Posebno tragična priča je o Bošnjacima u Crnoj Gori, što ih je više ova vlast unižavala, ubijala, deportovala, progonila... oni su bili podatniji, pokorniji... Deportovala je ova vlast oko 100 njihovih sunarodnika izbjeglica iz BiH pod nož (para)vojnim jedinicama Radovana Karadžića u ratom zahvaćnu Bosnu 1992. godine, izvršila etničko čišćenje mjesta Bukovica kod Pljevalja gdje je šest Bošnjaka ubijeno a većina prognana iz svojih kuća i to od strane pripadnika crnogorske policije i vojnih rezervista.

Sljedeće nedjelje, tačnije 6. aprila, građani Crne Gore će birati predsjednika države. Prvog predsjednika u nezavisnoj, međunarodno priznatoj državi.
U posljednjih 20 godina nije se mijenjala vlast u ovoj nekada najmanjoj republici bivše nam zajedničke države, potom članici srpsko-crnogrske tvorevine «SR Jugoslavije» koja je uz pomoć kompletnog naoružanja nekadašnje JNA - granatiranjem bombardiranjem i mitraljeskim štektanjem pokušala sačuvati onu Jugoslaviju i u njoj sve one koji žele ostati u njenom "samrtničkom zagrljaju".
Ista ta vlast je potom sa Srbijom fomirala državnu zajednicu Srbije i Crne Gore, da bi u maju 2006. godine građani odlučili da hoće svoju nezavisnu državu Crnu Goru.

Da li je vlast u CG "nezamjenjiva"? - isti jurišnici i Miloševićevi "glasnogovornici" sa početka 90-tih

Ali, vlast je i dalje "nezamjenjiva" - isti jurišnici i Miloševićevi "glasnogovornici" sa početka 90-tih, oni koji su htjeli Duborvačku republiku pripojiti Crnoj Gori, oni koji su 1994. godine tražili način da Istočnu Hercgeovinu pripoje maloj Crnoj Gori, isti oni i sada, 20 godina poslije "jurišaju putem" svojih i državnih i privatnih medija koje kontrlišu njihovi tajkuni, pokušavaju na sve načine zadržati i funkciju predsjednika Crne Gore.
U predizbornoj kampanji su se predsjedničkom kandidatu vladajuće koalicije Demokratske partije socijalista i Socijaldemokratske partije - Filipu Vujanoviću, priključili i aktivno učestvuju u mitinzima "vječiti" premijer Milo Đukanović i potpredsjednik DPS-a i glavni graditelj na Crnogorskom primoriju Svetozar Marović.
Sa druge strane, opozicija na predsjedničkim izborima nastupa podijeljena - sa tri kandidata - predsjednički kandidat Pokreta za promjene Nebojša Medojević, novo lice na crngoroskoj političkoj sceni i bez mrlja iz ratne prošlosti, potom kandidat Srpske liste Andrija Mandić i predsjednički kandidat Socijalističke narodne partije Srđan Milić.
Kada se osvrnete unatrag, oslanjajući se na zdrav razum, oduzimajući i sabirajući - došli bi do zaključka da vladajući kandidat nema nikakvih šansi. Kako bi imao kada su nakon učešća u krvavim ratovima na prostorima bivše Jugoslavije isti ti ljudi u vrhu DPS-a nakon toga započeli sa šverocm cigareta preko Crne Gore, a potom i goriva, trgovinom bijelog roblja, švercom droge?

Privatizacija završila u džepovima rodbine, kumova i kartela

Uporedo sa tim izvršili su navodnu privatizaciju i kako su neukom narodu objasnili - zakoni tranzicije su takvi da novac od privatizacije opet završi u džepovima njiihove rodbine, kumova i kartela.
Ako ih sada pitate da li su učestvovali u ratovim na prostorima bivše Jugoslavije, svi kao jedan - od Đukanovića, preko Marovića pa do raznih ratnih profitera koji su im sada uspješni privrednici u Crnoj Goiri, poput Karadžićevog ministra policije u vrijeme genocida u Srebrenici - Tomislava Kovača, reći će vam da su oni bili sa Miloševićem kako bi sačuvali mir u Crnoj Gori te kako bi se Crna Gora spasila od masakra kakav je bio u BiH.
Ako je to tako, a oni već sada pišu istorijske udžbenike sa takvim sadržajima, onda se pitamo kako su to čuvali mir u Crnoj Gori, razarajući Dubrovnik? Kako su čuvali mir u Hrvatskoj i Bosni Milo Đukanović i Momir Bulatović sjedeći u Vrhovnom savjetu odbrane 1993. i '94. godine sa Slobodanom Miloševićem, napajajući tenkove Karadžićeve vojske gorivom iz Crne Gore u vrijeme sankcija?
Čuvali su, tvrde, Crnu Goru - razarajući BiH i Hrvatsku.
Kada sam u jednom intervjuu prije pet godina istom ovog predsjedničkom kanidatu, iste ove vlasti citirala izjave Đukanovića i Marovića koji su te 1991. godine pozivali u rat, od tog gospodina predsjednika Crne Gore označena sam kao instruisani element i osoba koja daje pogrešnu sliku prošlosti.

