Hrvatima i Srbima utuviše u glavu, izuzev manjine pametnih, da njihova domovina, Bosna i Hercegovina nije njihova država. Iako su tu, pokoljenjima! Mnogi, kada nije trebalo, napadoše sa leđa! Svoju vlastitu zemlju!?Van svake pameti, ali i to je Bosna i Hercegovina! Šarenilo i ludilo. Kad zatreba.

Kada će naša zemlja konačno, postati “normalna”?!
Zapravo, svi se pitamo: “Da li je ikada i bila ´normalna´?!”
Narodna izreka kaže, “Da se niko nije rodio, a da je svakom ugodio!”
Mislim da je to glavni problem Bošnjaka. To, ugađanje.

Oni

Ugađalo se mnogim vladarima, turskim, ugarskim, austrijskim, njemačkim, hrvatskim, srpskim – vrijeme bi bilo da se konačno posvetimo svome carstvu! Kako na nebu, tako i ovom - na zemlji.

Problem je, da li smo, nakon toliko vremena i služenju drugima, uopće sposobni služiti i ugađati sebi?!

Služiti sebi i svojim ciljevima.

Da li imamo snage, muškosti!, sebe prevazići, podići se kao drugi u našem okruženju i ništa više, a niti manje. Sami se diviti sobom. Sebi! Imamo li imalo te nafake, sposobnosti i trun, makar zehru, mrvu te okolne narcisoidnosti?

Lahko je protjerati! Nama nije!
Nije, ruku na srce, da nije bilo!
Slučajeva, ali ne sistemski! Po sistemu.
Organizirano. Kao Omarska. Keraterm. Manjača. Nije!
To nama, svi to kažu, ne bijaše cilj!!!

Samo, kako postati, kao oni – ko(h)ezistentniji?!
Postati homogeniji!
A, ne počiniti zločin?! Je li to moguće?
Pročišćen u znanju i vjeri?
Sam sa sobom, kao oni, u svom i na svom!

Domoroci

Pitanje je, da li mi to stvarno hoćemo, želimo?

Mislim, da ne! Mi smo original!

Kako to da oni postadoše, a mi, prvi među njima!, ostasmo - da tek postajemo?!

Ima stvari, koje su nekome dozvoljene. Stvari, kojima se drugi smiju baviti i stvari koje drugima opet, nisu dozvoljenje i kojima se ne smiju baviti. Jedni prođu nekažnjeno, a zbog iste stvari, drugi se kažnjavaju, bivaju osuđivani, izolirani, ubijani, vješani, strijeljani, silovani. Da im se sve uništi i oduzme, jer su oni za druge - domoroci!

O pravu i pravnosti, zakonu i zakonodavstvu, da se istima nadoknadi šteta, a zulumćar kazni – ništa!
To je samo za jedne!

Stvari koje su za jedne ´jestive´, drugima nisu.
Ne bi trebalo, kažu jedni, a i ne smiju im biti jestive. Jednostavno, tako. A, tu je svijest i savjest.

Sjetite se srednjeg vijeka!

Evropa, ova današnja, u tami srednjeg vijeka!
Jedni se i ne postidiše, još vladaju danas, drugi bez glava, nemadoše kad!
Jednima bijaše sve dozvoljeno, drugima ne.

Mrva demokratije

Ili, bijaše eto, ali samo - mrvu!

Kao demokratija!

Ona je tu, uvijek prisutna, da u kolijevci njene lažne iskrenosti, licemjernosti, jedni uživaju, dok su drugima, za nju istu, njeno cijenjeno, demokratično Visočanstvo - vrata zatvorena. Zbog čije visine demos ostade kratak, umanjen (kratican), za sijaset svojih prava. Drugi viču: “Imate na papiru, na papiru!”

Demokratija!

Koja riječ i koja laž! Zabluda!

Zavaravanje, za domoroce!

Mi

Prema drugima, nas ´domorodaca´ u Bosni i Hercegovini ima tri vrste:

Jedni koji su za Hrvatsku, drugi koji su za Srbiju i treći, ono što je malo ostalo od nas Bošnjaka, koji smo za Bosnu i Hercegovinu. Ima tu i zehra mješavine, koji ne znaju gdje bi, a nekima se već davno slegla prašina iza leđa. Bošnjak-a, Vuk-ova, Nemanja i pogolem broj ´naših Brankovića´. Tako je bolje!

