Nakon što je narod i teritorij Sandžaka uspješno personificiran kroz pojedince, DB je dotičnim personama, kako bi im podigao rejting u narodu (sličan scenario je bio i s Agrokomercom i Fikretom, ako se sjećate?), neko vrijeme povlađivao (nizali su se uspjesi špijuna, koji su propagandno bili propraćeni) da bi ih u konačnici natjerali da se međusobno uhvate za vratove.

Četnici su se ponovo, nakon operacije s Abdićem u Krajini, te nakon, za njih relativno gorkog iskustva s Međunarodnim sudom za ratne zločine u Den Haagu, odlučili vratiti za sebe bezopasnoj metodi vršenja etničkog čišćenja, zločina, pa moguće je i genocida nad Bošnjacima, preko svojih, bošnjačkih agenata. Naime, tom metodom je predviđeno da Bošnjaci sami sebe etnički čiste, ubijaju, pa i vrše genocid nad samim sobom. Također, sami sebi će se svetiti za “bunu protiv dahija” (sjetite se riječi Ratka Mladića koje je izrekao nakon okupacije Srebrenice), te će, naposljetku, poklanjati serpskome narodu svoja, prethodno svojom rukom spaljena ognjišta i gradove, prigodom nekih od srpskih praznika. Naučena na greškama napravljenim u Krajini, u kojoj je imala samo Fikreta, “Državna bezbednost Srbije” (DB), u Sandžaku je, kako bi ostvarila apsolutnu kontrolu nad situacijom, proizvela nekoliko “ćelija”, i to u segmentu političke i vjerske kvazi-elite. Nakon što je narod i teritorij Sandžaka uspješno personificiran kroz pojedince, DB je dotičnim personama, kako bi im podigao rejting u narodu (sličan scenario je bio i s Agrokomercom i Fikretom, ako se sjećate?), neko vrijeme povlađivao (nizali su se uspjesi špijuna, koji su propagandno bili propraćeni) da bi ih u konačnici natjerali da se međusobno uhvate za vratove. Za bivšeg beogradskog muftiju (namjerno ću se korisiti njihovim pseudonimima, jer bolje im pristaju), se zna da je u DB-u zaveden pod slikovitim kodnim imenom “Ćilim”, a pošto nema sumnje da će njegov sin i nasljednik poći, odnosno, da je već pošao, očevim stopama, ako je babo “Ćilim”, onda sin ne može biti ništa drugo do “Ponjava”, pa ćemo ga tako u nastavku teksta i nazivati. Ostali, iz aktualne sandžačko-bošnjačke političke i vjerske elitne bulumente, koji, poneseni lažnom slavom, nisu ni svjesni da su zapravo glineni golubovi s već određenim rokom trajanja, za pretpostaviti je, zavedeni su pod kodnim imenima tipa: Potirača, Otirač, Krpa, Zakrpa, Spužva i tome slično, a sve u skladu s njihovim karakterima.
Ko su oni?

Ćilim: Vjerni Miloševićev pratilac. Uvijek nasmijan, s ahmedijom na glavi. Drugim riječima: uvijek na “nizini” svoga zadatka. Da ne mahaniše, glede svojih ovozemaljskih gospodara, dokazao je nakon smjene Miloševića, kada je ostao postojan u svom prljavom poslu i licemjerstvu. Na Tadićevu inauguraciju, 11. jula 2003., efendi Ćilim je došao u društvu mlađahnog novopečenog… pardon… novoskrojenog, seoskog đilkoša, efendi Zakrpe.

