Pošto smo napokon došli u situaciju da sa sigurnošću znamo ko je predsjednički kandidat ispred Demokratske stranke na predstojećim, ovogodišnjim, američkim izborima, i sama spoznaja da je to senator Barack Obama iz države Illinois, prvi afričko-američki, dakle crnac, predsjednički kandidat nominovan od jedne od glavnih partija američkog političkog sistema, potakla me je da napišem kolumnu za Bošnjaci.Net o ovom zista historijskom događaju u zvaničnoj američkoj politici i našoj svakodnevnici.

Sama činjenica da je nakon relativno kratkog vremena od nominacije jedanaest prdsjedničkih kandidata iz Demokratske stranke, nakon prvih primarnih stranačkih izbora održanih u državama Iowa i New Hampshire i nakon takozvanog “Super Tuesday”, održanog petog februara, povlačenjem odnosno odustajanjem većine kandidata izuzev senatora Johna Edwardsa koji je odustao nešto kasnije, došli smo u situaciju da biramo između senatorice iz države New York, Hillary Rodham Clinton, supruge bivšeg predsjednika Billa Clintona i junior senatora iz države Illinois Baracka Hussein Obame.

Samim tim što se je izbor sveo na odluku između žene i muškarca arfričko-američkog porijekla, kome je još povrh svega otac musliman, gospodina Baracka Obame, historijska je činjenica koju američka nacija još nije doživjela od svog zvaničnog postanka, i stvarnost sa kojom se po prvi put u historji susreće američka zvanična politika. Dakle, ono što ni najliberalniji prognozeri i politički analitičari ni u snu nisu mogli prognozirati je stvarnost današnjice u Americi.

Na osnovu navedenog, američka nacija se pita šta se dešava i sa čim se susrećemo, kako odlučiti, zašto donijeti takvu odluku i za koga glasati, sa kakvim posljedicama ćemo se nositi u bliskoj i dugoročnoj budućnosti...
Treba priznati da na ova i na mnoga druga pitanja koja se mogu postaviti zaista nije lahko pronaći i dati razumljive i racionalne odgovore. Neki će reći, pa izbor je jednostavan, definitivno nećemo glasati za McCaina iz prostog razloga što će on predstavljati treći term ili nastavak politike sadašnjeg predsjednika Busha. Dakle, glasat ćemo za kandidata Demokratske stranke. A da li je to zaista tako?

Predsjednički izbori 2008 Barak - Clinton: Kako dalje? McCain: I poslije Busha...!

Prije nego što progovorimo riječ-dvije o generalnim predsjedničkim izborima, vratimo se na trenutak izboru i nominiranju senatora Baracka Obame ispred Demokratske stranke. Kao što sam to već naglasio po prvi put u historiji američke nacije i zvanične politike desio se izbor između, da ponovim, žene i muškarca, afričko-američkog porijekla. Sa zaključnim primarnim glasanjima za nominiranje predsjedničkog kandidata ispred Demokratske stranke u državama South Dakota i Montana, došli smo u situaciju da je “popular vote”, gotovo podjednako podijeljen između Hillary Clinton i Baracka Obame, negdje oko 17,5 milliona za svakog od njih, uključujući Michigan i Floridu koji nisu bili uračunati zbog kazne koju je rukovodstvo Demokratske stranke izdalo ovima dvijema državama, zato što su prekršili pravilo o nepomjeranju datuma primarnih izbora bez prethodnog usaglašavanja sa rukovodstvom stranke. S tim što je Obama osvojio potreban broj delegata koji je potreban za osiguranje nominacije, taj broj je 2118, uključujući i delegate iz Floride i Michigana, kojima je rukovodstvo stranke odobrilo uračunavanje delegata sa pola glasa od svakog delegata.

Kroz sam proces, koji je bio veoma dugačak i iscrpljujući, nominiranja za predsjednika ispred Demokratske stranke došlo je do velike podjele unutar same stranke kako u rukovodsvu stranke tako i između samih članova Demokratske stranke, što potvrđuje gore navedeni podatak o ukupnom broju dobijenih glasova, “popular vote”, za Hillary Clinton i Baracka Obamu. Podjele kao što su sljedeće su došle do izražaja:

Afričko-američko biračko tijelo, koje je po tradiciji demokratsko i sa sigurnošću se može tvrditi Clintonovsko. Sjetimo se samo tvrdnji uglednih afričko-američkih predstavnika kao što su Jessie Jackson, Senator Randell, All Sharpton itd., koji su tvrdili da je predsjednik Clinton bio prvi “crni predsjednik”. Sada je to biračko tijelo ogromnom većinom glasalo za Obamu, u nekim državama i do 92 %,
Bijelci su uglavnom glasali za Hillary Clinton, osim u nekim državama gdje su bili podjednako podijeljeni.
Bijelci stariji od 65 godina su uglavnom glasali za Clintonovu. Ovaj dio biračkog tijela je svakako najstabilniji i najpouzdaniji.
Također došlo je do podjele na visoko obrazovane i srednje obrazovane; visoko obrazovano biračko tijelo je većinom glasalo za Obamu a srednje obrazovano za Clintonovu.

