Palestina, zemlja meda i mlijeka, kako je nazvaše drevni Kaneanci, više od pedeset godina podnosi gorku sudbinu i trpi pod okovima cionističke okupacije. Ova napaćena zemlja postala je simbolom kontinuirane patnje i herojskog otpora agresoru. Protagonisti cionističke politike potpomognuti svjetskim silama uspjeli su, barem u današnje vrijeme, privremeno legalizirati agresiju i opravdati genocid nad domicilnim stanovništvom Blagoslovljene zemlje. Nažalost, pored svega toga svakodnevno svjedočimo kako se napadač imenuje braniocem, Golijat naziva Davidom, otimanje tuđe zemlje predstavlja se legalnim pravom na kolonizaciju, protjerivanje drugih opravdava nekakvim vjekovnim pravom na povratak, ubijanje beba hoće da se prikaže ratom protiv terorista, konstantno bombardiranje nevinog stanovništva Gaze borbom protiv strašnih islamista i tako u nedogled. Svakodnevno ponavljaj neistinu kako bi ljudi povjerovali u nju!
Više od devet mjeseci svjedoci smo kontinuirane izolacije stanovništva Gaze i konstantnih brutalnih napada države Izrael koji su usmjereni protiv nevinih civila. Grad je hermetički zatvoren! Koncentracioni logor pod vedrim nebom! Stanovništvo nema osnovnih uslova za život! Država Izrael nesmetano pred očima cijelog svijeta na brutalan način krši sva ljudska elementarna prava. Ne mare oni ni za kakva pravila. Ne poštuju oni čak ni 4. Ženevsku konvenciju koja civilnom stanovništvu pod okupacijom garantuje osnovne uslove za život, pravo na medicinsku pomoć, sigurnost, lični dignitet, slobodno kretanje itd. Izraelu nije dovoljno što je stanovništvo Gaze odsječeno od svijeta već su izraelske okupatorske snage 27. februara ove godine otpočele zračne napade nakon čega je uslijedila kopnena ofanziva. Na osnovu podataka koje je objavio palestinski Centar za ljudska prava sa sjedištem u Gazi, u periodu između 27. februara i 2. marta tekuće godine, izraelska vojska ubila je 110 Palestinaca među kojima su većina bili civili, djeca i žene. Ranjeno je nekoliko stotina ljudi. Ima li šta žalosnije od toga kada ljudi postanu samo brojke!? Ježim se od toga. Tuga me ophrva kad pomislim da se iza svake žrtve krije ljudsko biće, sa imenom i prezimenom, koje je, prije nego je okusilo smrt, imalo svoje brige i nade, želje i očekivanja.
A kako se prema svemu tome odnose svjetski dušebrižnici? Kakav je stav Ujedinjenih nacija? Malo je kazati da se ponašaju mlitavo i impotentno. Nakon što su arapske i islamske države sazvale hitnu sjednicu, Ujedinjene nacije su osudile izraelske napade. Međutim, otkako je osnovana država Izrael, Ujedinjene nacije su usvojile veliki broj rezolucija koje su ostale samo mrtvo slovo na papiru. Kao ilustraciju navodim samo neke od njih:
- Rezolucija 194, usvojena 11. decembra 1948. godine, prognanim Palestincima garantuje pravo na povratak.
- Rezolucija 242, usvojena 22. novembra 1967. godine, zahtijeva od države Izrael napuštanje okupiranih teritorija.
- Rezolucija 338, usvojena 22. oktobra 1973. godine, iziskuje uspostavljanje pravednog i dugotrajnog mira na Bliskom Istoku.
- Rezolucija 3236, usvojena 22. novembra 1974. godine, garantuje prognanim Palestincima neotuđivo pravo na povratak svojim domovima.
- Rezolucija 465, usvojena 1. marta 1980. godine, osuđuje izraelsku politiku kolonizacije i zahtijeva izravno povlačenje sa okupiranih teritorija.
- Rezolucija 1322, usvojena 7. oktobra 2000. godine, osuđuje nasilje nad Palestincima.
I šta se na kraju desilo? Ama baš ništa! Otkako su ove rezolucije usvojene, država Izrael ih konstantno krši. Pravda nije uvijek brza, ali je dostižna! Počesto se pitam kako razumjeti činjenicu da narod koji je ne tako davno bio izložen ubijanjima, protjerivanjima, pljačkama, ponižavanjima, genocidu, različitim vrstama nepravde i zločina danas koristi iste takve metode protiv drugog naroda! Ništa ne može opravdati zločine i genocid. Zločin je zločin! Genocid je genocid! Agresija je agresija! Nema dobrog zločina! Ni opravdanog genocida! Niti pravedne agresije! Međutim, imaju dvostruki aršini! U pitanju su svakojaki interesi. Zar se plač unesrećene majke čije je dijete ubijeno može razlikovati od plača neke druge majke!? Plač je plač, suze su suze! Možeš ih nazvati kakvim hoćeš imenom i kazati na bilo kojem jeziku svijeta ali, suština je ista. Gorka, žalosna, čemerna.
Često mi se čini da je veliki broj ljudi na ovoj planeti u jednoj vrsti delirijuma. Kao da ne vide šta se dešava. Ili, možda, vide ali, ne haju. Svijet je veoma dobro upoznat kako izraelsko stanovništvo Sderota strahuje od palestinskih granata, ali ne vidi šta sve čini izraelska vojska. Mediji imaju veliki utjecaj na formiranje mišljenja javnosti. Bolje je kazati, u nametanju stavova. U međuvremenu cionistička politika dobrano koristi sveopći strah čineći zločine nad nedužnim stanovništvom pravdajući se borbom protiv nakog terorizma. Dokle li će tako!? Ne znam odgovor ali, siguran sam da ništa što je na zločinu nastalo ne može vječno opstati!