Presuda Višeg suda u Podgorici, piscu i publicisti Andreju Nikolaidisu, da mora platiti visoku novčanu kaznu privatnom tužiocu Emiru Kusturici, skandalozna je i društveno opasna. Jer, samo u nedemokratskim društvima sudovi inkriminišu tekstove koji kritički ukazuju na relativizovanje odgovornosti javnih i uticajnih ličnosti za aktivnu podršku politici masovnih zločina. Presuda Višeg suda je utoliko apsurdnija, jer su prije Nikolaidisovog teksta u Monitoru, u medijima sa prostora bivše Jugoslavije i Evrope, publikovani desetine tekstova, koji Emira Kusturicu označavaju kao najuticajnijeg propagandistu velikosrpske zločinačke mašinerije, koja je pred Međunarodnim sudom u Hagu optužena za genocid.
Nikolaidisov tekst, na primjeru Kusturice, bavi se jednim univerzalnim istorijskim i sociološkim fenomenom, tačnije bizarnim primjerima gdje vrhunski umjetnici ili mislioci, izgube elementarnu prisebnost i dostojanstvo, i postaju slijepi sljedbenici čudovišnih ideologija i nastranih vođa, i ova presuda pokazuje da nosioci sudske vlasti u Crnoj Gori, ignorišu elementarne demokratske i civilizacijske tekovine modernog društva. Stoga, smatramo da je presuda Andreju Nikolaidisu politički motivisana, i da je ovo veliki ispit za civilno društvo i institucije pravne države u Crnoj Gori. Osuda ratnih zločina, u nas je, nažalost, ostala formalna i dijelom iznuđena, jer osnovni agensi koji su uzrokovali etnički nacionalizam i društvenu pljačku, i danas su jednako moćni, u nešto izmijenjenim političkim okolnostima. (U društvu koje je doista prošlo određenu spoznajnu i moralnu katarzu, kao što je to bila, recimo, SR Njemačka nije bilo moguće, trinaest godine poslije završetka rata, 1958. godine, osuditi nekog novinara, zato što je Leni Rifenštal nazvao dželatovim šegrtom, ili nekim još poganijim nazivom!?)
Bahatost i stupidnost je zajednički imenitelj za sve sudske presude koje su motivisane nepravnim i nepravednim razlozima. Tako se u obrazloženju presude Nikolaidisu slobodno interpretira, tačnije falsifikuju smisao i kontekst inkriminisanog dijela novinskog teksta. Naime, Nikolaidis kaže: ... ružni, glupi i pokvareni - takve je proizvodila Miloševićeva država... Dalje kaže da su budale djelovale u tom propagandnom aparatu. I tek u trećoj rečenici navodi da: Jedna od najvećih medijskih zvijezda tog vremena bio je Emir Kusturica. Dakle, svako ko je sposoban da elementarno logički prosuđuje, shvatiće da Nikolaidis ne tvrdi, kako se u obrazločenju optužnice imputira, da je Kusturica glup, ružan i pokvaren, već da je služio ružnoj, glupoj i pokvarenoj državnoj ideologiji. Je li onda Nikolidis osuđen zato što je sudija vjerovao da su oni što su osmislili i sproveli u djelo etničko čišćenje, sa tri miliona raseljenih i trista hiljada mrtvih, pametni, lijepi i moralni?
Ipak, najveći je nonsens, kakvom je teško naći pandan u mračno doba Andreja Ždanova, sljedeća konstatacija iz obrazloženja presude: Tekst sadrži navode u kojima se s podsmijehom (sic!) govori o njegovim (Kusturičinim) umjetničkim dostignućima. Kako bi tek pred podgoričkim Višim sudom prošli znani i neznani kritičari, pa i nobelovci, koji su s podsmijehom govorili o umjetničkim dostignućima, Šekspira, Tolstoja, Borhesa, Getea...
Crnogorski PEN centar i Crnogorsko društvo nezavisnih književnika, zahtijevaju od svih institucija i javnih djelatnika da protestuju protiv nerazumne sudske presude Andreju Nikolaidisu, koja nije samo inkriminisanje kritičkog mišljenja, nego i simbolička rehabilitacija politike koja je uzrokovala najveći masovni zločin u Evropi poslije Drugog svjetskog rata, kaže se na kraju saopštenja koje potpisuju akademik Mladen Lompar, predsjednik PEN centra i Milorad Popović, predsjednik CDNK.