"Rat koji će donijeti mir"

Citirala sam da su njegovi partijski drugovi govorili da se Crna Gora nalazi u ratu ali sa tom razlikom što je ovo "rat koji će donijeti mir". Jer, ovogo puta, objasnio je Svetozar Marović, mir je jedino moguće obezbijediti ratom "neovisno koliko će biti patnje i bola." (Crngoroski državni dnevni list "Pobjeda" 3.oktobar 1991.godine). U toku operacije za "oslobođenje" Dubrovnika, Đukanović je pravdao u «Pobjedi», ratnohuškačkoj dnevnoj novini taj pohod "svrsishodnim" te da je svako suprotno stanovište - izdajničko. Đukanović je kazao da se "ne može mahati grančicama mira dotle dok se srpski narod u Hrvatskoj kolje, masakrira, siluje i dok im se pale kuće i uništavaju imanja samo zato što su Srbi."
Te, 2003. godine u tom studiju TV Nikšić, gdje sam kao urednik vodila razgovor sa predsjedničkim kandidatom - istim ovim sadašnjim, kandidatom vlasti Filipom Vujanovićem, umjesto da se makar posrami u ime politike koju predstvalja, mene je kao voditeljicu iskritikovao kako sam «politički instruirana» te kako izvlačim stvari iz pravog vremena i konteksta "a već su i Hrvati shvatili da smo im mi prijetelji».
A za logor Morinj u Crnoj Gori, u kojem su crnogorski rezervisti mučili i ubijali hrvatske civile uhapšene na području oko Duborvnika, niko od crnogorskih državnika nije znao - tako oni tvrde!
I gle čuda, Hrvati u Crnoj Gori "bez dileme" upravo glasaju za kandidata vlasti - one vlasti u kojoj sjede oni koji su učestvovali i odlučivali o agresiji na njihovu matičnu državu!

U toku operacije za "oslobođenje" Dubrovnika, Đukanović je pravdao u «Pobjedi», ratnohuškačkoj dnevnoj novini taj pohod "svrsishodnim" te da je svako suprotno stanovište - izdajničko. Đukanović je kazao da se "ne može mahati grančicama mira dotle dok se srpski narod u Hrvatskoj kolje, masakrira, siluje i dok im se pale kuće i uništavaju imanja samo zato što su Srbi." Prvi do Mila i prvi do Amfilohija!