Krpa: I on se hvali svojim prijateljstvom s nekima od provjerenih četnika, između ostalih i Arkanovim bliskim prijateljem, predsjednikom opštine Jagodina, Draganom Markovićem Palmom, uglednim srpskim političarem, “kojem samo Betoven i Šopen nisu pevali i svirali, jer je on bio mali kada su oni živeli!” Na televiziji dotičnog Palme, inače “inteligentnog poput samog stabla palme”, “Krpa” nije štedio riječi da dokaže kako je Sandžak historijska srpska teritorija, odnosno, analogno tome, da su Bošnjaci samo podstanari na svojim hiljadugodišnjim ognjištima. U tome treba i tražiti razlog “ne-bezazlenog” pojašnjenja na web-stranici Krpine klike, po kojoj su simboli regiona Sandžaka iz 1991. godine, Pazite! Nacionalni simboli Bošnjaka Srbije! Dakle, za očekivati je da će uskoro svako bošnjačko selo dobiti svoje nacionalne simbole, te ćemo, naposljetku, ako se “Krpa” bude pitao, imati veći broj bošnjačkih nacija. Možda nije zgoreg napomenuti da bošnjački nacionalni simbol, štit sa šest zlatnih ljiljana, datira iz XII vijeka, i pored toga što je jedan od rijetkih autohtonih simbola, može se čak reći gotovo i u čitavoj Evropi, jer je u njegovom motivu “Lilium Bosniacum”, odnosno Bošnjački ljiljan, endemski cvijet, koji se kod stanovništva u dolini rijeke Bosne, kao motiv na grnčarijama, sreće još u doba prije nove ere, dok je sam štit sa šest ljiljana, od aktualnih, uvoznih serbskih (vizantijskih simbola dinastije Paleologa), te hrvatskih (habsburško-persijskih) simbola, stariji za nekih 500-600 godina. Uz navedeno, uzmemo li u obzir srpski pogled na historiju, koji se najbolje može ilustrirati načelom: Za Miloša K/Obilića se ne zna da li je postojao, ali se zna da je ubio Murata!, kao i njihov kompleks zbog ponižavajućeg nacionalnog imena, te činjenicu da se i danas služe simbolima onih kojima su nekada bili serbi, odnosno sluge, ne čude njihovi pokušaji da, koristeći se lažima, falsifikatima i podmetanjima, a uz pomoć “Krpa” raznih vrsta i profila, vještački dobiju svoje mjesto u historiji. Koštunica, kojem je sve navedeno vrlo dobro poznato, kao i to da je pitanje: Šta je starije, država ili narod? , ravno pitanju: Šta je starije, kokoš ili jaje? , lukavo je, (što je tragični “Krpa” označio svojim velikim uspjehom!?) pristao da podrži ozakonjenje Dana zastave, praznika Bošnjaka Srbije, a u kojem se umjesto historijskih simbola, štita sa šest “Lilium Bosniacum”, koji potvrđuju, najmanje hiljadugodišnji nacionalni kontinuitet Bošnjaka na tom prostoru, slavi novotarni simbol, iz kojeg je amputirano pola tradicionalnog grba (tri ljiljana) koji su zamijenjeni s tri polumjeseca, čime se zlonamjerno imputira početak historije Bošnjaka s turskom okupacijom, odnosno, amputira se više stotina, ako ne i hiljadu, godina bošnjačke historije. Inače, serbima se sudbina ironično poigrala, pa su vođu jedne od balkanskih seljačkih buna, Crnog Đorđija, ili Karađorđa po turski, inače unuka Đina Maraša Klimente, Arnauta iz okolice Skadra, proglasili svojim knezom, a kasnije i njegove potomke svojom kraljevskom dinastijom. Naravno, vođe seljačkih buna se ne proglašavaju kraljevima, i to normalni ljudi ne uzimaju za ozbiljno, ali, ipak je simptomatično da su Serbima voždovi mrski Šiptari! No, nije to najgore što se krije u osnovi serbskoga naroda, jer zna se, za što postoje i dokumenti, čemu je služi-la/o Rastko Nemanjić po vizantijskim manastirima, a šta mislite: Ko jednu takvu trans-pojavu može proglasiti svojim svecem, i to najvećim? Ali, vratimo se Krpi i njegovom jaranstvu s Lukom Karadžićem. Ovdje moram naglasiti da nije bitno to što je Luka brat Radovanov, pošto su iz istoga okota pa među njima i nema ideološko-moralnih razlika, ali je simptomatično, da se Krpa sve više druži sa deklarisanim četnicima!

