpisima... Kao i svaki silnik, kabadahija, dušmanin... tako se i svaki hegemonizam zaustavlja samo onda kad je uvjeren da ga tamo kud je naumio pružiti svoje šape čeka ono čega se on jedino boji a to je sila, fizička, ekonomska... i svaka druga.