"Bez dileme" – Svi smo bez dileme

"Bez dileme" je inače predsjednički slogan Filipa Vujanovića, a ja "bez dileme" ne razumijem ova dešavanja i kretanja čiji sam suvremenik. Samo sam jedno sigurna, da Jevreji nikada ne bi glasali za nekog ko na svojim leđima nosi ratno breme prošlosti u kojem su njihovi sunarodnici ubijani. A isto tako zasigurno znam, da ja lično, nikada iz moralnih i ljudskih razloga ne bih dala glas politici koja je rušila moju državu. I zato moje sugrađane u Crnoj Gori – Hrvate, ne razumijem. Ali da ne budem pogrešno shavćena, pomirenja na ovim prostorima su neophodna ali do istinskih pomirenja napaćene
narode na ovim prostorima mogu dovesti samo osobe čiste prošlosti. I jedino takvi ljudi mogu ponuditi izvinjenje drugim narodima.
Posebno tragična priča je o Bošnjacima u Crnoj Gori, što ih je više ova valst unižavala, ubijala, deportovala, progonila... oni su bili podatniji, pokorniji... Deportovala je ova vlast oko 100 njihovih sunarodnika izbjeglica iz BiH pod nož (para)vojnim jedinicama Radovana Karadžića u ratom zahvaćenu Bosnu 1992. godine, izvršila etničko čišćenje mjesta Bukovica kod Pljevalja gdje je šest Bošnjaka ubijeno a većina prognana iz svojih kuća i to od strane pripadnika crnogorske policije i vojnih rezervista. Prema tvrdnjama prognanih Bošnjaka- neki od tih policajaca i dalje su u uniformama crnogorske policije.
Bošnjaci, što su ih više ubijali, oni su bivali sve pokorniji. Mislili su valjda da im je eto sudbina takva - da trpjeti moraju.
A vlast u Crnoj Gori debelo je učestvovala u ratu u BiH i ubijanju bošnjačkog življa. Zato je jako bitno svjedočenje ministra inostranih poslova u prvoj crnogorskoj Đukanovićevoj vladi - sada već pokojnog Nikole Samardžića. Samardžić je bio svjedok optužbe u procesu protiv bivšeg predsjednika SR Jugoslavije Slobodana Miloševića u oktobru 2003. godine. Već nakon prvog dana svjedočenje je bilo zatvoreno za javnost jer je Samardžić bio nezgodan svjedok za crngorsko rukovodstvo. Zato je jako bitno da BiH dobije spise sa suđenja iz Haškog tribunala, ali kompletne, jer Haško tužilaštvo nije imalo pravo da štiti Đukanovića, Marovića i Momira Bulatovića na način što će onemogućiti javnosti da se sazna njihova sramna uloga u ovim ratovima.
Samardžić je prvog dana izjavio da je «u ljeto 1991. godine u Bar stiglo pet ili šest velikih brodova, krcatih oružjem». Kaže da je lično vidio brodove a da je u njima oružje potvrdili su mu direktor luke i crnogorsko rukovodstvo. Odatle je, kaže Samardžić, oružje za pripremu rata tarnsportovano u Hrvatsku i Bosnu. I pripadnici Vojske Jugoslavije su sa svim naoružanjem 1994. godine, uz svu logističku podršku, preko Crne Gore, otišli u napad na tada «zaštićenu» bosansku enklavu Goražde.

Prebacivanje oružja iz Crne Gore u BiH

Također o ranijem prebacivanju oružja iz Crne Gore u BiH pisao je i podgorički nedjeljnik "Monitor" 1991. godine. Tih dana, u sarajevskom naselju Bistrik, blokirana je kolona šlepera iz Bara.
-- Sve je počelo zaustavljanjem kamiona barskog "Rumijatransa" u kome su policajci pronašli tone i tone raketa za ručne i ostale bacače. Niko te kamione nije najavio vlastima u BiH, niti u Sarajevu. Niko te šlepere nije pratio, ni vojna ni civilna policija. U šleperima je bilo ukupno 75 tona raketa i municije... pisao je "Monitor".

Strah i djelovanje tajne crngoroske policije uoči izbora utiču na Bošnjake

Rukovodstvo Bošnjačke stranke je upravo pred same izbore saopštilo da "neće podržati ni jednog predsjedničkog kandidata" već će prepustiti članstvu da glasa prema svom nahođenju. Uzalud su ih Majke Srebrenice, Žepe, Udruženje "Žena žrtava rata" podsjećale na zločine koju je počinila ova crnogorska vlast prema njihovim sunarodnicima. Izgleda da su sitne privilegije, strah i djelovanje tajne crngoroske policije uoči izbora uticali na Bošnjake da jedan dio njih opet podrži svoje dželate.
Kandidat Pokreta za promjene Nebojša Medojević ih je na skupovima na sjeveru Crne Gore podsjećao da za razliku od kandidata vlasti ne mora da saginje glavu pred Bošnjacima zbog njihovog hapšenja, progona i deportacije, jer je bio antiratni aktivista.
No za "strah i pritiscima izložene Bošnjake" i ovo je veliki korak - mogu birati za koga će glasati.
Ovog puta aktuleni predsjednik i kandidat vlasti Filip Vujanović nema blanko podršku, kao što je uvijek do sada bilo, bošnjačkog, pa i muslimanskog biračkog tijela kojeg su sami iskontruisali.
Albanske stranke - Albanska alternativa i "Forca" su pozvale svoje pristalice da glasaju za Nebojšu Medojevića, što je za vječitu vladajuću kastu u Crnoj Gori bio veliki udarac.
Ove dvije albanske stranke su objasnile da glasaju za drugog kadnidata jer im je vlast svih ovih 17 godina davala obećanja od kojih ništa nije ispunila, jer je devastirala prostor Ulicnja, ugasila sve firme, zaposlene ostavila na ulicama.

