Imam jednog džemata ima veliku ulogu a ujedno i veliku obavezu - koja će uroditi lijepim i ukusnim plodom ako se izvrši na pravi način, stoga je na svakom imamu da bude svjestan te svoje uloge i obaveze i da se nikako ne poigrava s njom, a ja ću ovdje pokušati da je sažmem u nekoliko tačaka:

Znanje imama (fikhul-imameh):

1. Dati imametu i namazu njegovog stvarnog prava/hakka; praktikovati i slijediti sunnet Muhammeda s.a.w.s., u svemu tome, imajući stalno na umu da smo u poslu izvršavanja obaveze i da je neophodna iskrenost pri djelu.

2. Upoznati se sa propisima imameta i namaza stalno se nadograđujući u ovim pitanjima, uz redovno i ponovno razmatranje pojedinih propisa vezanih za imamet i namaz; trebaju se skupljati i iščitavati fetve eminentnih učenjaka po pitanju imameta i namaza, a ja bih ovom prilikom predložio i jedno djelo na tu temu od šejha el-Sedhana: „Greške pri obavljanju tahareta i namaza“ (مخالفات في الصلاة والطهارة).

3. Poštovati sunnet Muhammeda s.a.w.s., kada je u pitanju dolazak na namaz kao i odlazak sa njega, kao i redovnost u praktikovanju namaskog zikra itd.. Imam je uzor kada su ove stvari u pitanju.

4. Smirenost, umjerenost i skrušenost kada je obavljanje namaz u pitanju, uz dužno poštovanje sunneta Muhammeda s.a.w.s., pri tome. Dakle, niti će se praktikovati hitanje i žurba koja kvari namaz, niti odugovlačenje koje namaz može učiniti dosadnim!

5. Praktikovati klanjanje pritvrđenih namaskih sunneta, u džamiji ili kod kuće, uz naznaku da su namaski sunneti jedan vid zaštite i ograde koja čuva farz-namaz od svega što ga može ugroziti!

Bonton imama (edebul-imameh):

1. Redovnost u obavljanju imamske dužnosti bivajući primjerom ostalim džematlijama u tome, i to na taj način da izostajanje ili kašnjenje imama u obavljanju namaza nije njegova odlika.

2. Neizostajati sa namaza!

3. Neizostajati – posebno sa sabah i ikindije namaza, čuvajući sebe daleko od loših mjesta, kao i mjesta „rekla-kazala“. Kroz ove namaze se posebno gleda na imama jer je u globalu u tom vremenu kod kuće.

4. Ako se bude u potrebi za izostajanjem sa namaza, zbog putovanja ili neke druge obaveze, treba se naći prikladna zamjena za imamet u džamiji, a ako se osjeti da se neće moći stići na namaz – pozvaćemo mu'ezzina ili nekog drugog, da mu javimo da nećemo stići, kako džematlije ne bi mnogo čekale na imama - što ih može omraziti.

5. Klanjati farz-namaz na vrijeme – bez kašnjenja ili žurenja, posebno uzimajući u obzir mesdžide i džamije koji se nalaze na trgovima i pijacama, ili u blizini bolnica, škola...

6. Ako primjetimo da se džemat već okupio može se mu'ezzinu predložiti da uči ikamet i dva-tri minuta prije određenog vakta za farz-namaz, kako se džemat ne bi mrazio zbog sjedenja i čekanja.

7. Što manje se izlagati nepotrebnom putovanju ili kašnjenju jer se to odražava na imamet i džemat, a ako se bude moralo putovati ili kasniti naći prikladnu zamjenu.

8. Imam se mora kititi lijepim ahlakom i ponašanjem i mora biti uzor drugim ljudima i mora im biti omiljen i drag. Na ljude najviše utiče lijepo i umjesno ponašanje. Lijepo ponašanje su vrata kroz koja se ljudi približavaju imamu. U opisu Poslanika s.a.w.s., stoji: „Ti si Muhammede na izvanrednom stupnju lijepog ponašanja i morala!“ Lijep ahlak je uz bogobojaznost i takvaluk nešto najteže na Mizanu-Vagi djela, sjutra na Sudnjemu danu, stoga nikako pvu tačku ne smijemo smećati s uma.