Nekada, u doba Tita, pa i mrvu prije njega, sve se gledalo šire.
I, zamislite, da prevara bude veća - sve je bilo naše!

Bijaše to vrijeme, sistem, šta li, u kojem se obilato živjelo i pljuvalo po njemu!

Ko još pljuje, osim nas, ruku koja ga hrani?!
Mislite stvarno, da je danas nešto drugačije?

Koliko je djece samo završilo škole, koje u drugim sustavima, državama, carevinama i stotinama svjetlosnih stoljeća ne bi mogli ni sanjati, a danas – školovani! Doktori, inžinjeri, učitelji. Inteligencija!

Danas se opet sve gleda – umanjeno!

Ono prije, ništa nije valjalo. Ovo sada, to je ono pravo, jedino sto valja!

Entiteti

Hrvatima i Srbima utuviše u glavu, izuzev manjine pametnih, da njihova domovina, Bosna i Hercegovina nije njihova država. Iako su tu, pokoljenjima! Mnogi, kada nije trebalo, napadoše sa leđa! Svoju vlastitu zemlju! Van svake pameti, ali i to je Bosna i Hercegovina! Šarenilo i ludilo. Kad zatreba.

(Kako da jedan strani novinar, koji dođe tu kod nas, može shvatiti sve te odnose?
Da nauči samo ´našu osnovnu historijsku abecedu´, treba mu kurs “od deset godina.”)

Dok jedni žive još u drugom svjetskom ratu!, drugi maštaju o Banovini!, treći čekaju, misleći da imaju vremena!

Da konfuzija bude veća, danas prvi izjavljuju, da su stranci u ovoj državi! i da su zapravo za Srbiju (RS), a drugi opet za Hrvatsku (Herceg-Bosnu). A, koga to mi imamo?!

Jedni govore na glas, ono što drugi misle: ”Pa što onda ne odu, tamo u Hrvatsku, Srbiju..?!“

Ali, neće oni da odu! Njima je tu nekako, opet najljepše! Kažu, na svom, a opet i nije!

Oni hoće da rezervna država dođe njima u pohode!

Oni bi nekako, da naprave komad susjedne države, tu u Bosni i Hercegovini!, očekujući pomoć Srbije, Hrvatske, Vatikana, Međugorja, Mileševa, EU-a, NATO-a, Tokija, da im blagodari njihove bolesne naume, da vlastitu majku domovinu prodaju za šaku soli! Ludi snovi, ali i snovi koji samo što se ne ostvariše! I, kad sad nisu ostvareni, mislim – neće nikad!

Ne vjerovati u svoju domovinu, u vlastitu zemlju, državu i zastavu!!

Kako će im onda vjerovati druga, nazovi - rezervna domovina?!

Nikako!!!

Ko da vjeruje prebjeguljama?! Je li to ikad´ bilo?

U svakoj se državi treba i mora poštovati zakon, pa tako i u svojoj. Lojalnost!

Mnogi su se vratili posramljeni iz “inostranstva”, ispljuvani kao ´zadnji izrodi´. Pravo im i budi!
Puno je onih što se vraćaše iz Zagreba, Novog Sada, iscipelareni, a eto, nekako vjerovali – njihovi smo, ali..!? Svoji-svojima kad opale ćušku, tek tada dođe do osvješćenja. I, prosvjećenja! Kasno-hajrollah!

Kada je trebalo, okrenuli su leđa, stali pod zastavu agresora i udarili na vlastitu domovinu.
Rekli su, prenijet ćemo svaki kamen i iste objekte napraviti anamo-tamo i koje-kuda. Gdje je to?

Danas tvrde, nije sve što se govori o onome što se zbilo, izbjegavajući dati pravo ime, agresija, već –
istina je malo drugačija. Ćafirluka! Pa, ako zna pravu i jedinu istinu, što je ne kaže?

Biće, nije vrijeme, nije mu njegov glavni grad naredio! Eto, zato!

Plaćen je za to, da govori. Da kaže, ako zna. Ako li zna, pa neće da kaže, koja je to igra?
Zašto prima plaću? Da se igra enigme, a javna ličnost, još na visoku položaju! Minder-aga!
Srećom, taj minderlija nije naš. A, imamo ih i mi. Uvijek bilo i ostalo.

Danas, kažu da su entitet, traže pravo! Penziju - u zemlji na koju su kidisali!

Na svoju vlastitu domovinu!