Tajna policija i mediji ucjenjuju i zastrašuju građane o "carevom novom odijelu"

Teški šamari i nesiguran pohod ka tronu, natjerao je ovog puta crnogorsku vlast da u većoj mjeri koristi ono "oružje" koje je koristila svih prethodnih 20 godina - tajnu policiju u svrhu ucjene i zastrašivanja građana, medije da šire priču o "carevom novom odijelu" iako se car nedavno "go" vratio sa šestočasovnog saslušanja u tužilaštvu u Bariju (Italija), zbog kako se navodi «sumnji o mafijaškom udruživanju u međunarodnom švercu cigareta».
Da je car odnosno premijer Đukanović na tom saslušanju ostao "go" pokušali su prikriti njegovi mediji pričom o «premijerovoj ličnoj hrabrosti da na sopstveni zahtjev svjedoči u italijanskom tužilaštvu i tako spere ljagu sa Crne Gore i sebe».

Medojević je izjavio da se Đukanović u Italiji nagodio da bude "svjedok pokajnik"

Predsjednički kandidat Pokreta za promjene Nebojša Medojević je izjavio da se Đukanović u Italiji nagodio da bude "svjedok pokajnik". Ja apsolutno znam ko daje pare, ali ako ja sada kažem to ime da li vi meni garantujete da neko neće bombom raznijeti moj auto? Ja vas pitam pred licem crnogorske javnosti. Da li vi mislite da mi živimo u državi Crnoj Gori takvoj, pravnoj, demokratskoj, u kojoj lider najjače opozicione parlamentarne partije, predsjednički kandidat izgovori ime jednog ili dva čovjeka koji su bezbjednosno interesantni jer su u Plavoj knjizi Agencije za nacionalnu bezbjednost i da je nakon toga bezbjedan? Da li vi možete meni da garntujete da poslije svih ovih ubistava, Duška Jovanovića, Slavoljuba Šćekića, poslije dizanja ekspozivom i bombama u vazduh automobila manje bitnih ljudi, da je meni život bezbjedan ako kažem to ime? - upitao je predsjednički kanidat Pokreta za promjene Nebojša Medojević provladinog novinara koji je radio sa njim tv intervju.

Predsjednički kandidat Pokreta za promjene Nebojša Medojević je izjavio da se Đukanović u Italiji nagodio da bude "svjedok pokajnik", imajući u vidu da je ista optužnica o mafijaškom udruživanju u cilju međunarodnog šverca cigareta podignuta i protiv dijela crnogorskog kartela i jednog broja italiajnskih mafijaša. Ako se ova tvrdnja ispostavi kao tačna, crngoroski premijer se može naći u nezavidnoj i opasnoj situaciji.
I dok je svima poznato da se Crna Gora skoro čitavu deceniju i više 'gušila' u gustom duhanskom dimu koji se dizao iznad Podgorice i od koga su jedinu korist imali Đukanović, Marović i nihovi kumovi u prijatelji, crnogorski premijer i da ne trepnu, pred tužiocima u Bariju izjavi da «nije imao nikakavu odgovronost za šverc cigareta te da su to sve laži.
Ova situacija me asocirala na još jednu sličnu, kada je također ne trepnuvši premijer Crne Gore "kazao potpunu neistinu" (koliko li je to puta uradio!).
-Gostujući u jednoj emisiji na hrvatskoj državnoj televizij kod novinara Stankovića, na pitanje da li je "huškao na rat" crnogoski premijer je opet "mrtav ozbiljan" pred cijelom hrvatskokm javnošću izjavio – «definitivno nijesam huškao na rat».
Stid je morao obliti svakog normalnog čovjeka u Crnoj Gori dok je gledao i slušao šta priča premijer njegove države gostujući u Zagrebu.
A da li je imao učešća u švercu cigareta, Đukanoviću je dovoljno da pročita zapis njegovog ratnog druga i kuma Momira Bulatovića koji svjedoči da je dnevno na podgorički aerodrom slijetalo oko 50 aviona te da je Đukanović preuzeo sve poslove sa duhanom i ušao u kontakt sa italijanskom mafijom. U konačnom "duhanski dim" i interesi razdvojili su ratne saborce i kumove - Bulatovića i Đukanovića.

