Uvaženi predsjedniče Vujanoviću,

Gospodine Predsjedniče, zbog dobročiniteljstva s kojim se Vi ponosite, životi naših najdražih zauvijek su ugašeni, a životi njihovih najbližih zauvijek izmjenjeni

Obraćam Vam se u vezi sa Vašom izjavom prenešenoj u crnogorskoj štampi ("Vijesti" 10. marta 2008.g), a odnosi se na sljedeću Vašu konstataciju:

"U tim teškim vremenima (misli se na raspad bivše Jugoslavije) Crna Gora je primila na desetine hiljada Muslimana i Bošnjaka… Oni su ovdje imali drugi dom, oni su ovdje primani otvorenog srca i sa punom srdačnošcu, njima je učinjena pomoć da se vrate svojim domovima."

Tako ste ih dobro uputili svojim domovima da ni nakon 16 godina ne možemo da pronađemo njihove kosti

Gospodine Predsjedniče,

možda niste upoznati sa činjenicom da je dobročiniteljstvo crnogorske vlasti, o kojem ovdje govorite, odvelo u smrt 86 ljudi iz Bosne i Hercegovine. Tako ste ih, gospodine Predsjedniče, dobro uputili svojim domovima da ni nakon 16 godina ne možemo da pronađemo njihove kosti.

Zar nije dovoljno, gospodine Vujanoviću, što zvanična crnogorska vlast za proteklih 16 godina:

• nije učinila ništa da upozna porodice nestalih Bosanaca i Hercegovaca 1992. godine o istini šta se desilo sa njihovim najbližim;
• nije učinila ništa da se pronađu i krivično odgovaraju osobe koje su odgovorne za njihov nestanak;
• što nije službeno i javno osudila činjenicu da se protupravno postupalo sa najmanje 86 ljudi;
• što nije našla za shodno da se sastane sa predstavnicima porodica nakon brojnih pisama – molbi za sastanak, koja su porodica uputile;
• što vec četiri godine obstruira parnični postupak koje su porodice pokrenule;
• što aktuelni crnogorski ambasador u Sarajevu zaključava vrata svoje ambasade dok porodice polažu cvijeće u znak sjećanja na naše najbliže;
• što crnogorska vlast šalje raznorazne svodnike koji pokušavaju nagovoriti porodice da povuku tužbe i da pristanu na socijalnu pomoć naših dželata?

86 nestalih osoba: javno obmanjujete javnost tvrdnjama kako ste ovim ljudima dali svoje "gostoprimstvo, topli dom i siguran povratak kući"?

Odgovorni za hapšenje i deportaciju Bošnjaka sa Crnogorskog primorija maja 1992. godine: Vujanović i Đukanović, a uz njih Bulatovići (Momir i Predrag, ubijen), Marović, Damjan Turković (umro krajem juna prošle godine pod sumnjivim okolnostima)... Tako ste ih, gospodine Predsjedniče, dobro uputili svojim domovima da ni nakon 16 godina ne možemo da pronađemo njihove kosti.

Da li to znači, gospodine Predsjedniče, da i pored svega navedenog, treba i dalje da nas ponižavate, te sada i javno obmanjujete javnost tvrdnjama kako ste ovim ljudima dali svoje "gostoprimstvo, topli dom i siguran povratak kući"?

Zamolila bih Vas da bar za trenutak shvatite da svaka od 86 osoba, čiji je nestanak i de facto i de jure dokazan, ima svoje ime, prezime, svoje roditelje, braću, sestre, svoje supruge, a u trenutku njihovog nestanka mnogi od njih imali su i maloljetnu djecu.

Veličanje ratnih zločina

Gospodine Predsjedniče, zbog dobročiniteljstva s kojim se Vi ponosite, životi naših najdražih zauvijek su ugašeni, a životi njihovih najbližih zauvijek izmjenjeni, u velikoj mjeri i upropašteni. Zbog vas i zbog nas, gospodine Vujanoviću, najiskrenije Vas molimo da više nikada, i ni prema kome, tako dobročiniteljski ne postupite kao što ste postupili prema našim najmilijima.

Molim Vas, također, da više nikada ne veličate ratne zločine pakujući ih u humanitarne i humanističke akcije.

Jasenka Perović
Predsjednica Udruženja deporovanih bosansko-hercegovačkih izbjeglica iz Crne Gore 1992.