Na Concordia University u Montrealu je u utorak, 1. aprila 2008. godine, održan panel na temu „Pravo na istinu – pravo na budućnost“. Panel je organizirao Montrealski institut za istraživanje genocida i ljudska prava (MIGS), pod pokroviteljstvom prof. Francka Chalka, koji je bio moderator panela, u kojem su sudjelovali prof. dr. Smail Čekić, direktor Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava iz Sarajeva, mr. Elma Džanić, doktorant sa Univerziteta Paris 8 i mr. Mirza Trokić sa Univerziteta McGill iz Montreala.

S desna: prof. dr. Franck Chalk, pokrovitelj i moderator panela; dr. Smail Čekić; mr. Mirza Trokić i mr. Elma Džanić

Uvodno izlaganje dr. Smaila Čekića trajalo je punih 60 minuta. Otpočelo je podsjećanjem da moderna aksiologija polazi od prioriteta istine i pravde nad svim drugim temeljnim principima organiziranja života i društva, te da su i život i društvo nezamislivi i neodvojivi od punog prihvatanja i realiziranja tih principa u savremenom svijetu. Nažalost, primijetio je dr. Čekić, na kraju dvadesetog stoljeća u Bosni je izvršen takav genocid, pred očima cijelog svijeta, za koji niko ne može reći da nije znao da se priprema i provodi, a koji dovodi u sumnju kredibilitet tih principa i njihovu opstojnost.

Dr. Čekić: "Na kraju dvadesetog stoljeća u Bosni je izvršen takav genocid, pred očima cijelog svijeta, za koji niko ne može reći da nije znao da se priprema i provodi, a koji dovodi u sumnju kredibilitet tih principa i njihovu opstojnost".

Najdirektniji dokazi o namjeri i izvršenom genocidu nad Bošnjacima, te da su Bosanski muslimani na kraju 20. stoljeća djelimično istrijebljeni

Upoznavši paneliste da o genocidu govori kao naučnik, istraživač, ali i kao svjedok čija je porodica, uključujući i kćerku od 2 godine i 7 dana, bila zatočena u koncentracionom logoru, i čiji je brat nestao tako da mu se ni za kosti ne zna, prof. Čekić je ocijenio da je genocid nad Bošnjacima izvršen u ambijentu agresije na nezavisnu, međunarodno priznatu državu Bosnu i Hercegovinu i putem troipogodišnje okupacije velikog dijela njene državne teritorije. Namjera da se Bošnjaci istrijebe postojala je od početka i praktično je provođena tokom cijelog trajanja agresije, a izvršioci genocida, imajući u vidu toleriranje njihovih akata od strane međunarodne zajednice, smatrali su da će doći do legalizacije genocida kao političke prakse. I sudski je dokazano da je zauzimanje Srebrenice, deportacija civila u Potočare i operacija zarobljavanja, zatočenja i likvidacija Bošnjaka bio unaprijed isplaniran i planski proveden genocidni akt u kome je sudjelovalo oko 25.000 pripadnika vojnih i policijskih snaga RS.

Prof. Franck Chalk: Nedvojbeno je da je u Bosni izvršen genocid nad Bosanskim muslimanima Concordia University u Montrealu: Studenti pokazali intersovanje

Bosna i Hercegovina je u ratu pretrpila razaranja nezabilježena u njenoj historiji, njeni građani podnijeli su mnogobrojne patnje i tegobe, a mnogi ih podnose i danas kao posljedicu rata. Istraživači ICTY, temeljeći svoje procjene na rezultatima istraživanja Instituta za istraživanja zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava u Sarajevu kao vjerodostojne, utvrdili su 2003. godine broj žrtava na 102.566, uzimajući to kao minimalni broj. Završavajući pregled direktnih posljedica rata i agresije, prof. Čekić je ocijenio kako su oni najdirektniji dokazi o namjeri i izvršenom genocidu nad Bošnjacima, te da su Bosanski muslimani na kraju 20. stoljeća djelimično istrijebljeni. U mnogim krajevima, gdje su stoljećima živjeli, danas ih više nema. Pomenuo je Bileću, koja je početkom 20. stoljeća, u vrijeme Austro-Ugarske, bila većinski bošnjački grad, u kojem danas živi samo jedna bošnjačka porodica.

Prof. Chalk: Nedvojbeno da je u Bosni izvršen genocid nad Bosanskim muslimanima.

Osvrćući se na pitanje ratnih zločina, prof. Čekić je rekao da je počinilaca ratnih zločina bilo kod svih naroda u BiH, da niko nema apsolutni „kredit bezgrešnosti“, ali da je vrlo lahko i jasno razlikovati zločin genocida od drugih vrsta ratnih zločina, prije svega po namjeri i planiranju, te da je ono što bismo svi mi u Bosni i Hercegovini trebali napraviti zapravo jedna vrsta dezideologizacije pogleda na rat, kao i stvaranje jedne vrste aktivne politike sjećanja.

Rad na takvoj vrsti prilaženja historijskoj istini, i na stvaranju takve vrste sjećanja, istinska je potreba društava i država na Balkanu. Da on, kao takav, nigdje nije ozbiljno obavljen, premda za njim postoji izuzetna potreba, pokazala je i diskusija na kraju panela, između prof. Čekića i nekih od prisutnih na panelu, za koje se pokazalo da su studenti historije na kanadskim univerzitetima, i to porijeklom iz Srbije i Bosne i Hercegovine. Oni nisu mogli osporiti činjenice o genocidu počinjenom nad Bošnjacima za vrijeme rata i agresije 1992.-1995. godine, koje je iznio prof. Čekić, ali su svoje primjedbe koncentrirali na osporavanje karakterizacije rata kao agresije, koju je argumentirao Čekić, tvrdeći da se u ovom slučaju nije radilo o agresiji, već o ratu „svih protiv svih“. Način iznošenja tih primjedbi, više nego njihov realni sadržaj, otkriva da se iza formalnih primjedbi zapravo krije poricanje samoga genocida, toliko da je u jednoj prilici intervenirao i sam prof. Chalk, rekavši da je nedvojbeno da je u Bosni izvršen genocid nad Bosanskim muslimanima.

Prisutnima je upalo u oči da ni nesumnjivi autoritet prof. Chalka nije pokolebao srbijanske studente u njihovoj uvjerenosti u tvrdnje koje ne potiču iz historijske nauke, kojom bi trebalo da se bave, nego iz arsenala velikosrpske propagande i ideologije. Već i sam takav susret potvrdio je opravdanost održavanja ovakvih panela, ali i realnost procjene kako mnogima u svijetu, ovakav kakav jeste, istina nije i neće biti potrebna.