I na kraju, po meni najvažnija i najizraženija podjela, koja je bila i najutjecajnija prilikom finalnog izbora za predsjedničkog kandidata Demokratske stranke, je podjela između žena i muškaraca.

Iako smo u posljednjih 20-30 godina svjedoci neizmjerivog napretka žena u društvu, kako generalno u svijetu, a pogotovo u Americi i njenoj demokraciji, ipak se potvrdilo da Amerika još nije spremna imati i dati svoju najavišu državnu funkciju ženi, ma koliko ona bila sposobna, sa iskustvom i po svim pitanjima kvalificirana na svim političkim poljima i traženim društvenim segmentima. Dakle, svjedoci smo da američka nacija će radije glasati za muškarca, pa taman on bio i afričkog porijekla, i imena Barack Hussein Obama, nego dati svoj glas ženi, “HE IS THE MAN”.

Znači, na generalnim predsjedničkim izborima imamo kandidata Republikanaca John McCaina, koji će biti najstariji predsjednik u američkoj historiji, ako dobije na izborima, i po većini političkih analitičara produženje politike sadašnjeg predsjednika Busha, dakle u najkraćem: recesija, astronomska poskupljenja, daljnja ekonomska kriza, praćena sa ratom u Iraku, mogućem ratu sa Iranom, velika nezaposlenost, izvoz poslova i zamjena produkcije za servis, bogaćenje bogatih, još više siromašenje siromašnih, nestajanja srednje klase kao najstabilnijeg i najzdravijeg sloja svakog društvenog sistema itd.

Sa druge strane imamo Baracka Obamu, kandidata Demokratske stranke, čija izborna platforma i strategija je u fundamentalnoj kontradiktornosti sa kandidatom Republikanske stranke, tj. McCainom.
Ukratko, on bi da uradi sljedeće: završiti rat sa Irakom, dovesti vojsku kući, pregovarati sa neprijateljima i pronaći mirno rješenje, restaurirati reputaciju Amerike u svijetu, kreirati poslove sa investiranjem u infrastrukturu i društvene sektore, gdje će gotovo svako imati koristi, uspostaviti univerzalni zdrastveni program za sve građane, i možda najvažnije baciti u zaborav “old fashion politics”, i okrenuti se promjenama u vidu savremene politike...

Kao što vidimo da sada imamo dvije kompletne suprotnosti. Počev od starosnih dobi; McCain će biti 72-godisnjak a Obama će biti 46-godišnjak iduće godine! Dvije kompletno različite izborne platforme, što je i očekivano, s obzirom da se dvije stranke fundamentalno razlikuju po svakom osnovu. Zatim razlike u pogledu ekonomije; razlike u pogledu rata u Iraku; razlike u pogledima na Iran i druge države sa kojima Amerika nema diplomatske odnose; razlike u pogledu imponiranja i ukidanja poreza - taksa itd.

Normalno i racionalno gledajući, izbor je jasan i po mnogima je relativno lahko donijeti odluku za koga glasati, imajući u vidu da je ovo demokratska godina, s obzirom da je predsjednik Bush već osam godina u Bijeloj kući, znači dva mandata. Po svemu rečenom do sada da se zaključiti da će idući predsjednik po svemu sudeći biti kandidat Demokratske stranke Barack Obama. Zaista, da li će biti tako?!

Imajući u vidu američku historiju, i posebno rasizam, koji je nažalost još uvijek veliki dio američke svakodnevnice, koji je velikim dijelom ukorijenjen u temelje američke nacije i njenog sistema, samo iz tog razloga, ne iz bilo kakvog drugog, mislim da će američki narod na sljedećim predsjedničkim izborima donijeti moguću odluku da glasa za bijelca, sa kojim se apsolutno ne slaže, i zbog kojeg će snositi ogromne posljedice u bliskoj i dugoročnoj budućnosti, umjesto da glasa crnca sa srednjim imenom Hussein, sa čijim većinskim dijelom programa se uveliko slaže.

Možda je Barack Hussein Obama dovoljno pametan, što je potvrdio mnogo puta do sada, pa da preduhitri gubitak, preokrenuvši ga u pobjedu, nudeći mjesto potpredsjednika Hillary Clinton, to bi bilo u kontradikciji sa njegovom porukom i izbornom platformom i na kraju krajeva političkom filozofijom koju on zastupa. Dočim da bi mu sa sigurnošću donijelo pobjedu na predstojećim Predsjedničkim izborima. Jedino tako može da osvoji glasove od pristalica Clinton i takozvanih Regan Demokrata koji su neophodni za pobjedu. Iskreno se nadati takvom potezu Obame i direkcijama iz najvišeg vrha Demokratske stranke da upravo Hillary Clinton bude prva žena potpredsjednik i on prvi crnac predsjednik, u oba slučaja po prvi put u historiji Amerike.