9. Interesovati se za lične potrebe džematlija posebno onih koji su muhtadžni ili koji nailaze na izvjesne poteškoće u životu uz nastojanje da se te potrebe riješe. Svako naselje-džemat ima i izvjesne probleme i neke svoje potrebe; imam mora biti u toku svega toga i mora izlaziti u susret muhtadžnima i bolesnima i dužnim ljudima. Imam mora održavati kontakte sa uglednicima i funkcionerima svoga mjesta kako bi se bolje angažovali u pogledu zapošljavanja nezaposlenih ili liječenja bolesnih. Imam mora raditi na mirenju komšija, na mirenju supružnika, na popravljanju ahlaka i ponašanja svih ljudi – u svemu tome je velika nagrada kao i obostrana ljubav, respekt i poštovanje.

Imam i da'avetske aktivnosti

1. Imam, ako je upućen u detalje nekog bitnog događaja, mora ga ukratko sa svojim džematom prokomentarisati; ako primjeti nešto što nije na mjesto kod džematlija mora im skrenuti pažnju na to. Imam mora navikavati svoj džemat na iskrenost u riječima i djelima i da se čuvaju licemjerstva, i da ne iščekuju od drugih da ih hvale i da im se zahvaljuju zbog dobrih djela koja čine. Allah je taj koji nagrade daje, mada ovo ne znači da se dobro neće pripisati onome ko ga je činio! – ali, to nas ne smije odvesti u oholjenje nad ostalima, zbog toga što je Allah dž.š., taj od koga potiče svako dobro. Sa Allahom dž.š., se isplati trgovati (vi Njemu podajte iskrenost srca i dobro djelo a On će vama zauzvrat dati džennet! Op.prev.)

2. Osnovati džamijsku biblioteku radi čitanja ili iznajmljivanja knjiga.

3. Organizovati i neke aktivnosti za žene poput prigodnih predavanja ili okupljanja ili halki Kur'ana ili takmičenja i sl., uz saradnju sa nadležnim odborom islamske zajednice toga mjesta.

4. Iznaći neku ženu, učenu i lijepog ahlaka, koja će biti upošljena pri odboru islamske zajednice nekoga mjesta ili pri nekoj školi koja će pozivati i bodriti ostale žene određenog džemata na učenje Kur'ana i studiranje islama.

5. Uspostaviti halke za učenje Kur'ana i svega što je u uskoj sprezi sa učenjem poput organizovanja izleta i ekskurzija za polaznike ili one koji su najbolji, unutar svoje zemlje ili van nje – na hadždž ili umru npr..

6. Dovoditi daije i predavače sa strane koji će se obraćati džematu u džamiji i na drugim mjestima dotičući se tema koji su bitni za muslimane nekog mjesta ili vremena.

7. Organizovati takmičenja za džematlije i djecu - polaznike mekteba i halki, na vrh svakog mjeseca ili dva, uz dodjelu prikladnih nagrada.

8. Sarađivati s ostalim aktivistima na polju islama iz jednog mjesta uz zajedničku podjelu knjiga, cd-ova, kaseta, časopisa, i uz organizovano posjećivanje i savjetovanje onih koji ne obavljaju namaz kao i onih koji rade druga loša djela.

9. Sarađivati sa imamima ostalih mesdžida i džamija, kada je organizovanje da'aveta u pitanju, uz redovne sjednice i druženja, kako bi se hajr dostavljao svim džematlijama.

10. Obratiti pažnju na davetske reklame i pozivnice i sličice koje se kače ili postavljaju u džamijama, uz obezbjeđivanje praktičnih oglasnih tabli kako u džamijama tako i u čaršiji.