Zakrpa: Prvo veće vatreno “krštenje” bila mu je Inauguracija Borisa Tadića. Inaugurcija je, ne slučajno, održana na dan obilježavanja Genocida u Srebrenici, jasno je s kojim ciljem, kao što je jasno i čemu su u toj priči poslužili Ćilim i Zakrpa, odnosno ahmedije na njihovim glavama. Jer, dok su Ćilim i Zakrpa razdragano pljeskali i kezili se svojim gospodarima, u Srebrenici su majke oplakivale svoju djecu, žrtve tih njihovih gospodara, a slike s oba događaja naizmenično su elektronski obilazile svijet. Pokušajte da zamislite sliku Srebreničanke, koja plače nad posmrtnim ostacima svoga djeteta, uporedo sa slikom iskeženog spomenutog agentskog dvojca s ahmedijama na glavama, i to na svečanosti dželata? Mislim da komentar nije potreban! Zakrpa je inače poznat i po svom hvalisanju prijateljstvom s Radovanovim Okretačem volova, Đinđićem.

Ponjava: On je još mali, pa ga neću nazvati efendijom. Trudi se, što se vidi po njegovim izjavama, pa nije isključeno, mada je to teško postići, da će ga DB “natkati” te da će Ponjava možda i
nadrasti svoga babu Ćilima.

Otirač: Ne svojom krivicom, doduše neoficijelno, obavlja poslove ministra vanjskih poslova, jer malo-malo, pa zaluta u inostranstvo, gdje najnoviju serbsku dijasporu tješi zbog gubitka Kosova. Inače, odmah nakon “Ćilima”, ima najduži staž u Službi.

Spužva: Ni luk jeo ni luk mirisao, a da vidiš dokle je dogur’o! Tek se uhodava u poslu, pa ponekad i lupi poneku, ali ne treba mu zamjeriti, jer uživio se u ulogu reisa, misli baš da je. No, pošto se čovjek uči dok je živ, možda i on imade vremena da dođe na tobe, mada spomenuta krilatica pomalo zloslutno zvuči ako se pod čovjekom u njoj podrazumijeva glineni golub, jer oni - zna se čemu služe.

Trenutno stanje u Sandžaku

Jednom riječju: Katastrofalno! U aktuelnim previranjima unutar islamskih zajednica: “u”, “i”, Srbije, “Ćilim” i “Zakrpa” su u suprotnim taborima, što govori samo za sebe, a u korist iznesene tvrdnje da je DB infiltrirao više ćelija u Sandžaku, koje se razilaze po pitanju forme ali je sadžaj isti, odnosno, imaju za cilj dezavuisane naroda. Inače, ulazak u “pogrešnu” džamiju opasan je i po život.

Moguća dešavanja: Pošto je došlo vrijeme u kojem je za ulazak u džamiju potrebna iskaznica pripadnosti nekoj od opcija, a s obzirom na poslovne sposobnosti suparničkih strana, možda nekada bude naplaćivan i ulaz za prisustvovanje molitvi. Pored toga, uzmemo li u obzir i maštovitost “Krpe”, “Zakrpe” i ostalih, nije isključeno da program u džamijama sve više bude upotpunjavan raznim “kulturno-zabavnim” sadržajima, tipa pevaljki iz Srbije, a kao epilog svega, moglo bi se desiti, da ezane počne interpretirati i Arkanova udovica Ceca! Sjetite se priloga RTS-a, čiji je reporter u proljeće 1992. godine., izvještavao iz Zvornika. Kao dokaz da je grad “slobodan”, prikazan je snimak džamije s čije munare su odjekivale četničke pjesme. Kasnije je ta, kao i sve ostale džamije do kojih su primitivci stigli, nakon što je oskrnavljena, sravnjena sa zemljom, pa me neće začuditi ukoliko ovi “muslimanski četnici”, po ugledu na svoju “svetosavsku braću”, sami prvo oskrnave, a potom i poruše svoje džamije.