Od novca zarađenog prodajom droge djeci građana Crne Gore sada finansiraju otkup ličnih karata za Vujanovića

A sada je ta ista Đukanovićevo-Marovićevska vlast, aktivirila otkup ličnih karata od građana Crne Gore kako bi za svog kandidata osigurala sigurna glas i kako ne bi rizikovala da uđe u drugi krug predsjedničkih izbora. Kako bi njihova vlast bila "vječna".
Otkup ličnih karata se vrši od novca koji je "sponzorisao" jedan narko diler. Jer opstanak moćnog kartela i narko mafije koji su porobili Crnu Gour usko je vezan za opstanak ove i ovakve njima bliske vlasti.
Predsjednički kandidat Pokreta za promjene Nebojša Medojević je gostujući na jednoj podgoričkoj TV stanici izjavio da se od novca zarađenog prodajom droge djeci građana Crne Gore sada finansira otkup ličnih karata za predsjedničkog kandidata vlasti Filipa Vujanovića.
Također, Medojević je na pitanje da kaže ime tog narko dilera iz crnogorskog podzemlja koji finansira kampanju kandidata DPS-a kazao jednu zastrašujuću istinu koja odslikava stanje u Crnoj Gori.
--Ja apsolutno znam ko daje pare, ali ako ja sada kažem to ime da li vi meni garantujete da neko neće bombom raznijeti moj auto? Ja vas pitam pred licem crnogorske javnosti. Da li vi mislite da mi živimo u državi Crnoj Gori takvoj, pravnoj, demokratskoj, u kojoj lider najjače opozicione parlamentarne partije, predsjednički kandidat izgovori ime jednog ili dva čovjeka koji su bezbjednosno interesantni jer su u Plavoj knjizi Agencije za nacionalnu bezbjednost i da je nakon toga bezbjedan? Da li vi možete meni da garntujete da poslije svih ovih ubistava, Duška Jovanovića, Slavoljuba Šćekića, poslije dizanja ekspozivom i bombama u vazduh automobila manje bitnih ljudi, da je meni život bezbjedan ako kažem to ime? - upitao je predsjednički kanidat Pokreta za promjene Nebojša Medojević provladinog novinara koji je radio sa njim tv intervju.
-Dakle, ja apsolutno znam ko finansira kampanju Filipa Vujanovića ali moj život je ugrožen ako kažem to ime. I to je najbolji dokaz u kakvoj državi mi živimo - izjavio je pred cjelokupnom crnogorskom javnošću Medojević odslikavajući kroz svoj primjer strahovladu i stanje u Crnoj Gori kojom vladaju ljudi iz podzemlja.
Crna Gora, "besudna zemlja", zemlja u kojoj institucije države figuriraju a kojoj vlada kartel blizak vrhu vlasti je zemlja koja ima 30 nerazjašnjenih ubistava, u kojoj se na istinu ide "metkom i šipkom" u kojoj se ubistva vrše naočigled desetine ljudi, ali niko od očevidaca ne smije svjedočiti jer su ovdje pojedinci jači od države.

CEDEM podvale

Crnogorska "besudna" vlast se prepala da ne izgubi ni tu jednu poziciju - fotelju predsjednika države pa je u cilju manipualcije "širokim narodnim masama" u mjesec dana dva puta naručila istraživanje javnog mnjenja od strane takozavne nevladine organizacije "CEDEM" čiji osnivači su vladini ljudi. Taj CEDEM je pokušao prezentovati javnosti podatke prema kojima kandidat ove i ovakve vlasti Filip Vujanović pobjeđuje već u prvom krugu izbora. Na ovu smišljenu manipulaciju CEDEM-a burno su reagovali i negodovali i novinari i opozicija. Ali postoji tu samo jedna "sitnica" - sasvim je moguće da je javnost "previdjela" da je CEDEM dobio informaciju od narko dilerala i DPS-a da je otkupljen dovoljan broj ličnih karata za pobjedu Filipa Vujanovića.
I tako, ako se ova pretpostavka ispostavi tačnom, ostadosmo mi i dalje u jednoj zemlji seljaka, na brdovitom Balkanu, sa čobaninom koji što nas više laže i udara šibom, mi mu više vjerujemo.
U tom slučaju bi mogli za himnu građani Crne Gore uzeti stihove «čobane, vrati se, ovce tvoje, zovu te...»
A što i ne bi kad je naš "čuvar" za međunarodnu zajednicu glavni pregovarač-dok ne rasproda ovo malo parče naše prelijepe zemlje a sa tom prodajom državne teritorije, nas ovdje pretvori u robove, u Deripaskino ili Piter Mankovo bijelo roblje, sasvim svejedno.
Pa ako građani Crne Gore na sve ovo mogu zažmuriti i ponovo za njih glasati moraju biti svjesni da su godine mnogih od njih «prohujale sa vihorom», ratnim i pljačakškim te da sada glasanjem za ove "besudnike" glasaju da njihova djeca budu sluge kod mafije i kartela.
--- A na to nemaju pravo.
"Moralna bijeda je veća i teža od fizičke. Daleko veća, čak i kod onih kod kojih moralne vrijednosti nijesu nikad mnogo važile."