11. Iščitavati džematlijama određene tekstove (tefsir ajeta, hadise, fetve uleme itd.), shodno potrebi, prije ili poslije određenog namaza, makar jedanput sedmično, kako bi se širila dinska prosveta i znanje što pozitivno djeluje na društvo u cjelini.

12. Interesovati se za davetska putovanja i posjete, kao i za putovanje na hadždž i umru uz neophodnu organizaciju svega toga.

13. Interesovati se za posebne dane – dane hadždž ili ramazana ili ostalih bitnih događaja kako bi se podsjetili na njihove poruke i pouke.

14. Interesovati se za strance u našemu mjestu, ne bitno jesu li radnici u pitanju ili posluga i sl., i ne bitno jesu li oni muslimani ili nemuslimani, uz obezbjeđivanje knjiga ili materijala koji su bitni za njih i to na njihovom jeziku ako se u potrebi za time, uz organizovanje posebnih prigoda za njih i rješenja za njihove probleme uz lijepo ponašanje prema njima što će se tražiti i od ostalih džematlija.

Imam i društvene aktivnosti

1. Iskorišćavanje penzionera u službu nekog mjesta ili naselja.

2. Savjetovanje/šura – i ne držati se strogo svoga mišljenja ne bitno jesu li sitnice ili krupne stvari u pitanju. U suprotnom će se tako ponašanje smatrati jednom vrstom oholosti koja zna biti odbojna i koja zna proizvesti mržnju džematlija spram imama, što kasnije može utjecati na nestanak hajra ili pak na omraženost prema samoj džamiji.

3. Jačanje veza sa odgovornim ljudima iz nekoga mjesta i korišćenje istih u misionarske ili socijalne svrhe u upravama u kojima rade.

4. Ukazivanje počasti i respekta prema uglednicima jednog mjesta uz lijepu saradnju sa njima što se često puta zna vratiti džematu sa velikim hajrom i dobrom.

5. Družiti se sa komšijama mjesečno ili nedjeljno – jedno od najplodonosnijih poteza koje jedan imam može povući.

6. Okupljanje trgovaca i odgovornih ljudi nekog mjesta, mjesečno ili sporadično, ili direktora i upravnika školi – da'vet i pozivanje zahtjeva materijalnu i moralnu pomoć, jer se hajr i dobro ne može dostaviti drugima ako se prethodno ne uklone barijere sa puta.

7. Imam mora održavati kontakt sa svojim rođacima i prijateljima, mjesečno ili nedjeljno, i to ne samo iz svojega džemata već i šire.

8. Imam mora iznaći redovna sredstva iz kojih će moći da snosi troškove podjele knjiga, brošura, časopisa, kaseta, cd-ova, nagrada za takmičenja...

9. Imam mora organizovati džemat svoga mjesta ili naselja u sprovedbi nekog hajirli projekta ili djela, ili da se možda suprostave nekoj negativnoj pojavi u društvu (zinaluk, droga, krađe, tuče...).

10. Otvoriti saradnju sa već postojećim institucijama u nekom mjestu ili naselju radi ostvarenja opšte koristi cijele zajednice, a na prvom mjestu su sljedeće institucije i organizacije:

a.) Organizacije za naređivanje dobra i odvraćanje od zla – koje su zaslužne za ostvarenje velikog hajra i spriječavanje velikog šerra u mjestima u kojima se nalaze.

b.) Institucije policije koje su zadužene za suzbijanje kriminala, mafije i droge, kontrolu saobraćaja, hvatanja ubica i lopova, za suzbijanje sex-trafikinga, uklanjanje alkoholičara iz javnog saobraćaja, smirivanje nereda i tuča, itd..

c.) Centri za da'avet i pozivanje stranaca-nemuslimana.

d.) Humanitarna društva.

e.) Opštine sa svojim službama.

f.) Školske i bolničke uprave, itd..

Prijevod: Sead ef. Jasavić, prof.fikha