Nekad i sad: Da ne bude zabune, treba napomenuti da je ološa oduvijek bilo, pa je tako “muslimane četnike” imao i đeneral Draža Mihailović, koji je naročito, pored legendarnog četnika Mustafe Mulalića, “voleo” Fehima Musakadića, a “cenio” je i Huseina Rovčanina, komandanta Komoranskog četničkog odreda, koji je operisao u reonu Prijepolja, Brodareva i Bijelog Polja. Spisak “muslimanskih četnika, poduži je, a bilo ih je raznih profila, od ljekara i imama, pa do univerzitetskih profesora, i svi su, do svoje smrti, mada zdrav razum tu zanijemi, ostali vjerni četničkim idejama, koje su, radi ilustracije, bile na fonu sljedeće depeše đenerala Draže, od 20. 12. 1941. godine, upućene majoru Đorđu Lašiću i kapetanu Pavlu Đuriđiću:

“Stvoriti neposredne zajedničke granice između Srbije i Slovenačke čišćenjem Sandžaka od muslimanskog življa i čišćenjem Sandžaka i Bosne od muslimanskog i hrvatskog življa”, dalje u tekstu se sugeriše: “Jednim delom snaga dejstvovati iz doline Lima pravcem: Bijelo Polje – Sjenica sa zadatkom očistiti Pešter od muslimanskog i arnautskog življa”.

Jasno je da je spomenuto “čišćenje” zapravo eufemizam, odnosno blaži izraz, za klanje i genocid, što potvrđuju izvješća iz januara 1943., a koja su vezana za područje Pljevalja, Čajniča i Foče:

“… za vreme operacija se pristupilo potpunom uništavanju muslimanskog življa bez obzira na pol i godine starosti… Žrtve - … kod muslimana oko 1200 boraca i do 8000 ostalih žrtava: žena, staraca, dece… sve ostalo stanovništvo je uništeno”, Ovo su izvodi iz podužeg raporta Pavla Đurišića Draži Mihailoviću. Pop Momčilo Đujić, propovjednik Rastkove vjere, jednom je prilikom kratko izvijestio “Čiču”, koji je volio Fehima Musakadića, isto koliko i Zoran Đinđić Zakrpu ili Palma Krpu, sljedeće: “Moji su klali sreda”. Inače, spomenuti zločinac, nakon rata je emigrirao u SAD, gdje je umro 1999. godine. Prije toga, 1998., uime genocidne tvorevine, tzv. rs, a iz ruku Biljane Plavšić, dobio je odlikovanje, “Karađorđevu zvijezdu prvog reda”, bez sumnje za klanje Bošnjaka i Hrvata u Drugom svjetskom ratu, te za pomaganje ponavljanja toga klanja u posljednoj agresiji. Inače, i Čiča, koji nije znao da su Karađorđevići Albanci, se prevario, jer dopise je završavao riječima:
Da živi njegovo veličanstvo kralj Petar!

Šta je cilj DB-a? Dugoročni cilj DB-a je likvidacija jednog od glinenih golubova, za što će optužiti “drugu stranu”, a pod krinkom čega će uvesti represivne mjere kako bi, u skladu sa Čičinom naredbom Đurišiću, “očistili Sandžak od muslimanskog življa”. U međuvremenu će proizvoditi manje krize u kojima će se pristalice špijuna, koje inače ne shvataju čitavu igru, sukobljavati, uz, naravno, prolivanje krvi. Inače, ne treba se zavaravati da ni ovoga momenta četnici ne kuju zločinački plan, jer nikada Đujići, Miloševići, Radovani, Koštunice, Đinđići i ostali neće prestati maštati o klanju, izgledu granica Srbije, ili okretanju volova na obroncima opkoljenih bošnjačkih gradova, jer oni su bolesnici; isto tako, ne treba se zavaravati, da uvijek neće biti “muslimanskih četnika”, onih, koji su, kao i njihovi gospodari serbi, odnosno sluge, hendikepirani kompleksom niže vrijednosti. Zato, Bošnjaci Sandžaka, pamet u glavu. Izmirite se sa članovima svojih familija, a Krpi, Zakrpi, Otiraču i Spužvi, zahvaljujući kojima je sve i počelo, recite da oni nisu Sandžak, i smijenite ih, jer samo tako ćete spriječiti četnike u njihovoj namjeri da izvrše, po ko zna koji put, zločine nad našim narodom.