Ima i onih što misle da su se pogospodili, napravili kućerak, dva, kućerine, tamo i onamo, bijele čarape zamijenili kravatom. Misle – uspjeli!

Drugi im se iza leđa, ali često i u brk smiju. Od rodne grude udaljeni. Nepoželjni.

Nepoželjni, prodadoše sebe i svoje, za pasoš, ime, naziv, državu, zastavu…

Ko da im još vjeruje? Ikada?

Konnstitucije

Tu… opet...

Entitet, kažu, ´konstitutivni´ narod!

Čega i koga?

BiH - zemlje entiteta?!

Zamišljene RS ili zamišljene ´Herceg Bosne´?!

Federacije BiH?

Čije i koje konstitucije? Kad ne vjeruju, a to otvoreno i kažu! Pjevaju!
Pjevača imaju, doduše – ne internacionalnog karaktera, a ni očekivane exportne dobrodošlice koju su očekivali po Bosni, Čikagu, Holandiji. Zvijezde večeri Baja Mali zvani Kninđža i Thompson - Jasenovac or Gradiška Stara. Pjesme koje pokušavaju Zapadnoj i Istočnoj BiH unijeti svaka malo svoje civilizacije. A, mi smo domoroci. Poziv na konstitucije, pored tako lijepe i jedne od najstarijih država na Balkanu!

Čega i koje konstitucije!?

Jače, one muskulativnije konstitucije, što razbija, a nikad ne ujedinjava!
Čovjek bi bio spreman da ih shvati, da kažu, oprostite – greška! Pogriješili smo! Ali..

Javno kažu, iskazuju, vjerom se kunu, da im je “tamo prijeko” milije i draže, nego – ´sve ovo´ ovdje!

O lojalnosti im ne može biti riječi, a svaka strana, ipak kod sebe, očekuje lojanost od drugih.

Od onih drugih, znakovlja su im doduše nešto starija, a nekako opet nova, pjesme poznate. Odjekuju pjesme. U stavu mirno, pred slikama malo ćorava i dobro bradata čovjeka, kažu da je neki Miajlović, a drugi opet Pahvelić ili tako, pjevaju: “…za dom spremni… ako niste... sprem´te se, sprem´te...“

Njima je do zemlje, do koje su došli na potpuno sumnjiv način. To je upitno cijelom širinom i dužinom krševite Hercegovine posebno, onog uskog primosrkog i priobalnog dijela BiH!

Ako danas toliki tvrde, da je “Hercegovina njihova”, a zna se da su Bošnjaci tu, koliko do jučer, bili većinski narod, većinski vlasnici zemlje, imanja, kuća, dobara… gdje su onda nestali?? I, kako?!

Sutra će tako, ako se ne izvrši povrat imovine, govoriti za cijelu Istočnu Bosnu!

Danas, sumnjivog kapitala, sve te kućerine, auta - i to ne kakva god!!
A, zna se to, šta su jučer imali.

BiH je još uvijek u opasnosti! Od istih!

Na istim mjestima, mostovima, granicama. Utvrdama.

Sebe nazivaju ´entitetom´, baleći, da su ravnopravni u zemlji, kojoj otvoreno ´rade o glavi´!

Za BH rodoljube – da! Za BH domoljube – da! Za BH patriote – da! Za njih - može biti!

Za one druge, ne! Nikako. Oni govore drugim jezikom, u kome se zarezi pišu velikim kalibrom.
A, oni opet hoće, kažu - u Evropu. Ovi u Evropi neće da pričaju njihovim jezikom, jezikom AK-47!

Samo da se zna, šta su jučer radili, šta danas žele, a sutra hoće i za koju se to oni zemlju “bore”!
Na papir, da se to napiše i stavi. Da se ne zaboravi.

Da li ste zaboravili, šta su za vrijeme agresije na BiH ´duhovni´ radili i govorili??
Da li je moguće da tako brzo zaboravljate??

U Bosni i Hercegovini ima možda i više od tri entiteta, ali jedno je sigurno -

“Tri identiteta, nisu budućnost BiH!!!”

Bosna i Hercegovina ima toliko veliku zastavu, da pod nju mogu stati svi njeni sinovi i kćeri koji je vole, koji za nju nešto osjećaju.

Jedna narodna izreka kaže: “Sluga trpi samo jednog gospodara!”

Čovjek istina, ostavi li simpatije na stranu, može služiti više gospodara, ali njegovo srce može kucati samo jednoj zemlji!